Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-181/2024-6
U I M E R E P U B L I K E HRVATSKE
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Antolković Vitković, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, protiv I. tuženika STG d.o.o., Zagreb, VII. Južna obala 16, OIB: 80864533046, zastupanog po punomoćniku Borisu Kostiću, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Miri Matuško Blažević, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P- 236/2018-67 od 4. listopada 2023., te o žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-236/2018-71 od 24. listopada 2023. na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o je
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-236/2018-67 od 4. listopada 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-236/2018-67 od 4. listopada 2023. u dijelu pod stavkom I. i II. izreke.
II. Djelomično se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-236/2018-67 od 4. listopada 2023. u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi II. tuženiku UG trošak postupka u iznosu od 8.958,05 EUR.
III. Djelomično se uvažava se žalba tužiteljice te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-236/2018-67 od 4. listopada 2023. u dijelu stavka III. izreke, u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi II. tuženiku UG iznos od 11.563,82 EUR na ime parničnog troška i rješava:
Odbija se zahtjev II. tuženika UG za naknadu troškova postupka preko iznosa od 8.958,05 EUR do iznosa od 20.521,97 EUR, dakle za iznos od 11.563,82 EUR.
IV. Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-236/2018-67 od 4. listopada 2023. u nepobijanom dijelu pod stavkom IV. izreke ostaje neizmijenjeno.
V. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-236/2018-71 od 24. listopada 2023.
VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
VII. Odbija se zahtjev II. tuženika UG za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica MG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravo vlasništva na nekadašnjoj z.k. č. br. [katastarska čestica], Dvorište, [adresa], ukupne površine 209 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja zemljišna čestica je pripojena i dio sadašnje z.k. č. br. [katastarska čestica], XI. Podbrežje, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 362 m2, od čega je Dvorište površine 217 m2 i Stambena zgrada br. 16 B površine 145 m2, kako je ucrtano i označeno slovima A-B-C-D-E-F-G na važećem katastarskom planu u dopuni nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Željka perića iz Zagreba, od dana 30.05.2019. godine.
II. Nalaže se prvotuženiku STG d.o.o. za graditeljstvo, Zagreb, Južna obala VII. 16, OIB: 80864533046, da tužiteljici MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade za zemljište iz točke I. ove presude, novčani iznos od ukupno 57.475,00 eura (slovima:pedesetsedamtisuća četristosedamdesetpet eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da drugotuženik UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije vlasnik nekadašnje z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz točke I. ove presude, koju je prodao prvotuženiku STG d.o.o. Zagreb, OIB 80864533046, Južna obala VII. 16, za novčani iznos od ukupno 57.475,00 eura (slovima: pedesetsedamtisućačetristosedamdesetpet eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, i da drugotuženik nema osnove za zadržavanje navedenog novčanog iznosa."
1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari od 24. srpnja 2019. promjenom istovjetnosti zahtjeva.
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi I. tuženiku STG d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 8.087,78 eura / 60.937,37 kn (slovima:osamtisuća osamdesetsedameuraisedamdesetosamcenti/šezdesettisućadevetstotridesetsedamk unaistridesetsedamlipa).
III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi II. tuženiku UG troškove parničnog postupka u iznosu od 20.521,87 eura / 154.622,02 kn (slovima:dvadeset tisućapetstodvadesetjedaneuroiosamdesetsedamcenti/stopedesetčetiritisućešestodv adesetdvijekuneidvijelipe).
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika UG za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.865,63 eura / 14.056,58 kn (slovima:tisuću osamstošezdesetpeteuraišezdesettricenta/četrnaesttisućapedesetšestkunaipedeset osamlipa).
2. Protiv navedene presude i rješenja u dijelu pod stavkom I., II. i III. izreke pravovremenu i dopuštenu žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), i to bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži troškove sastava žalbe.
3. Dopunskim rješenjem prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari od 25. svibnja 2021. promjenom istovjetnosti zahtjeva.
4. Protiv dopunskog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, i to bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži troškove sastava žalbe.
5. U odgovorima na žalbe II. tuženik UG predlaže odbiti žalbe tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenja. Traži troškove sastava odgovora na žalbe.
6. Žalbe tužiteljice nisu osnovane, osim u dijelu kojim je prvostupanjskim rješenjem odlučeno o troškovima postupka u odnosu na II. tuženika UG.
7. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude na temelju dosjelosti u smislu čl. 159. st. 1. i 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) i na obvezivanje I. tuženika STG d.o.o. na isplatu novčane vrijednosti navedenog zemljišta tužiteljici. Naime, među strankama je sporno tko je samostalno posjedovao sporno zemljište te je li sporna z.k. č. [katastarska čestica] pov. 209 m2 k. o. [katastarska općina] nastala od dijela zemljišta u vlasništvu tužiteljice ili od dijela zemljišta u vlasništvu II. tuženika UG te obveza I. tuženika isplatiti tužiteljici utuženo potraživanje.
8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su tužiteljica i I. tuženik STG d.o.o. 6. lipnja 2017. zaključili ugovor o ortakluku koji je sklopljen s ciljem izgradnje dva stambena objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], XI. Podbrežje, Zagreb. Tužiteljica se navedenim ugovorom obvezala u ortakluk uložiti samo zemljište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to z.k. č. [katastarska čestica] oranica, površine 202 čhv ili 726 m2 dok troškove ishođenja svih dozvola, troškove gradnje sve do upisa stanova u zemljišne knjige snosi I. tuženik STG d.o.o.. Umjesto isplate vrijednosti zemljišta ugovorne strane su ugovorile da tužiteljici pripadnu tri buduća stana i tri ostave (B1, B2, A3) u južnoj zgradi dok svi ostali stanovi sa spremištima pripadaju I. tuženiku. Nakon potpisa i ovjere ortačkog ugovora I. tuženik je krenuo u postupak dobivanja građevinskih dozvola, parcelaciju zemljišta te su formirane dvije parcele u katastru. Nakon nekoliko mjeseci 19. srpnja 2017. dobivene su građevinske dozvole po kojima su plaćeni svi komunalni doprinosi i troškovi te su iste postale pravomoćne nakon čega se pristupilo gradnji i zemljanim radovima na zemljištu. Prije fizičkog kopanja uradilo se "iskolčenje" koje su geodeti odradili prema podlogama koje su dobili iz katastra. Naveli su da se sve slaže s granicama na terenu osim par metara usklađenja sa stvarnim stanjem. Čim su bageri počeli kopati pojavio se II. tuženik UG koji se suprotstavio radovima jer da je to njegovo zemljište, te je predočio izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je novoformirana parcela 470/2 k. o. [katastarska općina] površine 209 m2 njegovo vlasništvo. I. tuženik STG d.o.o. je obustavio radove i obavijestio tužiteljicu. Između ostalog održava se sastanak u katastru gdje odgovorni priznaju da su dali krive "podloge" za parcelacije. Pregledom raspoložive dokumentacije iz katastra i gruntovnice utvrđuje se da II. tuženik UG ima formiranu parcelu u gruntovnici dok u katastru to zemljišne nikad nije formirano. Budući je I. tuženik STG d.o.o. platio sve troškove po izdanim građevinskim dozvolama koji su izuzetno visoki te da su već neki stanovi dogovoreni i sklopljeni predugovori I. tuženik bi bilo kakvim odustankom pretrpio veliku materijalnu štetu i izgubio ugled kod kupaca. Sve je to predočeno tužiteljici koja je pristala da I. tuženik kupi sporno zemljište od II. tuženika. I. tuženik i II. tuženik 22. studenoga 2017. zaključuju ugovor o kupoprodaji nekretnine z.k. č. [katastarska čestica] površine 209 m2 k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je s I. tuženikom 22. studenoga 2017. zaključila aneks ugovora o ortakluku kojim se utvrdilo novonastalo stanje i temeljem kojeg se tužiteljica odrekla jednog stana B1 te je nastavljena gradnja kako bi se realizirale odredbe ugovora o ortakluku i aneksa odnosno kako bi za uloženu nekretninu sada smanjene površine tužiteljica dobila dva stana umjesto tri. Temeljem te dokumentacije I. tuženik je ishodio o svom trošku izmjene građevinske dozvole. Radi identifikacije sporne zkčbr. [katastarska čestica] površine 209 k. o. [katastarska općina] i povijesti promjena na terenu provedeno je i geodetsko vještačenje.
9. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da u vrijeme kada su prednici tužiteljice i prednici II. tuženika stjecali sporne nekretnine (k. č. [katastarska čestica] pov. 726 m2 i k. č. [katastarska čestica] pov. 925 m2 sve k. o. [katastarska općina]) postojao je visok stupanj neusklađenosti zemljišne knjige i katastra, odnosno zemljišnoknjižne čestice koje su nosile istu oznaku kao katastarske čestice oblikom i površinom nisu bile identične, nisu bile usklađene te je do usklađenja sa stvarnim, faktičnim stanjem došlo tek provedbom prijavnih listova kojima su formirane, između ostalog i sporna 467/2 pov. 209. m2, a koja sada predstavlja fizički dio danas upisane z.k. č. [katastarska čestica] pov. 362 m2 k. o. [katastarska općina], kao i sve druge koje su nastale od prije upisanih z.k. č. [katastarska čestica] i z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (jedino nije usklađeno zemljišnoknjižno i katastarsko stanje u odnosu na k. č. [katastarska čestica] pov. 472 m2 k. o. [katastarska općina] za koju stranke tvrde da je u posjedu i vlasništvu susjeda NG, a koja oblikom i površinom odgovara z.k. č. [katastarska čestica] pov. 268 m2 k. o. [katastarska općina] s uknjiženim pravom suvlasništva za korist NG, BG i KG i z.k. č. [katastarska čestica] pov. 208 m2 s uknjiženim pravom vlasništva za korist tužiteljice). Protivno navodima tužiteljice zemljišnoknjižna z.k. č. [katastarska čestica] pov. 726 m2 k. o. [katastarska općina], koju je tužiteljica darovanjem stekla od svoje bake DG, nije identična katastarskoj čestici k. č. [katastarska čestica] pov. 731 m2 k. o. [katastarska općina] koja južnim dijelom oblikom i površinom odgovara dijelu prije upisane zemljišnoknjižne z.k. č. [katastarska čestica] pov. 925 m2 k. o. [katastarska općina] koja je bila u vlasništvu prednika II. tuženika UG, a od kojeg fizičkog dijela je formirana sporna z.k. č. [katastarska čestica] pov. 209 m2 k. o. [katastarska općina]. Navedeno jasno proizlazi iz povijesnog stanja zemljišne knjige, iz kojeg je vidljivo da je sporna z.k. č. [katastarska čestica] pov. 209 m2 k. o. [katastarska općina] nastala od z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nastala od z.k. č. [katastarska čestica] pov. 925 m2 k. o. [katastarska općina] (koja nikada nije bila u vlasništvu tužiteljice i prednika tužiteljice) kao i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je potvrdio da sporna z.k. č. [katastarska čestica] pov. 209 m2 k. o. [katastarska općina] oblikom i površinom odgovara južnom dijelu katastarske k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji fizički dio nema veza s prije upisanom zemljišnoknjižnom z.k. č. [katastarska čestica] površine 726 m2 k. o. [katastarska općina]. Kada se navedeno stavi u vezu s činjenicom da je tužiteljica i dalje upisana kao vlasnica z.k. č. [katastarska čestica] pov. 208 m2 k. o. [katastarska općina], iako je u Ugovorom o oratakluku uložila cijelu z.k. č. [katastarska čestica] pov. 726 m2 k. o. [katastarska općina], od koje je nastala z.k. č. [katastarska čestica] pov. 208 m2 k. o. [katastarska općina], jasno je da formiranjem sporne z.k. č. [katastarska čestica] pov. 209 m2 k. o. [katastarska općina] nije umanjena površina njezine čestice 467 koja je prije imala površinu 726 m2.
10. Što se tiče posjeda spornog fizičkog dijela nekrentine koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao z.k. č. [katastarska čestica] pov. 209 m2 k. o. [katastarska općina], iz iskaza svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, utvrđeno je da je sporni fizički dio obrađivala, održavala i koristila obitelj II. tuženika, a ne tužiteljica.
11. Kako tužiteljica nije dokazala da je u kvalificiranom posjedu ili barem poštenom kroz zakonom potrebno vrijeme prvostupanjski sud nije mogao po osnovi dosjelosti utvrditi da je tužiteljica stekla vlasništvo sporne nekretnine.
12. Donoseći pobijanu presudu i rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
13.1. U žalbi tužiteljice ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP u odnosu na prvostupanjsko rješenje u dijelu pod stavkom I. izreke te dopunsko rješenje kojima je odlučeno o preinaci tužbe jer da da je tužiteljica na raspravi održanoj dana 24. srpnja 2019. godine predala podnesak kojim mijenja istovjetnost zahtjeva. No, tužiteljica ističe da je na raspravi dana 26. svibnja 2021. godine predala podnesak od 25. svibnja 2021. godine kojim je odustala od tužbenog zahtjeva koji je postavila u tom podnesku u točkama II. i III., te je naznačila da ostaje kod tužbenog zahtjeva iz tužbe od 12. ožujka 2018.
13.2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je na glavnoj raspravi održanoj 24. srpnja 2019. tužiteljica je predala podnesak od 17. srpnja 2019. kojim ostaje kod zahtjeva za utvrđenje vlasništva a opis nekretnine usklađuje s promijenjenim stanjem u zemljišnim knjigama te kojim je u smislu čl. 191. st. 1. ZPP preinačila tužbu promjenom istovjetnosti zahtjeva na način da je umjesto zahtjeva da I. tuženik STG d.o.o. trpi upis uknjižbe prava vlasništva za korist tužiteljice na z.k. č. [katastarska čestica] pov. 209 m2 k. o. [katastarska općina] i umjesto zahtjeva da joj II. tuženik UG na ime izmakle koristi isplati iznos od 63.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, preinačenim tužbenim zahtjevom traži da joj I. tuženik STG d.o.o. isplati iznos od 57.475,00 EUR na ime naknade za zemljište zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te traži utvrđenje da II. tuženik UG nije vlasnik nekdašnje z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je prodao I. tuženiku STG d.o.o. za novčani iznos od 57.475,00 EUR i da stoga II. tuženik nema osnove za zadržavanje navedenog novčanog iznosa. Tuženici STG d.o.o. i UG protivili su se preinaci tužbe. Tužiteljica preinaku tužbe temelji na činjenici da je I. tuženik kao pošteni graditelj nekadašnju z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio od II. tuženika koji je bio knjižni, ali ne stvarni vlasnik sporne nekretnine, koja je sada pripojena i dio sadašnje z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je na spornom zemljištu izgradio stambenu zgradu nakon što je tužiteljica podnijela tužbu pa tužiteljici više ne može pripasti ta zemljišnoknjižna čestica već ista kao dio sadašnje z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada I. tuženiku. Kako je sporna z.k. č. [katastarska čestica] površine 209 m2 k. o. [katastarska općina], na kojoj tužiteljica traži utvrđenje vlasništva, poništena i spojena na z.k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tek 11. veljače 2019. pod poslovnim brojem Z-2905/2019, dakle nakon podnošenja tužbe (12. ožujka 2018) i zaključenja prethodnog postupka (16. studenog 2018.) te kako je promjena izgrađenosti u zemljišnim knjigama evidentirana također nakon zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica objektivno tužbu nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom da je tužba preinačena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka (promjene stanja zemljišne knjige) na koje tužiteljica nije mogla utjecati te kako je preinaka prema ocjeni prvostupanjskog suda svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka u skladu s čl. 190. st. 3. ZPP u vezi s čl. 191. st. 2. ZPP pravilno je dopuštena preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari 24. srpnja 2019. promjenom istovjetnosti zahtjeva.
13.3. Međutim tužiteljica ponovno na glavnoj raspravi održanoj 26. svibnja 2021. predaje podnesak od 25. svibnja 2021. kojim je u smislu čl. 191. st. 1. ZPP preinačila tužbu promjenom istovjetnosti zahtjeva na način da sada preinačenim tužbenim zahtjevom traži da joj II. tuženik UG na ime naknade vrijednosti koristi koju je postigao prodajom nekretnine isplati novčani iznos od 57.475,00 EURA, (slovima: pedesetsedamtisućačetristosedamdesetpet eura), u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženici STG d.o.o. i UG protivili su se preinaci tužbe. Tužiteljica preinaku tužbe temelji na činjenici da je trebala odustati od jednog stana koji bi joj pripadao temeljem Ugovora o ortakluku koji je sklopila s prvotuženikom, da bi prvotuženik kupio predmetnu prijašnju z.k. č. br. [katastarska čestica] od drugotuženika, kao knjižnog vlasnika te čestice, i nastavio s gradnjom stambenog objekta na prijašnjoj z.k. č. br. [katastarska čestica], pa je tužiteljica zbog gubitka stana i mogućnosti stjecanja imovinske koristi od iznajmljivanja stana, pretrpjela znatnu materijalnu štetu koju joj osporava i ne želi naknaditi II. tuženik. Tužiteljica zbog navedenih razloga traži da joj II. tuženik umjesto naknade izmakle koristi u iznosu od 63.000,00 EUR, koji iznos je tražila u tužbi od 12. ožujka 2018. isplati iznos od 57.475,00 EUR, na ime naknade vrijednosti koristi koju je II. tuženik postigao prodajom predmetne prijašnje z.k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], I. tuženiku, kao kupcu, koji je II. tuženiku, kao prodavatelju temeljem kupoprodajnog ugovora od 22. studenoga 2017. isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 57.475,00 EUR, čime je II. tuženik neosnovano postigao korist od prodaje navedene nekretnine jer je tužiteljica na predmetnoj prijašnjoj z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stekla pravo vlasništva. Sve istaknute činjenice na kojima tužiteljica temelji preinaku tužbe osim što su nastale prije podnošenja tužbe, tužiteljica upravo na tim činjenicama temelji tužbu. Kako su navedene činjenice tužiteljici bile poznate prije zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje zašto bez svoje krivnje tužbu nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka nije ispunjena pretpostavka iz čl. 190. st. 2. ZPP koja opravdava iznimno dopuštanje preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga ovaj sud ne nalazi da bi odbijanjem preinake tužbe bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju bitnu povredu ukazuje žalba tužiteljice.
14.1. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužiteljica ističe u žalbi, jer prvostupanjske odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreke tih odluka su razumljive, ne proturječe same sebi ili razlozima odluka, odluke imaju razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluka navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
14.2. U odnosu na apostrofiranje nedostataka u obrazloženju pobijane presude, treba reći da je prvostupanjski sud u ovom predmetu utvrđenja prava vlasništva i isplate, postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. Već iz osporavane presude razvidno je da je ona utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (iskazima stranaka, svjedoka, ispravama, dokumentaciji iz katastra i zemljišnih knjiga te uviđaju na licu mjesta uz geodetsko vještačenje). Ujedno, ovaj ocjenjuje da je prvostupanjski sud o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge.
15.1. Pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da iz cjelokupnog spisa predmeta proizlazi da je II. tuženik UG, osobno i putem svojih pravnih prednika, nesmetano posjedovao predmetnu z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 209 m2, na kojoj je bio i upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. Dapače, u prilog tužiteljice su iskazivali samo njezina baka DG, majka ĐG i suprug IG. Svi drugi svjedoci, pa i oni predloženi od strane tužiteljice, AG i NG, su iskazivali da su spornu česticu nesmetano posjedovali i uživali II. tuženik i njegovi pravni prednici, a na koju su pristupali kroz vrata na ogradi izravno iz svog dvorišta. S obzirom da su II. tuženik i njegovi pravni prednici nesmetano mogli koristiti predmetno zemljište za svoje potrebe (tamo su držali kokošinjac, kosili i sl.) te im nitko nije ometao posjed, nakon što je propao dogovor o zajedničkom poslu oca II. tuženika i djeda tužiteljice nije bilo potrebe za naknadnim pomicanjem ograde. II. tuženik i njegovi pravni prednici slobodno su ulazili na svoje zemljište, spornu z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kroz vrata iz svog dvorišta, te ga nesmetano koristili za svoje potrebe, kao što to proizlazi iz stanja cjelokupnog predmeta.
15.2. Na žalbene navode treba reći da okolnost da su prednici tužiteljice kupili k. č. [katastarska čestica] pov. 276 čhv-a ili 993 m2, dakle veću površinu od upisane z.k. č. [katastarska čestica] pov. 726 m2 k. o. [katastarska općina] nije od utjecaja jer je u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] još 1966. utvrđeno da je nekrentina upisana u posjedovnom listu br. 1719 za korist RG i JG istovjetna onima u postojećoj zemljišnoj knjizi broj 754 (k. č. [katastarska čestica] Podbrežje površine 202 čhv ili 726 m2) i da se tako imaju uknjižiti i u novu zemljišnu knjigu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist RG i JG svakog u ½ dijela. Dakle već tada je utvrđeno da predmetna nekretnina ima površinu 726 m2, a ne kako je navedeno u ugovoru. Navedeno je u skladu s povijesnim evidencijama katastra prema kojima je samo dio k. č. [katastarska čestica] odgovarao prijašnjoj cijeloj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle SG je raspolagao sa k. č. [katastarska čestica] za korist prednika tužiteljice, ali mogao je raspolagati samo dijelom koji je bio u njegovom vlasništvu, a to je površina od 726 m2.
16. Nastavno, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvoga stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.
17. Zaključno, na žalbene navode tužiteljice, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 159. st. 1. ZVDSP kojim je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Dakle, u konkretnoj situaciji nije ispunjena osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću – samostalni posjed. Stoga niti zahtjevi tužiteljice da joj I-tuženik isplati na ime naknade za sporno zemljište novčani iznos od ukupno 57.475,00 EUR, odnosno da se utvrdi da II. tuženik nije vlasnik nekadašnje z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je prodao I. tuženiku za novčani iznos od ukupno 57.475,00 EUR, te da II. tuženik nema osnove za zadržavanje navedenog novčanog iznosa, nisu osnovani.
18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u dijelu pod stavkom I. izreke kao i dopunsko rješenje.
19. U odnosu na odluku o troškovima postupka tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod stavkom II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga, ali sadržajno osporava samo odluku o odmjerenim troškovima postupka u odnosu na II. tuženika (stavak III. izreke prvostupanjskog rješenja). S obzirom da tužiteljica sa žalbom nije uspjela valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi i odluku o troškovima postupka u dijelu pod stavkom II. izreke prvostupanjskog rješenja koju tužiteljica pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova. S druge strane osnovano tužiteljica ukazuje da je II. tuženiku UG pogrešno odmjeren trošak prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 57.475,00 EUR jer u odnosu na njega nije postavljen kondemnatorni već deklaratorni zahtjev te je stoga prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi (150.000,00 kn) prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) II. tuženiku trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 8./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 16. studenoga 2018. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak zastupanja na uviđaju od 31. siječnja 2019. u iznosu od 497,71 eur po Tbr. 9./7. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 12. travnja 2019. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak sastava podneska od 9. srpnja 2019. u iznosu od 99,50 EUR po Tbr. 8./3. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 24. srpnja 2019. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak sastava podneska od 30. ožujka 2021. u iznosu od 99,50 EUR po Tbr. 8./3. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 24. srpnja 2019. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 9. travnja 2021. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 26. svibnja 2021. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak sastava podneska od 30. srpnja 2021. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 8./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 26. svibnja 2022. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 4. listopada 2022. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 29. ožujka 2023. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2023. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 8. rujna 2023. u iznosu od 497,71 EUR po Tbr. 9./1. Tarife, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.791,61 EUR po Tbr. 42. Tarife (25%), dakle ukupno 8.958,05 EUR. Nadalje, II. tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 16. studenoga 2018. i 12. travnja 2019. jer su predani na ročištima za glavnu raspravu kada se II. tuženik mogao i usmeno očitovati na zapisnik. Stoga je odluku o troškovima postupka valjalo u dijelu pod stavkom III. izreke pobijanog rješenja na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti. Zaključno, prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dijelu pod stavkom IV. izreke ostaje neizmijenjeno.
20. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela u sporu, osim u neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna potraživanja – troškove postupka, zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Također, odbijen je zahtjev II. tuženika UG za naknadom troškova odgovora na žalbe, jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Naime, II. tuženik u odgovorima na žalbe ponavlja već iznesene činjenične navode tijekom postupka, a primjenu materijalnog prava posebno ne obrazlaže niti se poziva na relevantnu sudsku praksu.
U Varaždinu 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
