REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3149/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja VB LUX j.d.o.o., OIB: 75291054766, Rijeka, Zvonimirova 68A (ranije: Slavka Krautzeka 64), kojeg zastupa punomoćnica Iva Klobučar, odvjetnica u Rijeci, Školjić 3, protiv tuženika SH INFLOW d.o.o., OIB: 76236758515, Opatija, Veprinačkog statuta 2, kojeg zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, Stubište Lipovica 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-600/2022-15 od 14. srpnja 2023., 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-600/2022-15 od 14. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-600/2022-15 od 14. srpnja 2023. u točci II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci održao na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 398,17 eura s pripadajućim kamatama te je u točci II. izreke rješenja odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu 398,17 eura / 3.000,00 kuna s osnove naknade za knjigovodstvene usluge za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021. Među strankama nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o obavljanju računovodstvenih usluga od 15. lipnja 2019., niti je sporno da je tuženik izjavio da raskida ugovor s danom 31. kolovoza 2021., a tužitelj se suglasio s tom izjavom. No tuženik nije platio utuženi iznos jer ističe da tužitelj nije ispunio uredno ugovor. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da iz dokumentacije o knjiženju proizlazi da je tužitelj vršio usluge zaključno s datumom 31. kolovoza 2021. a iz dokumentacije dostavljene sudu tuženik nije dokazao osnovanost prigovora da tužitelj nije uredno ispunjavao svoje obveze. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
3. Protiv navedene presude i rješenja u točci II. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja o tome da je u pisanom ugovoru bila određena visina mjesečne naknade od 100,00 kuna a dosuđen je iznos od 500,00 kuna te da nije jasno kako je sud utvrdio iznos visine naknade te smatra da je sud pogrešno utvrdio da je došlo do usmenog dogovora o povećanju iznosa mjesečne naknade za vršenje poslova računovodstvenih usluga. Stoga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i ukine platni nalog te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema odredbi čl. 613. st. 1. ZOO-a naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Prema odredbi čl. 604. st. 1. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Prema odredbi čl. 610. st. 1. ZOO-a kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti sa izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, prema odredbi st. 2. istog članka naručitelj može odrediti izvođaču primjereni rok za otklanjanje nedostataka, a prema odredbi st. 3. istog članka ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor.
10. Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je na tuženiku bio teret dokaza da usluga nije uredno izvršena, a tuženik osim iskaza zastupnice po zakonu tuženika nije dostavio druge dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da su postojali nedostatci u samom izvršavanju usluge od strane tužitelja.
11. Nadalje je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su stranke u svojem poslovnom odnosu očigledno izmijenile pravila vezana uz visinu naknade za izvršene računovodstvene usluge, jer je tuženik iznos od 500,00 kuna mjesečno plaćao od prosinca 2020. godine, odnosno za prosinac 2020. godinu pa sve do računa koji dospijeva u svibnju 2021. godine a koji je predmet ovog postupka. Pored toga sud je utvrdio da je tuženik uredno zaprimio sporne račune u ovoj pravnoj stvari ali nije dokazao da bi ih vratio odnosno osporavao visinu naknade za uslugu vođenja knjigovodstvenih evidencija. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je neuvjerljiv navod zastupnice po zakonu tuženika da nije bila upoznata s povećanom naknadom do podnošenja tužbe jer su istu plaćale djelatnice iz ureda tuženika. Naime, član uprave pravne osobe je obvezan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te ga postupanje suprotnome tome ne opravdava, odnosno takve navode sud cijeni samo kao usmjerene otklanjanju odgovornosti tuženika za plaćanje.
12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Pravilna je i odluka o trošku postupka sadržana u točci II. izreke rješenja kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da tuženik nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
