REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1185/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri" d.o.o., Zadar, Ulica Zrinsko-frankopanska 38, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi naplate trošarine na energente, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 Us I- 1574/2023-9 od 27. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OV iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 Us I-1574/2023-9 od 27. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 Us I-1574/2023-9 od 27. prosinca 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/20-01/92, urbroj: 513-04-23-2 od 31. ožujka 2023. i Carinske uprave, Područnog carinskog ured Split, Carinskog ureda Zadar, klasa: UP/I-471-01/19-18/633, urbroj: 513-02-8030/14-19-2 od 27. prosinca 2019. kao neosnovan (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba procesnog prava, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da nije sporno da je kupio plavi dizel na zakonom dopušten način, koristeći se karticom za gorivo Ministarstva poljoprivrede i u količinama ispod godišnje dozvoljene kvote za 2018. i 2019. Dakle, nije kupovao plavi dizel bez kartice, na crnom tržištu, preko kartice koja bi pripadala nekom drugom ili bilo što slično, a kod njega nije pronađen plavi dizel za kojeg nije imao dokaz o podrijetlu jer je dokaz o podrijetlu kupnja preko kartice Ministarstva te je točna količina kupljenog plavog dizela zabilježena u informacijskom sustavu. Dakle, tužitelj, odnosno TD Juričev j.d.o.o. nije niti nezakonito kupovalo, niti prerađivalo, niti posjedovalo, niti držalo ili prodavalo energente suprotno odredbama Zakonu o trošarinama, a niti je prvostupanjski sud utvrdio bilo što od navedenog, niti su u upravnim rješenjima navedene bilo kakve nezakonitosti ili barem okolnosti koje ukazuju na takvo nezakonito postupanje. Ističe da se u upravnim rješenjima kao niti u pobijanoj presudi ne navodi koji su to ulazni računi uzeti u obzir, odnosno iz kojih je sve računa zbrojena količina kupljenog plavog dizela, a zbog čega nije moguće ispitati pobijana rješenja. Niti u zapisniku o provedenom financijskom nadzoru kojeg sud smatra vjerodostojnim dokazom se ne navode računi koji su uzeti u obzir i na temelju kojih računa su upravna tijela utvrdila količine plavog dizela za koje postoje ulazni računi. Napominje da nigdje u Zakonu o trošarinama nije propisano da je nezakonito ukoliko osoba koja je ovlaštena kupiti plavi dizel ne raspolaže računom temeljem kojeg je istog kupila, a kupila je gorivo koristeći se karticom. Dakle, poznato je tko je kupio plavi dizel i u kojoj količini, a notorna je činjenica da je plavi dizel moguće kupiti samo od ovlaštenih prodavača koji za to imaju odgovarajuće odobrenje. Smatra da je pobijana presuda nezakonita u odnosu na tužitelja, jer kao niti pobijana upravna rješenja ne daje nikakvo obrazloženje zbog kojeg je to porezno tijelo utvrdilo da je isti odgovoran za bilo koje navodne nezakonitosti, nema konkretizacije niti opisa bilo kakvih radnji ili propuštanja i uzročne veze između navodnog nedostatka poslovne dokumentacije – ulaznih računa i stvarno kupljene količine plavog dizela, a niti sud daje bilo kakvo dodatno obrazloženje zbog kojeg bi tužitelj bio jamac platac. Zakon o trošarinama ne poznaje odgovornost direktora nekog trgovačkog društva kao jamca placa za obveze društva po osnovi nekog automatizma, već je potrebno u svakom konkretnom slučaju utvrđivati je li direktor sudjelovao u zlouporabi prava. Prvostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje u čemu bi se sastojala "zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju predmetima oporezivanja". Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu te da mu nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eura.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 18. prosinca 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je kod trgovačkog društva Juričev j.d.o.o., Pakoštane, proveden trošarinski nadzor zakonitosti nabave i uporabe plinskog ulja za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 1. kolovoza 2019., o čemu je sastavljen zapisnik od 24. listopada 2019., kojim su utvrđene određene nezakonitosti uslijed kojih je trgovačkom društvu Juričev j.d.o.o., Pakoštane i tužitelju kao jamcu platcu i odgovornoj osobi trošarinskog obveznika naloženo plaćanje trošarine na energente, kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupanja. Naime, u postupku nadzora prvostupanjsko tijelo je uvidom u informacijski sustav Carinske uprave utvrdilo količine nabavljenog plavog dizela, a pregledom poslovne dokumentacije, odnosno svih ulaznih računa za nabavljeni plavi dizel koje je trošarinski obveznik dostavio poreznom tijelu, utvrđeno je da trošarinski obveznik Juričev j.d.o.o., Pakoštane, u svom knjigovodstvu ne raspolaže dokumentacijom o nabavi, odnosno da nabavu određenih količina plavog dizela nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama.

8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 9. stavka 1., članka 13. stavka 1. i 2. i članka 15. stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", 78/15., 134/15. i 120/16.) te odredbe članka 22. stavka 1. točke 4. i članka 90. stavka 2. i 3. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika i tijela prvog stupnja.

9. Dakle, kako iz stanja spisa predmeta proizlazi da je trgovačko društvo Juričev j.d.o.o., Pakoštane, nabavljalo trošarinske proizvode za koje u svom knjigovodstvu nije raspolagalo dokumentacijom o nabavi, proizlazi da je istima nezakonito postupao, te je takvim postupanjem povrijedio odredbe Zakona o trošarinama, pa je pravilno utvrđen trošarinskim obveznikom. Naime, kako navedeno trgovačko društvo nije moglo dokazati pravilnost raspolaganja predmetnim količinama plavog dizela, koje su nabavljene tijekom 2018. i 2019., smatra se da su iste predmetom nezakonitog postupanja, pa je na utvrđene količine u postupku nadzora obračunata trošarina sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o trošarinama. Tužitelj je kao odgovorna osoba trošarinskog obveznika utvrđen kao jamac platac za predmetni trošarinski dug, te u tom smislu prvostupanjski sud, a i tuženik pravilno upućuju na odredbe članka 125. stavka 2. Zakona o trošarinama, prema kojoj je svaka osoba za koju iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znala ili je morala znati da svojim radnjama ili propuštanjem poduzimanja dužnih radnji sudjeluje u zlouporabi prava u kretanju ili raspolaganju predmetima oporezivanja odgovara kao jamac platac za plaćanje nastale trošarinske obveze, pa slijedom toga tužitelj kao odgovorna osoba trošarinskog obveznika odgovara kao jamac platac, što je pravilno i utvrđeno u provedenom postupku.

10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

12. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno-relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da tužitelj nije uspio niti sa žalbom iz istih razloga odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić