REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-656/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Komunalno trgovačko društvo IVANJ d. o. o., Zagreb, Trg Vinodolskog zakona 5, OIB: 97741129364, zastupanog po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici, protiv I-tuženika IĆ (nom. FĆ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i oba tuženika osobno, dana 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnoj bilježnici Radojki Gali u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 6074/19 od dana 20. listopada 2019. godine, a posljedično se odbija i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

U ovoj pravnoj stvari tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio ovršni prijedlog temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi broj Ovrv-6047/2019 od 30. listopada 2019. kod javne bilježnice Radojke Galić. Od tuženika (tada ovršenika) temeljem vjerodostojne isprave zahtjeva isplatu iznosa glavnice i plaćanje troškova ovršnog postupka.

Tuženici su prigovorili ovom rješenju zbog netočnosti i neosnovanosti duga koji se želi ovršiti. Ovrhom su obuhvaćena potraživanja koja su u zastari. Zastara je institut obveznog prave koja je uredena Zakonom o obveznim odnosima (Nar. nov. br. 35/05 29/18; u nastavku: ZOO) nastupom koje prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze preko suda.

Kod ovog instituta vrijeme i protek vremena utječu na prestanak obveze dužnika. Protek vremena kod zastare dovodi do određenog pravnog učinka, tako da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje svoje obveze (čl. 214. st. 2. ZOO). Jednogodišnji rok zastare iz čl. 232. ZOO-a odnosi se na tražbine za održavanje čistoće ako je isporuka obavljena za potrebe kućanstva.

Za račune koji nisu u zastari treba postupiti sukladno Zakonu o gospodarenju otpada (ZOIG) i stornirati ih sve osim računa za srpanj i kolovoz za Povile, Dugno 27, a za Ledeničku 9a sve račune treba stornirati. 1. Pozivom na odredbu st. 1 čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača podnijela sam Ivanj d.o.o Zahtjev za osporavanje ispostavljenih računa uz Zahtjev da davatelj usluga jasno utvrdi o kojoj se vrsti, cijeni i količini javne usluge radi u ispostavljenih računima za lokaciju, Ledenička 9a i Povile - Dugno 27. ali odgovor nisu dobili ili su dobili odgovor koji je u suprotnosti sa Zakonom o gospodarenju otpadom (ZOGO). 2. Nečasno je i nezakonito naplaćivati „fiksni" dio kad nema u kući/stanu infrastrukture od Ivanj d.o.o. kao i obračun po osobi, krevetu ukoliko se prostor iznajmljuje jer bi to bio porez koji zakonom nije reguliran. Iznajmljivanje i porez na iznajmljivanje je reguliran drugim zakonima i suprotno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) kojim je utvrđen kriteriju obračunu usluga isključivo prema KOLIČINI predanog otpada. 3. Prema Odluci Grada Novi Vinodolski od 31. siječnja 2018. članak 11 korištenje javne usluge je predaja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada davatelju usluge. U Ledeničkog 9a, nema predaje kroz cijelu godinu. U Povilama, Dugno 27 bilo je 8 predaja. Problem bi bio riješen da je dodijeljena manja volumenska kanta, mada mi inzistiramo na „sivim" vrećicama što je za naše potrebe za mjesec dana boravka zadovoljavajuće. 4. Prema Odluci Grada Novi Vinodolski od 31. siječnja 2018. članak 19, primopredaja otpada je predaja otpada od strane korisnika usluge te preuzimanje tog otpada od strane davatelja usluge. Nema preduvjeta za ispostavljanje računa i ispostavljeni računi su nezakoniti. 5. Davatelj usluge prema Odluci Grada Novi Vinodolski od 31.siječnja 2018 nije sukladno članku 10 stav 1 osigurao ni uvjete za korištenje javne usluge i predao korisniku (nama) na korištenje crne vreće, a što se daje besplatno bez naknade pa se spremnik sukladno tome nema što ni zaračunvati. 6. Davatelj usluge sukladno članku 12 stavak 6 nije dozvolio da se biorazgradivi i miješani komunalni otpad prikuplja i odloži u posebne standardizirane vrećice za prikupljanje biorazgradivog miješanog otpada, a kako nama koji boravimo najduže mjesec dana kroz godinu jedino odgovara jer odlaskom u mjesto boravka moramo nositi (u mom slučaju u Zagreb) i vreću sa smećem jer ako ostavim spremnik - volumensku kantu, neće je imati tko oprati i spremiti u kuću. 7. Davatelj usluge nije dozvolio da prema Odluci Grada Novi Vinodolski od 31. siječnja 2018 članak 13, stavak 1, da možemo koristiti zajedničke spremnike za prikupljanje otpada, s time da o udjelu svakog korisnika u korištenju spremnika, odlučujemo sporazumno (Ledenička 9a), odnosno po kg predanog komunalnog otpada jer se to informatički postavilo da se na računu točno vidi koliko koji korisnik usluge je predao kg. komunalnog otpada. 8. Prema Odluci Grada Novi Vinodolski od 31. siječnja 2018. članak 18, točka 4 da se ostavi spremnik u cijelosti popunjen nije izvedivo jer se dodijeljeni spremnik od 120 1. ukoliko želimo da se u cijelosti popuni, punili bi ga 15 dana a to bi u ljetnjim mjesecima kad jedino u kući boravimo, bilo neodrživo zbog organskog raspada i širenja mirisa, tako da se predaju nepopunjeni spremnici što je u suprotnosti sa Odlukom Grada Novi Vinodolski, a nama na štetu. Najmanja volumenska jedinica bila bi dovoljna, ali Zahtjev nisu nikada odobrili. Premda za nas vikendaše bi bilo Najprikladnije da nam dodjele crne vreće sukladno Odluci Grada kako ne bi uvijek morali vraćati smeće u Zagreb kako sada vraćamo kad idemo na vikend i kad završava boravak u kući nakon godišnjeg odmora. 9. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, kojom će, temeljem odluke jedinica lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge prikupljanja kom. otpada i biorgradivog otpada, koristiti kriterij površine objekata, broj članova kućanstva, broj kreveta, (samo ne broj domaćih životinja)... suprotno je odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) kojim je utvrđen kriteriju obračunu usluga isključivo prema KOLIČINI predanog otpada. 10. Valja ukazati da je Vlada RH od svibnja 2017. godine donijela spomenutu Uredbu (na štetu korisnika javne usluge) kojom je utvrdila obvezu plaćanja: minimalne javne usluge (usluga bez usluge), suprotno odredbi čl. 28, i stavka 10. članka 29. ZOGO. 11. Ne uvažavajući da proizvođač otpada nije stambena zgrada, nije broj članova kućanstva, niti je to turistički krevet.... gotovo sve jedinice lokalne samouprave su svojim odlukama o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, utvrdili kriterij za volumen posuda, odnosno minimalnu javnu uslugu koristeći protuzakonite (pomoćne) kriterije, odnosno (izmišljene) koeficijente opterećenja - bez ovlaštenja iz ZOGO. 12. Navedene odredbe nemaju uporište u ZOGO, a jedino je zakonit, i prihvatljiv kriterij obračuna usluge KOLIČINA predanog otpada mjereno u masi (kg) ili volumenu (m3), sukladno odredbi čl. 33. ZOGO, neovisno radi li se o vlasniku nekretnine bio on fizička ili pravna osoba. Očito je da u ivanj d.o.o. postoje nečasne prisilne metode obračunavanja komunalnog otpada i ponašanja porezne uprave i obračunava nam poreza na imovinu preko volumenskih jedinica kanta koje samoinicijativno određuju na temelju kvadratura svojstvo, a ne na njihove podatke o kilogramima odvezenog otpada i time građanima obračun (usluga bez usluge), suprotno odredbi čl. 28. i stavka 10. članka 29. zogo-a. Ivanj d.o.o. u našoj kući nema infrastrukture i nema osnove za uplaćivanje zadnje cijene. jedinica volumena - dodijeljena kanta naše je vlasništvo jer smo ga morali platiti. Ivanj d.o.o. je informatički opremljeni i prema svojoj evidenciji znaju da se otpad odvozi samo u srpnju i kolovozu jedna kanta u tjedan dana. a na lokaciji ledenička 9a, gdje nitko ne boravi i odloženo je prema podacima Ivanj d.o.o. 8 kg, premda nitko komunalni otpad nije odlagao. obračunavanje fiksne naknade kroz cijelu godinu nema zakonsku osnovu. u računima Ivanj d.o.o. zaračunava nam našu kantu, naše pranje, dezinfekciju i skladištenje velike kante a što je u konačnici nama problem gdje je skladištiti. Prijedlog za OVRV-6047/2019 je netočan i zakonski neutemeljen i stoga predlažemo da se kao takav u cijelosti povuče. Predmet se rješava na Sudu časti u Gospodarskoj komori u Zagrebu. Nečasno je povećanje cijene od strane monopolitičkog poduzeća Ivanj d.o.o za 300%, a u Ledeničkoj 9a i 68% u Povilama, Dugno 27. Povećanje se naravno odnosi i na usluge koje ne pružaju, što znači da naplaćuju fiktivne usluge. Vjerujem da će Sud časti to monopolističko nekontrolirano i neetično divljanje sa cijenama osuditi i Odluke Grada Novog Vinodolskog proglasiti zakonski neutemeljenim.

Ovršenik u zakonskom roku podnosi prigovor protiv rješenja javnog bilježnika gornji broj iz svih zakonom predviđenih razloga, te ističe slijedeće: ovršenik osporava osnova i visinu cjelokupnog potraživanja te ističe kako ovrhovoditelj ničim nije dokazao svoje potraživanje obzirom nije dostavio račune uz predmetno rješenje o ovrsi, te ovršenik nema mogućnost očitovati se o istima, a sve iz razloga što ne postoji pravni osnova za ispostavljanje računa od strane ovrhovoditelja ovdje ovršeniku.

Ovršenici također ističu prigovor zastare obzirom iz izvoda otvorenih stavaka kupca koji čini sastavni dio ovog rješenja o ovrsi proizlazi da su u zastari sva potraživanja starija od rujna 2018.g. obzirom je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku predan 25.10.2019.g. Za preostalo potraživanje ovršenik ističe da nikada nije zaprimio račune niti opomenu pred ovrhu, te nije mogao niti znati za eventualno postojanje neke obveze prema ovdje ovrhovoditelju. Nemaju informaciju da li je ovdje II ovršenica zaprimila predmetne račune. Ukoliko bi ovdje ovrhovoditelj dostavio dokaz da je ovršenik dužan podmiriti predmetno dugovanje, te ispravan obračun duga, ovršenik je voljan podmiriti svoj dio duga i predlaže da se eventualni dug podijeli na ovršenike ravnomjerno ukoliko se utvrdi takva obveza. Slijedom naprijed navedenog ovršenik ulaže ovaj prigovor, te predlaže da nadležni Općinski građanski sud u Zagrebu u cijelosti ukine izdano rješenje o ovrsi kao neosnovano, te obveže ovrhovoditelja na plaćanje sudske pristojbe i ostalih nastalih troškova ovog prigovora.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu (list 1), izvod otvorenih stavaka kupca (list 6), rješenje o ovrsi (list 11), prigovore na prijedlog za ovrhu (list 14-20), cjenik tužitelja (list 36), e-mail korespodenciju (list 42-113; 125-135; 139-140; 233-247; 257-263), odluku o izmjenama i dopunama Grada Novi Vinodolski (list 115), dopis (list 119), izjava o načinu korištenja javne usluge (list 121; 248-249), dodatne napomene za korisnika usluge (list 123), odluka 35. sjednice povjerenstva za reklamaciju potrošača (list 124), odluku 33. sjednice povjerenstva za reklamaciju potrošača (list 136), odluku 32. sjednice povjerenstva za reklamaciju potrošača (list 141), dopis (list 143), preslika iz službenih novina Grada Novi Vinodolski (list 145), račune (list 157-199; 214-217), izjavu o načinu korištenja javne usluge (list 223), rješenje Ustavnog suda (list 229-232), zahtjev (list 264), ispis otvorenih stavaka (list 265- 266), obveze davatelja javne usluge (list 267), potvrde o plaćanju (list 279-282), konto karticu (list 287-290), e mail-storno računa iz 2020. i 2021. zbog nekorištenja usluge (list 297).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je rješenje o ovrsi valjalo ukinuti u cijelosti sukladno odredbi čl. 451. t. 3 ZPP-a.

Prvenstveno valja reći, da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev formuliran u podnesku tužitelja 30. srpnja 2020. godine.

Na način kako je taj tužbeni zahtjev postavljen, a prateći i datume u petitu istoga (l. 34. sudskog spisa), razvidno je da je tužitelj povukao dio prijedloga koji je sastavni dio platnog naloga, pa se preostali dio potraživanja odnosi na razdoblje od 20. listopada 2018. godine pa nadalje. Imajući u vidu da su tuženici istaknuli prigovor zastare utuženog potraživanja, ovakvom dispozicijom tužitelja – koji je tu argumentaciju prihvatio, isti prigovor zastare više nije osnovan jer preostali dio potraživanja ulazi unutar zastarnog roka od 1 godine dana sukladno odredbi čl. 232 Zakona o obveznim odnosima, uzimajući u obzir da je ovršni prijedlog podnesen25. listopada 2019. godine, a da je prvo potraživanje (najstarije) od dana 20. listopada 2018. godine.

Međutim, što se tiče osnovanosti potraživanja, situacija je drugačija.

Bez obzira na opsežni argumentaciju obojih parničnih strana, valja imati u vidu da je tužbeni zahtjev za novčanu isplatu takav kakav jest, izražen u novčanoj jedinici – u kunama, a koja novčana jedinica u trenutku održanja ročišta za zaključenje glavne rasprave (na kraju 2025. godine) nije više na dugo na snazi, odnosno riječ je o nepostojećoj valuti.

Tužiteljska strana dakle od podneska od 30. srpnja 2020. godine do dana zaključenja glavne rasprave – gotovo 5 godine, nije izvršila preračun u valutu euro, niti je zatražila isplatu u valuti €, s time da je to isključivo dispozicija tužitelja zastupanog po profesionalnom punomoćniku.

U konkretnom slučaju tužitelj kao vjerovnik od tuženika zahtijeva ispunjenje obveze, a dužnik bi bio dužan ispuniti onako kako ona glasi - sukladno odredbi čl. 342. Zakona o obveznim odnosima.

Drugim riječima, čl. 2 ZPP-a ovaj sud bi - u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, mogao naložiti tuženiku isplatu utuženog potraživanja u kunama, koje više nisu novčana jedinica koja je vrijedi u Republici Hrvatskoj skoro 5 godina, s time da ovaj sud može odlučivati jedino u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

U ovom vremenskom trenutku - u mjesecu svibnju 2025. godine, više se ne može tražiti pred ovim sudom sa uspjehom potraživanje u kunama (sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), već jedino u službenoj valuti €, s time da je sukladno navedenom zakonu prestalo je i dvojno iskazivanje valuta u prijelaznom razdoblju do uvođenja eura, jednako kao što se niti u jednoj trgovini u Republici Hrvatskoj ne može vršiti plaćanje u kunama.

Stoga sud na navedenu problematiku nije skretao pažnju punomoćniku tužitelja, iz razloga 2 pravna razloga:

- prvo, riječ je o isključivoj dispoziciji tužitelja kako će postaviti tužbeni zahtjev;

- drugo - kada bi sud i unatoč tome ukazao tužitelju da petit tužbenog zahtjeva takav kakav jest nije ovršiv, tuženici bi svakako takvu radnju suda protumačili (i to punim pravom) kao nedozvoljenu pomoć suda tužiteljskoj strani. Naime, posljedica takvog propusta tužitelja je njegov procesni neuspjeh a uspjeh tuženika, pa bi tuženici zbog radnje suca oko skretanja pažnje tužitelju na propust valute u petitu tužbenog zahtjeva tražili izuzeće raspravnog suca zbog "nedozvoljene pomoći" tužitelju, a što se u mnogo navrata u početku uvođenja valute € već i događalo, a na što su jasno ukazali i drugostupanjski sudovi te o tome zauzeli stav da se to ne smije činiti.

Osim toga, sud zasigurno nije računovodstveno tijelo i nije dužan baviti se računovodstvenim preračunavanjima svakog pojedinog iznosa u valutu € u korist tužitelja koji ima plaćenog profesionalnog punomoćnika i još mu pomagati i na taj način.

Nesporno je da tužitelj u ovom postupku traži isplatu jedino u kunama, slijedom čega je činidba tuženika koji bi mu sud naložio (kada bi prihvatio tužbeni zahtjev) neizvršiva i shodno tome, nedopuštena jer je suprotna prisilnom propisu sa svim pravnim posljedicama iz čl. 271 ZOO-a, prilikom čeg je i obveza tuženika prestala jer je njezino ispunjenje nemoguće za što tuženici nisu odgovorni sukladno odredbi čl.208. ZOO-a. Posljedično, logički je i tužbeni zahtjev neosnovan jer se sud kreće isključivo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2 Zakona o parničnom postupku. Ista situacija bi bila i da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u bilo kojoj drugoj nepostojećoj valuti koja godinama više nije na snazi npr. u markama, guldenima ili šilinzima.

Tužitelj u svakom slučaju ima profesionalnog punomoćnika, koji je zasigurno znao (ili bi morao znati) da se novčana isplata može naložiti samo u eurima kao valuti koja je na snazi u Republici Hrvatskoj i u kojoj se jedino može naložiti isplata, te je bio dužan uskladiti tužbeni zahtjev za svaki pojedini iznos što nije učinio, jer je ili zaboravio ili očekivao da će to učiniti sud umjesto njega.

Posebno se napominje tužitelju, da je stav u ovoj odluci izražen sukladno recentnom aktualnoj sudskom praksom drugostupanjskih sudova (ŽS Zagreb, Pula itd).

Slijedom navedenog, posljedično je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, u smislu odredbe čl. 152 ZPP-a, s obzirom da je izgubio ovu parnicu.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 8 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. pun. tužitelja

2. tuženiku