Poslovni broj: Usž-1544/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-874/2024-9 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-874/2024-9 od 7. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/20- 01/000092, URBROJ: 531-08-2-1-2-24-0019 od 23. veljače 2024.
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000092, URBROJ: 531-08-2- 1-2-24-0019 od 23. veljače 2024. je u obnovljenom postupku ostavljena na snazi lokacijska dozvola izdana od istog tijela, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000092, URBROJ: 531-06-02-01-02/01-21-0007 od 3. svibnja 2021.
1.3. Navedena lokacijska dozvola izdana je za planirani zahvat u prostoru – izgradnju stalnog graničnog prijelaza za pogranični promet [adresa] u [adresa], granični prijelaz na katastarskim česticama u k. o. [katastarska općina] na području Grada Metkovića u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
2. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je pobijano rješenje tuženika od 23. veljače 2024. doneseno protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku kojima je uređena obnova postupka i protivno pravnim shvaćanjima i primjedbama koje je Upravni sud u Splitu iznio u obrazloženju presude poslovni broj: Us I-3254/2021-2022 od 7. studenoga 2022. Smatra da tuženik u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti odredbu članka 126. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku i da je trebao donijeti rješenje o njegovu prijedlogu za obnovu postupka. Ovo iz razloga što je donošenju pobijanog rješenja tuženika prethodio upravni spor u kojem je donesena presuda poslovni broj: Us I-3254/2021-2022 od 7. studenoga 2022. u obrazloženju koje je Upravni sud u Splitu uputio da će tuženik u ponovnom postupku „donijeti novo rješenje (o predmetnome tužiteljevom prijedlogu za obnovu postupka)“, pri čemu smatra da je tuženik vezan time. Također, smatra da nisu bili ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 126. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku jer da nije postojao interes ubrzanja postupka, a imajući na umu da je tuženik prvu radnju obnove postupka poduzeo tek sedam mjeseci po zaprimanju naprijed navedene presude. Zaključno, ističe da pobijano rješenje tuženika ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, kao ni dokaze kojima bi iste bile utvrđene. Ujedno osporava odluku o trošku. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti presudu i rješenje prvostupanjskog suda te riješiti upravnu stvar. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u bitnom ponavlja navode iz tužbe. Tvrdi da je razlog vremenskom odmaku od sedam mjeseci za poduzimanje potrebne radnje obnove postupka, na što tužitelj upire, to što je 8. prosinca 2022. podnio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske prijedlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude poslovni broj: Us I-3254/2021- 2022 od 7. studenoga 2022. te da je tek 5. svibnja 2023. obaviješten da ne postoje uvjeti za postupanje. Ukazuje da tužitelj ne nudi nijedan razlog radi kojeg bi u provedenoj obnovi došlo do nezakonitog postupanja na njegovu štetu. Predlaže odbiti žalbu.
3.1. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u cijelosti se priklanja navodima iz odgovora na žalbu tuženika i nadodaje da sukladno kriterijima uređenja granice Schengenskog prostora, granični prijelaz treba biti smješten na području države koja se nalazi unutar tog prostora, a da se postojeći granični prijelaz nalazi na području Bosne i Hercegovine.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda i rješenje bili nezakoniti ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Među strankama je sporno pitanje je li u obnovljenom postupku, pravilno i zakonito doneseno rješenje tuženika, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000092, URBROJ: 531-08-2-1-2-24-0019 od 23. veljače 2024. kojim je ostavljena na snazi lokacijska dozvola izdana od istog tijela, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000092, URBROJ: 531-06- 02-01-02/01-21-0007 od 3. svibnja 2021. za izgradnju stalnog graničnog prijelaza za pogranični promet u [adresa] u [adresa].
7. Odredbom članka 126. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) propisano je da će, kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu ubrzanja postupka, nadležno tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.
8. U skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom, nije osnovan žalbeni prigovor da je pobijano rješenje tuženika od 23. veljače 2024. doneseno protivno odredbama ZUP-a o obnovi postupka zato što tuženik nije donio rješenje kojim se dopušta obnova. Ovo upravo zato što je takvo postupanje propisano odredbom članka 126. stavka 4. ZUP-a, pa stoga nema govora o tome da su povrijeđene odredbe upravnog postupka, radi čega da bi osporavano rješenje bilo nezakonito, a kako to tužitelj pogrešno smatra.
9. Sud ne nalazi osnovanim ni prigovor da je tuženik postupio protivno pravnim shvaćanjima i primjedbama obrazloženja presude Upravnog suda u Splitu: Us I- 3254/21-2022 od 7. studenoga 2022. („da donese novo rješenje o predmetnome tužiteljevom prijedlogu za obnovu postupka"). Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik u izvršenju presude, u obnovljenom postupku, uputio uredan poziv tužitelju i njegovom opunomoćeniku za uvid u spis predmeta na koji se isti nisu odazvali. Nakon toga tuženik na temelju članka 127. stavka 1. ZUP-a, donosi osporeno rješenje kojim se lokacijska dozvola ostavlja na snazi. Slijedom iznijetog, Sud ocjenjuje da je tuženik postupio po naprijed navedenoj presudi jer je tužitelju omogućio stranačko sudjelovanje u upravnom postupku.
10. Isto tako, nije osnovan prigovor tužitelja da nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 126. stavka 4. ZUP-a. Postupanje iz navedene odredbe dopušteno je samo kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu ubrzanja postupka, ali je pritom za istaći da su okolnosti slučaja faktično pitanje koje javnopravno tijelo samo ocjenjuje. Osim toga, postupanje javnopravnog tijela po navedenoj odredbi je u interesu podnositelja prijedloga za obnovu postupka (u konkretnom slučaju tužitelja.
11. Konačno, osnovano je prvostupanjski sud rješenje tuženika od 23. veljače 2024. ocijenio zakonitim jer isto sadrži sve zakonom propisane elemente te je s dostatnim razlozima valjano obrazloženo u smislu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP- a.
12. Slijedom svega navedenog, odluka o trošku spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.
13. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda i rješenje prvostupanjskog suda temelje na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, budući da isti nije uspio sa žalbom (točka II. izreke).
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
