1              Poslovni broj: 17 Gž R-72/2023-2

Poslovni broj: 17 Gž R-72/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz Đ., OIB: …, protiv tuženika Osnovne škole B., D. B., P. B., OIB: …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 53 Pr-68/2021-18 od 30. studenog 2022., 20. studenog 2023.

riješio je

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 53 Pr-68/2021-18 od 30. studenog 2022. u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se tužba smatra povučenom (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kuna[1] (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u prekomjernom zatraženom iznosu odbijen (točka III. izreke).

              2. Protiv tog rješenja, sadržajno pobijajući točku I. i II. izreke, žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              3. U žalbi u bitnome ističe da je pravovremeno krenuo na predmetno zakazano ročište 30. studenog 2022. u Zagreb, međutim da je, s obzirom da nema novca za javni prijevoz zbog nedostatka prihoda posljednjih šest godina, bio prisiljen na korištenje posuđenog starog automobila koji se putem pokvario. Nadalje, navodi da s obzirom na svoju financijsku situaciju nema mobilni uređaj, slijedom čega se nije mogao javiti prvostupanjskom sudu pa da pod utjecajem više sile nije bio u mogućnosti pristupiti na predmetno ročište. Stoga, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj namjerava povući tužbu. Nadalje, tužitelj opširno obrazlaže kronologiju događaja koji su doveli kako do ovog, tako i do drugih sudskih postupaka ističući da je sustavno diskriminiran u postupcima javnih natječaja za zapošljavanje, te predlaže ovom sudu da zatraži od tuženika i trećih osoba kompletnu dokumentaciju o provođenju tih postupaka, sklopljenih ugovora o radu na temelju tih postupaka, a kako bi se on na istu mogao očitovati, te kako bi se mogao provesti ovaj žalbeni postupak.

              4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              5. Žalba nije osnovana.

              6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.

              7. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je tužitelj neopravdano izostao s ročišta određenog za 30. studenog 2022., a za koje je poziv uredno primio na ročištu održanom 21. srpnja 2022., te da se punomoćnik tuženika odbio upustiti u raspravljanje, pozivom na članak 295. stavak 2. ZPP-a donosi pobijano rješenje kojim utvrđuje da se tužba smatra povučenom u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, pozivom na članak 158. stavak 1. u vezi s  člankom 155. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.; dalje: Tarifa) obvezuje tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 331.81 eura/ 2.500,00 kuna, dok preko navedenog dosuđenog iznosa zahtjev za naknadu troškova tuženika odbija kao neosnovan.

              8. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 295. stavka 2. ZPP-a, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.

              9. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je na pripremnom ročištu održanom 21. srpnja 2022. na koje je tužitelj osobno pristupio, zakazano iduće pripremno ročište za dan 30. studenog 2022. u 10,00 sati, te da je na zapisniku tog ročišta utvrđeno da navedeno prisutni tužitelj prima na znanje i obvezuje se pristupiti bez posebnog poziva. Nadalje, proizlazi da na pripremno ročište 30. studenog 2022. tužitelj nije pristupio, te da svoj izostanak nije opravdao, a da se prisutni punomoćnik tuženika odbio upustiti u raspravljanje i predao u spis troškovnik.

              10. Odredba članka 295. stavka 2. ZPP-a propisuje da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

              11. Odredba članka 291. stavka 4. ZPP-a propisuje da ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

              12. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je za slučaj neopravdanog izostanka obje stranke ili neopravdanog izostanka tužitelja, a u slučaju da se tuženik neće upustiti u raspravljanje, kako s ročišta za glavnu raspravu (članak 295. stavak 2. ZPP-a), tako i s pripremnog ročišta (članak 291. stavak 4.) propisana jedna posljedica, odnosno presumirano povlačenje tužbe.

              13. S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o pripremnom ročištu na koje tužitelj nije pristupio, niti je opravdao svoj izostanak, a tuženik se odbio upustiti u raspravljanje, to su ispunjene pretpostavke propisane člankom 291. stavkom 4. ZPP-a za presumirano povlačenje tužbe pa je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrdio da se tužba smatra povučenom.

              14. Žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je imao opravdani razlog za izostanak s predmetnog ročišta nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, budući da je prvostupanjski sud pravilno prema poznatim okolnostima u vrijeme donošenja pobijanog rješenja prema kojima tužitelj nije opravdao svoj izostanak donio pobijano rješenje. Pri tome, valja reći da je zbog navedenih okolnosti tužitelj mogao podnijeti prijedlog u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta sukladno članku 117. stavku 1. ZPP-a, a što nije učinio.

              15. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ističe kronologiju događaja koji su doveli kako do ovog, tako i do drugih sudskih postupaka, valja reći da isti nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Naime, ovaj sud nije nadležan ispitivati niti ocjenjivati ostale sudske postupke tužitelja, a u odnosu na ovaj postupak valja reći da ovaj sud nije ovlašten izvoditi dokaze, već odlučivati o zakonitosti i pravilnosti žalbom pobijane odluke.

              16. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima parničnog postupka kojom je naložio tužitelju da iste naknadi tuženiku u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kuna sukladno članku 158. stavku 1. ZPP-a koji propisuje da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Naime, kako je već navedeno, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrđeno da se smatra da je tužitelj povukao tužbu, slijedom čega je valjalo obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka sukladno članku 158. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

              17. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

              18. Točka III. izreke prvostupanjskog rješenja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 20. studenog 2023.

      Sutkinja

  Ingrid Bučković, v.r.