Republika Hrvatska

Županijski Sud U Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-618/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Nedeljković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukasović, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o ispravku presude poslovni broj: Pn-118/2021-29 od 19. svibnja 2023., i o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pn-117/2021- 27 od 18. svibnja 2023., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ispravku presude poslovni broj: Pn-117/2021-29 od 19. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se u pobijanom dijelu (točka III. i IV.) izreke odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika u pobijanom dijelu (točka I. II. i IV.) izreke djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pn-117/2021-27 od 18. svibnja 2023, ispravljena rješenjem poslovni broj: Pn-117/2021-29 od 19. svibnja 2023.:

a) potvrđuje

- u točki I., II. i III. izreke

b) preinačava u točki IV. izreke u odluci o parničnim troškovima tako da ista glasi: " Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 962,82 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. svibnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke".

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pn- 117/2021-27 od 18. svibnja 2023, suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 2.750,00 eura/ 20.719,88 kuna1, sa zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana godine pa do isplate, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade imovinske štete, iznos od 190,00 eura/ 1.431,56 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, iznos od 3.089,80 eura/ 23.280,12 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 25. ožujka 2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete, iznos od 1.402,67 eura/ 10.568,44 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 25. ožujka 2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

kao i u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 190,00 eura/ 1.431,56 kuna za razdoblje od 25. ožujka 2021. do uključujući 17. svibnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u dijelu u kojem zahtijeva da se tuženiku naloži isplatiti iznos iz točke I. i II. izreke ove presude pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 885,86 eura/6.674,41 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 18. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška te zahtjev tuženika za naknadom troška u cijelosti odbijaju kao neosnovani."

1.1. Rješenjem poslovni broj: Pn-117/2021-29 presuda je ispravljena u izreci jer je sud pogrešno označio točku kojom je odlučeno o parničnim troškovima, kao točku III., iako je točka III. izreke presude točka u kojoj je odlučeno o dijelu zahtjeva koji se odbija, pa je stoga točku izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima trebalo pravilno označiti kao točku IV. izreke. Rješenjem je presuda ispravljena i u redku prvom i drugom, kod iznosa parničnog troška, tako da umjesto "885,86 EUR / 6.674,41 kn", ispravno ima stajati "1.036,06 EUR / 7.806,19 kn", a zbog omaške u brojevima i računanju temeljem članka 342. stavak 1. i 2. ZPP.

1.2. Protiv rješenja o ispravku žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP).

2. Protiv presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom III. i IV. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv presude žalbu je pobijajući je u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

3. Na žalbu tuženika je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana samo u odluci o troškovima postupka, dok žalba protiv rješenja o ispravku presude nije osnovana.

4.1. Kako je odredbom članka 342. stavak 1. i 2. ZPP propisano da će pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba, pravilno je prvostupanjski sud zbog očite omaške kod oznake točke presude i očite omaške u brojevima i prilikom računanja parničnog troška donio rješenje o ispravku presude, pa žalba tuženika protiv tog rješenja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju koji se dogodio 25. ožujka 2021. kada je tužitelj prilikom šetnje riječkim lukobranom, zapeo za uzdignuti rub jednog od elementa arhitektonsko-dizajnerske intervencije "Baltazarov Uragan", postavljene od strane Sveučilišta u Rijeci- Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, kao nositelja programskog pravca „Slatko i slano“ i tom prilikom pao i ozlijedio se.

6. Sporni su pasivna legitimacija tuženika te odgovornost osiguranika tuženika Sveučilišta u Rijeci- Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, te da li je šteta nastala tužiteljevom radnjom odnosno je li on pridonio nastanku štete. Sporno je postojanje štete i njezina visina.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je predmet Sporazuma o suradnji od 05. veljače 2020., zaključenog između Sveučilišta u Rijeci, Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, te lučke uprave Rijeka, suradnja po pitanju realizacije arhitektonsko - dizajnerska intervencija na lokacijama na lučkom području luke Rijeke kojim upravlja lučka uprava Rijeke, a realiziraju se unutar programskog pravca Slatko i slano sastavnog dijela projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture, te da projekat između ostalih intervencija uključuje i Balthazarov uragan – lokacija Molo Longo,

- da je osiguravatelj Sveučilišta u Rijeci, Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam tuženik, a temeljem police osiguranja imovine br. 11-7002768400,

- da iz preslika fotografija proizlazi da se dio instalacije koje se sastoje od krutih i teških komada međusobno isprepletenih i razmještenih kao dio instalacije nalazi jednim dijelom na prostoru šetnice,

- da iz iskaza svjedoka ĆŽ i tužitelja proizlazi da se nezgoda dogodila u oko 22 sata, kada su zajedno šetali Molo Lonogom, te da je tužitelj pao zapevši za rub podesta instalacije koji dio šetnice je slabo osvijetljen,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj zadobio impaktiranu frakturu glavice desnog lakta, dijagnosticirana mu je intraartikularna fraktura glavice radijusa s manjim slobodnim koštanim fragmentom u području artikularne plohe, minimalna impakcija te diskretna denivelacija centralno i ulnarno. Tužitelj je zbog te ozljede trpio bolove jakog intenziteta dva do tri sata, neposredno nakon traume, a bolove srednjeg intenziteta tijekom sedam dana. Svako pomicanje desne ruke uzrokuje bolove srednjeg intenziteta bez obzira što se ne dodiruje s njom ili ne radi s njom, a nakon toga je trpio bolove slabijeg intenziteta, koji traju još dvanaest dana. Primarni strah jakog intenziteta tužitelj je trpio kratko. Za vrijeme samog incidenta, nakon toga nastupa sekundarni strah jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta tri dana, a slabijeg pet dana. Ozljede tužitelja su teške, posljedice su smanjene kretnje u desnom laktu u lakom stupnju. Umanjenje kretnje pregibanja u desnom laktu posljedice su impaktiranog prijeloma glavice radijusa pa je sveukupno smanjenje opće životne aktivnosti 5%, a ožiljci na podlaktici predstavljaju naruženje lakog stupnja. Tužitelj je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom koja potreba je trajala petnaest dana po dva sata, a nije postojala potreba za pojačanom ishranom.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da montažni elementi oko broda Uragan postavljeni na prostoru šetnice – lukobrana u noćnim uvjetima predstavljaju opasnu stvar. To osobito kada se uzme u obzir da je preostali dio šetnice uzak i da se šetnica nalazi uz more, pa takvi uvjeti na licu mjesta usmjeravaju prolaznike na kretanje uz neposrednu blizinu instalacije. Kada se tome doda loše osvjetljenje, te činjenica da su rubovi podesta instalacije neznatno viši u odnosu na površinu za kretanje i time sami po sebi slabo uočljivi, a nema nikakvog dokaza da su bili postavljeni znakovi upozorenja o toj postavi, proizlazi da predmet instalacije predstavlja slabo uočljivu zapreku za kretanje pješaka na neočekivanom mjestu što može dovesti do spoticanja i pada prolaznika, dakle predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu. Kako je tužitelj pao zapevši za instalaciju postavljenu od strane Sveučilišta u Rijeci, pasivno je legitimiran upravo tuženik, jer je Sveučilište u Rijeci osiguralo kod tuženika odgovornost prema trećim osobama koja proizlazi iz djelatnosti i vlasništva povezanih sa spornom instalacijom, a kako je to utvrđeno uvidom u Policu osiguranja. Stoga tužitelj u skladu s člankom 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) kao oštećena osoba ima pravo zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio uslijed događaja za koji je njegov osiguranik odgovoran.

9. Kako predmetna instalacija predstavlja opasnu stvar, a osiguranik tuženika je nedvojbeno njezin vlasnik, isti za štetu nastalu u svezi s tom stvari odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Stoga je prvostupanjski sud na temelju članka 1045. stavak 2, 1067. i 1063. ZOO zaključio da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete.

10. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavak 2. ZOO čime mu je nastala neimovinska šteta, te da utvrđena težina povrede i okolnosti ovog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1045. i 1100. stavak 1. ZOO koja tužitelju pripada u iznosu od 2.750,00 EUR, a tužitelju sukladno članku 1095. ZOO pripada i naknada za pretrpljenu imovinsku štetu i to za tuđu njegu i pomoć cijeneći po članku 223. ZPP satnicu po 4,00 EUR, što za 15 dana po dva sata čini 120,00 EUR, te za troškove prijevoza radi liječenja i posjeta liječniku naknada u iznosu od 70,00 EUR (ukupno 190,00 EUR), pa je za navedene iznose pod točkom I. i II. izreke prihvatio zahtjev tužitelja, dok je u preostalom zatraženom iznosu zahtjev odbio kao neosnovan (točka III. izreke).

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba paničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran jer se Sveučilište u Rijeci osiguralo kod tuženika od odgovornosti prema trećim osobama koja proizlazi iz djelatnosti i vlasništva povezanih sa spornom instalacijom, a što je utvrđeno uvidom u policu osiguranja imovine. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe ZOO u pogledu objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari (članak 1063. ZOO).

13. U odnosu na navode žalitelja prema kojima je instalacija "Baltazarov Uragan" postavljena u skladu s projektom za koji je dobivena dozvola Grada Rijeke i lučke uprave, te da je održavanje šetnice (osvjetljenje i sl.) u nadležnost lučke uprave, treba reći da predmetna instalacija sama po sebi nije opasna stvar. Međutim, postavljanjem na šetnicu na mjesto predviđeno za kretanje pješaka ona tada postaje opasna stvar, pa time nije isključena odgovornost tuženikova osiguranika. Kraj takve odgovornosti oštećenom je dovoljno dokazati da je nastupila šteta i da potječe od opasne stvari. Osiguranik tuženika bio je svjestan da instalaciju postavlja na mjesto predviđeno za kretanje pješaka, koje noću nije dovoljno osvijetljeno, pa je mogao i morao predvidjeti mogućnost da prolaznici za tu prepreku zapnu i padnu, a mogao je i navedene posljedice i izbjeći poduzimajući mjere osiguranja (postavljanjem znakova upozorenja, ograđivanjem i sl.).

14. Time što je znajući za postavu instalacije u noćnim uvjetima odlučio hodati šetnicom, tužitelj time nije doprinio nastanku štete kako to tvrdi tuženik. Od oštećenika se ne može opravdano zahtijevati da se angažira preko razumne granice radi smanjenja vlastite štete kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.

14.1. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju neprimjerenu naknadu koju okolnosti slučaja ne opravdavaju time da je povrijeđena odredba članka 1100. ZOO. Naime, tuženik je osporavao nalaz i mišljenje vještaka u dijelu kojim je dana ocjena smanjenja životne aktivnosti, ocjena trajanja fizičkih bolova kao i vještakovu procjenu za duljinu tužiteljeve potrebe za tuđom njegom i pomoći, međutim vještak je nakon tuženikovih prigovora na iste iscrpno odgovorio, te je u dopuni nalaza nakon uvida u RTG i CT snimke naveo da se radi o prijelomu u laktu kako je opisano i u nalazu, a imao je u vidu raniju ozljedu kod tužitelja i istu je uzeo u obzir kod smanjenja životne aktivnosti.

15. Time što je sud odbio prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja isti nije onemogućen u raspravljanju, jer obveza suda za provođenje novog vještačenja postoji samo ako nalaz i mišljenje vještaka ima proturječnosti i nedostatke koji se ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka. U konkretnom slučaju nalaz i mišljenje vještaka je nakon prigovora stranaka obrazložen, te nema proturječnosti i nedostatke, a isti je dan u skladu s pravilima struke i nalogu prvostupanjskog suda, pa stoga neosnovano žalitelj ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 260. ZPP.

16. Suprotno navodima oba žalitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.750,00 EUR jer je ista odmjerena u skladu s orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske 05. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020., a uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i dobi tužitelja (rođ. 1952. godine) cilju kojemu služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članka 1100. stavak 2. ZOO).

17. Zahtjev tužitelja za naknade štete zbog izmakle koristi u iznosu od 1.327,23 EUR jer kao akademski slikar nije mogao umjetnički stvarati najmanje 3 mjeseca, pa time niti prodati slike koje bi kroz to vrijeme naslikao, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, jer ta činjenica nije mogla biti sa sigurnošću utvrđena, budući tužitelj na te okolnosti osim pozivanja na svoj iskaz nije ponudio druge dokaze, pa je o njoj odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP-a, pa žalba tužitelja u tom dijelu nije osnovana.

18. Međutim, odlučujući o parničnim troškovima prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, na što tuženik osnovano ukazuje u žalbi. Naime, temeljem članka 154. stavak 2. i 155. ZPP, ocjenjujući uspjeh tužitelja (po osnovu 100 %, a 35% s osnova visine, a ne 39,55 % kako je izračunao prvostupanjski sud), pa je tužitelj uspio u sporu s 67,5 %, a tuženik s 32,5 %. Kada od postotka uspjeha tužitelja odbijemo postotak uspjeha tuženika proizlazi da je tužitelj uspio u sporu s 35 %. Stoga tužitelju od ukupno dosuđenih troškova za poduzete radnje u postupku koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), te za troškove sudske pristojbe sve u ukupnom iznosu od 1.613,28 EUR, prema postignutom uspjehu pripadaju troškovi u iznosu od 564,65 EUR uvećani za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, pa ukupno troškovi tužitelja iznose 962,82 EUR.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke, a temeljem članka 368. stavak 1. pod a) i članka 373. točka 3. pod b) ZPP.

20. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to isti nema pravo na naknadu troškova žalbe, a budući je tuženik uspio samo u dijelu sporednog potraživanja parničnih troškova (članak 35. ZPP) ni tuženiku nije dosuđen trošak žalbe (članka 166. u svezi sa člankom 154. ZPP), zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. ove drugostupanjske odluke.

U Dubrovniku, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović