Poslovni broj: Usž-3813/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Eurodigital d.o.o., Zagreb, Nazorova 34, koju zastupa opunomoćenik Šime Matak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Čogurić – Matak d.o.o., radi odobrenja za postavljanje reklamnih panoa, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-30/2024 od 28. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-30/2024 od 28. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba i tužitelju je naloženo da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja.

2. Tužitelj je pokrenuo upravni spor protiv rješenja tuženika kojim je poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02722-01/1072, urbroj: 251-10-31-1/007-23-20 od 27. srpnja 2023. i predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. Rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za izdavanje rješenja za postavljanje osvijetljenih reklamnih panoa – reklamnih konstrukcija iznad prometnica na lokacijama navedenim u tom rješenju.

3. Protiv ovog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Kao dokaz pravnog interesa u ovom sporu poziva se na postupanje upravnih sudova u predmetima određivanja i naplate komunalnog doprinosa i komunalne naknade koji poslovi također spadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave iz kojih ostvaruje prihod proračuna, a neovisno o tome što ne sudjeluje u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku ima aktivnu legitimaciju za pokretanje spora. Smatra da pravni interes proizlazi i iz odredbi Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i to odredbe članka 19. temeljem koje veliki gradovi koji imaju više od 35000 stanovnika kao i gradovi sjedišta županija u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja. Nadalje se poziva na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu u dijelu u kojem je jedinicama lokalne samouprave propisana nadležnost obavljanja komunalnih djelatnosti i komunalnog reda između ostalog i nerazvrstanih cesta koje predstavljaju komunalnu infrastrukturu i imaju status javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Tužitelj se nadalje poziva i na odredbe Zakona o cestama i Zakona o sigurnosti prometa na cestama te ističe da je u konkretnom slučaju riječ o postavljanju digitalnih panoa koji su predviđeni i za projiciranje prometnih znakova definiranih Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama što utječe na sigurnost prometa na cestama. Također se poziva i na odredbe članka 17. i 19. Zakona o upravnim sporovima te smatra da nije opravdano stajalište suda prema kojem ne može pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom radi preispitivanja zakonitosti predmetne odluke nadležnog ministarstva. Ukazuje da je sukladno Ustavu i zakonu svojim statutom utvrdio samoupravni djelokrug u obavljanju poslova lokalnog značaja u koje spada i komunalno gospodarstvo te da u okviru komunalne djelatnosti osigurava održavanje komunalne infrastrukture u koju ulazi i održavanje nerazvrstanih cesta pa tako i postavljanje reklamnih panoa na području nerazvrstane ceste kao komunalne infrastrukture u vlasništvu grada. Smatra da je njegova aktivna legitimacija u postupku zaštite svojih prava i interesa neupitna. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik i zainteresirana osoba iako uredno pozvani nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužitelja je odbačena pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

7. Pri tome prvostupanjski sud ima u vidu i obrazlaže da postojanje pravnog interesa tužitelja za pokretanje ovog upravnog spora ne proizlazi niti iz odredbi Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19. i 44/20.) niti Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", 68/18., 110/18. i 32/20.) kao ni iz odredbi Zakona o cestama ("Narodne novine", 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23. i 133/23.).

8. Razlozi na kojima tužitelj temelji žalbu u ovom upravnom sporu nisu doveli u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda. Naime, okolnost što tužitelj ima zakonske obveze i ovlast na upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta odnosno komunalne infrastrukture kao i uređenje naselja i održavanje komunalnog reda podrazumijeva obvezu i ovlast jedinice lokalne samouprave da svojim općim aktima uredi predmetno područje. Ove zakonske obveze i ovlasti ne podrazumijevaju postojanje prava ili pravnog interesa jedinice lokalne samouprave da sudjeluje u upravnom postupku odnosno pokreće upravni spor predmet kojeg je odlučivanje o zahtjevu za izdavanje rješenja za postavljanje reklamnih panoa – reklamnih konstrukcija iznad prometnica na njenom području, što je predmet konkretne upravne stvari.

9. Tužitelj nije sudjelovao u upravnom postupku niti je trebao sudjelovati pa tako ni prvostupanjsko upravno rješenje a ni rješenje tuženika nisu dostavljeni tužitelju. Rješenje tuženika dostavljeno je prvostupanjskom upravnom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s uputama koje je tuženik u tom rješenju naveo.

10. Sudjelovanje tužitelja kao jedinice lokalne samouprave u postupcima u kojima se odlučuje o zahtjevu za postavljanje reklama nije utemeljeno na zakonu niti proizlazi iz zakona te ne utječe na neko njezino pravo ili pravni interes zbog čega jedinica lokalne samouprave nije aktivno legitimirana na pokretanje upravnog spora.

11. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u svezi sa odredbom članka 128. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić