REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-378/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, Pula, Santoriova ulica - Via Santorio 24a, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-271/2021- 2 od 22. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-321/2018-30 od 10. prosinca 2020., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-271/2021- 2 od 22. rujna 2021. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-321/2018- 30 od 10. prosinca 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće u iznosu od 22.200,55 kuna bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose osim za isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza poreza (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći (točka II. izreke ). Ujedno je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.222,50 kuna (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 9.375,00 (točka IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i umješača na strani tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-3037/2024-2 od 23. listopada 2024. dopustio je reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Je li sud dužan primijeniti Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora ako je samim kolektivnim ugovorom utvrđeno da tumačenja Povjerenstva imaju snagu i učinke KU?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predložila je da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu sudu o obveznoj primjeni Kolektivnog ugovora i Zaključka 153. Potražuje i trošak revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu plaće u iznosima za dodatke za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, a sve u vrijeme prekovremenog rada u razdoblju od studenog 2013. do listopada 2018. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU "Narodne novine" broj 143/13 i 29/18 - dalje: KU), te na odredbi čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 - dalje: ZR/09) i njegovoj inačici čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR/14).

8. Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da je tužiteljica s tuženicom imala zaključen ugovor o radu te da je bila zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre na kojem je ostvarila prekovremeni rad za koji joj tuženica u spornom razdoblju od studenog 2013. do listopada 2018. nije isplaćivala dodatke sukladno KU, zaključuju da je tužiteljica primila manju plaću od one koja bi joj pripadala, stoga provode financijsko vještačenje kako bi utvrdili razliku isplate u spomenutom vremenskom periodu. U provedenom financijskom vještačenju koji u cijelosti prihvaćaju nižestupanjski sudovi izračun je rađen na način da se u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana. Sudovi prihvaćajući tužbeni zahtjev izražavaju pravno shvaćanje da tužiteljica ima pravo na dodatke na plaću za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u spornom razdoblju, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili prekovremeni rad, za vrijeme godišnjeg odmora. Otklanjanu primjenu Zaključka 153., jer zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora upućuje da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu s osam sati, pa nema mjesta primjeni navedenog Zaključka jer je kongentnom odredbom Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 39/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 - dalje: Zakon) propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati, pa stoga strane Kolektivnog ugovora nisu mogle odrediti (Zaključkom) drukčije.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond sati nakon prosinca 2015. računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je ima li mjesta primjeni Zaključka 153., odnosno pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15 - dalje: KU/13) i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora Za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15).

10. Navedene odredbe glase:

„Članak 18.

Ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Sjedište povjerenstva je u ministarstvu.

Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

– daje obvezujuća tumačenja odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

– prati izvršavanje ovoga Ugovora,

– izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

Članak 19.

Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova.

Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku.

Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanju rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane.

Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje.

Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“.

11. Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u Rev-683/22,Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.), što ujedno predstavlja i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“.

15. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

16. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

17. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

20. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

21. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), osnovana je tvrdnja tuženice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

22. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

23. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

24. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

25. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim u cijelosti.

26. Slijedom iznesenog, budući da su zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje nakon 21. prosinca 2015. cijenili primjenom Zaključka broj 148., kao što su i osnovanost zahtjeva za mjesec studeni 2013. cijenili primjenom KU/13, koji je stupio na snagu tek 1. prosinca 2013., nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuju dopuštena pravna pitanja – čl. 391. st. 1. ZPP) valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil