Zakon.hr

P-209/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja CHROMOS-POSLOVNE USLUGE d.o.o., OIB 29608764234, Zagreb, Ulica grada Vukovara 281, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika GRACIN USLUGE d.o.o., OIB 65899155210, Zagreb, Savica Šanci 117, kojeg zastupa punomoćnica Jaka Ćurić, odvjetnica iz Zagreba, Pavla Hatza 23/II, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranka, s danom objave 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se kako je ništetan „Ugovor o kupoprodaji nekretnina“ zaključen između stranaka 16.VII. 2021.g., a temeljem kojeg ugovora je tuženik ishodio uknjižbu vlasništva glede cjelokupnih (1/1) sljedećih suvlasničkih udjela nekretnine upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. č. br.: 73/20 poslovni objekt „Chromos“ i dvorište površine 14608 m2, i to 33. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-33) hodnik površine 75,76 čm oznake br. 4, razizemlje, te 40. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-40) sanitarije površine 6,80 čm oznake br. 13, razizemlje.

2. Utvrđuje se kako je tužitelj vlasnik te kako je tužitelj stekao vlasništvo i valjanu pravnu osnovu za ishođenje uknjižbe vlasništva na ime (naziv) tužitelja glede cjelokupnih (1/1) sljedećih suvlasničkih udjela nekretnine upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. č. br.: 73/20 poslovni objekt „Chromos“ i dvorište površine 14608 m2, i to 33. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-33) hodnik površine 75,76 čm oznake br. 4, razizemlje, te 40. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-40) sanitarije površine 6,80 čm oznake br. 13, razizemlje, pa se nalaže tuženiku trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ovih nekretnina te se određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja glede ove nekretnine kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe vlasništva u korist tuženika“, kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Raskida se odnosno utvrđuje se kako je raskinut „Ugovor o kupoprodaji nekretnina“ zaključen između stranaka 16.VII. 2021.g., a temeljem kojeg ugovora je tuženik ishodio uknjižbu vlasništva glede cjelokupnih (1/1) sljedećih suvlasničkih udjela nekretnine upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. č. br.: 73/20 poslovni objekt „Chromos“ i dvorište površine 14608 m2, i to 33. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-33) hodnik površine 75,76 čm oznake br. 4, razizemlje, te 40. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-40) sanitarije površine 6,80 čm oznake br. 13, razizemlje.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti u roku od petnaest dana tužitelju iznos od 10.000,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće u razdoblju od 1.I.2022.g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1.I.2023.g. do 31.XII.2023.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u razdoblju od 1.I. 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine“, kao neosnovan.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.312,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. studenog 2024. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između stranaka, raskida ugovora isplate iznosa od 10.000,00 eura. U tužbi je naveo da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina 26. srpnja 2021. Na temelju tog ugovora tuženik je ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Navodi da je taj ugovor ništetan, a da su u svakom slučaju ispunjene pretpostavke za raskid ugovora. To stoga što je kupoprodajna cijena prikazana u tom ugovoru višestruko niža od tržišne vrijednosti nekretnina u trenutku sklapanja ugovora. Sukladno dogovoru stranaka tuženik je bio dužan isplatiti tužitelju punu tržišnu cijenu tih nekretnina u kratkom roku, ali to nije učinio. Uslijed toga tuženik je raskinuo ugovor. Navodi da je ugovor s cijenom kakva je prikazana u ugovoru ništetan jer je protivan moralu.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovora, a niti za raskid ugovora. Navodi i to da ugovori koji su u cijelosti ispunjeni ne mogu biti raskinuti. Navodi da je tuženik u cijelosti ispunio ugovor što proizlazi i iz činjenice da su upisao u zemljišne knjige kao vlasnik. Osporava tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 eura i navodi da iz tužbe nije vidljivo na što bi se taj iznos odnosio. Ističe prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu izvadak iz zemljišne knjige (list 7-20 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 21—23 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kupoprodaji te eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi za raskidom tog ugovora i isplatom iznosa od 10.000,00 eura.

6. U postupku nije sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina 16. srpnja 2021.

7. Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji se nalazi u spisu je nepotpisan. Međutim, kako je između stranaka nesporno da su sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina i da se tuženik na temelju ugovora uknjižio kao vlasnik nekretnina koje su predmet tog ugovora, a niti jedna stranka ne iznosi određeno činjenice da bi sadržaj potpisanog ugovora bio drugačiji od sadržaja ugovora koji se nalazi u spisu i u pogledu koje odredbe bi bio drugačiji, to je sud utvrdio sadržaj pisanog ugovora na temelju ugovora koji se nalazi u spisu. Dakle, to što se u spisu nalazi ugovor koji nije potpisan ne utječe na njegovu vjerodostojnost jer je nesporno da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji, da se tuženik na temelju ugovora o kupoprodaji uknjižio kao vlasnik nekretnina navedenih u čl. 1. ugovora i da niti jedna stranka ne iznosi određeno činjenice da bi bilo koji članak ugovora u potpisanom ugovoru bio drugačiji od sadržaja koji je naveden u ugovoru priloženom spisu.

8. Čl. 1. i 2. ugovora ugovoreno je da tužitelj prodaje, a tuženik kupuje nekretnine:

- 33. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-33), neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela upisanog kao hodnik površine 75,76 čm oznake br. 4. razizemlje,

- 40. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-40), neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela upisanog kao sanitarije površine 6,80 čm oznake br. 13 razizemlje.

9. Čl. 3. ugovora ugovorena je cijena u iznosu od 30.610,00 kn. Čl. 3. st. 2. ugovora ugovoreno je da je kupovnina konačna i nepromjenjiva.

10. Čl. 6. ugovora ugovoreno je da se prodavatelj obvezuje da će bez odgode, po primitku cjelokupne kupovnine, kupcu uručiti ispravu na kojoj će po javnom bilježniku ovjeriti svoj potpis ovlaštene osobe za zastupanje, a kojom ispravom ovlašćuje kupca da isti, bez ikakvih daljnjih pitanja, ograničenja ili upozorenja, temeljem ovog ugovora, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva nekretnina na svoje ime i vlasništvo u zemljišnoj knjizi i drugim javnim očevidnicima.

11. Čl. 9. st. 2. ugovora ugovoreno je da su sve eventualne izmjene ili dopune ugovora valjane samo ako su sačinjene u pisanom obliku i potpisane od obje ugovorne strane.

12. Nije sporno da je tužitelj na temelju ovog ugovora o kupoprodaji uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina iz čl. 1. tog ugovora, a to proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za suvlasnički udio 33. i 40. (list 15-16 spisa), iz kojeg je vidljivo da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, i to 33. suvlasničkog dijela i 40. suvlasničkog dijela.

13. Neosnovano tužitelj smatra da je ugovor o kupoprodaji ništetan navodeći da je ugovorena cijena navedena u ugovoru višestruko niža od tržišne vrijednosti nekretnina. Ti razlozi ne dovode do ništetnosti ugovora o kupoprodaji i ne čine ugovor protivnom moralu. Valjan je čak i ugovor o darovanju nekretnine, dakle, stranke bi mogle valjano prenijeti vlasništvo nekretnine čak i besplatno pa tim više nije ništetan ugovor kojim je ugovorena cijena, makar i niža od tržišne. Ako su stranke u ugovoru o kupoprodaji nekretnine ugovorile cijenu koja je niža od tržišne cijene to ne dovodi do ništetnosti tog ugovora. Pravna posljedica ugovaranja cijene koja je niža od tržišne nije ništetnost ugovora, već je pravna posljedica primjena instituta prekomjernog oštećenja iz čl. 375. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/25. 29/18 – dalje: ZOO).

14. Odredbom čl. 375. st. 1. ZOO-a propisano je ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

15. Odredbom čl. 375. st. 2. ZOO-a propisano je da pravo da se zahtijeva poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja.

16. Sukladno navedenim odredbama, posljedica prekomjernog oštećenja nije ništetnost, već pobojnost ugovora, a do pobijanja ugovora može doći samo konstitutivnom odlukom suda i tome se ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju. U svakom slučaju protekao je i rok od godine od dana od sklapanja ugovora o kupoprodaji u kojem se mogao tražiti poništaj ugovora. Stoga, tužbeni zahtjev je neosnovan i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora i utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine te nalaganje tuženiku da trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama.

17. Prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine, odnosno utvrđenje da je ugovor raskinut, te utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine uz nalaganje tuženiku trpjeti uknjižbu prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama.

18. Prvenstveno u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se odlukom suda raskine ugovor o kupoprodaji valja istaknuti da su slučaju neispunjenja obveze kupca do raskida ugovora dolazi izjavom prodavatelja o raskidu ugovora (čl. 363. ZOO- a), odnosno ostavljanjem kupcu naknadnog primjerenog roka za ispunjenje pa do raskida dolazi protekom tog roka (čl. 362. st. 2. i 3. ZOO-a). Dakle, do raskida ugovora u slučaju neispunjenja ugovorne obveze ne može doći konstitutivnom odlukom suda, već radnjom prodavatelja. Stoga, tužbeni zahtjevom kojim tužitelj traži da se odlukom suda raskine ugovor je već iz ovog razloga neosnovan.

19. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenjem kako je ugovor raskinut, tužitelj navodi da je u usmenom obliku bila ugovorena viša cijena od one koja je navedena u pisanom ugovoru, a da ju tuženik nije platio pa je tužitelj raskinuo ugovor. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna određeno iznijeti činjenice. Dokazi se izvode samo radi utvrđivanja onih činjenica koje stranka određeno iznese. To znači da je tužitelj dužan određeno iznijeti činjenice kada je točno raskinuo ugovor (kojeg datuma), u kojem obliku je raskinuo ugovor (telefonski, osobnim kontakt, dopisom, e- mailom, i slično), koja osoba tužitelja je izjavila raskid ugovora kojoj osobi tuženika (ime i prezime osoba). Tužitelj nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a određeno iznio niti jednu od ovih činjenica, već je samo općenito naveo da uslijed neplaćanja usmeno ugovorene cijene tužitelj je raskinuo ugovor. Stoga, kako tužitelj nije određeno iznio činjenice, a dokazi se izvode samo radi utvrđivanja činjenica koje stranke određeno iznesu, a ne zbog toga da bi stranke na temelju izvođenja dokaza po prvi puta saznale za neku činjenicu, sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka SFŽ, zastupnika po zakonu tuženika SF, svjedoka TF i NF sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku.

20. Pored navedenog, stranke su čl. 9. st. 2. ugovora o kupoprodaji nekretnina ugovorile da su sve eventualne izmjene ili dopune ugovora valjane samo ako su sačinjene u pisanom obliku i potpisane od obje ugovorne strane. Čl. 289. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorne strane mogu sporazumjeti da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti njihova ugovora. Prema odredbi čl. 290. st. 2. ZOO- a ugovor koji nije sklopljen u ugovorenom obliku nema pravni učinak ako su strane valjanost ugovora uvjetovale posebnim oblikom. Stranke su ugovorile da su izmjene i dopune ugovora valjane samo ako su sklopljene u pisanom obliku, dakle, uvjetovale su valjanost izmjena i dopuna ugovora pisanim obliku. Stoga, čak i ako su stranke usmeno dogovorile drugačiju cijenu od one navedene u ugovoru, kako to tvrdi tužitelj, takva izmjena i dopuna ugovora ne bi imala pravni učinak.

21. Slijedom svega navedenog, i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je neosnovan.

22. Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 10.000,00 eura sa zateznim kamatama. Međutim, tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne iznosi određeno činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazila tuženikova obveza platiti tužitelju 10.000,00 eura. Tužitelj u svojim činjeničnim navodima ne tvrdi da su stranke ugovorile obvezu plaćanja iznosa od 10.000,00 eura. Nadalje, ako je tužitelj ovdje imao u vidu da su stranke usmeno ugovorile drugu cijenu pa zahtijeva isplatu te cijene, valja istaknuti da je u prethodnim točkama obrazloženja ove presude već obrazloženo da takva usmena izmjena nema pravni učinak pa prema tome ne bi postojala tuženikova obveza platiti takvu cijenu. Osim toga, stranke su čl. 6. ugovora ugovorile da će tužitelj predati tuženiku tabularnu ispravu ovjerenu po javnom bilježniku tek nakon što mu kupoprodajna cijena bude plaćena u cijelosti, a kako je tuženik uknjižen kao vlasnik u zemljišnim knjigama, očito je da je tužitelj izdao tabularnu ispravu iz čl. 6. ugovora. Nelogično je da bi tužitelj izdao tabularnu ispravu ako mu cijena nije plaćena u cijelosti, odnosno ako su dogovorili neku drugu cijenu od one navedene u ugovoru.

23. Svaki od razloga navedenih u prethodnoj točki obrazloženja je već sam za sebe razlog neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 10.000,00 eura sa zateznim kamatama.

24. S obzirom na sve gore navedene razloge neosnovanosti svakog tužbenog zahtjeva, za donošenje odluke nije bilo potrebno izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine te saslušanjem svjedoka SFŽ, TF i NF i zastupnika po zakonu tuženika SF pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a odbio te dokazne prijedloge.

25. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa), sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

26. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

27. Sud je utvrdio vrijednost predmeta spora glavnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000,00 eura sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a uzimajući u obzir da se radi o zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kupoprodaji i utvrđenjem da je tužitelj vlasnik nekretnine, a stranke su ugovorom o kupoprodaji ugovorile cijenu od 30.610,00 kn (približno 4.000,00 eura), pa je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi od 1.400,00 eura za sve tužbene zahtjeve zajedno suviše nisko naznačena. Sud je iz istih razloga utvrdio vrijednost predmeta spora prvog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000,00 eura s obzirom na to da se radi o zahtjevu za raskid istog ugovora o kupoprodaji te utvrđenjem prava vlasništva na istoj nekretnini. Vrijednost predmeta spora drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je 10.000,00 eura jer je predmet spora po tom tužbenom zahtjevu novčano potraživanje pa sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a vrijednost predmeta spora je iznos novčanog potraživanja za koje tužitelj zahtijeva isplatu. Vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a može se odlukom suda određivati samo za one tužbene zahtjeve koji se ne odnose na novčani iznos.

28. Tuženiku su priznati parnični troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 1. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura.

Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je obveznik plaćanja te pristojbe ona stranka koja pravomoćno izgubi parnicu, a ne tuženik, sukladno odredbi čl. 4. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18, 51/23).

Zagreb, 30. travnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte