1              Poslovni broj Gž-1262/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1262/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F.-H. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz OD M. & P. d.o.o. Z., protiv tuženika Z. K. iz S. N., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6222/20-51 od 9. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6222/20-51 od 9. listopada 2023. u pobijanom dijelu - točka I. izreke na način da u tom dijelu glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku Z. K. iz S. N., S., OIB: …, isplatiti tužitelju A. F.-H. iz Z., OIB: …, iznos od 8.386,75 eur/63.190,00 kuna[1] (osamtisućatristoosamdesetišest eura i sedamdesetpet centi/šezdesetitritisućestodevedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.360,88 eur/10.253,54 kn (tisućutristošezdeset eura i osamdesetiosam centi/desettisućadvijestopedesettri kune i pedesetčetiri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. listopada 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana; a u preostalom dijelu u iznosu od 192,73 eur/1.452,12 kuna (stodevedesetidva eura i sedamdesettri centa/tisućučetiristopedesetidvije kune i dvanaest lipa) odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.“

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Z. K. iz S. N., S., OIB: …, isplatiti tužitelju A. F.-H. iz Z., OIB: …, iznos od 8.386,75 eur1/63.190,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.553,61 eura/11.705,70 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. listopada 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.894,68 eur/21.810,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2020. do isplate."

 

2. Protiv presude, točke I. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na neosnovanost zaključka suda o neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, da sud nije uzeo u obzir čitav niz činjenica koje proizlaze iz dokaza u spisu; da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva presuda se temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka dr. M. M.-M. koja je navela da je od ugovorenih usluga izvršeno 21.810,00 kuna, a da nisu izvršeni svi radovi iz Plana terapije. Ističe da je tužitelju pruženo 70% usluge po Planu terapije, da su radovi učinjeni po pravilima stomatološko-kirurške struke, da su implantati i dijelovi za takav složen rad individualni koji odgovaraju samo tužitelju te su kupljeni po izmjeri tužiteljeve CT snimke; da tuženik ih nije mogao iskoristiti, već je nudio tužitelju da ih preuzme on, što isti nije učinio; da mu je nudio da stomatološku uslugu odrade druge kolege; da posao nije dovršen zbog ponašanja tužitelja, kao i da je tužitelj platio dobrovoljno ranije nego je bilo ugovoreno. Ističe da sud nije naveo po kojoj je pravnoj osnovi tuženik dužan platiti sporni iznos. Osporava i odluku o trošku te predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim sucem. Potražuje trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana glede glavnog zahtjeva.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 85.000,00 kn sa zateznim kamatama osnovom dogovorenih, a neizvršenih stomatoloških (dentalnih) usluga.

 

6. U postupku nije sporno da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 85.000,00 kn za obavljanje stomatoloških (dentalnih) usluga dogovorenih Planom terapije. Sporna je pasivna legitimacija tuženika.

 

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je djelomično prihvatio zahtjev tužitelja u iznosu 8.386,75 eur/63.190,00 kn utvrdivši da je između stranaka bio postignut dogovor za izvršenje stomatoloških zahvata i usluga, odnosno ugovor o djelu radi izvođenja stomatoloških usluga i zahvata (tužitelj nije zaprimio račun trgovačkog društva A. d.o.o., isto je brisano iz sudskog registra 17. siječnja 2020., a tužitelj je s tuženikom i nakon toga nastavio emailom komunicirati radi nastavka terapije; da je u emailovima tuženik molio za strpljenje zbog bolesti majke), da je stoga neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, da je izrađen Plan terapije, da je dogovorena vrijednost radova s popustom 84.675,00 kn, da je vrijednost izvršenih usluga prema Planu terapije, a što slijedi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M. M.-M., 21.180,00 kn; da protekom vremena radovi izvršeni na tužitelju (protetska sanacija) nisu izgubili na vrijednosti, da su učinjeni po pravilima stomatološke, kirurške struke, da je, dakle, izvršen samo dio dogovorenih usluga, dok je izostala dogovorena ugradnja implantata iz Plana terapije, odnosno da radovi nisu u cijelosti izvršeni. Odluku sud temelji na odredbi čl. 9. i 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; ZOO).

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka te pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana odluka pravilna i zakonita glede glavnog zahtjeva. Materijalno pravo je dijelom pogrešno primijenjeno u dijelu odluke o stopi zatezne kamate i troškovima postupka tužitelja.

 

9. Nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima nema proturječnosti. Sud prvog stupnja naznačio je i materijalno pravo na kojem temelji odluku, pa taj žalbeni razlog nije osnovan. Nema niti nepravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP na koju opisno ukazuje žalitelj. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Upravo je tako postupio prvostupanjski sud te je proveo dokaze koje je ocijenio bitnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, analizirao je istaknute prigovore i utvrdio sve činjenice bitne za ovaj spor. Stoga, nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP.

 

10. Odredbom članka 590. ZOO određeno je da ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

 

11. I po stavu ovoga sud pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, iz iskaza tužitelja, ali i dostavljene email korespondencije između tužitelja i tuženika (koja se odvijala i nakon što je društvo A. d.o.o. brisano iz sudskog registra 17. siječnja 2020., kako navodi i sud prvog stupnja) slijedi da je tužitelj s tuženikom dogovorio obavljanje određenih stomatoloških (dentalnih) usluga, a sve prema Planu terapije, a tuženik, kako i ukazuje sud prvog stupnja, nije dostavio dokaz da je uplaćeni iznos od stane tužitelja evidentiran sukladno Internom aktu o fiskalizaciji u društvu A. d.o.o. Stoga, niti okolnost da je Plan terapije napisan na listu s memorandumom toga društva nije činjenica koja ukazuje da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Osim toga, pravilno ukazuje sud prvog stupnja da niti na Planu terapije nema pečata (žiga) toga društva. Također neosnovano tuženik ukazuje da je za obavljanje poslova iz Plana terapije bilo nužno više djelatnika (odnosno i doktor dentalne medicine, oralni kirurg, …) jer izvođač nije dužan posao obaviti osobno, čl. 600. st. 1. ZPP; zato neosnovano tuženik ukazuje na odredbe čl. 10.-16. Zakona o dentalnoj medicini („Narodne novine“ 121/03., 117/08., 120/09., 46/21.) kojima je propisana organizacija dentalne medicine.

 

12. Nastavno, kako je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 85.000,00 kn koji je bio dužan prema Planu terapije, a kako je obavljeno radova u vrijednosti 21.810,00 kn (nalaz vještaka), dok ostatak nije izvršen i to ne krivnjom tužitelja, to je pravilno sud prvog stupnja naložio tuženiku isplatu preostalog iznosa odnosno 63.190,00 kn. Prigovori tuženika na nalaz vještaka ne mogu se razmatrati jer u tijeku prvostupanjskog postupka tuženik nalazu nije prigovarao, pa to ne može više niti u žalbi, čl. 352. st. 1. ZPP. Dakle, neosnovano tuženik ukazuje da je tužitelju pruženo 70% usluge prema Planu terapije jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

 

13. Činjenične navode da tužitelj nije imao primjedbi na kvalitetu radova, da je tuženik nudio mu da preuzme implantate, multiunite, otisnute transfere i drugi materijal koji je kupio, tuženik nije isticao u tijeku prvostupanjskog postupka, pa to ne može više niti u žalbi, čl. 352. st. 1. ZPP.

 

14. Člankom 360. ZOO propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Čl. 368. st. 1., 2. i 5. ZOO propisan je učinak raskida ugovora, pa tako, st. 1., raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete; st. 2., ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala; st. 5., strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

 

15. Dakle, kako usluge iz Plana terapije nisu pružene tužitelju u cijelosti unatoč traženju istog (emailovi tužitelja upućeni tuženiku), pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik dužan tužitelju vratiti iznos koji predstavlja vrijednost neizvršenih radova, a prema nalazu vještaka. Kako je nesporno novac plaćen tuženiku 4. lipnja 2018. iznos od 30.000,00 kn, 15. lipnja 2018. iznos od 30.000,00 kn i 21. rujna 2018. iznos od 25.000,00 kn, a tužitelj zatezne kamate potražuje od dana podnošenja tužbe (17. prosinca 2020.), to su primjenom odredbe čl. 360. st. 1. i 5. ZOO, pravilno zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja tužbe. Samo je pogrešno određena stopa zatezne kamate tekuće nakon 1. siječnja 2023. jer sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena. U ovom slučaju radi se o ugovoru iz ostalih odnosa, pa je valjalo primijeniti povećanje od tri postotna poena od 1. siječnja 2023.

 

15.1. Pritom valja dodati da je prije podnošenja tužbe, kako slijedi iz e-mailova, u više navrata tužitelj od tuženika tražio termine za ugradnju implantata, a koje nije dobio, što zbog prekida suradnje tuženika i dr. B., odnosno privatnih problema tuženika, a kako slijedi iz iskaza tuženika, njegovih e mailova. Dakle, do neizvršenja preuzetog posla nije došlo uslijed ponašanja tužitelja, već krivnjom tuženika, a tijek zatezne kamate pravilno je određen od dana podnošenja tužbe, kako tužitelj potražuje. Stoga, a i s obzirom na raskid ugovora između stranaka, nije od značaja kako je bilo dogovoreno plaćanje Planom terapije.

 

16. Odluku o trošku je valjalo preinačiti jer tužitelju za sastav podneska od 30. studenog 2021. pripada 25 bodova Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 142/12,103/14,118/14, 107/15, 37/22, 126/22) odnosno 375,00 kn (PDV tužitelju nije dosuđen niti pobijanom odlukom) jer se radi o podnesku kojim su dostavljene adrese svjedoka te ponovljeni neki raniji navodi. Za preostale radnje pravilno je odmjerena nagrada, a pravilno je utvrđen i uspjeh tužitelja (i neovisno o sada preinaci glede stope zatezne kamate) što je sve i valjano obrazloženo, uz napomenu da je u razmjerni uspjeh valjalo uračunati i sudske pristojbe. Stoga, tužitelju ukupno pripada parnični trošak u iznosu 8.753,54 kn, uvećan za trošak vještačenja u cijelosti u iznosu 199,08 eura/1.500,00 kn, ukupno 1.360,88 eur/10.253,54 kn.

 

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

18. Kako žalba tuženika nije osnovana u dijelu glavnog zahtjeva, odbijen je i zahtjev istog za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

 

 

U Puli-Pola 20. studenog 2023.

 

   Predsjednica vijeća

                                                                                                                                    Dolores Peruško