Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-94/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tajana Frigać-Gregurić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, MMK, ŠM, [adresa], protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, broj: P-169/2019-51 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, broj: P-169/2019-51 od 26. travnja 2024. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, broj: P- 169/2019-51 suđeno je:

I" Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu od 16. siječnja 2006., broj Ugovora: 9010951425 sklopljen između tužitelja MM, [adresa] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, u dijelu članka 4.1. u kojem je ugovorena kamama stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te u dijelu članka 1. i čl. 7.2. u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, u roku od 15 dana tužitelju MM, [adresa], isplatiti iznos od 1.081,77

EUR (slovima: tisućuosamdesetjedaneurosedamdesetsedamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od:

- 1. kolovoza 2006. na iznos od 3,70 EUR

- 1. rujna 2006. na iznos od 3,70 EUR

- 1. listopada 2006. na iznos od 3,70 EUR

- 1. studeni 2006. na iznos od 3,70 EUR

- 1. prosinac 2006. na iznos od 3,70 EUR

- 1. siječnja 2007. na iznos od 3,70 EUR

- 1. kolovoz 2007. na iznos od 7,58 EUR

- 1. listopad 2007. na iznos od 12,71 EUR

- 1. studeni 2007. na iznos od 12,71 EUR

- 1. prosinac 2007. na iznos od 12,71 EUR

- 1. siječanj 2008. na iznos od 12,71 EUR

- 1. veljače 2008. na iznos od 12,71 EUR

- 1. ožujka 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. travnja 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. svibnja 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. lipnja 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. srpnja 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. kolovoza 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. rujna 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. listopada 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. studenog 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. prosinca 2008. na iznos od 21,16 EUR

- 1. siječnja 2009. na iznos od 21,16 EUR

- 1. veljače 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. ožujka 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. travnja 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. svibnja 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. lipnja 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. srpnja 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1.kolovoza 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. rujna 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. listopada 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. studenog 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. prosinca 2009. na iznos od 23,27 EUR

- 1. siječnja 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. veljače 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. ožujka 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. travnja 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. svibnja 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. lipnja 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. srpnja 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. kolovoza 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. rujna 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. listopada 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. studenog 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. prosinca 2010. na iznos od 23,27 EUR

- 1. siječnja 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. veljače 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. ožujka 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. travnja 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. svibnja 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. lipnja 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. srpnja 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. kolovoza 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. rujna 2011. na iznos od 23,27 EUR

- 1. listopada 2011. na iznos od 11,04 EUR

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, u roku od 15 dana tužitelju MM, [adresa], isplatiti iznos od 11.829,26 EUR (slovima: jedanaesttisućaosamstodvadesetdeveteura dvadesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od:

- 1. listopada 2010. na iznos od 484,44 EUR

- 1. kolovoz 2015. na iznos od 945,70 EUR

- 1. rujan 2015. na iznos od 1.521,11 EUR

- 1. listopada 2015. na iznos od 760,54 EUR

- 1. studenog 2015. na iznos od 380,25 EUR

- 1. prosinca 2015. na iznos od 760,49 EUR

- 1. siječnja 2016. na iznos od 769,60 EUR

- 1. veljače 2016. na iznos od 274,07 EUR

- 1. ožujka 2016. na iznos od 550,72 EUR

- 1. travnja 2016. na iznos od 787,35 EUR

- 1. svibnja 2016. na iznos od 229,68 EUR

- 1. lipnja 2016. na iznos od 664,42 EUR

- 1. srpnja 2016. na iznos od 495,21 EUR

- 1. kolovoza 2016. na iznos od 911,27 EUR

- 1. rujna 2016. na iznos od 617,70 EUR

- 1. listopad 2016. na iznos od 114,73 EUR

- 1. studeni 2016. na iznos od 114,74 EUR

- 1. prosinac 2016. na iznos od 114,72 EUR

- 1. siječanj 2017. na iznos od 114,75 EUR

- 1. veljače 2017. na iznos od 115,98 EUR

- 1. ožujka 2017. na iznos od 116,21 EUR

- 1. travnja 2017. na iznos od 115,95 EUR

- 1. svibnja 2017. na iznos od 115,95 EUR

- 1. lipnja 2017. na iznos od 115,95 EUR

- 1. srpnja 2017. na iznos od 115,95 EUR

- 1. kolovoza 2017. na iznos od 86,96 EUR

- 1. rujna 2017. na iznos od 86,96 EUR

- 1. listopad 2017. na iznos od 86,96 EUR

- 1. studeni 2017. na iznos od 86,96 EUR

- 1. prosinac 2017. na iznos od 86,97 EUR

- 1. siječnja 2018. na iznos od 86,97 EUR

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, u roku od 15 dana tužitelju MM, [adresa], naknaditi troškove parničnog

postupka

u

iznosu

od

3.437,99

EUR-a

(tritisućečetristotridesetsedameuradevedesetdevetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 26. travnja 2024. do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv navedene presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i odbije zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu br. 9010951425 od 16. siječnja 2006. (dalje: Ugovor) i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarske franke (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 37.000,00 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 144 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom banke (tuženika) o kreditiranju građana, s time da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 7,58 % godišnje. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit.

7. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da bi tužitelj, otplaćujući kredit, bio dužan platiti tuženiku 1.081,77 EUR manje da se kamata nije mijenjala u odnosu na početnu, te 11.829,26 EUR manje da nije bilo promjene tečaja švicarskog franka u kune u odnosu na početni i to u određenim mjesečnim svotama, a sve u skladu vještačenjem na temelju kojeg je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev.

8. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

9. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18.

9.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno je da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) te kasnije protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09).

9.2. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud je utemeljio na članku 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodim tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14-dalje:ZZP ) kojom je propisano da odluka donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanje tužene.

10. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

11. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

12. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

13. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu s odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.

13.1. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF kao i o činjenici da je informirao tužitelja o svim parametrima i metodama koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke i kamatne stope koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe. Tužitelj je u svom iskazu jasno naveo kako nije upozoren o rizicima povećanja tečaja u slučaju krize niti mu je bilo ukazano da postoji mogućnost jednostrane promjene kamatne stope i na koji način dolazi do te promjene. S obzirom na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, za koje je sud u pojedinačnim postupcima vezan, jer ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik nije tvrdio niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.

13.2. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova kamatne stope je počela teći 13. lipnja 2014., a s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (3. svibnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

15. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, s obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

16. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

17. Žalbeni navodi koji se tiču nalaza vještaka i zadatka koji je vještaku dat, u kojima se tvrdi da je vještak trebao utvrditi kolika bi kamatna stopa bila obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, te tvrdnje da veća kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu nije bila viša od zakonom propisane, ukazuje na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u vezi s pogrešnom primjenom materijalnog prava, ali bez uspjeha jer je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena zbog čega je i utvrđena ništetnom.

18. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tuženik u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka, pa žalba ni u ovom dijelu nije osnovana, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, te je na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Dubrovnik, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić