Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1220/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatkom, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-130/2021-41 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-130/2021-41 od 2. kolovoza 2024., u točkama I., II., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-130/2021-41 od 2. kolovoza 2024. i odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 203,13 EUR) zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 126,01 EUR nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj: 5140260452- 20010365539/2005 od 9. svibnja 2005., u dijelu u kojem se navodi da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa tom ugovoru. Točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 3. navedenog Ugovora u dijelu kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Banke za devize (CHF) na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćene razlike tečaja iznos od 874,84 EUR sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.597,87 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2024. do isplate. Rješenjem sadržanim u presudi utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 126,01 EUR, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i dosudi mu troškove postupka, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, time da zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Rješenje u dijelu kojim mu je naloženo da tuženiku naknaditi parnični trošak pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijani dio rješenja, te preinači odluku o troškovima na način da obveže tuženika na plaćanje prouzročenog mu parničnog troška, uz obvezu naknade troška sastava žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti određenih dijelova Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 kojeg je 9. svibnja 2005. sklopio sa Slavonskom bankom d.d. Osijek (pravnim prednikom tuženika), i to odredbi kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, te zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 874,84 EUR kojeg je po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio tuženiku.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je 9. svibnja 2005. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita (dalje: Ugovor o kreditu) broj: 5140260452-20010365539/2005, kojim je prednik tuženika kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 16.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Banke na dan korištenja kredita, s rokom otplate 84 mjeseca i namjenom kupnje automobila i plaćanja premije osiguranja

- da se člankom 3. Ugovora o kreditu tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju Banke za devize (CHF) na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća

- da je člankom 4. Ugovora o kreditu ugovorena promjenljivost kamatne stope, i to da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa tom ugovoru, a u trenutku sklapanja ugovora stopa ugovorne kamate iznosila je 7,45% godišnje

- da je Slavonska banka d.d. pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. čiji sljednik je ovdje tuženik

- da se radi o potrošačkom Ugovoru o kreditu, kojeg je tužitelj u cijelosti otplatio 18. lipnja 2012.

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da je tuženik odnosno ranije njegov prednik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da je pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima u smislu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a i to sukladno čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku NN 80/22, sa izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), odnosno da je sud vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti

- da je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja je podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu poslovni broj: P-1401/12 prekinuta zastara u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), te je zastara počela ponovno teći pravomoćnošću navedene presude, dakle u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018. (donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10), pa kako je tužba podnesena 21. travnja 2021., to nije protekao petogodišnji zastarni rok radi čega je prigovor zastare neosnovan, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dokazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača)

- da je temeljem nalaza i mišljenja financijske vještakinje Lidije Balog, dipl. oec. iz Financije LB d.o.o. Bilje utvrđeno da je tijekom otplate kredita radi promjene tečaja CHF korisnik preplatio anuitete u odnosu na početni tečaj u ukupnom iznosu od 874,84 EUR, time da ukoliko bi se izdvojile samo pozitivne stavke tečajne razlike odnosno samo one kada je tužitelj u odnosu na prvotno ugovoreni tečaj platio više, tečajna razlika bi iznosila 1.109,86 EUR, dok negativne stavke tečajne razlike iznose 235,02 EUR.

7. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF što je utvrđeno točkama I. i II. izreke presude, te imajući u vidu precizirani tužbeni zahtjev (iz podneska tužitelja od 5. travnja 2023.) kojim s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF traži iznos od ukupno 874,84 EUR, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijske vještakinje, obvezao je tuženika točkom III. izreke isplatiti tužitelju navedeni iznos na ime vraćanja stečenog bez osnove, primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, sa zateznim kamatama na utvrđene pojedinačne iznose primjenom čl. 1115. istog Zakona.

8. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je nerazumljiva, nema razloga o odlučnim činjenicama i proturječi sama sebi. Naime, prvostupanjski sud da navodi da je izostalo pojedinačno pregovaranje, a nije uzeo u obzir saslušanje javnog bilježnika, koji je solemnizirao predmetni ugovor i čije saslušanje je predložio na okolnost sklapanja ugovora. Odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud da je teže povrijedio odredbe parničnog postupka, te slijedom toga pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga, da nije obrazložio i ocijenio zašto smatra da je nalaz i mišljenje vještakinje izrađen sukladno pravilima struke, kao i zašto smatra da su njegovi prigovori neosnovani. Naime, vještačenje da je provedeno isključivo u skladu s prijedlogom tužitelja, dok je odbijen njegov prijedlog da se izradi nalaz po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je važila za kunske kredite u vrijeme trajanja predmetnog ugovora, a koja je bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredite u CHF. Ističe da tužitelj neosnovano navodi da nije bio informiran o svim značajkama ugovora, a u prilog svojih navoda nije priložio nikakve dokaze. Naglašava da je u svakom pojedinačnom sporu potrebno sagledati sve okolnosti slučaja da bi se utvrdilo jesu li sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne, o čemu prvostupanjski sud nije dao jasne i konkretne razloge. Ističe i da je sporno postojanje pravnog interesa tužitelja na podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba, a osim toga tužitelj da je samostalno odlučio sklopiti ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, koje ugovorne odredbe su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Kod ocijene radi li se o poštenoj i dopuštenoj odredbi da je potrebno procijeniti uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, protivno načelu savjesnosti i poštenja. Također, ističe da pozitivne zakonske odredbe dopuštaju ugovaranje promjenjive kamatne stope, kao i da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena te sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer i sam nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, te kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno stanju na tržištu, riziku posla i troškovima poslovanja. Konačno, ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario njegove navode u pogledu Slavonske banke d.d., koja nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, pa se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja iz tih presuda. Ujedno, osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare u odnosu na predmetno potraživanje, kao i pravo tužitelja na dosudu tijeka kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a obzirom da bi dan od kada teku zatezne kamate trebao biti dan podnošenja tužbe.

9. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio njezinom donošenju, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni i bez proturječja sa stanjem spisa.

10.1. Prije svega, nejasni su navodi tuženika kojima obrazlaže bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pozivajući se na odredbu čl. 7. ZPP-a te navodeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir saslušanje javnog bilježnika jer smatra da su predloženi dokazi neekonomični zbog troškova saslušanja svjedoka. Izneseni razlozi ne čine bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, već ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, koja međutim u konkretnom slučaju nije počinjena, obzirom da je prvostupanjski sud tijekom postupka saslušao tužitelja i financijsku vještakinju, dok je od saslušanja svjedokinje BR (tada osobne bankarice koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora, čije saslušanje je predloženo na okolnost sklapanja ugovora i obaviještenosti korisnika kredita o značajkama ugovora) tuženik odustao podneskom od 27. svibnja 2024.

10.2. U odnosu na žalbene navode tuženika da prvostupanjski sud nije saslušao javnog bilježnika, valja ukazati da se saslušanjem javnog bilježnika ne mogu utvrđivati relevantne okolnosti, i to obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF, obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (takav stav izražen je u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. i broj: U- III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.). Stoga je i prema stajalištu ovog suda prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika, kao i prijedlog za saslušanje svjedoka ĆRĐ, ER i TR, koji nisu sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora, a čije saslušanje je tuženik predložio na okolnost da je radio na edukaciji i upoznavanju potrošača s rizicima vezanim uz rast tečaja CHF, te na okolnost nemogućnosti procjene kretanja tečaja CHF. Jednako tako, pravilno je odbijen i prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka UR, čije saslušanje je predložio na okolnost otplate kredita i upotrebe isplaćenih sredstava, o čemu u spisu postoje isprave, te je na te okolnosti saslušan tužitelj, koji je u svom iskazu, uz ostalo, jasno demantirao tezu tuženika o potpunoj obaviještenosti (informiranosti) o osporenim ugovornim odredbama.

10.3. Osim toga, protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na okolnost utvrđivanja visine preplaćenog iznosa koji pripada tužitelju zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF zakonito proveo dokaz financijskim vještačenjem, te je u presudi pod točkom 29. obrazloženja naveo razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje financijske vještakinje. Prigovori tuženika svode se na osporavanje metodologije izračuna, jer je uzeta u obzir samo početna kamatna stopa i početni tečaj, a nije prihvaćen njegov prijedlog da se nalaz izradi po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je u vrijeme otplate kredita važila za kunske kredite, a koji prigovori i prema ocjeni ovoga suda nisu osnovani. Naime, predmetni izračun razlike s osnova promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF je posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, i to odredbe koja definira način promjene kamatne stope i odredbe da se pojedini mjesečni anuiteti otplaćuju vezano za valutnu klauzulu u CHF na dan plaćanja, pa stoga razlika nastaje neprimjenom ništetnih odredbi, što znači da se suprotno navodima tuženika ne mogu primijeniti neka druga pravila koja nisu ugovorena (primjerice kamatna stopa za kunske kredite). Stoga se i žalbeni navodi tuženika u vezi provedenog vještačenja i vještačkog nalaza i mišljenja ukazuju neosnovanim, pa ni u tom smislu nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

10.4. Jednako tako, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju tuženik sadržajno upućuje u žalbi, jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika.

11. Prvostupanjski sud se protivno žalbenim navodima tuženika pravilno pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna u odnosu na nepoštenost i ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stopa donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te u odnosu na valutnu klauzulu izraženu u CHF donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pozivajući se pritom na odredbu čl. 502.c ZPP-a prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Naime, činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda o postojanju uvjeta za izravnu primjenu utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa i prava potrošača prihvaća i ovaj sud, te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika, koji predloženim i provedenim dokazima nije dokazao postojanje pojedinačnih pregovora i obaviještenost potrošača u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, odnosno zadovoljenje zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi sukladno odredbama čl. 81. i čl. 82. ZZP/03.

11.1. Pri tome valja reći da se suprotno žalbenim navodima tuženika pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača protiv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP-a odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d., koja je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe-Adria-Bank), te su u smislu odredbe čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 118/03) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle na društvo preuzimatelja. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj: Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.

12. U svezi žalbenih tvrdnji tuženika da pozitivne zakonske odredbe dopuštaju ugovaranje promjenjive kamatne stope, kao i da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena, valja ukazati da presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 u odnosu na prednika tuženika, te kasnije tuženika, u tom postupku petotuženika, jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF nisu utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim u smislu čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 zato jer bi bile protivne Ustavu ili zakonu, već stoga što prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao, odnosno kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. (u odnosu na kamatnu stopu), odnosno od 1. lipnja 2004. (u odnosu na valutnu klauzulu) do 6. kolovoza 2007., u kojem razdoblju je zaključen i predmetni Ugovor o kreditu, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Stoga ni ti žalbeni navodi tuženika nisu od značaja za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi jer se u predmetnom postupku ne radi o postupku naknade štete, već o potraživanju stečenog bez osnove, budući da svaka zainteresirana osoba, a naročito korisnik kredita kao ugovorna strana, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u zasebnom postupku, kako bi temeljem toga ostvario prava za koja smatra da mu pripadaju, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla.

14. Argumentima kojima osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživati preplaćene anuitete kredita po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, ocjenjujući i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tom pravnom pitanju neprihvatljivim, tuženik nije doveo u sumnju pravilnost primijenjenog materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena već u postupku kolektivne zaštite, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, a što je u skladu i s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici održanoj 31. siječnja 2022.

15. Prvostupanjski sud se pogrešno pozvao na odredbu čl. 323. st. 1. ZOO/05, obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 9. svibnja 2005. pa se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) koji u čl. 104. st. 1. propisuje da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO/05. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o načinu ispunjenja obveze uz valutnu klauzulu u CHF preplatio tuženiku iznos od 874,84 EUR, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene pod točkom III. izreke presude primjenom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik koji je stekao navedene novčane iznose temeljem ništetne odredbe koju je unio u unaprijed pripremljeni standardni ugovor mora smatrati nepoštenim stjecateljem.

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 158. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju na teret tuženika dosudio troškove postupka u iznosu od 1.597,87 EUR, a osim toga zbog djelomičnog povlačenja tužbe obvezao je tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR.

16.1. Tuženik u žalbi osporava odluku o troškovima postupka dosuđenim tužitelju, i to u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, koji žalbeni navodi nisu osnovani. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da je tužitelju pogrešno dosuđen trošak zastupanja na ročištu za objavu presude koji nije bio potreban za vođenje parnice, obzirom da se radi o ročištu na kojem se strankama uručuje pisani otpravak presude i od tog dana teče žalbeni rok, pa je u pitanju trošak koji je bio potreban za vođenje postupka (tako i VSRH, broj: Rev-832/2022-2 od 22. ožujka 2023.). Također, prvostupanjski sud je pravilno za sve radnje primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave i kojom je u Tbr. 52. st. 3. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa ni žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu navedene Tarife nisu osnovani.

16.2. Za razliku od toga, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je naložio da tuženiku naknadi troškove postupka vezano za djelomično povlačenje tužbe za iznos smanjenog tužbenog zahtjeva. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi postavio zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 7.540,90 kn (1.000,85 EUR) sa pripadajućim zateznim kamatama, kojeg je nakon provedenog financijskog vještačenja smanjio na iznos od 874,84 EUR. Kako prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, tuženik je u podnesku od 5. svibnja 2023. stavio zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio, kojeg je prvostupanjski sud djelomično prihvatio i dosudio tuženiku troškove postupka u iznosu od 125,00 EUR. Međutim, u situaciji kao što je predmetna, dakle kada je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom u pogledu osnove, a zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa je mogao točno postaviti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, imajući u vidu da isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog tuženiku nisu nastali posebni troškovi zastupanja jer se obzirom na vrijednost predmeta spora radi o istom tarifnom razredu, prema ocjeni ovog suda tuženiku u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na djelomično povučenu tužbu.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točkama I., II., III. i IV. izreke, te uvažiti žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. st. 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje te odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR.

18. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, dosuđen mu je trošak sastava žalbe protiv rješenja s PDV-om (za što mu sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., dakle obzirom na VPS u žalbenom postupku) u iznosu od 31,25 EUR, dok je za iznos od 203,13 EUR zahtjev za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 126,01 EUR nije osporavano žalbom, pa isto nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

Varaždin, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer