Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-358/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HP-HRVATSKA POŠTA d.d., OIB: 87311810356, Velika Gorica, Poštanska ulica 9 (ranije: Zagreb, Jurišićeva ulica 13), koju zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAVOSA d.o.o., OIB: 94004898614, Dubrovnik, Vukovarska 24, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-15/2023 od 10. siječnja 2025., 30. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika GRAVOSA d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-15/2023 od 10. siječnja 2025.
II. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp- 15/2023 od 10. siječnja 2025. pod točkom III. izreke u dijelu kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka u iznosu 53,08 eura i za navedeno sudi:
Nalaže se tuženiku GRAVOSA d.o.o. da nadoknadi tužiteljici HP-Hrvatska pošta d.d. daljnje troškove postupka u iznosu 53,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku GRAVOSA d.o.o. da nadoknadi tužiteljici HP-Hrvatska pošta d.d. troškove žalbenog postupka u iznosu 84,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika GRAVOSA d.o.o za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom rješenjem je riješeno:
„I. Utvrđuje se da je tuženik GRAVOSA d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 24, OIB: 94004898614 neutvrđenog dana u svibnju 2023.g. samovlasno zasmetao tužiteljicu HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 13, OIB: 87311810356, u njenom posljednjem mirnom i neposrednom posjedu prostora (puta i prolaza) koji se nalazi u dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to konkretno u dijelu koji je označen slovima A, B, C, D, E, H, A, u skici iz Stručnog nalaza – vještva za spis suda poslovni broj Psp-15/2023, lipanj 2024., a izrađenog od strane vještaka za geodeziju Ilije Margaretića, mag.ing.geod i geoinf., a koji dio predstavlja pristup ulazu u poslovni prostor koji se nalazi u građevini u Dubrovniku, Vukovarska 16, sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to time što je prema saznanju tužiteljice samovlasno postavio metalne stupove s lancem te napravio parkirna mjesta i parkirao vozila, te je tužiteljici na taj način onemogućio nesmetan prolazak do nekretnine tužiteljice i to poslovnog prostora koji se nalazi u građevini sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije samog smetanja te da ukloni lanac, stupove i vozila te napusti prostor te da tužiteljici vrati oduzeti posjed tog prilaza u tužiteljičin poslovni prostor, sve u roku od 15 dana.
II. Zabranjuje se tuženiku buduće svako isto ili slično smetanje te uznemiravanje tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke III. izreke u dijelu kojim joj nije dosuđen trošak sudskih pristojbi za tužbu i rješenje u iznosu 53,08 eura zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i dosuditi tužiteljici daljnji trošak sa zateznim kamatama. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu 303,08 eura sa zateznim kamatama.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv rješenja u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu svih troškova postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari zahtijeva posjedovnu zaštitu prava stvarne služnosti prolaza preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika do ulaza u poslovni prostor u vlasništvu tužiteljice koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza - puta, a da je tuženik u svibnju 2023. postavio metalne stupove s lancem, napravio parkirna mjesta i parkirao vozila na čest. zem. [katastarska čestica], čime je u smetao posjed tužiteljice.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je tužba podnesena u roku iz članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) budući je tužiteljica putem svojeg zaposlenika AM saznala za smetanje posjeda 10. svibnja 2023., a za počinitelja smetanja je saznala zaprimanjem dopisa tuženika od 19. svibnja 2023. u kojem tuženik izrijekom ističe da je kao vlasnik postavilo stupiće i lance i da će parkirna mjesta davati u zakup. Kako je tužba podnesena 1. lipnja 2023. to je razvidno da nije prošao rok od 30 dana koji počinje teći od dana saznanja za čin smetanja i za počinitelja, ali niti objektivni rok od godine dana budući je prokuristica tuženika svjedokinja LM iskazala da su stupići postavljeni u travnju ili svibnju 2023.,
- da je tužiteljica posjednica i vlasnica poslovnog prostora u nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je predmetni poslovni prostor dugi niz godina bio zakupljen, a posljednji zakupnik – Hrvatska poštanska banka d.d. zatvorio je poslovnicu u tom poslovnom prostoru nekoliko godina prije podnošenja tužbe i do podnošenja tužbe prostor je bio prazan što je utvrđeno iz iskaza svjedoka AM
AM, OM i LM,
- da se poslovnom prostoru prilazi preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] (vlasništvo tuženika) koji dio je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ilije Margaretića označen kao A,B,C,D,E,H,A te da je taj prilaz oduvijek korišten za prilaz jer se tu nalaze stepenice kojima se pristupa ulazu u poslovni prostor,
- da je time osnovan posjed prava stvarne služnosti puta i prolaza u korist posjednika poslovnog prostora koji se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to ne samo neposrednog posjednika (posljednjeg zakupnika HPB d.d.), već i posrednog posjednika – tužiteljice, jer faktična vlast posrednog posjednika postoji kroz njegov odnos s neposrednim posjednikom, pa neposredni posjednik (ovdje zakupnik) neposredno posjeduje pravo stvarne služnosti kroz neko vrijeme (trajanja zakupa), i u okviru više ovlasti posrednog posjednika,
- da nakon zatvaranja poslovnice HPB d.d., predmetni poslovni prostor nije bio korišten, odnosno, nije bio zakupljen (do nedavno), ali da je tužiteljica ostala posjednica svog poslovnog prostora neovisno o tome što je prostor bio zatvoren te posjednica prava stvarne služnosti puta i prolaza koji je posjed prava zasnovan u korist poslovnog prostora,
- da je uviđajem na licu mjesta te nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je tuženik postavio stupiće i lance te označio parkirna mjesta koja je dao u zakup i na kojima se kontinuirano nalaze parkirana vozila čime je ogradio predmetni prostor, a tužiteljici "ostavio" prilaz s bočne strane širine otprilike 1 m što ukazuje da je tuženik svjestan da tužiteljica posjeduje pravo stvarne služnosti puta i prolaza,
- da je time smetan posjed prava stvarne služnosti, jer je sužen opseg posjeda dotadašnjeg prava stvarne služnosti imajući u vidu da sada tužiteljica više ne može prilaziti svojem poslovnom prostoru na način na koji je do sada prilazila - niti u cijeloj širini puta niti na bilo kojem dijelu puta niti iz bilo kojeg smjera kao do sada, već samo bočno u prolazu od jednog metra.
10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da pravo služnosti mora biti uknjiženo u zemljišne knjige kako bi proizvodilo pravne učinke. Naime, člankom 10. stavak 5. ZVDSP-a propisano je da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, dok je člankom 11. ZVDSP-a propisano da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovano jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje). Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da se posjed prava stvarne služnosti stječe uspostavljanjem faktičnog izvršavanja što znači da za učinke prava stvarne služnosti (pa tako i pravo zahtijevati zaštitu posjeda) nije nužno da je pravo stvarne služnosti upisano u zemljišne knjige. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je osnovan posjed prava stvarne služnosti puta i prolaza u korist tužiteljice izvršavanjem tog prava na dijelu nekretnine tuženika.
12. Također je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je posjed prava stvarne služnosti izvršavalo društvo Hrvatske poštanska banka d.d. i to kao zakupoprimac, dakle u okviru ovlasti koje je dobio od tužiteljice koja je time posredna posjednica u smislu članka 10. stavak 3. ZVDSP-a. Prema tome, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i proturječno utvrdio činjenično stanje u vezi posjeda tužiteljice budući je prvostupanjski sud dao jasne i odlučne razloge o posjedu tužiteljice preko zakupoprimca te ujedno ukazao na članak 29. stavak 2. ZVDSP-a kojim je propisano da posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok god ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi, što je tužiteljica mogla da je željela ranije dati prostor u zakup, a osim toga njezini zaposlenici su obilazili poslovni prostor i istom prilazili izvršavajući (iako znatno rjeđe) sadržaj prava stvarne služnosti.
13. Točno je da članak 30. ZVDSP-a propisuje da pravo vlasništva na određenoj stvari ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugoga od toga isključi, ali tuženik gubi iz vida da je istom odredbom propisano da takva ovlaštenja nositelj prava vlasništva ima samo ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U okolnostima konkretnog slučaja, a uzimajući u obzir da tužiteljica na nekretnini tuženika ima pravo stvarne služnosti prolaza, tada je razvidno da su u dijelu nekretnine koji je u nalazu i mišljenju vještaka Ilije Margaretića označen kao A,B,C,D,E,H,A ograničena vlasnička prava tuženika i time tuženik nema ovlaštenje da mijenja, odnosno smanjuje širinu prolaza jer na taj način smeta posjed prava stvarne služnosti tužiteljice kako je to pravilno i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 22. ZVDSP-a zaključio prvostupanjski sud.
14. U odnosu na troškove postupka nije osnovana žalba tuženika budući je o istima odlučeno uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim, osnovana je žalba tužiteljice da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavak 1. ZPP-a kada joj nije priznao plaćene troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,54 eura i sudske pristojbe za rješenje za smetanje posjeda u iznosu 26,54 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 53,08 eura.
15. Prema tome, budući je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio troškove postupka u iznosu 500,00 eura, to joj je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi daljnje troškove u iznosu 53,08 eura. Na daljnje troškove tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) tekuće od donošenja ove drugostupanjske odluke.
16. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke.
17. U odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika budući njegova žalba nije osnovana.
18. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a. Tužiteljici za sastav žalbe prema vrijednosti ožaljenog dijela troška (53,08 eura) pripada 12,5 bodova prema Tbr. 10/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 31,25 eura. Također joj je priznat trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 53,09 eura (prema rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-15/2023-36 od 20. ožujka 2025. plaćeno 4. travnja 2025.). Stoga je valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu 84,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ove odluke sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
U Velikoj Gorici 30. travnja 2025.
Sutkinja
Tihana Cišper
