REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3247/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 24. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja - odvjetnice Ane Guić i punomoćnika tuženika, dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju FŽ iznos od 5.036,60 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 2,56 € od dana 31.8.2007. do isplate

- 1,11 € od dana 30.11.2007. do isplate

- 4,85 € od dana 31.1.2008. do isplate

- 7,74 € od dana 29.2.2008. do isplate

- 12,68 € od dana 31.3.2008. do isplate

- 5,25 € od dana 30.4.2008. do isplate

- 2,35 € od dana 31.5.2008. do isplate

- 6,03 € od dana 30.6.2008. do isplate

- 0,63 € od dana 31.7.2008. do isplate

- 0,90 € od dana 31.8.2008. do isplate

- 4,10 € od dana 30.9.2008. do isplate

- 28,33 € od dana 31.10.2008. do isplate

- 12,10 € od dana 30.11.2008. do isplate

- 32,74 € od dana 31.12.2008. do isplate

- 35,91 € od dana 31.1.2009. do isplate

- 37,34 € od dana 28.2.2009. do isplate

- 34,26 € od dana 31.3.2009. do isplate

- 35,03 € od dana 30.4.2009. do isplate

- 28,83 € od dana 31.5.2009. do isplate

- 24,27 € od dana 30.6.2009. do isplate

- 25,48 € od dana 31.7.2009. do isplate

- 27,89 € od dana 31.8.2009. do isplate

- 27,68 € od dana 30.9.2009. do isplate

- 25,25 € od dana 31.10.2009. do isplate

- 29,81 € od dana 30.11.2009. do isplate

- 33,47 € od dana 31.12.2009. do isplate

- 38,68 € od dana 31.1.2010. do isplate

- 37,48 € od dana 28.2.2010. do isplate

- 44,55 € od dana 31.3.2010. do isplate

- 43,21 € od dana 30.4.2010. do isplate

- 45,82 € od dana 31.5.2010. do isplate

- 68,42 € od dana 30.6.2010. do isplate

- 63,77 € od dana 31.7.2010. do isplate

- 77,99 € od dana 31.8.2010. do isplate

- 73,07 € od dana 30.9.2010. do isplate

- 65,17 € od dana 31.10.2010. do isplate

- 81,84 € od dana 30.11.2010. do isplate

- 103,05 € od dana 31.12.2010. do isplate

- 3.715,98 € od dana 10.1.2011. do isplate

- 44,17 € od dana 31.1.2011. do isplate i

- 46,82 € od dana 28.2.2011. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju FŽ troškove postupka u iznosu od 2.998,21 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 30. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu br. 148-50-4223905, u svojstvu tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojim je tuženik odobrio i na temelju kojega isplatio tužitelju kredit u iznosu od 33.542,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti, koji se tužitelj obvezao vratiti tuženiku plaćanjem u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća. Smatra da je ta odredba nedopuštena i nepoštena, kako je i utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u kolektivnom sporu, a potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. S obzirom na navedeno, smatra da mu je tuženik dužan isplatiti preplaćene iznose po ništetnoj odredbi predmetnog Ugovora u dijelu kojim je vezan uz valutu švicarski franak, budući da je te iznose preplate stekao bez osnove, a koji iznos konačno postavlja podneskom od 20. siječnja 2023. na način da potražuje isplatu iznosa od 5.036,60 Eur sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dana kada je izvršena preplata pa do konačne isplate, uz naknadu troškova ovoga postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je u kolektivnom sporu zaštita pružena samo na apstraktnoj razini te se u svakom pojedinom postupku mora utvrditi je li konkretna ugovorna odredba nepoštena i time ništetna. Ističe kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prigovara i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare, a osporava i tijek zateznih kamata kako su zatražene u tužbi. S obzirom na sve navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku uz zateznu kamatu.

3. U ovome postupku sporno je da li je odredba Ugovora o kreditu broj br. 148- 50-4223905, sklopljenog između stranaka 30. lipnja 2007., u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita vezana za valutu švicarski franak, ništetna, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi Ugovora primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

4. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 7-11 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 14-16 spisa), otplatni plan (list 17-20 spisa), zahtjev za kredit (list 142 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću (list 161-167 spisa) te je saslušan tužitelj (list 181 spisa).

5. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika Željka Kaića, predloženog na okolnost informiranja tužitelja o uvjetima predmetnog Ugovora, s obzirom da je javni bilježnik izvršio potvrdu predmetnog Ugovora nakon što je isti već sklopljen, tako da taj dokazni prijedlog nije relevantan za utvrđivanje informiranosti potrošača prilikom postupka pregovaranja, koji postupak prethodi samom sklapanju ugovora.

6. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom, na koju se tužitelj poziva u tužbi, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 6632/17 od 10. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđene su ništetnima odredbe iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. U kolektivnom sporu predmetne ugovorene odredbe o vezanosti uz valutu švicarski franak nepoštene su na temelju odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP, prema kojoj je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a koja se nadovezuje i ne odredbu čl. 3. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, a kojom je propisano da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.

10. Na navedene okolnosti mogućnosti individualnog pregovaranja u konkretnom slučaju, saslušan je tužitelj, prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika odbijen je iz prethodno navedenih razloga, dok drugih dokaza na tu okolnost nije bilo. Iz iskaza tužitelja, kojega je sud prihvatio, proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopio s obzirom da su mu bila potrebna sredstva za kupnju osobnog vozila. To vozilo trebalo mu je za privatne potrebe i samo u tu svrhu je korišteno pa tako ga koristi i dan danas. Bio je u auto kući i u banci te su mu u banci dali već gotove papire. Nudili su mu kredit vezan uz valutu CHF kao jedinu opciju. Nisu mu pritom objasnili postojanje ikakvih rizika vezano uz takav ugovor niti mu je bilo jasno da tečaj CHF može toliko rasti pa tako i njegova rata. Nije imao utjecaj na sadržaj ugovora koji mu je predočen na već unaprijed sastavljenom obrascu. Po uručenju toga ugovora iz banke su ga poslali kod javnog bilježnika koji mu ništa nije objasnio već je samo stavio pečat. On je osobno platio sve rate predmetnog ugovora. Inače, po zvanju je dipl. ing. drvne tehnologije, a u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu radio je na radnom mjestu voditelja marketinga Croatia pumpe u Karlovcu.

11. Na temelju tako prihvaćenog iskaza tužitelja utvrđeno je da tužitelj nije imao priliku pojedinačno pregovarati vezano uz sklapanje predmetnog ugovora s tuženikom te da mu nije pojašnjen rizik sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak, odnosno, nije mu pojašnjen veći rizik vezan uz sklapanje takvog ugovora u odnosu na ugovore vezane uz valutu Eur, a utvrđeno je da mu nije niti ponuđen kredit vezan uz drugu valutu osim švicarskog franka.

12. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15) propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. S obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj br. 148-50-4223905 utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu predmetnog Ugovora kojom je njegova glavnica i otplata vezana uz valutu švicarski franak, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu u kojim je ugovorena protuvrijednosti valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, ništetne.

14. Na temelju iskaza tužitelja i Ugovora o kreditu, utvrđeno je kako je predmetno vozilo kupljeno za privatne svrhe. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

15. Kako je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti uz valutu CHF.

16. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku iz raspravnog rješenja ovoga suda donesenog na ročištu održanom 30. ožujka 2022., budući da su izrađeni stručno i jasno, a stranke mu nisu prigovarale u dijelu matematičkog izračuna.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 30. lipnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 148-50-4223905 (u daljnjem tekstu: Ugovor), na iznos od 33.542,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF te su ugovorili kako će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju prema otplatnom planu. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 37.948,30 kn za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, dok ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 37.912,96 kn, ukoliko računamo i negativne iznose.

18. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta bez vezanja za kretanje valute CHF. U odnosu na izračun u koji su uključene i tzv. negativne, a ne samo pozitivne razlike tečaja, valja navesti da je sud postavio zadatak vještaku na način da izračuna obje varijante, što je vještak i izračunao. Sud je prihvatio varijantu s uračunatim samo pozitivnim razlikama, s obzirom da je u ovome postupku postavljen zahtjev na povrat preplaćenih iznosa, a sud u skladu s odredbom čl. 2. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva, dok, sa strane tuženika nije postavljen nikakav zahtjev niti prigovor u tome smislu, čiju bi osnovanost sud utvrđivao (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-913/2023-2 od 14. ožujka 2023. pod točkom 6. obrazloženja).

19. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da razlika između onoga što je tužitelj platio i što bi platio da je otplata kredita ugovorena u kunama bez vezivanja za valutu CHF, iznosi 37.948,30 kn odnosno 5.036,60 Eur te da je tužiteljev zahtjev za povrat preplate u tom iznosu, osnovan.

20. Vezano uz uputu drugostupanjskog suda - Županijskog suda u Puli iz rješenja poslovni broj Gž-613/2024-2 od 22. travnja 2024., kojim je u cijelosti ukinuta prvostupanjska presuda od 15. veljače 2024. i predmet je vraćen na ponovno suđenje, istom uputom drugostupanjski sud je naveo kako nije jasno odnosi li se iznos od 3.715,98 eura na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, kako je to naveo tuženik, ili se radi o isplati preostalih anuiteta u koji su uračunati više plaćeni iznosi, kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu, na kojemu shvaćanju je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu.

21. U ponovljenom postupku sudski vještak dopunom nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2025. izričito je naveo kako je iznos od 3.715,98 Eur odnosi na razliku više plaćene obveze prema banci zbog porasta tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita. Tuženik nije iznio nikakvu primjedbu vezanu uz dopunu nalaza i mišljenja, dok je tužitelj naveo kako je s istom suglasan. Sud je dopunu nalaza i mišljenja prihvatio u cijelosti, jer je njome odgovor na postavljeno pitanje dan jasno i razumljivo, a nijedna od stranaka nije mišljenju iznesenome u dopuni niti prigovorila.

22. S obzirom na navedeno, u potpunosti je neosnovan navod tuženika kojim ističe da se plaćen iznos od 3.715,98 Eur odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, budući da suprotno proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, nalaza i mišljenja financijskog vještaka te njegova dopunskog očitovanja u ponovljenom postupku, kojemu ni tuženik nije prigovarao, a isti je prihvaćen u cijelosti.

23. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

24. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.036,60 Eur, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

25. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 7.10.2021., 23.5.2022., 20.1.2023. i 27.1.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), dok trošak sastava podneska od 27.11.2024. nije bio potreban (jer je o navedenome raspravljeno na ročištu 21.11.2024. za koji je dosuđen trošak) te trošak zastupanja na ročištima 30.3.2022., 26.1.2023., 29.11.2023., 21.11.2024. i 24.4.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), kao i ročišta za objavu 25.1.2024. i 30.4.2025. u visini od 50 bodova za svako (Tbr. 9/3 Tarife), što ukupno čini 1100 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi 2.750,00 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,41 Eur, kao i trošak plaćenog predujma za sudsko vještačenje u iznosu od 199,80 Eur, tako da sveukupno trošak tužitelja koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 2.998,21 Eur, kako je i dosuđeno točkom II. izreke ove presude, na koji iznos temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a teče zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku