REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
P-1722/2022-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja FORTIS LABOR d.o.o., Zagreb, Vrbani 31, OIB: 87607151174, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, kojeg zastupaju odvjetnici iz STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o., Zagreb i II. tuženika AC JESENOVIĆ d.o.o., Čakovec, Obrtnička ulica 3, OIB: 45745585189, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matić & Poljak, d.o.o., Split, radi utvrđenja raskida ugovora i naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 4. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi, kao neosnovani, koji glase:
"1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o operativnom leasingu broj: 149146 zaključen 3. prosinca 2021. godine između tužitelja FORTIS LABOR d.o.o. OIB: 87607151174, Vrbani 31, 10000 Zagreb kao primatelja leasinga i I. tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb kao davatelja leasinga.
2. Nalaže se I. tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb, isplatiti tužitelju FORTIS LABOR d.o.o. OIB: 87607151174, Vrbani 31, 10000 Zagreb iznos od 5.849,86 EUR / 44.075,75 kn, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na isti iznos od 20. studenog 2021. do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. godine pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se II. tuženiku AC JESENOVIĆ d.o.o., OIB: 45745585189, Obrtnička ulica 3, 40000 Čakovec, isplatiti tužitelju FORTIS LABOR d.o.o. OIB: 87607151174, Vrbani 31, 10000 Zagreb iznos od 5.849,86 EUR / 44.075,75 kn, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na isti iznos od 20. studenog 2021. do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. godine pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
4. Nalaže se I. tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb isplatiti tužitelju FORTIS LABOR d.o.o. OIB: 87607151174, Vrbani 31, 10000 Zagreb iznos od 3.499,25 EUR / 26.365,11 kuna, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od: − 580,70 EUR / 4.375,28 kuna od 16. siječnja 2022. godine;
− 580,71 EUR / 4.375,36 kuna od od 16. veljače 2022. godine;
− 583,39 EUR / 4.395,56 kuna od 16. ožujka 2022. godine;
− 584,16 EUR / 4.401,34 kuna od 16. travnja 2022. godine;
− 586,11 EUR / 4.416,03 kuna od 16. svibnja 2022. godine;
− 584,18 EUR / 4.401,54 kuna od od 16. lipnja 2022. godine.
do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
5. Nalaže se II. tuženiku AC JESENOVIĆ d.o.o., OIB: 45745585189, Obrtnička ulica 3, 40000 Čakovec isplatiti tužitelju FORTIS LABOR d.o.o. OIB: 87607151174, Vrbani 31, 10000 Zagreb iznos od 3.499,25 EUR / 26.365,11 kuna, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
− 580,70 EUR / 4.375,28 kuna od 16. siječnja 2022. godine;
− 580,71 EUR / 4.375,36 kuna od od 16. veljače 2022. godine;
− 583,39 EUR / 4.395,56 kuna od 16. ožujka 2022. godine;
− 584,16 EUR / 4.401,34 kuna od 16. travnja 2022. godine;
− 586,11 EUR / 4.416,03 kuna od 16. svibnja 2022. godine;
− 584,18 EUR / 4.401,54 kuna od od 16. lipnja 2022. godine,
do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.1.2023. godine pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
6. Nalaže se II. tuženiku AC JESENOVIĆ d.o.o., OIB: 45745585189, Obrtnička ulica 3, 40000 Čakovec isplatiti tužitelju FORTIS LABOR d.o.o. OIB: 87607151174, Vrbani 31, 10000 Zagreb iznos od 1.252,93 EUR / 9.440,20 kuna, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
− 250,00 kuna / 33,18 EUR od 15. siječnja 2022. godine;
− 250,00 kuna / 33,18 EUR od 21. siječnja 2022. godine;
− 250,00 kuna / 33,18 EUR od 25. veljače 2022. godine;
− 250,00 kuna / 33,18 EUR od 6. ožujka 2022. godine;
− 500,00 kuna / 66,36 EUR od 10. ožujka 2022. godine;
− 750,00 kuna / 99,54 EUR od 7. travnja 2022. godine;
− 625,00 kuna / 82,95 EUR od 26. travnja 2022. godine;
− 312,50 kuna / 41,48 EUR od 2. lipnja 2022. godine;
- 447,50 kuna / 59,39 EUR od 29. studenog 2021. godine;
− 5.180,00 kuna / 687,50 EUR od 2. prosinca 2021. godine;
− 625,20 kuna / 82,98 EUR od 22. siječnja 2022. godine;
do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. godine pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
7. Nalaže se I. tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb i II. tuženiku AC JESENOVIĆ d.o.o., OIB: 45745585189, Obrtnička ulica 3, 40000 Čakovec solidarno naknaditi tužitelju FORTIS LABOR d.o.o. OIB: 87607151174, Vrbani 31, 10000 Zagreb troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku AC JESENOVIĆ d.o.o., OIB: 45745585189, Obrtnička ulica 3, Čakovec, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se dio zahtjeva I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
i
r i j e š i o je
Dopušta se preinaka tužbe tužitelja kao u podnesku od 18. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj, kao primatelj leasinga i I. tuženik PORSCHE LEASING d.o.o., kao davatelj leasinga zaključili ugovor o operativnom leasingu br. 149146 od 3. prosinca 2021. Dobavljač leasinga je II. tuženik AC JESENOVIĆ d.o.o. Objekt leasinga je vozilo marke ŠKODA ENYAQ iV 60, broj šasije [broj šasije]. Ističe da je ugovorom I. tuženik, kao davatelj leasinga, odobrio tužitelju, kao primatelju leasinga, pravo korištenja objekta leasinga na ugovorom određeno razdoblje, a tužitelj se obvezao plaćati I. tuženiku za to određenu naknadu. Nabavna vrijednost objekta leasinga iznosi 36.696,62 EUR, bez PDV-a. Objekt leasinga predan je tužitelju 3. prosinca 2021. Objašnjava da je objekt leasinga tužitelj uzeo za poslovna putovanja svojih radnika osobnim automobilom u druge gradove, što podrazumijeva veću kilometražu i vožnju na otvorenoj cesti. Domet koji inače postoji kod drugih stvari iste vrste, s punom baterijom, iznosi 406 km po WLTP- u sustavu prema specifikacijama. Prodajni savjetnik marke Škoda MR je potvrdio takav domet i u pisanoj elektroničkoj pošti dana **.**.2021. MR je dodatno istaknuo da se može očekivati da će u zimskim uvjetima domet biti nešto manji i to 350 km. Stoga je tužitelj opravdano očekivati da će vozilo s punom baterijom moći preći barem 350 km, sve uzimaju u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika. Takvo vozilo je odgovaralo potreba tužitelja zbog čega se tužitelj odlučio uzeti upravo takav objekt leasinga. Navodi da objekt leasinga nije imao značajke koje inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koje je kupac mogao opravdano očekivati u odnosu na domet s punom baterijom, a nije prikladan ni za posebnu namjenu za koju je potreban tužitelju, što su poslovna putovanja, a što je II. tuženiku bilo poznato. Ubrzo nakon preuzimanja vozila, tužitelj je utvrdio da objekt leasinga ni u kojem modelu vožnje, pa čak ni u eko i standardnom načinu vožnju, u normalnim vremenskim uvjetima i neovisno o brzini, ne može prijeći više od 180 km. Baterija objekta leasinga, kada je u potpunosti napunjena, pokazuje da je teoretski domet vozila, bez punjenja, oko 250 km, a objekt leasinga ne može napraviti ni 180 km. Zbog navedenog, tužitelj je obavijestio II. tuženika, putem MR, o utvrđenim nedostacima. II. tuženik je pregledao vozilo te je MR u e-mailu od 24. siječnja 2022. naveo da nije moguće utvrditi tehničke probleme s objektom leasinga i da objekt leasinga može doseći do 275 km s jednim punjenjem, a što je odgovara podacima o specifikaciji proizvođača. U e-mailu od 19. siječnja 2022. tužitelj je obavijestio II. tuženika da teoretski domet ne odgovara stvarnom stanju. Naime, teoretski domet je 406 km, a u zimskim uvjetima 350 km, dok se u naravi prikazana procjena dometa smanjuje neproporcionalno stvarno prijeđenoj kilometraži. Tužitelj je izvršio samostalno testiranje te je sve fotodokumentirao, za svakih prijeđenih 6 km domet se smanji za gotovo dvostruko više od stvarne vrijednosti. Nakon što se vozilo parkira, teoretski domet manji je još za 6 km, bez da se vozilo pomaknulo s mjesta, a što tada iznosi 241 km. Nakon parkiranja te vožnje od 1 km, domet se nakon još vožnje od 2 km smanji čak na 236 km, sve uz 95 % napunjenosti baterije. Dakle, u vožnji od punionice, po gradu, sa zaustavljanjem u trgovini, koja je vožnja trajala 8 km, sve u normalnim i uobičajenim uvjetima i načinima vožnje, procjena se smanjila na čak 22 km. U vožnji na otvorenoj cesti objekt leasinga nije ostvario domet više od 180 km. Zbog svega objekt leasinga se uopće ne može koristiti za uobičajeni način. Ovo stoga jer je vozilo nabavljeno od pravne osobe, u svrhu poslovnih putovanja, npr. od Zagreba do Zadra ili Šibenika, pa time se zbog vožnje u jednom smjeru vozač mora čak dva ili tri puta zaustavljati da napuni vozilo, što sve produžuje vožnju, čime je ta opcija neprihvatljiva. Uz sve navedeno, stanice za punjenje električnih vozila još uvijek su rijetke. Poziva se na čl. 58. st. 1. i 2. i čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu, kao i čl. 360., 368., 401., 410. st. 1. t. 10. Zakona o obveznim odnosima. Objašnjava da objekt leasinga nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati dok ujedno objekt leasinga nema svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja (poslovna putovanja), a koja je bila poznata tuženicima ili im je barem morala biti poznata. Navodi da je tužitelj izjavu o raskidu uputio I. tuženiku te je II. tuženika obavijestio o navedenoj izjavi o raskidu. I. tuženik je osporio raskid. Navodi da je tužitelj I. tuženiku uplatio iznos od 44.075,75 kn po računu 364228-1-1 od 6. prosinca 2021., a što u sebi uključuje troškove zaključenja ugovora od 1,45 %, predujam naknade po ugovoru, prvi mjesečni obrok leasinga i prvi obrok mjesečne naknade za troškove održavanja. Tužitelj je I. tuženiku platio i iznos od 3.469,49 EUR / 26.365,11 kn na ime 6 mjesečnih obroka leasinga. Poziva se na čl. 368. st. 5. Zakona o obveznim odnosima. Zbog materijalnih nedostataka na objektu leasinga, tužitelj je morao uzimati u najam vozilo za putovanja duža od 200 km u iznosu od 3.187,50 kn, imao je troškove solemnizacije bjanko zadužnice u iznosu od 447,50 kn, osiguranja u iznosu od 5.180,00 kn i registracije u iznosu od 625,20 kn. Stoga predlaže da sud utvrdi da je raskinut ugovor o operativnom leasingu, koji je sklopljen između tužitelja i I. tuženika od 3. prosinca 2021. Ujedno predlaže da I. tuženik naknadi tužitelju iznos od 44.075,45 kn, zatim iznos od 26.365,11 kn, sve sa zateznim kamatama. Također, predlaže da mu II. tuženik naknadi iznos od 9.440,20 kn sa zateznim kamatama, kao i da mu oba tuženika solidarno nadoknade troškove parničnog postupka.
2. I. tuženik PORSCHE LEASING d.o.o. u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Potvrđuje sklapanje ugovora o operativnom leasingu za navedeni objekt leasinga kao i dan preuzimanja objekta leasinga 3. prosinca 2021. Navodi da se tužitelj obratio I. tuženiku dopisom od 8. ožujka 2022., na koji dopis je I. tuženik odgovorio 16. ožujka 2022., navodeći da je leasing i dalje na snazi i da tužitelj podmiruje mjesečne naknade za leasing. Poziva se na čl. 64. Zakona o leasingu. Ukazuje na primjenu čl. 12. st. 1. Općih uvjeta u kojima je navedeno da davatelj leasinga ne odgovara za ispravnost, određeno stanje, kao i za svojstva objekta leasinga, kojeg je sam primatelj leasinga izabrao. Navodi da je tužitelj sam izabrao dobavljača, ovdje II. tuženika. Navodi da je I. tuženik ustupio tužitelju svoje zahtjeve prema dobavljaču na temelju materijalnih nedostataka objekta leasinga. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
3. Tužitelj u podnesku od 17. studenoga 2022. predlaže da sud utvrdi da je ugovor o operativnom leasingu raskinut, da naloži I. tuženiku da mu naknadi iznose od 5.849,86 EUR i 3.499,25 EUR kao i da naloži II. tuženiku da mu naknadi iznos od 1.252,93 EUR, sve sa zateznim kamatama (listovi 72. – 74. spisa).
4. II. tuženik AC JESENOVIĆ d.o.o. potvrđuje sklapanje ugovora o leasingu, kao i preuzimanje vozila 3. prosinca 2021. Navodi da tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na vozilo prilikom preuzimanja. Osporava materijalne nedostatke ili neispravnost objekta leasinga. Osporava da objekt leasinga nema očekivana svojstva. Navodi da II. tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu s tužiteljem. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da tužitelj prema II. tuženiku nije postavio nikakve zahtjeve po odredbama Zakona o obveznim odnosima u odnosu na materijalne nedostatke. II. tuženik, kao dobavljač leasinga, ne može i ne odgovara za specifikacije proizvoda koje mu je dao proizvođač i uvoznik vozila. Predlaže tužbu odbaciti, odnosno odbiti.
5. U podnesku od 18. siječnja 2023. tužitelj mijenja vrijednost predmeta spora na način da ju predlaže odrediti u iznosu od 10.000,00 EUR. U odnosu na I. tuženika poziva se na čl. 58. st. 1. Zakona o leasingu. Navodi da mu je I. tuženik prijetio opomenama i prisilnom naplatom, zbog čega je on ispunjavao ugovor, ali si je pridržao pravo povrata plaćenih naknada, stoga se poziva na čl. 158. st. 2. Zakona o leasingu. U odnosu na II. tuženika, poziva se na čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu. Ponavlja da je 22. prosinca 2022. obavijestio II. tuženika o nedostatku na vozilu, 19. siječnja 2022. pisano izjavio raskid ugovora te predao II. tuženiku vozilo na pregled. Time je, po čl. 404. Zakona o obveznim odnosima, II. tuženika bez odgađanja obavijestio o materijalnim nedostacima i zatražio raskid ugovora. U slučaju da II. tuženik osporava da je ugovor s tužiteljem raskinut, to tužitelj tim podneskom raskida ugovor. Napominje da je II. tuženik ponudio tužitelju otkup vozila za 32.000,00 – 33.000,00 EUR. Istim podneskom tužitelj poziva I. i II. tuženika da preuzmu posjed vozila, a u slučaju da tuženici u roku od 15 dana ne preuzmu posjed, tužitelj će biti primoran na trošak tuženika postupiti po čl. 188. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom iznesenog, predlaže da sud utvrdi da je raskinut ugovor o operativnom leasingu, koji je sklopljen između tužitelja i I. tuženika od 3. prosinca 2021. Ujedno predlaže da sud naloži I. tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 5.849,86 EUR, a u slučaju da sud ne prihvati taj tužbeni zahtjev, to postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu istog iznosa od strane II. tuženika. Nadalje, predlaže da sud naloži I. tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 3.499,25 EUR, a u slučaju da sud ne prihvati taj tužbeni zahtjev, to postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu istog iznosa od strane II. tuženika. Također, predlaže da sud naloži II. tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.252,93 EUR. Na kraju, predlaže da sud naloži tuženicima naknaditi tužitelju solidarno troškove parničnog postupka (listovi 86. – 89. spisa).
6. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o leasingu od 3. prosinca 2021. (listovi 12. i 13. spisa), opće uvjete tužitelja od 19. studenoga 2021. (listovi 14. - 20. spisa), e- mail korespondencije između stranaka (listovi 21. – 27., 90. – 93., 103. – 108. spisa), dopis-raskid ugovora I. tuženiku (listovi 28. – 32. spisa), obavijest o raskidu (listovi 33. – 35. spisa), odgovor I. tuženika od 16. ožujka 2022. (listovi 36. i 37. spisa), računi I. tuženika (listovi 38. – 44. spisa), računi za zakup vozila (listovi 45. – 52. spisa), račun za osiguranje (list 53. spisa), račun za registraciju (list 54. spisa), potvrdu o preuzimanju objekta leasinga (list 71. spisa), ispisi iz memorije vozila (listovi 75. – 77. spisa), račun javnog bilježnika (list 78. spisa), potvrde o plaćanju I. tuženiku (listovi 94. – 96. spisa), opomena I. tuženika sa specifikacijom nepodmirenih, dospjelih tražbina (listovi 97. i 98. spisa), bjanko zadužnicu (listovi 99. – 102. spisa), nalaz i mišljenje Nevena Ereša iz Ereš vještačenja d.o.o. od 5. prosinca 2024. (listovi 146. – 156. spisa), saslušao svjedoka MR (listovi 170. – 172. spisa), zakonskog zastupnika tužitelja AR (listovi 172. – 174. spisa) te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja (listovi 181. – 183. spisa).
7. Raspravnim rješenjem od 4. travnja 2025. (list 183. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.
8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.
9. Predmet ovog spora su tužiteljevi zahtjevi za:
a) utvrđenje da je raskinut ugovor o operativnom leasingu koji je sklopljen između tužitelja i I. tuženika od 3. prosinca 2021.
b) isplatu iznosa od 5.849,86 EUR od strane I. tuženika po računu I. tuženika br. 364228-1-1 od 6. prosinca 2021. (koji račun u sebi sadrži troškove zaključenja ugovora, predujam naknade, prvi mjesečni obrok leasinga i prvu mjesečnu naknadu za troškove održavanja),
c) isplatu iznosa od 3.499,25 EUR od strane I. tuženika na ime 6 plaćenih mjesečnih obroka leasinga u razdoblju od siječnja do lipnja 2022.,
d) isplatu iznosa od 1.252,93 EUR od strane II. tuženika na ime uzimanja u zakup drugog vozila, troškova solemnizacije bjanko zadužnice, troškova osiguranja i troškova registracije.
Ujedno, predmet ovog spora, po eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima, u slučaju odbijanja tužbenih zahtjeva prethodno naznačenih pod b) i c), su tužbeni zahtjevi za:
e) isplatu iznosa od 5.849,86 EUR od strane II. tuženika na ime naknade štete u vidu plaćenih iznosa troškova zaključenja ugovora, predujma naknade, prvog mjesečnog obroka leasinga i prve mjesečne naknade za troškove održavanja, f) isplatu iznosa od 3.499,25 EUR od strane II. tuženika na ime naknade štete u vidu 6 plaćenih mjesečnih obroka leasinga u razdoblju od siječnja do lipnja 2022.
10. Između stranaka nije sporno da su:
- tužitelj, kao primatelj leasinga i I. tuženik, kao davatelj leasinga, zaključili ugovor o operativnom leasingu br. 149146 od 3. prosinca 2021. za objekt leasinga ŠKODA
ENYAQ iV 60, broj šasije [broj šasije],
- da je dobavljač leasinga II. tuženika,
- da je tužitelj izabrao dobavljača leasinga,
- da je tužitelj preuzeo objekt leasinga 3. prosinca 2021.,
- da je WLTP standard za objekt leasinga 406 km s jednim punjenjem baterije, odnosno u zimskim uvjetima 350 km,
- da tužitelj prilikom primopredaje vozila nije imao prigovore na objekt leasinga,
- da je tužitelj uputio I. tuženiku dopis s izjavom o raskidu ugovora o operativnom leasingu od 8. ožujka 2022. (listovi 33. – 35. spisa),
- da je tužitelj uputio obavijest II. tuženiku od 8. ožujka 2022.,
- da je I. tuženik otklonio raskid ugovora dopisom od 16. ožujka 2022. (listovi 36. i 37. spisa).
11. Između stranaka je sporno:
- da li je ugovor o operativnom leasingu sklopljen između tužitelja i I. tuženika od 3. prosinca 2021. raskinut, odnosno je li navedeni ugovor pravovaljano raskinut,
- da li je I. tuženik dužan platiti tužitelju naknadu štete i vratiti plaćene naknade po ugovoru o leasingu,
- jesu li tužitelj i II. tuženik u ugovornom odnosu,
- da li je tužitelj pravovaljano raskinuo ugovor s II. tuženikom,
- da li je II. tuženik dužan platiti tužitelju naknadu štete,
- da li je objekt leasinga ispravan, odnosno ima li materijalne nedostatke, odnosno ima li značajke koje inače postoje kod drugih stvari iste vrste, a koje je tužitelj mogao opravdano očekivati za svrhu za koju je uzeo objekt leasinga,
- koliko km može prijeći objekt leasniga sa jednim punjenjem baterije.
12. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
13. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
14. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).
15. Iz e-mail korespondencije od 21. prosinca 2021. vidljivo je da tužitelj obavještava zaposlenika II. tuženika da su vozilo pokušali voziti u eko i standard modelu, brzinom ne većom od 130 km/h, s baterijom punom na 80 ili 100 %, te tada vozilo ne prelazi više od 180 km. U istom e-mailu tužitelj obavještava II. tuženika da za put do Šibenika moraju stati tri puta i puniti vozilo te ukazuju da nešto nije u redu s baterijom.
16. Iz e-mail korespondencije poslane od strane tužitelja zaposleniku II. tuženika od 22. prosinca 2021. vidljivo je da tužitelj II. tuženika pita koliko objekt leasinga, po specifikacijama, prelazi s punom baterijom (list 21. spisa).
17. Istog dana 21. prosinca 2021. zaposlenik II. tuženika odgovara tužitelju da vozilo, po specifikacijama, prolazi 406 km po WLTP-u, a po zimi nešto manje. Ujedno zaposlenik II. tuženika navodi da je realno očekivati da vozilo prođe oko 350 km u prosjeku, što sve ovisi o tome gdje i kako se vozilo vozi, odnosno kojom brzinom se vozi, sve ako se vozilom upravlja na autocesti (listovi 22. spisa).
18. U e-mailu od 19. siječnja 2022. (list 24. spasa) tužitelj obavještava II. tuženika da domet vozila nije veći od 258 km, uz određene uvjete vožnje, ujedno ističe da vozilo nije prešlo 180 km sa jednim punjenjem. Također, u istom e-mailu navodi da želi raskid ugovora bez naplate penala, bilo kojeg troška i učešća u punom iznosu, a što će iskoristiti za kupnju drugog vozila iz ponude Porsche Croatia. Nadalje, u navedenom e-mailu tužitelj navodi da raskida ugovor te da taj raskid želi bez naplate penala ili bilo kojeg troška te da se učešće u punom iznosu iskoristi za drugo vozilo iz ponude I. tuženika.
19. U daljnjim e-mailovima od 24. siječnja 2022. zaposlenik II. tuženika navodi tužitelju da je testirao vozilo u kombiniranim uvjetima (grad, selo, otvorena cesta) te da je sa jednim punjenjem napravo 252 km i da je bilo još za 23 km, što ukupno iznosi 275 km, sve uz uvjete temperature od 22 – 23 stupnja, vožnju u B načinu vožnje, upaljenim grijanjima sjedala, povremeno i volana, dok je vanjska temperatura bila između – 2 i 2,5 stupnjeva te vožnjom na gornjoj granici dozvoljene brzine. Ujedno zaposlenik II. tuženika obavještava tužitelja da mu dostavlja primjer ispitivanja neovisnih ispitivača i opseg koji varira o načinu vožnje i vanjskim temperaturama. Također ga obavještava da je s vozilom sve u redu. Upućuje da po specifikacija vozilo prelazi 406 km po WLTP ciklusu, a što je vjerojatno moguće u ljetnim uvjetima, u što zaposlenik II. tuženika navodi da ne ulazi jer vozilo nije proizveo, niti objavljuje podatke o specifikacijama (list 23. spisa).
20. Dopisom tužitelja I. tuženiku predmeta "Izjava o raskidu ugovora o operativnom leasingu br. 149146" od 8. ožujka 2022. (listovi 28. – 32. spisa) proizlazi da se tužitelj obraća I. tuženiku te da tim dopisom izjavljuje raskid ugovora. Tužitelj navodi da je vozilo uzeo u poslovne svrhe, ukazuje na specifikacije vozila po WLTP sustavu, ističe da je obavijestio II. tuženika o problemima s baterijom, objašnjava da je II. tuženik testirao vozilo, ukazuje na e-mail korespondenciju između tužitelja i II. tuženika, poziva se na odredbe Zakona o leasingu i Zakona o obveznim odnosima te u konačnici, zbog materijalnog nedostatka vozila, i to da stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti, odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperativnost i druge značajke, odnosno da stvar nije prikladna za bilo koju posebnu namjenu za koju je potrebna kupcu i s kojom je kupac upoznato prodavatelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora i u odnosu na koju je prodavatelj dao pristanak, raskida ugovor o leasingu od
3. prosinca 2021. sa I. tuženikom.
21. Sud je saslušao MR, zaposlenika II. tuženika, na glavnoj raspravi 26. veljače 2025. (listovi 170. – 172. spisa), koji je naveo da je svu komunikaciju s tužiteljem u ime II. tuženika vodio on. Objasnio je da je on prodajni savjetnik za marku Škoda i voditelj prodaje za rabljena vozila kod II. tuženika. Istakao je da je komunikacija krenula tako da je dobio e-mail s upitom za točno određenu vrstu vozila i to vozila iz ovog predmeta. U tom e-mailu ništa nije pisalo u pogledu svrhe vozila te nitko nije pitao za domet vozila. Po primljenom upitu, poslao je ponudu tužitelju s cjelokupnom dokumentacijom. U svom odgovoru naznačio je domet vozila, a to je 406 po WLTP. Nakon što je tužitelj prikupio svu dokumentaciju, riješio sve sa leasing kućom, a potom je preuzeo vozilo. Ništa drugo prije preuzimanja vozila nisu pričali. Razgovor o dometu vozila dogodio se 2 – 3 tjedna nakon preuzimanja vozila. Ujedno je naveo da mu je tužitelj prilikom preuzimanja rekao da su isprobali već takav auto, da su sve istražili, a tek kod preuzimanja vozila da im je auto potreban za posao, radi putovanja u Zadar, Čakovec, Koprivnicu i Križevce. Na upit o dometu, koji je uslijedio nakon preuzimanja vozila, odgovorio je da je on po ljetnom vremenu napravio 350 km, a oni su rekli da ne mogu postići više od 200. Zbog toga im je rekao da dovezu vozilo na servis. Iz servisa su javili da je s vozilom sve u redu. Tužitelj mu je tad objasnio da putuju radi posla prema Splitu i Zadru, da zbog toga moraju stajati i čekati. On im je nakon toga rekao da vrate vozilo pa da se vidi što se može napraviti, a i ponudili su im da vozilo uzmu pod račun ali je tužitelj tražio još i dodatne troškove. Tužitelj je dovezao vozilo na testiranje te je on sam, u zimskim uvjetima, s tim vozilom prešao 280 km s jednim punjenjem baterije. Rekao je i da se putem interneta može izračunati domet vozila s punom baterijom, a naveo je da je to i tužitelj sam znao. Nakon što su se dogodili problemi s tužiteljem, kontaktirao je i druge kupce takvog vozila te se ne sjeća koju su mu kilometražu oni rekli da vozilo može ostvariti s jednom baterijom ali da su mu rekli da je sve u redu te se nisu žalili. Takvo vozilo prodavano je kod II. tuženika i za privatne i poslovne svrhe ali je njegovo mišljenje da se radi o vozilu više za poslovne svrhe. Objasnio je da to vozilo češće kupuju ljudi kojima je potrebno za poslovne svrhe, a koji imaju solarne ćelije i prolaze kraće rute. Također, rekao je da je opće poznata činjenice da električno vozilo u stvarnosti s jednim punjenjem može ostvariti manje kilometara nego što to piše u tehničkoj specifikaciji. Vozilo iz ovog predmeta bilo je novo, nerabljeno te ga je II. tuženik imao na lageru. Takvo vozilo tužitelj je već probao kod Inter auto ali se radilo o vozilu sa jačom baterijom. No, kada su tražili ponudu, tražili su ponudu za vozilo sa slabijom baterijom.
22. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja AR (listovi 172. – 174. spisa), koji je naveo da on nije vodio pregovore i dogovarao uzimanje vozila, već je to za tužitelja odrađivao ĐR. Objasnio je da su istražili tržište. Rekao je da je to tužitelju prvi automobil. Objasnio je da je tužitelj IT firma koja putuje cijelom Hrvatskom, a zbog čega su se i odlučili za ovakvo vozilo. U Inter autu probali su takvo vozilo ali sa slabijom baterijom. Prvi puta kada su kontaktirali II. tuženika, putem telefona, pitali su koje vozilo ima dostupno na lageru te im je tada rečeno da II. tuženik u tom trenutku raspolaže sa takvim vozilom ali sa slabijom baterijom. U tom razgovoru rečeno im je da je domet 350 km, odnosno 406 km. U telefonskom razgovoru bilo je govora da tužitelj ima klijente po cijeloj Hrvatskoj zbog čega mora putovati te da će vozilo biti potrebno za posao i radi putovanja na različite lokacije. Po njemu iz tog telefonskog razgovora II. tuženiku je moralo biti jasno da će se vozilo koristiti i za poslovne potrebe i za putovanja diljem Hrvatske. Prilikom preuzimanja vozila obavljen je neformalni razgovor između ĐR, predstavnika II. tuženika i njega te im je predstavnik II. tuženika rekao da će ovo vozilo biti super iskustvo i za putovanje na daljnje lokacije. Protekom tjedan ili dva, počeli su sumnjati u domet. Zbog toga su u više navrata komunicirali s II. tuženikom, slali slike, videa i druge dokaze, a i vozilo je išlo na probu kod II. tuženika. Vozilo je kod njih prolazilo samo do 200 km s jednim punjenjem. Time takvo vozilo nije u skladu s poslovnim potrebama tužitelja, pa su za sve lokacije udaljene više od 100, odnosno 150 km morali uzimati u zakup drugo vozilo. Problem se pokazivao na putovanjima do Šibenika jer su morali stajati dva puta. U prvom inicijalnom razgovoru rečeno im je da vozilo u zimskim uvjetima prelazi 350 km i da po tehničkim specifikacijama može proći s jednim punjenjem baterije 406 km. Sva komunikacija između tužitelja i II. tuženika u ime II. tuženika vršena je sa MR. Problem oko dometa vozila izjavio je u 2022., a prije toga je vozilo vozio na popravak i testiranje. Naveo je da je vozilo i dalje kod tužitelja i da ga tužitelj tijekom cijelog vremena koristi za poslovene potrebe i to za putovanja na kraćim destinacijama. Vozilo kod tužitelja na području Zagreba i okolice pređe prosječno 30.000 km u jednoj godini. Domet vozila uzrokovao je tužitelju probleme jer je tužitelj morao kretati na sastanke u 5 ujutro, zaustavljati se dva ili tri puta, a sve zbog toga što je morao stići pravovremeno i unutar radnog vremena svojih klijenata, a tužitelj radi s javnom upravom koja ima uobičajeno radno vrijeme. Objasnio je da su istraživali pojam WLTP i da su znali da vozilo ne može u stvarnosti ostvariti WLTP u dometu od 406 km ali da sasvim sigurno nisu očekivali da je u stvarnosti domet polovica predviđene kilometraže. Naveo je da se tužitelj pri vožnji držao brzine od oko 100 – 120 km/h. Istakao je da je smatrao da s preuzetim vozilom može postići domet od 350 km.
23. Sud je prihvatio iskaz svjedoka MR, kao istinit, jer je iskazivao sukladno ispravama u spisu, nalazu i mišljenju, pa čak i iskazu zakonskog zastupnika tužitelja. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja sud je prihvatio samo djelomično i to u dijelovima u kojem je zakonski zastupnika tužitelja iskazivao sukladno ispravama i svjedoku MR dok nije prihvatio dijelove iskaza zakonskog zastupnika tužitelja koji su suprotni nalazu i mišljenju, kao stručnom dokazu (domet vozila koji je ostvarivan sa jednim punjenjem baterije, a za što je sud i proveo stručno vještačenje).
24. Radi utvrđivanja odlučne činjenice dometa vozila ŠKODA ENYAQ iV 60 s jednim punjenjem, odnosno radi utvrđivanja može li navedeno vozilo s jednim punjenjem prijeći minimalno 406 km, odnosno 350 km, sud je proveo prometno vještačenje te je stalni sudski vještak Neven Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o. sačinio nalaza i mišljenje od 5. prosinca 2024. (listovi 146. – 156. spisa). Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak proučio spis i izvršio testiranje vozila. Ujedno proizlazi da je na vozilu evidentirano da je prošlo 59.814 km. Vještak je vršio testiranje dva dana u kojim prilikama je punio bateriju do maksimuma, koji se pokazuje na samoj bateriji vozila. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je u takvoj situaciji doseg predmetnog vozila iznosio 263 km i 320 km, odnosno prosječno 291,5 km te po segmentima u prosjeku 291,2 km. U tom slučaju potrošnja je iznosila 21,4 kWh za prijeđenih 532 km i 19,3 kWh/100 km za prijeđenih 345 km ili u prosjeku 20,3 kWh/100 km. Potrošnja vozila prema podacima iz dugotrajne memorije iznosila je 16,9 kWh za prijeđenih 39.659 km i 18,0 kWh/100 km za prijeđenih 23.712 km ili u prosjeku 17,5 kWh/100 km.
25. Na nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora, što je i naveo u podnesku od 20. prosinca 2024. (listovi 164. i 165. spisa). I. tuženik je istakao prigovore u podnesku od
24. prosinca 2024. (list 166. spisa).
26. Zbog prigovora, sud je pozvao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu 4. travnja 2025. (listovi 181. – 182. spisa) na kojoj je vještak naveo da u cijelosti ostaje kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja. U slučaju prosječne potrošnje od 17,5 kWh/100 km, a koja prosječna potrošnja proizlazi iz zabilježene memorije vozila na većini pređenih kilometara sa vozilo, odnosno u situaciju upravo prosječne potrošnje koju je ostvarivao sam tužitelj, vozilo bi, uz punu bateriju, s jednim punjenjem, prosječno prolazilo oko 331 km. Kapacitet baterije od 58 kWh odnosi se na ono što vozač u stvari ima na raspolaganju dok baterija ima bruto kapacitet od 62 kWh ali iskoristivi, odnosno neto iskoristivi kapacitet je 58 kWh. U slučaju prosječne potrošnje od 16,9 kWh broj prijeđenih kilometara bio je 343 km. Takva prosječna potrošnja od 16,9 kWh/100 km zabilježena je na ukupno prijeđenih 39.650 km. WLTP standard predstavlja strogo definiranu najnoviju metodu ispitivanja potrošnje goriva i električne energije kod lakih osobnih vozila, sve na svjetskoj razini, kako bi se stvorili unificirani podaci. Navedeno predstavlja najnoviji standard. U realnim uvjetima u pravilu se očekuje veća potrošnja od ovakve deklarirane po proizvođaču ali se vještak ne može očitovati o kojem se opsegu radi jer to ovisi o čitavom nizu faktora. Rezultati od 405 km, odnosno 350 km dobiveni su ispitivanjem sasvim sigurno ali u slučaju potpuno nove baterije i u laboratorijskim uvjetima. Svoje vještačenje sačinio je iz dostupne memorije predmetnog vozila i računa vozila ali nije imao mogućnosti provjeravati samu memoriju i samo računalo vozila. Kada je ispitivao vozilo temperatura je bila 10 i 20 stupnjeva, nije se radilo o nikakvim ekstremnim uvjetima, vozilo je brzinom od oko 120
– 130 km/h. Ne može se očitovati koji su idealni uvjeti po kojima je testiran WLTP standard. Većina električnih vozila, prema njegovom stručnom mišljenju, preporučljiva je za korisnike koji trebaju vozilo u uvjetima gradske vožnje i na relativno kratkim relacijama, sve zbog mogućnosti punjenja. Takva vozila nisu preporučljiva za relacije duže od 200 km. Kod manjih temperatura veća je potrošnja električne energije. Isto je i kod većih temperatura zbog klima uređaja, odnosno navedeno se odnosi na temperature od 5 ili 30 stupnjeva, kada vozilo posljedično više troši i ima manji domet. U slučaju uzimanja prosječne potrošnje koja je evidentirana u memoriji predmetnog vozila na većini prijeđenih kilometara, a koju je vozilo ostvarilo prešavši 63.371 km, razlika između 406 km, po WLTP standardu u zimskim uvjetima i 331 km je 73 (radi se omašci u izračunu jer je vještak postavio matematički zadatak koji je lako rješiv te pravilan rezultat iznosi 75), dok je razlika u odnosu na zimske predviđene standarde od 350 do 331,19 km.
27. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka sud je prihvatio kao stručan, detaljan i obrazložen, posebice stoga što je vještak matematičkim izračunima odgovorio na sve upite, prigovore i primjedbe stranaka, dok nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja ni jedna od stranaka nisu imale daljnjih pitanja i/ili prijedloga za provođenje kakvog dopunskog i/ili novog vještačenja. Ovdje valja navesti da je tužitelj više puta tijekom postupka, pa tako u samoj tužbi, ali i u podnesku od 18. siječnja 2023., predložio provođenje prometnog vještačenja po vještaku iz skupine strojarstvo, promet i vozila (kakvog vještaka je sud i odredio u ovom predmetu) i s prijedlogom zadatka da se utvrdi domet vozila nakon punjenja u korekciji sa stvarno prijeđenom kilometražom tijekom vožnje (a kakav zadatak je sud i odredio te vještak i odradio).
28. Prema odredbi iz čl. 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:
35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u tom slučaju ima pravo na naknadu štete.
29. Prema odredbi iz čl. 362. ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st. 1.). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (st. 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.
30. Odredbom iz čl. 4. st. 1. Zakona o leasingu ("Narodne novine", br. 141/2013. – dalje u tekstu: ZL) uređeno je to što su poslovni leasinga, pa je tako propisano da je posao leasinga pravni posao u kojem davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga na način da od dobavljača objekta leasinga kupnjom stekne pravo vlasništva na objektu leasinga, te primatelju leasinga odobrava korištenje tog objekta leasinga kroz određeno vrijeme, a primatelj leasinga se obvezuje za to plaćati naknadu.
31. Definicija ugovora o leasnigu uređena je odredbom iz čl. 51. st. 1. ZL-a kojom je propisano da se ugovorom o leasingu obvezuje davatelj leasinga pribaviti objekt leasinga za izvršenje tog ugovora na način i uz uvjete propisane odredbama čl. 4. toga Zakona i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu naknadu.
32. Obveze davatelja leasinga uređene su odredbama iz čl. 54. ZL-a na način da je davatelj leasinga dužan prema zahtjevu primatelja leasinga pribaviti objekt leasinga od dobavljača objekta leasinga kojeg je odredio primatelj leasinga (st. 1.). Davatelj leasinga dužan je obavijestiti dobavljača objekta leasinga da objekt leasinga pribavlja radi izvršenja ugovora o leasingu te navesti osobu koja je primatelj leasinga (st. 2.).
33. Dakle, tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZL-a, kao specijalnog propisa, valja zaključiti da su obveze davatelja leasinga, ovdje I. tuženika, pribaviti objekt leasinga i odobriti primatelju leasinga pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje.
34. Kako u ovom predmetu nije sporno da je I. tuženik, kao davatelj leasinga, pribavio i dao na korištenje primatelju leasinga objekt leasinga, to je I. tuženik ispunio svoje ugovorne obveze po ugovoru o operativnom leasingu od 3. prosinca 2021., suprotno navodima tužitelja, a sve primjenom odredbi iz čl. 54. u vezi s čl. 4. i čl. 51. st. 1. ZL-a.
35. S obzirom na to da je I. tuženik ispunio svoje ugovorne obveze, to tužitelj nema pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja, odnosno nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 360. ZOO-a. Time dopis tužitelja od 8. ožujka 2022. ne predstavlja raskid ugovora od 3. prosinca 2021. sa pravovaljanim učinkom.
36. Tužitelj se u odnosu na pasivnu legitimaciju I. tuženika poziva na odredbe iz čl. 58. ZL-a. Prema odredbama iz čl. 58. ZL-a ako dobavljač objekta leasinga primatelju leasinga ne isporuči objekt leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem, ako objekt ima materijalni nedostatak ili nije u skladu s ugovorom o leasingu, primatelj leasinga može odbiti prihvat isporuke ili raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na naknadu štete od dobavljača objekta leasinga. Ako raskine ugovor, primatelj leasinga ima pravo na povrat naknade koju je platio u skladu s ugovorom o leasingu (st. 2.).
37. Međutim, tužitelj zanemaruje da odredbu navedenog čl. 58. valja tumačiti unutar naziva samog članka, a to je „Raskid ugovora zbog neisporuke“, kao i unutar svih ostalih odredbi ZL-a, kao specijalnog Zakona. Navedena odredba nije sama sebi svrha i dio je jednog od zakona, a koji je pak dio cjelokupnog pravnog sustava, kojeg treba sagledati u cjelini. Stoga, valja zaključiti da je odredbom čl. 58. ZL-a predviđen raskid ugovora u slučaju neisporuke vozila, a čime u konkretnom predmetu nema mjesta primjeni navedene odredbe. Ovo stoga što se u ovoj pravnoj stvari ne radi o neisporuci objekta leasinga, već iz činjeničnog supstrata tužitelja proizlazi da se radi o materijalnim nedostacima na vozilu.
38. Uz navedeno, prema odredbi iz čl. 12. st. 1. Općih uvjeta I. tuženika za zaključenje ugovora o operativnom leasingu br. 149146 od 3. prosinca 2021. (listovi 14. – 20. spisa) I. tuženik ne odgovara za ispravnost, određeno stanje, ni za svojstva objekta leasinga, koje primatelj leasinga sam izabrao. Primatelj leasinga uzima objekt leasinga u leasing kao "viđeno – uzeto u leasing". Moguće prigovore zbog neispravnosti, odnosno zbog materijalnog nedostatka, nedostatka određenog svojstva ili stanja objekta leasinga primatelj leasinga će uputiti neposredno i pravovremeno dobavljaču. Kod isporuke, primatelj leasinga je obvezan utvrditi istovjetnost objekta leasinga, odnosno njegovih svojstava s onim navedenim na ponudi/računu dobavljača te odmah istaknuti dobavljaču vidljive materijalne nedostatke. Kod isporuke objekta leasinga, primatelj leasinga potpisuje potvrdu o preuzimanju objekta leasinga u ime I. tuženika, kao vlasnika objekta leasinga. Primatelj leasinga obvezan je bez odgode dostaviti I. tuženik ispunjenu i potpisanu potvrdu o preuzimanju objekta leasinga. Dakle, čak je i Općim uvjetima, kao sastavnom dijelu ugovora, isključena odgovornost I. tuženika za ispravnost, određeno stanje i svojstva objekta leasinga.
39. Međutim, čak i u slučaju da se može tumačiti (što ne može) da tužitelj ima pravo na raskid ugovora o leasingu, to raskid ugovora od 8. ožujka 2022. (listovi 28. – 32. spisa) ne bi proizvodio svoje učinke, sve primjenom odredbe iz čl. 362. st. 2. ZOO-a. Navedeno stoga što tužitelj nije ostavio I. tuženiku primjereni naknadni rok za ispunjenje ugovora.
40. Stoga, ugovor o operativnom leasingu od 3. prosinca 2021. nije raskinut dopisom tužitelja od 8. ožujka 2022., suprotno svim upiranjima tužitelja te je i dalje na snazi i proizvodi svoje pravne učinke. (Navedeno potvrđuje i činjenica da tužitelj i dalje koristi objekt leasniga za poslove svrhe i I. tuženiku plaća naknade za leasnig.)
41. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti, kao neosnovan, prvi tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je raskinut ugovor o operativnom leasingu od 3. prosinca 2021.
42. Nadalje, s obzirom na to da I. tuženik ispunio sve svoje ugovorne obveze, to tužitelju ne pripada povrat plaćenih naknada za leasing, odnosno naknada štete koju potražuje od I. tuženika, sve primjenom odredbe iz čl. 342. st. 2. ZOO-a u vezi s 1045. st. 1. i čl. 349. ZOO-a.
43. Stoga je valjalo odbiti, kao neosnovane, tužbene zahtjeve usmjerene prema I. tuženiku u odnosu na isplatu iznosa od 5.849,86 EUR, na ime plaćanja po računu I. tuženika br. 364228-1-1 od 6. prosinca 2021. (trošak zaključenja ugovora, predujma naknade po ugovoru, prvi mjesečni obrok leasinga i prvi obrok mjesečne naknade za troškove održavanja) kao i tužbeni zahtjev prema I. tuženiku u odnosu na isplatu iznosa od 3.499,25 EUR na ime plaćenih 6 mjesečnih obroka leasinga u razdoblju od siječnja do lipnja 2022. Ovo stoga jer je plaćanjem navedenih iznosa tužitelj, kao primatelj leasinga, ispunjavao ugovorne obveze prema I. tuženiku, kao davatelju leasinga.
44. Nadalje, u odnosu na II. tuženiku valja primijeniti odredbu iz čl. 63. ZL-a kojom je propisano da je dobavljač objekta leasinga dužan objekt leasinga isporučiti primatelju leasinga u ispravnom stanju na način određen ugovorom o leasingu, osim ako je ugovorom o leasingu predviđeno da objekt leasinga isporuči davatelj leasinga.
45. Također, u odnosu na II. tuženika, tužitelj se poziva na odredbu iz čl. 64. ZL-a, kojom je propisano da ako dobavljač objekt leasinga ne isporuči primatelju leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga. Iznimno od stavka 1. toga članka, primatelj leasinga nema pravo sniženja cijene ili zamjene bez suglasnosti davatelja leasinga (st. 2). Dobavljač objekta leasinga ne može biti odgovoran primatelju leasinga i davatelju leasinga za istu štetu (st. 3.). Kada je dobavljač objekta leasinga i primatelj leasinga ista osoba, objekt leasinga mora biti u vlasništvu dobavljača objekta leasinga / primatelja leasinga u trenutku sklapanja ugovora o leasingu (st. 4.).
46. Stoga je valjalo otkloniti, kao neosnovane, navode II. tuženik kojim ističe da nije u ugovornom odnosu s tužiteljem, kao primateljem leasinga. Naime, na temelju odredbe iz čl. 64. st. 1. ZL-a tužitelju, kao primatelju leasinga, pripadaju sva prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem leasinga, ovdje II. tuženikom.
47. Odredbe ZL-a ne propisuju po kojim točno odredbama ZOO-a valja promatrati prava primatelja leasinga u odnosu prema dobavljaču leasinga, međutim, stav je ovoga suda da navedeno treba promatrati kroz odredbe o materijalnim nedostacima unutar odredaba ZOO-a koje uređuju ugovor o kupoprodaji. Tako, među ostalim, odredba iz čl. 410. st. 1. propisuje prava kupaca dok odredba st. 2. navedenog čl. propisuje pravo na popravljanje štete.
48. Prema odredbi iz čl. 65. ZL-a ako je davatelj leasinga sudjelovao u izboru dobavljača objekta leasinga, solidarno s njim odgovara primatelju leasinga ako objekt leasinga nije isporučen primatelju leasinga, ako je isporučen sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak. Navedenoj odredbi nema mjesta u konkretnom predmetu jer između stranaka nije sporno da je primatelj leasniga sam birao dobavljača leasniga.
49. S obzirom na činjenične navode stranaka i osporavanja stranaka, sud je utvrdio da je tužitelj, bez odgađanja, obavijestio tuženike o utvrđenom problemu s vozilom uzetim u leasing, čime je tužitelj postupio po čl. 404. st. 1. ZOO-a. U obavijesti o nedostatku, tužitelj je potonje opisao nedostatak, čime je tužitelj postupio po čl. 406. ZOO-a. Navedenom tuženici do zaključenja prethodnog postupka ni ne prigovaraju.
50. Prema odredbama čl. 401. st. 1. ZOO-a nedostatak postoji, između ostalog, ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet (t. 1.), ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata (t. 2.) itd.
51. U odnosu na II. tuženika tužitelj navodi da je ugovor s njim raskinut dopisom od 19. siječnja 2022. Spisu ne prileži dopis od 19. siječnja 2022. ali prileži e-mail korespondencija od navedenog datuma. Točno navodi tužitelj da je u tom dopisu istakao da raskida ugovor. Međutim, ni u ovom slučaju, a prije same izjave o raskidu ugovora, tužitelj nije pozvao II. tuženika na ispunjenje ugovornih obveza, sve po čl. 362. st. 2. ZOO-a.
52. Nadalje, tužitelj tijekom postupka navodi da u koliko sud ne bude tumačio da je ugovor s II. tuženikom raskinut e-mailom od 19. siječnja 2022., to tužitelj podneskom od 18. siječnja 2023. (posebice list 85. spisa) raskida ugovor s II. tuženikom. Ni u navedenom podnesku od 18. siječnja 2023., tužitelj ne poziva II. tuženika na ispunjenje ugovorne obveze te mu za to daje primjereni rok, odnosno čak ni u podnesku od 18. siječnja 2023. tužitelj ne ostvaruje pretpostavke za raskid ugovora iz čl. 362. st. 2. ZOO-a.
53. Slijedom iznesenog, ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj prije uzimanja predmetnog vozila u leasing istražio tržište te takvo vozilo, kakvo je i uzeo u leasing, ali s jačom baterijom, već i probao kod druge auto kuće. U prvom razgovoru tužitelja i II. tuženika, tužitelj je pitao s kojim vozilom u tom trenutku II. tuženik raspolaže na lageru. S obzirom na to da je II. tuženik tada raspolagao s vozilom sa slabijom baterijom, to je tužitelj od II. tuženika tražio izradu ponude upravo za vozilo iz ovoga predmeta i to sa slabijom baterijom od vozila kakvo je tužitelj probao, odnosno testirao prije uzimanja u leasing vozila.
54. Ujedno je sud utvrdio da je prosječna potrošnja predmetnog vozila iznosila 16,9 kWh za ukupno prijeđenih 39.659 km dok je u odnosu na preostalih prijeđenih 23.712 km iznosila 18 kWh/100 ili u prosjeku 17,5 kWh/100 (navedeno je upravo tužitelj ostvarivao sa objektom leasinga). Također, sud je utvrdio da se s vozilom unutar jednog punjenja baterije može ukupno prijeći 263 km i 320 km, odnosno prosječno 291,5 km i to po potrošnji od 21,4 i 19,3, odnosno prosječno 20,3 kWh. Po prosječnoj potrošnji od 17,5 kWh, a kako je bateriju na 23.712 km trošio tužitelj, vozilo može prijeći 331 km. Po prosječnoj potrošnji od 16,9 kWh, a kako je vozilo na većini pređenih km uporabljao tužitelj i to na 39.659 km, vozilo može s jednim punjenjem baterije prijeći 343 km. Time je sud utvrdio da razlika između standarda po WLTP-u od 406 do 331 iznosi 75, odnosno da razlika između standarda po WLTP-u u zimskim uvjetima od 350 km pa do 331 km iznosi samo 19 km. U slučaju da se uzme potrošnja od 16,9 kWh, to je razlika još i manja te između maksimalno idealnog standarda WLTP sustavu od 406 – 343 km, iznosi 63 km, odnosno u zimskim uvjetima između 350 – 343 km samo 7 km.
55. Ujedno je sud utvrdio da je realno za očekivati da postoji razlika između idealnog, unificiranog standarda, koji je testiran u laboratorijskim uvjetima i s posve novom baterijom i stvarnog dometa vozila. Navedeno je iskazao i sam zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu kada je jasno rekao da su očekivali da postoji razlika između idealnog standarda i stalnog dometa. O takvoj očekivanoj razlici svjedočio je i zaposlenik II. tuženika, koji je prodajni savjetnik II. tuženika za marku predmetnog vozila, pa i sam i stalni sudski vještak prometne struke, kao stručna osoba. Stoga je sud zaključio da takva odstupanja od 63 km (406-343=63 km), odnosno u zimskim uvjetima 7 km (350-343=7 km), odnosno 75 km (406-331=75 km) i u zimskim uvjetima 19 km (350-331=19 km) između stvarnog dometa električnog vozila i nekog idealnog, laboratorijskog standarda ne predstavlja nedostatak da objekt leasinga nema svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, odnosno da nema potreban svojstva za posebnu uporabu za koju ju je tužitelj nabavio, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata. Pritom valja navesti da su takav odstupanja općepoznata i u odnosu na specifikacije i realan domet i benzinskih i dizelskih motora.
56. S obzirom na sve prethodno izneseno, sud je zaključio da ne postoje materijalni nedostaci objekta leasinga iz čl. 401. st. 1. t. 1. i 2. ZOO-a, suprotno neosnovanim upiranjima tužitelja.
57. Prema odredbi iz čl. 342. st. 2. ZOO-a kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njenim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.
58. S obzirom na to da su ugovorne obveze dobavljača leasinga isporučiti objekt leasinga u ispravnom stanju, dok je sud istovremeno utvrdio da objekt leasinga nema materijalne nedostatke, to time tužitelj ne može od II. tuženika zahtijevati popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio zbog svoj izbora električnog vozila.
59. Stoga valja zaključiti da je i II. tuženik, kao dobavljač lesinga, ispunio svoje ugovorne obveze prema tužitelju, kao primatelju leasinga, te je predao vozilo koje nema materijalne nedostatke na kakve neosnovano upućuje tužitelj.
60. Navedeno posebice i stoga jer je sud utvrdio da tužitelj tijekom trajanja ovog parničnog postupka cijelo vrijeme koristi objekt leasinga u svoje poslovne svrhe, pa čak i da vozilo na području Zagreba i okolice prijeđe prosječno 30.000 km u jednoj godini (iskaz zakonskog zastupnika tužitelja).
61. Tužitelj od II. tuženika na ime naknade štete potražuje troškove zakupnine (pogrešno naznačeno troškove najma) drugog vozila u ukupnom iznosu od 423,05 EUR / 3.187,50 kn. U prilog svojih navoda tužitelj dostavlja račune izdane za zakup vozila (listovi 45. – 52. spisa). Međutim, tužitelj, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP- a, ne dokazuje da je izdane račune za zakup vozila uistinu i podmirio.
62. Prema II. tuženiku tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu štete na ime troškova solemnizacije bjanko zadužnice u iznosu od 59,40 EUR / 447,50 kn, a po računu javnog bilježnika Željka Petrušića (list 78. spisa). U prilog svojih navoda tužitelj dostavlja presliku bjanko zadužnice br. OV-12974/2021 od 29. studenoga 2021. (listovi 99. – 102. spisa). Iz navedene bjanko zadužnice proizlazi da je dana na iznos do 66.361,40 EUR / 500.000,00 kn I. tuženiku od strane tužitelja, kao dužnika, dok je kao jamac platac naveden zakonski zastupnik tužitelja AR. Valja navesti da je poslovna odluka tužitelja uzimati automobil u leasing te zbog navedenog davati bjanko zadužnice, a čiji trošak ni na koji način ne može pasti na teret dobavljača leasinga. Time na ime davanja bjanko zadužnice, odnosno njene ovjere tužitelju nije nastala šteta, koju bi morao nadoknaditi II. tuženik, sve primjenom odredbe iz čl. 1045. st. 1. u vezi s čl. 349. ZOO-a.
63. Također, na ime naknade štete od II. tuženika tužitelj, među ostalim, traži troškove osiguranja objekta leasinga. U prilog svojih navoda dostavlja račun Euroherc osiguranje d.d. br. 052101225896 od 2. prosinca 2021. (list 53. spisa). Iz navedenog računa proizlazi upravo to – da se radi o računu, a nije vidljivo da je navedeni račun uistinu i podmiren (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
64. Nadalje, na ime naknade štete od II. tuženika tužitelj, također, potražuje i naknadu plaćenih troškova registracije. U prilogu svojih navoda tužitelj dostavlja račun I. tuženika od 23. prosinca 2021. (list 54. spisa) na iznos od 82,98 EUR / 625,20 kn. I ova isprava predstavlja račun, a iz navedene isprave ne proizlazi da je tužitelj naveden račun podmirio (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
65. U odnosu i na troškove osiguranja i na troškove registracije, a koje troškove tužitelj potražuje kao naknadu štete od strane II. tuženika, valja navesti da je tužitelj u razdoblju kada je važila registracija vozila i osiguranje vozila koristio objekt leasinga, a time sasvim sigurno troškovi, kako osiguranja, tako i registracije, padaju na teret tužitelja. Zbog navedenog, tužitelj nema pravo ni po kojoj osnovi potraživati i ove iznose jer se ne radi o bilo kojem obliku štete iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.
66. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti tužbene zahtjeva, kao neosnovane, a koji su eventualno kumulirano postavljeni prema II. tuženiku za isplatu iznosa od 5.849,86 EUR (troškovi zaključenja ugovora, predujam naknade po ugovoru, prvi mjesečni obrok leasinga i prvi obrok mjesečne naknade za troškove održavanja), kao i zahtjev za isplatu iznosa od 3.499,25 EUR na ime 6 mjesečnih obroka leasinga.
67. Ujedno je, kao neosnovan, odbijen i prvotno postavljen tužbeni zahtjev prema II. tuženiku za plaćanje iznosa od 1.252,93 EUR na ime troškova uzimanja u zakup vozila u iznosu od 423,05 EUR, troškova solemnizacije bjanko zadužnice u iznosu od 59,40 EUR, troškova osiguranja u iznosu od 687,50 EUR i troškova registracije u iznosu od 82,98 EUR.
68. Slijedom iznesenog, a primjenom odredbi iz čl. 342. st. 2. u vezi s čl. 1045. st. 1. i čl. 349. ZOO-a, valjalo je odbiti kao neosnovan i prvotno postavljen tužbeni zahtjev prema II. tuženiku kao i sve eventualno kumulirane tužbene zahtjeve usmjerene prema II. tuženiku.
69. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. I. izreke.
70. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife). Valja navesti da je tužitelj prvo naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 36.498,77 EUR dok je u podnesku od 18. siječnja 2023. promijenio vrijednost predmeta spora na iznos od 10.000,00 EUR, čemu se tuženici nisu protivili (list 109. spisa), a zbog čega je raspravnim rješenjem do 1. veljače 2023. (list 110. spisa) odredio VPS od 10.000,00 EUR. Navedeni iznos i predstavlja okvirno zbroj prvotno postavljenih tužbenih zahtjeva.
71. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, I. tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 24. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 1. veljače 2023., 26. veljače 2025. i 4. travnja 2025., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, te troškove zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Stoga je I. tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke.
72. Nadalje, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, II. tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 1. veljače 2023., 26. veljače 2025. i 4. travnja 2025., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Stoga je II. tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke.
73. Međutim, valjalo je odbiti previsoko zatražene troškove parničnog postupka I. tuženika u iznosu od 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama. Navedeno stoga jer I. tuženik za svaku radnju za koju potražuje puni iznos troškova potražuje 500 bodova, odnosno 1.000,00 EUR dok mu pravilno primjenom odredbama Tarife pripada 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, uvećano za PDV-e. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke.
74. U tužbi tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je raskinut ugovor te na nalaganje I. tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.849,86 EUR / 44.075,75 kn i iznos od 3.499,25 EUR / 26.365,11 kn, kao i tužbeni zahtjev na nalaganje II. tuženiku da mu plati iznos od 1.252,93 EUR / 9.440,20 kn (listovi 8. – 10. spisa). U podnesku od 10. listopada 2022. tužitelj ostaje kod istog tužbenog zahtjeva i u odnosu na I. i u odnosu na II. tuženika te ih iskazuje u konvertiranim iznosima (listovi 61. – 63. spisa). U podnesku od 17. studenoga 2022. tužitelj ostaje kod istog tužbenog zahtjeva (listovi 72. – 74. spisa). U podnesku od 18. siječnja 2023. tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud utvrdi da je raskinut ugovor o operativnom leasingu od 3. prosinca 2021. Ujedno u istom podnesku prvotno postavljenim tužbenim zahtjevima, tužitelj predlaže da sud naloži I. tuženiku da mu nadoknadi iznos od 5.849,86 EUR i iznos od 3.499,25 EUR. Tužitelj navodi da u slučaju da sud ne prihvati prethodno navedena dva kondemnatorna tužbena zahtjeva, to tužitelj postavlja eventualno kumulirane tužbene zahtjeve i to prema I. tuženiku te predlaže da sud odredi isplatu istih novčanih iznosa II. tuženiku. Također, tužitelj u prvotno postavljenim tužbenim zahtjevima predlaže da sud naloži I. tuženiku da mu nadoknadi iznos od 1.252,93 EUR. Dakle, u podnesku od 18. siječnja 2023. tužitelj ističe dva nova tužbena zahtjeva na način da ih postavlja kao subjektivnu eventualnu kumulaciju prema II. tuženiku. II. tuženik se na ročištu 1. veljače 2023. protivio tako preinačenoj tužbi iz podneska tužitelja od 18. siječnja 2023. S obzirom na to da se radi o isticanju dva nova tužbena zahtjeva u odnosu na II. tuženika, to se radi o preinaci tužbe iz odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. Međutim, iako se II. tuženik protivio takvoj preinaci, sud je dopustio preinaku jer smatra da je navedeno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sve primjenom odredbe iz čl. 190. st. 3. ZPP-a. Stoga je riješeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Sutkinja:
Dina Jellin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 146,45 EUR
2. I. tuženiku, po pun.
3. II. tuženiku, po pun.
4. kal. 30 dana
