Poslovni broj: Usž-1421/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u postupku naplate sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5414/2023-15 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5414/2023-15 od 11. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen na rješenje kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, žalbu i rješenje.
2. Protiv navedenog rješenja kojim je odbijen njezin prigovor tužiteljica je podnijela žalbu. Smatra da je svaka od kategorija prava na koje se tužiteljica pozvala u prigovoru sama po sebi dovoljan razlog za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe u smislu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18. i 51/23. – dalje u tekstu: ZSP). Naime, stranka koja pokreće postupak o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima područja socijalne skrbi oslobođena je od plaćanja sudske pristojbe. Poziva se na analogno primjenjivu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2014. u kojoj Ustavni sud napominje da iz Programa socijalne politike Grada Zagreba u razdoblju od 2004. do 2007. proizlazi da se u okviru obiteljske pronatalitetne politike roditelj s prebivalištem u [adresa] obeštećuju za troškove opreme novorođenog djeteta, te da je odluka donesena u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Smatra da sud proturječi obvezujućem pravnom shvaćanju Ustavnog suda, a koje shvaćanje je sadržano u dijelu pod točkom 50.2. i 50.3. Odluke Ustavnog suda broj: U-III- 1744/2023 od 14. studenog 2023. Ističe da iz svega navedenog proizlazi da je novčana pomoć socijalno pravo. Posebno ukazuje da se sukladno članku 11. stavku 1. točka 17. ZSP-a oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi odnosi i na stranke koje pokreću postupak za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Poziva se i na pitanje za stranke u postupku koje je Europski sud za ljudska prava dostavio na odgovor Republici Hrvatskoj u predmetu ABC protiv Hrvatske. Predlaže poništenje navedenog rješenja i traži troškove sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamata tekućim od presude do isplate.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pravomoćno izgubila spor koji se vodi u vezi njezinih prava na novčanu naknadu na temelju odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja Grada Zagreba. S obzirom na navedeno pravilno joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe.
5. Istoga tako pravilno je odbijen kao neosnovan njezin prigovor u kojemu navodi kao i u žalbi da se radi o predmetu o pravima iz područja socijalne skrbi i da je stoga oslobođena plaćanja sudskih pristojbi (članak 11. stavak 1. točka 16. ZSP-a) te da se radi o postupku za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata.
6. Prema shvaćanju i ovoga Suda, izraženo u niz odluka, ne radi se o pravu iz sustava socijalne skrbi. Isto tako prema ocjeni ovoga Suda neosnovano se tužiteljica poziva na oslobođenje iz članka 11. stavak 1. točke 17. ZSP-a jer se navedeno odnosi na postupke pokrenute radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda, a u konkretnom slučaju radilo se o upravnom sporu radi nedonošenja odluka u kojem je tužba rješenjem odbačena jer tužiteljica nije iscrpila pravni put prije podnošenja tužbe upravnom sudu odnosno nije zahtijevala donošenje odluke o prigovoru od čelnika prvostupanjskog tijela te nije dokazala da je podnijela žalbu nadležnom drugostupanjskom tijelu. Dakle, tužba je pravomoćno odbačena na temelju članka 46. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). Stoga se ne radi o postupku zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda.
7. S obzirom na izloženo tužiteljica svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju da je pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, presudu i žalbu jer je njezina tužba odbačena, a žalba odbijena.
8. Žalbeni prigovori tužiteljice, prema ocjeni ovoga Suda, nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim je određeno plaćanje sudske pristojbe.
9. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a te članka 29. stavka 4. ZSP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje Upravnog suda u Zagrebu.
10. Trošak za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
