REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2688/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja MZA-TRANSPORTI d.o.o., Dugo Selo (Grad Dugo Selo), Ulica Vladimira Nazora 59, OIB: 76712692292, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DHL Freight d.o.o., Sveta Nedelja (Grad Sveta Nedelja), Industrijska ulica 20, OIB: 78273596834, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tödtling & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1942/2021 od 14. travnja 2023., 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1942/2021 od 14. travnja 2023. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju 876,06 eura sa pripadajućim kamatama dok je u točci III. naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 876,06 EUR / 6.600,66 kn po računu broj 2332/P1/01 od 5. prosinca 2020. ispostavljenom po osnovi naknade za obavljenu uslugu prijevoza robe cestom na relaciji Italija (grad Pozzolo Formigaro) - Hrvatska (grad Samobor). Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da preinači istu i odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom. U žalbu u bitnome ističe da je izreka presude nerazumljiva i da se odluka ne može ispitati te ponavlja navode u kojima ističe da tužitelj nije smio raditi dotovare robe za druge klijente pa je zbog toga kasnio sa isporukom. Ističe i da je sud zanemario usmene dogovore stranaka vezane uz rokove isporuke te dodatna tovarenja robe za druge klijente.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se u ovoj pravnoj stvari radi o prijevozu u međunarodnom prometu te da se primjenjuju odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom - CMR („Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori“ broj 11/58, „Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 1/92; dalje: CMR), a odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) tek supsidijarno ako navedenom Konvencijom nije drukčije određeno. U međunarodnom cestovnom prometu, prema odredbama članka 9. stavka 1. CMR-a, tovarni list predstavlja prima faciae dokaz o sastavljanju ugovora o prijevozu, uvjetima prijevoza i prijemu robe od strane prijevoznika. Nadalje, prema odredbama članka 13. stavka 2. CMR-a, primatelj koji se koristi svojim pravom na prijem robe i tovarnog lista, dužan je prijevozniku platiti naknadu za prijevoz predviđenu tovarnim listom, ako u samom tovarnom listu nije što drugo navedeno.
10. Nadalje je utvrđeno da nije sporna činjenica da je tuženik dao tužitelju nalog za prijevoz od 1. prijevoza 2020. (str. 26. – 27. spisa; dalje: nalog) u kojem je upravo tuženik naveden kao obveznik plaćanja prijevoza, odnosno naknade za obavljeni prijevoz. Uvidom u nalog utvrđeno je kako je ugovorena naknada za prijevoz u iznosu od 800,00 EUR u koji iznos nije uključen PDV. Ovjerom naloga tuženik je, dakle, preuzeo obvezu plaćanja naknade za obavljeni prijevoz u ugovorenom iznosu od 800,00 EUR uvećano za pripadajući PDV.
11. Pravilno je sud prvog stupnja uvidom u nalog (str. 26. – 27. spisa) utvrdio da je tuženik dao tužitelju kao prijevozniku nalog za prijevoz robe koja je složiva jedna na drugu, te da u nalogu, kao niti u međunarodnom tovarnom listu – CMR broj 119801 od 3. prosinca 2020. (str 6. spisa) nisu navedena nikakva posebna uputstva, ograničenja, niti posebni uvjeti slaganja i prijevoza robe za tužitelja kao prijevoznika. Osim toga, uvidom u nalog je utvrđeno kako tužitelju kao prijevozniku nisu zabranjeni dotovari robe. Nadalje, uvidom u nalog je utvrđeno kako je tuženik naručio kamion nosivosti robe od 24.000,00 kg, te je naručio 13,6 m (LDM ili ladenmetara) dužine prikolice kamiona i 20 m3 (CBM) kapaciteta prikolice kamiona. S obzirom na navedeno sud je utvrdio da tužitelju nisu bili zabranjeni dotovari robe, te kako je u konkretnom slučaju naručen kamion nosivosti robe od 24.000,00 kg, te 13,6 m (LDM ili ladenmetara) dužine prikolice kamiona i 20 m3 (CBM) kapaciteta prikolice kamiona, dakle, manjeg kapaciteta i nosivosti od punog kapaciteta tužiteljevog kamiona i prikolice kojima je obavljen prijevoz. Uzevši u obzir navedeno sud nije prihvatio iskaz svjedoka KŽ jer je u suprotnosti s ispravama u spisu, odnosno činjenicama utvrđenim u tim ispravama, dok je u odnosu na činjenicu dotovara robe svjedok iskazao kako nema neposrednih saznanja o tome, već o tome ima samo informacije koje je dobila od društva Lim Samobor d.o.o. Uzevši u obzir navedeno sud nije prihvatio niti iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu ĐŽ jer je u suprotnosti s ispravama spisu, odnosno činjenicama utvrđenim u tim ispravama. Osim toga, uvidom u međunarodni tovarni list – CMR broj 119801 od 3. prosinca 2020. (str. 6. spisa) utvrđeno je kako je tužitelj kao prijevoznik obavio prijevoz robe težine 13.735 kg, dakle, manje količine od kapaciteta kamiona, koja činjenica u konkretnom slučaju nije niti sporna.
12. Nadalje je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da ni roba nije bila spremna za utovar kako je prvotno navedeno već je roba tek 3. prosinca 2020. u 17,00 sati pa je put započeo tek 4. prosinca i krajem dana je vozilo bilo u Republici Hrvatskoj s obzirom na poštivanje radnog vremena vozača i obavezne pauzeu vožnji. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je do odgode dovoženja robe došlo zbog odgode utovara. Zbog toga, eventualni dotovari robe, sami za sebe, nisu utjecali na uredno ispunjenje ugovorne obveze od strane tužitelja kao prijevoznika.
13. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
