Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-993/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Lovri Andrijaševiću, odvjetniku iz Splita, Mažuranićevo šetalište 2, protiv tuženika ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Danieli Jurić, odvjetnici iz Splita, Ul. Domovinskog rata 28, radi raskida ugovora, povodom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-4480/2021-29 od 18. listopada 2024., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-4480/2021-29 od 18. listopada 2024. i utvrđuje da je tužba tužitelja ĆČ u ovoj pravnoj stvari povučena.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23.09.2020. godine, ovjeren na dan 23.10.2021. godine po Općinskom sudu u Splitu, pod poslovnim brojem R2- 2798/2020, zaključen između tužitelja, kao primatelja uzdržavanja, i tuženika, kao davatelja uzdržavanja, raskinut.
2. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove Presude, pred zemljišno-knjižnim odjelom Trogir, Općinskog suda u Splitu, zatraži i ishodi uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, odnosno da pred istim zemljišno-knjižnim odjelom zatraži te ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao 296/1000 dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano isključivo pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine – stana prvom katu označenog kao STAN IK-I koji čini samostalnu uporabnu cjelinu a koji se sastoji od hodnika ( 6.) ukupne površine 3,28 m2, kupatila (7.) ukupne površine 3,04 m2, spavače sobe (8.) ukupne površine 10,83 m2, dnevnog boravka i blagovaonice (9) ukupne površine 22,55 m2 , kuhinje i ostave (10.) ukupne površine 5,54 m2 te loggie kao pripatka (11.) ukupne površine 10,37 m2, koji je u etažnom nacrtu izrađenog od GČ, dipl.ing. arh. označen žutom bojom ukupne površine 53,02 m2, a koji stan je u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upisan kao 2. Suvlasnički dio: 296/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), na svoje ime i za cijelo (1/1), uz istovremeno brisanje tog prava s imena upisanog vlasnika.
3. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove Presude, pred zemljišno-knjižnim odjelom Split, Općinskog suda u Splitu, zatraži i ishodi uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, odnosno da pred istim zemljišno-knjižnim odjelom zatraži te ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao neodređeni ali odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo samostalne uporabne/etažne cjeline (E-2) dvosobnog stana na prizemlju, položen jug-istok, površine 53,93 m2, a koji stan je u zemljišnoj knjizi evidentiran kao Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) te koji je upisan u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoje ime i za cijelo (1/1), uz istovremeno brisanje tog prava s imena upisanog vlasnika.
4. Dužan je tuženik u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, pa sve do isplate, a sve ukoliko se usprotivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu.“
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.850,00 €.“
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
2.1. U žalbi ističe kako smatra da razlog za odbijanjem tužbenog zahtjeva ne smije biti uvjerenje prvostupanjskog suda da raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju traži upravo ŠČ, a ne tužitelj koji je pod utjecajem majke podigao tužbu jer je punomoćnik tužitelja obavio određene predradnje kako bi se uvjerio u ozbiljnu namjeru tužitelja glede pokretanja ovog postupka. Takve tvrdnje svjedokinje ŠČ bi se trebale uzeti s rezervom jer se radi o osobi starije životne dobi koja je također bila u poziciji da protiv tuženika pokrene postupak radi utvrđenja da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut a koji se u tom slučaju vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-4479/2021. Tuženik je samoinicijativno i bez prethodnog dogovora i razgovora s tužiteljem sačinio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da bi ih potom isti dan pozvao da idu s njim na sud potpisati nekakvu dokumentaciju. Iako je strankama pročitan te objašnjen sadržaj isprava koje su u konačnici i potpisale, strankama je preostalo da od tog trenutka pa nadalje očekuju od tuženika da ispuni sve ono na što se tim Ugovorom i obvezao, ali tih obveza se tuženik nije pridržavao radi čega je tužitelj bio primoran pokrenuti ovaj postupak. Tijekom postupka tužitelj je dostavio dokaze da tuženik nije ispunio svoju obvezu isplate iznosa od po 750,00 kn mjesečno, a niti je to učinio po naknadnom pozivu tužitelja na što upućuje SMS poruka od 17. studenog 2021. Majka tužitelja je u svom iskazu navela kako nije primijetila bilo kakve uplate u korist tužiteljevog ili pak njezinog računa. Svjedoci FČ, TČ te AČ, koji su bez ikakvog interesa za ishod spora, u svojim su iskazima svjedočili o tome da bi im majka tužitelja znala reći kako ih tuženik financijski ne uzdržava niti potpomaže, kao i da nikada nisu vidjeli da bi im ČČ ili netko treći u njegovo ime davao bilo kakav novac. S druge strane, ni tuženik nije dostavio niti jedan materijalni dokaz da je izvršavao takvu obvezu te je predložio saslušanje svjedoka koji su zainteresirani za ishod ovog spora jer su u određenom srodstvu sa tuženikom i njegovom obitelji. Svjedok ZČ nema neposredna saznanja o novcu koji je tuženik navodno uplaćivao ocu navedenog svjedoka i to za potrebe tužitelja i njegove majke, a posebno je zanimljivo da ni tuženik ni navedeni svjedok nisu dostavili izvode s računa kojima bi dokazali tu činjenicu iako se na nju pozivaju. Kada bi se zbrojili svi iznosi za koje su svjedoci naveli da su ih navodno donosili tužitelju i njegovoj majci, zajedno s iznosima koje je tuženik donio osobno te zajedno sa iznosom koji je ŠČ navodno zaradila od apartmana koji joj je tuženik dao na korištenje dolazi se do cifre od cca 30.000,00 eura. Tako svjedok ZČ iskazuje da je njegov otac primio uplate od tuženika u iznosu od 150,00 eura osam puta što daje iznos od 1.200,00 eura. Nadalje, EČ iskazuje da je primio uplate od tuženika u iznosu od 10.000,00 eura dok su Ć i PČ (djeca tuženika) na godišnjoj razini nosili tužitelju i ŠČ iznos od 3.500,00 do 4.000,00 eura. S druge strane tuženik, navodi da je ocu njegove supruge uplaćeno čak 17 doznaka u ukupnom iznosu od 7.000,00 eura za utuženi period i da je upravo tuženik u tom periodu dolazio pet puta te tužitelju i njegovoj majci donio ukupno 2.000,00 eura. Iskaz svjedoka ZČ je kontradiktoran jer nije u suglasnosti sa iskazom tuženika u pogledu količine novca koji su dani tužitelju i ŠČ. Osim toga, tuženik nije dostavio niti jedan materijalni dokaz u svezi navodnih uplata dok je prvostupanjski sud u cijelosti povjerovao tuženikovim svjedocima ne navodeći u obrazloženju pobijane presude razloge zašto prihvaća navedene iskaze. Utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je tuženik izvršavao svoju obvezu plaćanja nije u skladu sa sadržajem njegovog odgovora na tužbu u kojem navodi da je prisiljen boraviti u [adresa] iz financijskih razloga jer da uplaćuje kredit u iznosu od 1.500,00 eura radi čega se postavlja pitanje mogućnosti da u tom istom periodu paralelno plaća i troškove uzdržavanja u ukupnom iznosu od čak 30.000,00 eura. Što se tiče obveze organizacije liječenja i tuđe pomoći tužitelj navodi kako tuženik brigu oko njega nije obavljao niti osobno niti posredstvom treće osobe već je to radila njegova majka s kojom je tuženik potpisao istovjetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg se također nije pridržavao. Stoga da briga za tužitelja od trenutka zaključenja Ugovora i nadalje pada na osobu koja obzirom na svoje godine i vlastite zdravstvene probleme ne može se brinuti sama za sebe a kamoli za tužitelja koji je 100% invalid, težeg psihičkog stanja i kompleksne zdravstvene slike u nemogućnosti normalnog hodanja i obavljanje osnovnih životnih potreba. U manjem dijelu brigu o tužitelju vodio je i AČ koji je angažiran upravo na zahtjev ŠČ i kojeg je u cijelosti financirala Udruga a ne tuženik. Tužitelj je tijekom postupka na okolnost utvrđivanja njegovog zdravstvenog stanja predložio dokaz pribavom medicinske dokumentacije od dr. ĆČŽ koju je sud navodno pribavio 27. veljače 2024. (vidljivo kroz sustav E-komunikacije) ali očito nikada nije pregledana obzirom da ta dokumentacija nije navedena u obrazloženju presude kao jedan od izvedenih dokaza niti je prvostupanjski sud analizirao taj dokaz. Tužitelj je mišljenja da su temeljne značajke Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju povrijeđene. Nadalje, tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev koji je uredio u podnesku od 8. rujna 2022. i na pripremnom ročištu od 20. veljače 2023. nije istovjetan s izrekom pobijane presude a niti je činjenica naknadnog uređenja tužbenog zahtjeva konstatirana u obrazloženju pa je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
3.Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja ističe da su žalbeni navodi neosnovani jer činjenica da je ovaj postupak pokrenut na inicijativu upravo ŠČ proizlazi iz toga što je tužitelj izrazito lošeg zdravstvenog stanja i isti slabo komunicira o čemu je iskazivao svjedok JČ. Što se tiče iskaza svjedokinje ŠČ ukazuje da je ista u svom iskazu očito izbjegavala davanje konkretnih odgovora dok glede žalbenog razloga o financijskog situaciji tuženika dokazuje da isti ima dostatna sredstva na život bez obzira na kredit u visini od 1.500,00 eura jer u Njemačkoj ima značajno visoka primanja. Nadalje, iz iskaza svjedoka predloženih po tuženiku, kao i stranačkog iskaza tuženika proizlazi kako je tuženik majci i bratu, pored financijske pomoći, više puta nudio plaćanje osobe za pomoć u kući, smještaj u privatnom domu ili preseljenje kod tuženika u Njemačku. Premda tužitelj tijekom postupka tvrdi kako se majka parničnih stranaka ŠČ ne može o njemu brinuti iz dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako ista vodi brigu o tužitelju i pritom odbija tuženikovu pomoć.
4. Dopisom prvostupanjskog suda poslovni broj P-4480/2021-36 d 13. ožujka 2025. ovaj drugostupanjski sud je obaviješten da je u spisu predmeta zaprimljen podnesak tužitelja od 11. ožujka 2025. kojim povlači tužbu pa da se sukladno odredbi čl. 193. st. 5. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) obavještava ovaj sud radi postupanja sukladno odredbi čl. 193. st. 5. i 6. ZPP.
5. Nakon toga prvostupanjski sud je dostavio dopis od 17. travnja 2025., a koji je na ovaj sud zaprimljen 25. travnja 2025., iz kojeg proizlazi da su postupili po dopisu drugostupanjskog suda pod poslovnim brojem Gž-993/2024 od 13. ožujka 2025.
6. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik dostavio podnesak od 19. ožujka 2025. kojim se ne protivi povlačenju tužbe te ne potražuje trošak to je sukladno odredbi čl. 193. st. 6. ZPP valjalo ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i utvrditi da je tužba povučena.
Zadar, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović