Poslovni broj: Usž-2228/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hotel Medena d.d., Seget Donji, OIB: 15293296133, kojeg zastupa Nenad Banovac, odvjetnik u Splitu, Biokovska 8, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29, radi utvrđivanja procijenjene imovine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2453/2021-15 od 4. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2453/2021-15 od 4. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 7. svibnja 2021. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev društva Hotel Medena d.d., Seget Donji za utvrđivanjem da su nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] površine 3345 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] površine 11680 m[2] i kč. br. [katastarska čestica] površine 13550 m , sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Medena, Seget Donji.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). U žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode, iznosi kronologiju postupka te obrazlaže razloge zbog kojih, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, smatra da nije bilo osnove za odbijanje tužbenog zahtjeva. Što se tiče činjenice da je rješenje o iskazu nekretnina od 3. listopada 1997. ispravljeno zaključkom tuženika od 6. svibnja 1998. na zahtjev tužitelja i da tužitelj tada nije tražio da se isto isprave i u pogledu površine kč. br. [katastarska čestica], tužitelj smatra da se ne radi o nikakvom relevantnom dokazu te da pravo na utvrđenje prava vlasništva ne zastarijeva i vlasnik ima pravo u svakom trenutku pokrenuti postupak radi utvrđivanja njegova prava vlasništva. Ističe da Zakon o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", 145/10. i 70/12.) nije propisano nikakav prekluzivni rok u kojem se može tražiti uvjerenje kojim se utvrđuju nekretnine procijenjene u temeljni kapital tijekom pretvorbe. U odnosu na argument da je u spisu pretvorbe predložen popis nekretnina koje da je procijenilo poduzeće te da je u istom evidentirana kč. br. [katastarska čestica] kao procijenjena u površini od 45000 m[2] od ukupne površine 101660 m[2] ,[2] kao i da je na tom popisu navedena ukupna procijenjena površina zemljišta 105260 m i da je navedena vrijednost 1 m = 56 DEM, navodi da je to dokument na koji se poziva tuženik i na CD-u Elaborata pretvorbe koji se nalazi pod datotekom broj 1292013. Moli Visoki upravni sud da temeljito izvrši uvid u navedeni dokument te će iz istog vidjeti da on ne sadrži niti datum nastanka niti potpis osobe koja ga je sastavila. Uvidom u dokument jasno je vidljivo da ga nije sastavio prednik tužitelja, nego je očito da ga je sastavio netko od djelatnika tuženika. U njemu se navodi rukom pisana cijena od 36 DEM i 56 DEM. Navode se i površine zemljišta od 162170 m[2] . Osim toga na predmetnom dokumentu se navodi i voditelj predmeta BD, zaposlenik tuženika, čije je saslušanje predlagao tužitelj, a koji dokazni prijedlog je sud, prema mišljenju tužitelja, neosnovano odbio. S obzirom na sve postavlja se logično pitanje na koje tuženik i prvostupanjski sud u obrazloženju nisu dali odgovor, a to pitanje glasi "ako je tuženik vršio samo kontrolu dokumentacije koju je dostavio subjekt pretvorbe i nije po službenoj dužnosti prikupljao podatke za provedbu pretvorbe, isti je morao na temelju nekog dokumenta koji mu je dostavljen, utvrditi koje su sve nekretnine procijenjene u vrijednost, odnosno morao je na temelju nekog dokumenta utvrditi da je vrijednost 1 m[2] = 56 DEM-a. S obzirom da je u Elaboratu koji je dostavio tužitelj moralo i negdje pisati, pita se gdje je dokument koji je tuženiku dostavio subjekt pretvorbe, a na kojem piše da je procijenjen samo dio kč. br. [katastarska čestica], odnosno dokument na kojem piše da je vrijednost 1 m[2] 56 DEM-a". S druge pak strane, smatra da iz obrazloženja presude proizlazi da sud uopće nije cijenio dokumentaciju iz spisa pretvorbe na koju je ukazao tužitelj, a iz koje proizlazi osnovanost navoda tužitelja s obzirom da se sud u obrazloženju presude niti jednom jedinom riječju nije osvrnuo na isto. Naime, tužitelj se pozivao na konkretne dokumente iz Elaborata pretvorbe koji se nalaze na CD-u koji prileži spisu. Ističe da su tužitelj i njegov pravni prednik prilikom pretvorbe dostavili svu potrebnu dokumentaciju te je u pogledu predmetne nekretnine izvorne kč. br. [katastarska čestica] dostavljen potreban dokaz koji se na CD-u nalazi pod brojem 129071912, 129071913, 129071914, 129071915 te pod brojem 1290719132 i 1290719133. Nadalje, tužitelj se pozvao na dokument iz Elaborata pretvorbe skeniran na CD-u pod brojem 12907196, 12907197 i 12907198 koji predstavlja vlasničku kartu sa popisom parcela. Navedeni dokument sadrži popis čestica koje su procijenjene u postupku pretvorbe i kao takve se nalaze na vlasničkoj karti te ukupna površina procijenjenog zemljišta iznosi preko 162.000 m[2] , a ne 105.260 m[2] , kako to površno tvrdi tuženik. U istom se jasno navodi da je cijena izvorne kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti površina od 101.660 m[2] , a ne samo dio površine od 45.000 m . Nadalje, tužitelj se pozivao i na dokument 129071911 koji čini dio spisa pretvorbe i koji se također nalazi u datoteci Elaborata 0302333 na dostavljenom CD-u. Iz predmetne karte proizlazi da je vlasništvo hotelskog naselja Medena omeđeno crnim točkama te je prema mišljenju tužitelja iz iste vidljivo da se cijela izvorna prijeparcelacija kč. br. [katastarska čestica] nalazi unutar granica vlasništva. Osim toga, tužitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio da je tuženo tijelo pravilno odbilo procjembeni Elaborat koji je tužitelj dostavio u spis obzirom da isti nije pronađen u arhivi tuženika. U tom pogledu se navodi da to što je tuženik očigledno zagubio dio dokumentacije nikako ne može ići na štetu tužitelja. Naime, u dokumentu 1290668 koji se nalazi na dostavljenom CD-u od strane tuženika u datoteci Elaborat 0302333 jasno proizlazi da se radi o dopisu pravnog prednika tužitelja HTP Medena od 27. lipnja 1992. koji je upućen i zaprimljen kod pravnog prednika tuženika Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj, a uz koji dopis je kao privitak priložen i sporni Elaborat o procjeni nekretnina za koji tuženik neosnovano tvrdi da mu nikad nije dostavljen. Što se tiče Elaborata o procjeni nekretnina kojeg je izradila tvrtka "Vještak" iz Zagreba ponovno se navodi da taj Elaborat obuhvaća samo procjenu apartmanskog naselja "MIS 79" koje apartmansko naselje je činilo dio cjelokupnog kompleksa Medena te istim nije obuhvaćeno područje Hotela Medena d.d. kao što to proizlazi iz samog Elaborata. S obzirom na sve navedeno, a sukladno sudskoj praksi, da bi rješenje upravnog tijela bilo zakonito, upravno tijelo ne može paušalno iznositi zaključke, nego je dužno u obrazloženju svojih navoda dati konkretne razloge pozivajući se na točno određene dokumente iz spisa pretvorbe. Takav stav je sadržan u presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-170/15 od 8. veljače 2018. Naime, upravo o spornoj vrijednosti 1 m[2] ovisi količina zemljišta koja je procijenjena u postupku pretvorbe. Tuženik do današnjeg dana nije udovoljio traženju podnositelja i točno precizirao dokumente na temelju kojih je utvrđena vrijednost 1 m[2] u iznosu od 56 DEM-a ukoliko je ta vrijednost točna, a prema mišljenju tužitelja, nije. U svakom slučaju tužitelj osporava da bi prosječna vrijednost 1 m[2] iznosila 56 DEM-a, već upravo suprotno, vrijednost 1 m iznosila je manje, što znači da je u postupku pretvorbe procijenjena veća površina izvorne čestice 457/1, nego što to navodi tuženik. Tužitelju nije jasno kako su tuženik, a potom i sud u ovom postupku mogli odbiti dokazne prijedloge kao suvišne, dok istovremeno isti na učestalo traženje tužitelja ne može prezentirati dokumente iz spisa pretvorbe koji bi opravdali njegov paušalni zaključak da je vrijednost 1 m[2] 56 DEM-a, što nije točno i što tužitelj osporava tijekom cijelog postupka. Tužitelj je predložio da se provede dokaz saslušanjem BD, koji je vodio postupak predmetne pretvorbe, a upravo na okolnost utvrđivanja vrijednosti 1 m[2] /DEM, a potom nakon njegovog saslušanja i građevinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja prosječne tržišne vrijednosti zemljišta na lokaciji Seget Donji prema službenim procjenama i propisima koji su vrijedili 1992. godine. Stoga predlaže da Visoki upravni sud u cijelosti usvoji žalbu, poništi osporavanu prvostupanjsku presudu te rješenje tuženika, odnosno da sam riješi ovu upravnu stvar, a u svakom slučaju odredi naknadu troška ovog postupka na teret tuženika i to onih troškova koje je tužitelj tražio pred sudom prvog stupnja, kao i troškove za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode žalbe u cijelosti te ističe da, što se tiče pozivanja tužitelja na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 170/15, tužitelj istu izvlači iz konteksta i namjerno prešućuje daljnji tijek postupanja po navedenoj presudi.

Postupajući po navedenoj presudi tuženik je donio rješenje od 13. svibnja 2021. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev trgovačkog društva Hotel Medena d.d., Seget Donji za izuzimanje točke I. rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 3. listopada 1997. ispravljenog zaključkom Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. svibnja 1998. kojim se utvrđuju nekretnine procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Medena, Seget Donji. Protiv navedenog rješenja od 13. svibnja 2021. tužitelj je ponovno pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu koji je dana 3. ožujka 2023. donio nepravomoćnu presudu poslovni broj: 3 Us I- 2365/21-10 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik ističe da je itekako relevantan dokaz u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenica da je rješenje o iskazu nekretnina od 3. listopada 1997. ispravljeno zaključkom od 6. svibnja 1998. upravo na zahtjev društva Hotel Medena d.d. od 4. svibnja 1998. u kojem društvo Hotel Medena d.d. ni na koji način nije osporavalo navedenu procijenjenu površinu od 45.000 m[2] , već zapravo tražilo da se ta površina od 45.000 m[2] , a ne površina od 101660 m ni površina od 55.660 m , navedena kao procijenjena u ispravku prednje navedenog rješenja od 3. listopada 1997. i to na način da umjesto kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površina 45.000 m[2] na navedeno sukladno položajnom nacrtu novonastale kč. br. [katastarska čestica] površine 4033 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] površine 15850 m , kč. br. [katastarska čestica] površine 2356 m , kč. br. [katastarska čestica] površine 872 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] površine 1000 m , kč. br. [katastarska čestica] površine 402 m , kč. br. [katastarska čestica] površine 18520 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] površine 1965 m . Dakle, neosnovano tužitelj tvrdi da je Hrvatski fond za privatizaciju omaškom i greškom utvrdio da je izvorna kč. br. [katastarska čestica] procijenjena u površini od 45.000 m[2] . Hrvatski fond za privatizaciju je izdao zaključak od 6. svibnja 1998. upravo za one nekretnine, i u onoj površini, kako je to društvo Hotel Medena d.d. tražilo u svom zahtjevu od 4. svibnja 1998., a sve sukladno činjeničnom stanju u spisu pretvorbe. Smatra da su neosnovani navodi tužitelja da je tuženik paušalno, proizvoljno i napamet zaključio da je vrijednost 1 m[2] 56 DEM-a, odnosno da je u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] procijenjena u površini od 45.000 m[2] . Poziva se na obrazloženje pobijanog rješenja gdje je sve detaljno obrazloženo. Činjenica da ukupna vrijednost procijenjenog zemljišta u iznosu 5.892.654 DEM, uopće nije sporna jer to potvrđuje i sam tužitelj u svojim podnescima pa i u ovoj žalbi, stoga je nesporno na temelju prednje iznijetog da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] procijenjena u površini od 45000 m[2] . Ističe da je HTP Medena uz prilog dopisa od 27. lipnja 1992. dostavila Elaborat o procijeni vrijednosti nekretnina kojeg je izradila tvrtka "Vještak" iz Zagreba pod vodstvom ČD, a ne kako to uporno tvrdi tužitelj procjembeni Elaborat nekretnina. Procjembeni Elaborat nekretnina koji je tužitelj dostavio u postupku i na koji se poziva kao dokaz svojih navoda nije prihvaćen kao dokaz jer ne sadrži oznaku vremena izrade, autora, potvrdu o primitku Hrvatskom fondu za privatizaciju koji je provodio postupak davanja suglasnosti na pretvorbu. Navedeni Elaborat nije niti pronađen u arhivi tuženika pa kao takav nije vjerodostojan i podoban za utvrđivanje činjeničnog stanja. Posebno se ističe kako tužitelj svojim podnescima tijekom postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu pa tako i tijekom ovog upravnog spora opetovano mijenja svoje navode vezane za procijenjenu površinu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tako obrazlažući svoj zahtjev do 18. rujna 2017. tužitelj navodi da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] procijenjena u cijeloj svojoj površini od 101.660 m[2] da bi potom tužitelj uz podnesak od 28. ožujka 2018. dostavio procjembeni Elaborat nekretnine te, pozivajući se na isti u tom podnesku od 28. ožujka 2018., navodi da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] procijenjena u površini od 56.660 m[2] . Isto tako i u svojoj žalbi navodi da je kč. br. [katastarska čestica] procijenjena u cijeloj svojoj površini odnosno podredno barem u dijelu od 55000 m[2] . Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenica koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

8. Prije svega, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primjeni ili nepravilno primijeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a), dok u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije postupio na način koji bi utjecao na donošenje zakonite i pravilne presude.

9. Naime, prvostupanjski sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, uz obrazloženje da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka BD i provođenjem građevinskog vještačenja.

10. Sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta i u upravnom sporu utvrđenog činjeničnog stanja. Za izneseno stajalište je dao valjano, dostatno i razložno obrazloženje tj. izjasnio se o svim prijedlozima i prigovorima tužitelja na način koji udovoljava pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a.

11. Vezano za sve tužbene navode koje tužitelj ponavlja u žalbi, valja istaći da je na njih u cijelosti prvostupanjski sud odgovorio, a posebno valja istaći da je rješenjem tuženika od 13. svibnja 2021. odbijen kao neosnovan zahtjev trgovačkog društva Hotela Medena d.d. Seget za izmjenom točke I. rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 3. listopada 1997., ispravljenog zaključkom Hrvatskog fonda za privatizaciju kojima se utvrđuju nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Medena Seget Donji. Presudom ovoga Suda poslovni broj: Usž-3560/23-3 od 13. veljače 2025. odgovoreno je na sve žalbene navode koje sada, vezane za površinu, vrijednost procijenjene vrijednosti površine te procjembeni Elaborat, ponovno tužitelj ističe u tužbi i žalbi. Dakle, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje osporenog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje da su nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] površine 30345 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] površine 11680 m i kč. br. [katastarska čestica] površine 13550 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Medena, Seget Donji. Kraj takvog stanja stvari, procjembeni Elaborat nekretnine koji je tužitelj dostavio i na koji se poziva kao dokaz svojih navoda, a na koji se pozivao u predmetu koji je vođen kod ovoga Suda pod poslovnim brojem: Usž-3560/23 kojom presudom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 Us I- 2365/2021, pravilno nije ponovno prihvaćen kao dokaz jer ne sadrži oznaku vremena izrade, autora, potvrdu o primitku u Hrvatski fond za privatizaciju koji je provodio postupak davanja suglasnosti na pretvorbu tužitelja.

12. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 42. stavka 1. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", 21/96., 71/97. i 73/00.), članka 50. stavka 1. i 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", 145/10. i 70/12.) i članka 28. stavka 9. te članka 66. stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", 94/13., 18/16. i 89/17.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

13. Kako je u postupku utvrđeno da sporno zemljište nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je takav zahtjev tužitelja odbijen te je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika.

14. Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom i u upravnom postupku o kojima su se prvostupanjski sud i tuženik detaljno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijeni odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.

16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravom sporu, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan