Poslovni broj: Usž-901/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Lovran, Lovran, Šetalište maršala Tita 41, OIB: 38513636075, kojeg zastupa opunomoćenik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, Matije Gupca 11, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi isplate potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1145/2024-10 od 24. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1145/2024-10 od 24. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog Upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, KLASA: UP/I-324-01/23-01/4082, URBROJ: 525-12/757-24-4 od 3. lipnja 2024. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-324-01/23-01/4082, URBROJ: 525-12/757- 24-4 od 3. lipnja 2024. određeno je da se tužitelju isplaćuje potpora u iznosu od 7.407,82 € u okviru FLAG Natječaja za provedbu Mjere 2.2. „Očuvanje i valorizacija pomorske i ribarske baštine i očuvanje identiteta područja FLAG-a Vela Vrata“ iz LRSR 2014.-2020. FLAG-a Vela Vrata (dalje: Natječaj, točka 1.), određen je način isplate i isplatitelj sredstava (točka 2.), da su podaci iz Priloga I. – „Tablica izračuna prihvatljivih troškova“ prilog rješenju i čine njegov sastavni dio (točka 3.) te su sadržana popratna utvrđenja (točka 4. i 5.).
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi nesporna činjenica bila da se tužitelj nije očitovao vezano uz stavku „oprema“, a u svezi pitanja predstavlja li ta stavka većinom robu ili radove. Ističe da je na tu okolnost predlagao provođenje građevinskog vještačenja koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio jer je ocijenio da se odlučne činjenice za odluku u sporu mogu donijeti na temelju dokumentacije priložene spisu. Mišljenja je da prvostupanjski sud iz spisa predmeta nije mogao utvrditi glavni predmet ugovora iz razloga jer ne raspolaže stručnim znanjem da bi to utvrdio. Postupajući tako, navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 9. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi, kao i odredbu članka 152. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Nadodaje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da su u upravnom postupku donesene dvije odluke i to odluka o dodjeli sredstava u okviru mjere III.3. „Provedba strategija lokalnog razvoja – operacije koje podupiru FLAG-ovi“ za programsko razdoblje 2014. -2020. od 13. siječnja 2021. i rješenje o izmjeni te odluke od 27. studenoga 2023. Posebno napominje da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti vrijednosni prag za jednostavnu nabavu iz odredbe članka 5. stavka 1. Pravilnika o jednostavnoj nabavi, kao i načelo razmjernosti iz Zakona o općem upravnom postupku. U tom smislu tvrdi da je odredba članka 6. Zakona o općem upravnom postupku ograničena na onerozne odluke i da je dužnost javnopravnih tijela da strankama olakšaju zaštitu i ostvarivanje njihovih prava. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i presudom riješiti stvar, a podredno poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Pravilno je Upravni sud u Rijeci ocijenio zakonitim rješenje tuženika, KLASA: UP/I-324-01/23-01/4082, URBROJ: 525-12/757-24-4 od 3. lipnja 2024. kojim je tužitelju u postupku administrativne kontrole isplaćen iznos potpore u iznosu od 7.407,82 €. Ujedno su neprihvatljivim utvrđeni troškovi u sveukupnom iznosu od 60.130,74 €.
6.1. Ovo iz razloga što tužitelj ni po pozivu tuženika nije odvojio nabavu radova od nabave robe (opreme). Iz dokumentacije priložene spisu (Tablice izračuna prihvatljivih troškova s listom troškova odnosno prilozima, dalje: troškovnici) vidljivo je da je tužitelj nabavljao radove i robu, pri čemu vrijednost nabave robe prelazi vrijednost od 26.540,00 € koja je određena člankom 12. stavkom 1. točkom 1a) Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj: 120/16. i 114/22., dalje: ZJN), što za nabavu robe znači obveznost provođenja postupka javne nabave.
7. Neosnovan je prigovor da se sagledavajući cjelokupni predmet nabave, radi samo o nabavi radova (za što je u odnosu na obveznost provedbe nabave, odredbom članka 12. stavka 1. točke 1b) ZJN-a propisan viši prag: vrijednost preko 66.360,00 €), jer to ne proizlazi iz priloženih troškovnika. Naime, iz njih proizlazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda i tuženika da je tužitelj od odabranih dobavljača nedvojbeno nabavljao i robu.
8. Protivno žalbenim prigovorima prvostupanjski je sud pravilno ocijenio očitovanje tužitelja pribavljeno u upravnom postupku, po pozivu tuženika, te je osnovano odbio prijedlog za građevinskim vještačenjem, pravilno ocijenivši da je činjenično stanje moguće nesumnjivo utvrditi na temelju priložene, naprijed navedene, dokumentacije.
9. Neosnovan je prigovor o nepravilnoj primjeni članka 9. stavka 3. ZJN-a, jer se ta odredba ne odnosi na ugovore čiji su predmet radovi. Također valja istaknuti da članak 9. stavak 1. ZJN-a definira mješovite ugovore kao ugovore čiji su predmet dvije ili više vrsta nabave (radovi, usluge ili roba) ako se na sve vrste nabava primjenjuju odgovarajuće odredbe tog Zakona.
10. Neosnovano tužitelj smatra da je na određivanje sadržaja ugovora trebalo primijeniti Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/2013., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19., 1/20., 1/21., 73/21., 41/22., 133/22., 43/23., 1/24., 39/24., dalje: Pravilnik o PDV-u), jer taj propis ne regulira ovu materiju nego se njime uređuje primjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost (članak 1. stavak 1. Pravilnika o PDV-u).
11. Isto tako, neosnovan je prigovor da je prvostupanjski sud ignorirao činjenicu da je dvjema ranijim odlukama tuženika tužitelju dodijeljena potpora. Upravni sud u Rijeci upravo je vrednovao ovu činjenicu kao i osnovu za provođenje upravnog postupka koji je prethodio donošenju rješenja tuženika: administrativnu kontrolu na temelju Pravilnika o uvjetima, kriterijima, načinu odabira, financiranja i provedbe lokalnih razvojnih strategija u ribarstvu („Narodne novine“, broj: 27/19., 77/20., 74/22., 8/23. i 122/23., dalje: Pravilnik).
12. Neosnovan je i prigovor o potrebi primjene načela razmjernosti iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP). To zato što se navedeno načelo može primijeniti samo u slučaju kad javnopravno tijelo odlučujući o obvezi stranke ima određeni prostor slobodne procjene, što u konkretnom slučaju nema. Činjenica da određeni predmet nabave prelazi ZJN-om propisani vrijednosni prag ima za posljedicu obveznost primjene navedenog propisa. Članak 12. ZJN-a stroga je zakonska odredba pa pozivanje tužitelja na odredbe podzakonskog propisa u smislu određivanja vrijednosnih pragova, nije relevantno.
13. Zaključno Sud nalazi da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, posebice imajući na umu da je radi osiguravanja ostvarivanja načela javne nabave (članak 4. ZJN-a), taj postupak strogo formalan postupak. Usvajanje prigovora tužitelja da se radi samo o nabavi radova u konkretnom bi slučaju dovelo do izbjegavanja provođenja postupka javne nabave za nabavu robe (zbog propisanog višeg iznosa preko kojeg je za radove obvezno provođenje postupka javne nabave za razliku od nabave robe).
14. Slijedom navedenog, kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda Upravnog suda u Rijeci temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
