Poslovni broj: Usž-1747/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkog društva Vukić & partneri, u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi utvrđivanja i naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1335/2024-10 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1335/2024-10 od 3. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/22-01/170, URBROJ: 513-04-24-2 od 12. srpnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/924, URBROJ: 513-02-3005/52-22-7 od 19. travnja 2022. kojim su tužitelj i ČŽ obvezani na solidarno plaćanje trošarine u iznosu od 86.860,00 kuna zajedno s kamatama u iznosu od 2.465,37 kuna.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da već 27 godina neprekidno i savjesno izvršava svoje radne obveze, poštujući upute poslodavca, prisilne propise i interne akte poslodavca. Tako je i spornog dana 6. listopada 2021. postupao sukladno svojim radnim zadatcima i ustaljenoj poslovnoj praksi i zaprimio nepraćenu pošiljku za koju je uredno izdao fiskalizirane račune i naljepnice te naplatio prijevoz. Pritom nije imao niti je mogao imati saznanje da je njegovo postupanje protivno zakonu jer nije bilo naznake da se u pošiljkama nalazi roba podložna posebnim propisima. Nadodaje da nije životno niti logično da bi na poziv policije omogućio iskrcaj robe da je imao saznanje o nezakonitosti pošiljke i da bi primatelj pošiljke do njegovog broja telefona došao kontaktirajući pozivni centar društva AUTOTRANS d.d. Naposljetku navodi da se u konkretnom slučaju radi o pretjeranom formalizmu i da mu je nametnut nerazmjeran teret. Predlaže stoga da Sud preinači pobijanu presudu na način da poništi rješenje tuženika uz naknadu troškova upravnog spora sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate te uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj kao vozač autobusa društva AUTOTRANS d.d. dana 6. listopada 2021. na autobusnom kolodvoru u Zagrebu primio na prijevoz tri kartonske kutije i dvije torbe bez pratnje putnika u autobusu, za čiji prijevoz je izdao račun. Autobus se zaustavio na autobusnoj stanici koja se nalazi na izlazu iz Crikvenice prema Novom Vinodolskom, a iza njega se zaustavilo osobno vozilo. Tom je prilikom vozač autobusa iz prtljažnog prostora autobusa iskrcavao kartonske kutije i torbe. Navedeno su zamijetili carinski službenici i utvrdili da se u kutijama i torbama nalazi 101,00 kilograma sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske.

8. Prvostupanjski sud održao je 24. veljače 2025. raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 4. Zakona o trošarinama „Narodne novine“, broj: 106/18., 121/19. i 144/21. – dalje: ZOT) propisano je da trošarinu plaća svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovog zakona, kao osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito.

10. Odredbom članka 37. Općih uvjeta prijevoza trgovačkog društva Autotrans d.d. od 5. srpnja 2021. (dalje: Opći uvjeti) propisano je da u skladu s raspoloživim prostorom u prtljažniku vozila prijevoznik može uzeti na prijevoz nepraćenu prtljagu. Nepraćena prtljaga su stvari koje ne prati putnik u vozilu, a koje prijevoznik isporučuje na ugovorenom odredištu naznačenom na prtljažnici. Na prtljažnici za nepraćenu prtljagu se upisuje relacija i ime i prezime te adresa pošiljatelja i primatelja.

11. Odredbom članka 38. Općih uvjeta propisano je da pošiljatelj nepraćene prtljage obvezan voznom osoblju dati informaciju o sadržaju nepraćene prtljage. Vozno osoblje ovlašteno je odbiti primitak prtljage u slučaju da putnik ili pošiljatelj odbija reći njezin sadržaj.

12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije postupao u skladu s Općim uvjetima jer nije dokazao da je za nepraćenu prtljagu izdao prtljažnicu iz koje bi bila razvidna relacija prijevoza te ime, prezime i adresa pošiljatelja i primatelja. Osim toga, tužitelj nije utvrdio sadržaj nepraćene prtljage, a na što je obvezan Općim uvjetima jer je u slučaju da pošiljatelj odbije dati informaciju o sadržaju nepraćene prtljage ovlašten odbiti primitak iste. Opisano postupanje tužitelja, kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, ukazuje na sudjelovanje tužitelja u nezakonitom postupanju s predmetima oporezivanja, zbog čega je pravilno obvezan na solidarno plaćanje trošarine.

13. Prigovor tužitelja da nije bilo naznaka da se u pošiljkama nalazi roba podložna posebnim propisima ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim jer tužitelj o istom ne treba zaključivati na temelju naznaka, nego treba sam utvrditi sadržaj nepraćene prtljage sukladno Općim uvjetima.

14. Prigovor tužitelja o dugogodišnjem radnom iskustvu i dosadašnjem urednom ispunjavanju radnih obveza nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

15. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

18. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić