Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-397/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj, protiv 1. tuženika ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku u Makarskoj, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, broj P-682/2024-6 od 17. prosinca 2024., dana 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, broj P-682/2024-6 od 17. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja predmeta koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-670/2024.
II. Postupak će se nastaviti po pravomoćnom završetku predmeta ovog suda P- 670/2024, odnosno kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak.“
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno.
7. Sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje kojim je odredio prekid postupka na temelju odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP kojom je propisano da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio sam ne rješavati o prethodnom pitanju (čl.12. ZPP).
8. Sud prvog stupnja je, dakle, zauzeo stav da odluka u parničnom postupku toga suda broj P-670/2024 radi utvrđenja prava vlasništva predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi donošenje odluke u predmetnom sporu radi zaštite od uznemiravanja na istoj nekretnini.
9. Odredbom čl. 213. ZPP propisano je da sud može konstitutivnim rješenjem odrediti prekid postupka, između ostalog i ako je odlučio sam ne rješavati o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP). Ako sud to učini, dužan je u odluci kojom postupak prekida obrazložiti razloge koji su od bitnog utjecaja za konačnu odluku suda u tom postupku, a zbog kojih se postupak prekida.
10. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Da bi odluka o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos mogla predstavljati prethodno pitanje iz čl. 12. st. 1. ZPP, potrebno je da odluka suda u sporu koji se vodi ovisi o rješenju tog pitanja. Drugim riječima, ako pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos nije od utjecaja na donošenje odluke o zahtjevu o kojem se vodi postupak, ne radi se o prethodnom pitanju iako je takvo pravo ili pravni odnos istaknuto kao osnova tužbe.
11. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je naveo koje je to prethodno pitanje o kojem je odlučio ne rješavati sam, a o kojem se odlučuje drugom postupku. Tako iz obrazloženja pobijanog rješenje proizlazi da u ovom predmetu tužitelj kao suvlasnik nekretnine označene sa kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navodi da su tuženici neovlašteno uznemirili tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava glede predmetne nekretnine na način da su sredinom travnja mjeseca 2024., bez njegovog znanja i odobrenja, stavili svoj brod na ovu nekretninu, te na istoj počeli parkirati svoje osobno vozilo marke „Renault Clio“, registarske oznake [registarska oznaka], koje je registrirano na ime II- tužene, te stoga traži prestanak uznemiravanja vlasništva tužitelja. S druge strane, u predmetu toga suda broj P-670/2024 tužitelj ĐG (u ovom postupku 1. tuženik) podnio je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kojem postupku je 2. tuženik BG (u ovom postupku tužitelj). Dakle, razrješenje pitanja vlasništva predmetne nekretnine u postupku toga suda P-670/2024 predstavlja prethodno pitanje u odnosu na tužbu kojom se traži zaštita od uznemiravanja prava vlasništva za istu nekretninu.
12. I prema ocjeni ovog suda, u parnici koju je tužitelj pokrenuo radi prestanka uznemiravanja tužiteljeva vlasništva na nekretnini, sud je pravilno odredio prekid tog parničnog postupka do okončanja parničnog postupka u kojem će se odlučiti o vlasništvu predmetne nekretnine, jer je to pitanje od krucijalnog značenja za ovu parnicu, odnosno nakon odluke o tom pitanju će biti evidentno jesu li tuženici doista uznemiravali tužitelja ili je 1. tuženik (te 2. tužena po njegovom dopuštenju), ustvari poduzimao određene radnje na svojoj nekretnini. Pri tome nisu odlučni žalbeni navodi kako ne postoji subjektivni identitet spora jer su u parnici na utvrđenje prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] obuhvaćeni svi suvlasnici, a ne samo tužitelj. Zaključno na žalbene navode tužitelja kako nije potrebno prekidati postupak jer on kao dokaz svog suvlasništva na predmetnoj nekretnini raspolaže zemljišnoknjižnim izvatkom, treba reći da se radi o javnoj ispravi koja u smislu čl. 230. st. 1. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, ali je u smislu čl. 230. st. 3. ZPP dopušteno dokazivati suprotno, dakle radi se o oborivoj presumpciji vlasništva koju se osporava u postupku utvrđenja prava vlasništva koje predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak.
13. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu, 30. travnja 2025.
Sutkinja
Lana Putrić