REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1038/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PREMIER GRUP OOD, OIB 73725040914, Bugarska, Varna, Ul. Kapetan Petko Vojvoda 25, kojeg zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, S [adresa], protiv tuženika BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d., OIB 18556905592, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva MAMIĆ GRGIĆ VINTER d.o.o. iz Zagreba, Banjavčićeva 22, radi isplate iznosa od 67.140,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-402/2024-4 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-402/2024-4 od 11. prosinca 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-402/2024-4 od 11. prosinca 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 60.072,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.068,00 EUR sa zateznom kamatom. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.011,72 EUR. U točki IV. izreke za više traženu naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.888,21 EUR zahtjev tužitelja je odbijen.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik. Presudu pobija u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da uvaži ovu žalbu i ukine prvostupanjsku presudu i rješenjem predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu potvrdi. Traži naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga utvrđenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

6. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje uzimajući u obzir sve relevantne dokaze te je donio zakonitu i pravilno obrazloženu odluku.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem ukupnog iznosa od 67.140,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama prema priloženim računima tužitelja koje je tužitelj ispostavio tuženiku temeljem Ugovora od 14. svibnja 2019. za obavljene ugovorene poslove koje mu tuženik nije platio.

8. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora od 14. svibnja 2019. iz kojeg je razvidno da se tužitelj kao izvođač obvezao obaviti poslove za potrebe tuženika kao naručitelja za rad jednog radnika po efektivnom satu (ES) i to za zavarivače i brodomontere, za ugovorenu cijenu od 18,00 EUR po efektivnom radniku na sat s tim da se obračun i plaćanje za ugovorene poslove utvrđuju prema radnom listu (WL) kojeg ovjerava predstavnik naručitelja (tuženika), što predstavlja osnovu za izdavanje računa i to s posljednjim danom tekućeg mjeseca,

- da se temeljem čl. 14. predmetnog Ugovora izvođač obvezao predati usluge iz čl. 1. od 15. svibnja 2015. do 31. prosinca 2019., a ako naručitelj nakon pokusnog razdoblja od 30 dana nije zadovoljan s obavljenim radom, ima pravo raskinuti ugovor s trenutnim učinkom,

- iz Zapisnika o obavljenim radovima od 7. lipnja 2019. razvidno je da je tužitelj za tuženika obavljao radove u razdoblju od 18. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019. za NOV487 sukladno brojčano navedenim RL (radnim listama) i nakon pregleda aktivnosti izvoditelja po radnicima koji su obavljali ugovorene radove ukupno od 2544 sati konstatirano je „da je naručena usluga obavljena bez primjedbi naručitelja“. Na temelju tog Zapisnika tužitelj je ispostavio račun tuženiku broj 1002 od 13. lipnja 2019. u iznosu od 45.792,00 EUR,

- iz Zapisnika o obavljenim radovima od 7. kolovoza 2019. razvidno je da je tužitelj za tuženika obavljao radove u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 26. srpnja 2019. za NOV809 sukladno brojčano navedenim RL (radnim listama) i nakon pregleda aktivnosti izvoditelja po radnicima koji su obavljali ugovorene radove ukupno od 1186 sati konstatirano je „da izvršitelj radova nije odradio zadani posao u okvirima predviđenih normativa i u planiranom vremenu što je u konačnici rezultiralo i manjkom zaključenih radnih sati u iznosu od 714 rs“,

- na temelju tog Zapisnika tužitelj je ispostavio račun tuženiku broj 1029 od 10. kolovoza 2019. u iznosu od 21.348,00 EUR. Za taj račun tužitelj je dao tuženiku knjižno odobrenje credit note broj 1045 od 27. rujna 2019., umanjenjem tog računa od 7.068,00 EUR.,

- da je po zahtjevu suda uz dostavu vjerodostojnih isprava - računa tužitelja, Porezna uprava, Ured za velike porezne obveznike, Ispostava za velike porezne obveznike Split, Klasa: 410-01/21-01/41, Urbroj: 513-07-23-07-21-2 od 25. svibnja 2021. dostavila očitovanje iz kojeg je razvidno da je tuženik, kao porezni obveznik u 2019. u Prijavi za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih članica Europske unije u 9. mjesecu 2019. godine iskazao vrijednost primljenih usluga od tuženika u iznosu od 105.126,36 kn / 13.952,67 EUR, na koju iskazanu vrijednost je tuženik primijenio mehanizam prijenosa porezne obveze, odnosno koristio se pravom na odbitak pretporeza.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu u smislu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO-a) na temelju kojeg je tužitelj osigurao specijalizirane radnike (zavarivače i brodomontere) za obavljanje ugovorenih radova na brodovima tuženika, dok tuženik nije dokazao da je tužitelju platio utužene račune prema ugovorenoj naknadi.

10. Suprotno žalbenim navodima, sud je u izreci presude odbio te u obrazloženju naveo odbijanje dijela tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 7.068,00 EUR, a temeljem tužiteljevog odobrenja credit note-a na zahtjev tuženika, a radi prigovora na kvalitetu i količinu radnih sati tužitelja.

11. Nadalje, nije osnovan tuženikov prigovor u odnosu na zapisnike o obavljenim radovima koji su ovjereni od tuženika, a potpisani po SU, osobi koja nije bila ovlaštena za zastupanje tuženika.

11.1. Ugovor na temelju kojega je nastao poslovni odnos između stranaka u postupku potpisao je u ime tuženika HU, osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. U njemu je, u slučaju potrebe rješavanja sporova na prijateljski način ili putem arbitraže, izričito naveden SU kao jedan od predstavnika naručitelja, odnosno u ovom postupku tuženika. Osim njega, koji je naveden kao šef montaže i porinuća brodova, kao predstavnik tuženika naveden je i MU koji je naveden kao generalni direktor nabave. Na dnu zapisnika o obavljenim radovima, koje sadrže u gornjem desnom kutu logo tuženika zajedno s njegovim kontakt podacima, potpisan je SU, naveden kao direktor druge, sestrinske tvrtke tuženika, uz naznaku da potpisuje u ime i za račun tuženika.

12. Nije osnovan niti žalbeni navod da su jedino radni listovi mogli biti temelj za izdavanje faktura iz razloga što su upravo u zapisnicima o obavljenim radovima navedeni brojevi radnih listova te su prema njima zbrojeni ukupni radni sati zaposlenika društva tužitelja. Pri dnu dokumenata izdanih od strane tuženika, a potpisanog od obiju stranaka, eksplicitno je navedeno kako „Zapisnik služi kao podloga za izdavanje fakture.“

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju kojeg je tužitelj osigurao specijalizirane radnike (zavarivače i brodomontere) za obavljanje ugovorenih radova na brodovima tuženika, za obavljeni posao ispostavio fakture tuženiku za koje je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, dok tuženik nije dokazao da je tužitelju platio utužene račune prema ugovorenoj naknadi.

14. Stoga razlozima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog dijela presude. Za svoje zaključke prvostupanjski je sud dao valjane razloge.

15. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka te je u skladu s odredbama čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te čl. 155. Zakona o parničnom postupku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23).

16. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude.

17. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je jer nije bio, sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na sadržaj, potreban.

Zagreb, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić