Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-260/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. Zagreb (OIB: 90275854576), Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3858/2019-30 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3858/2019-30 od 9. siječnja 2025. potvrđuje u dijelu pod stavkom I., II., III. i V. izreke.

II. U nepobijanom stavku IV. izreke presude, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 17593 sklopljenog između strankama 16. veljače 2006. i to čl. III. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita ... CHF"; čl. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:..." sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austrija d.d., za CHF vrijedećem na dan plaćanja..."; čl. 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:.. "kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč.9.1." te 9.1.Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Očuvanje vrijednosti: visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit". Nadalje, prvostupanjskom presudom pod stavkom II. izreke naloženo je tuženiku na ime povećanja kamatne stope isplatiti tužiteljici iznos od 899,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama dok je pod stavkom III. izreke naloženo tuženiku na ime razlike u tečaju isplatiti tužiteljici iznos od 1.976,74 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. U dijelu pod stavkom IV. izreke presude odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 17593 sklopljenom između tužiteljice i tuženika 16. veljače 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva, a koje odredbe su sadržane u članak II. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita ... CHF" te u dijelu za isplatu iznosa u visini 51,10 EUR. Zaključno, pod stavkom V. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.295,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2025. do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu, u dijelu pod stavkom I., II. III. i V. izreke, pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5.1. Obrazlažući zauzeto stajalište u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka 16. veljače 2006., pozivajući se pri tom na odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, („Narodne novine“ broj 96/03, dalje ZZP/03) prvostupanjski sud isto temelji na slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je 16. veljače 2006. između tuženika kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu za kupnju vozila s ugovorenim iznosom kredita od 21.187,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate (korištenja) kredita, uz ugovorenu kamatu po stopi od 6% godišnje, s rokom otplate od 84 mjeseci u anuitetima od po 307,86 CHF plativim u kunskoj protuvrijednosti CHF/kn prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećim na dan plaćanja;

- da se o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu nije moglo pojedinačno pregovarati pa su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da ugovorena kamata, a slijedom toga i visina mjesečnog otplatnog obroka "podliježe prilagodbi“ prema odluci tuženika a i da tužiteljici nije pojašnjen rizik ugovaranja valutne klauzule niti način promjene stope kamate i visine otplatnog obroka:

- da ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o promjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorile neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača;

- da razlika u iznosima koje je tužiteljica platila primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćala da je kamatna stopa cijelo vrijeme ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora iznosi 899,25 EUR, a da razlika plaćenog u odnosu na tečaj za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 1.976,74 EUR.

5.2. Na temelju prethodno iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 17593 sklopljenog između strankama 16. veljače 2006. i to čl. III. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita ... CHF"; čl. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:..." sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austrija d.d., za CHF vrijedećem na dan plaćanja..."; čl. 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:.. "kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč.9.1." te 9.1.Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Očuvanje vrijednosti: visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit" . Nadalje, prvostupanjski sud je naložio tuženiku vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF prema prodajnom tečaju na dan plaćanja obveze i o promjenjivoj stopi redovne kamate sukladno jednostranoj odluci tuženika, sve sa zateznom kamatom od dana kada je svaki pojedini iznos plaćen do isplate, a sve to pozivom na odredbe čl. 1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO). Pritom je prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

6.1. Žalbom tuženik prije svega osporava status potrošača tužiteljice te u tom kontekstu smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da o navedenoj, odlučnoj činjenici pobijanoj presudi nedostaju razlozi.

6.2. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud navedeni žalbeni razlog ne nalazi osnovanim jer iz sadržaja spisa - poglavito samog ugovora o kreditu, a i uvjerljivog iskaza tužiteljice koje je dokaze prvostupanjski sud sadržajno analizirao i vrijednosno ocijenio, jasno i nedvojbeno proizlazi njen status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/03 koji svoju primjenu u ovom sporu nalazi obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Tome valja nadodati da je teret dokaza okolnosti da tužiteljica nije potrošač - na tuženiku, pa uopćenim žalbenim osporavanjem tužiteljici svojstva potrošača nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhu koja nije bila namijenjena njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti odnosno da tužiteljica ima status potrošača kako je definiran čl. 3. ZZP/03 pa se odnosni žalbeni prigovori ukazuju neosnovanim.

7. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Treba istaknuti da je navedeno pravno shvaćanje reafirmirano i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je među ostalim istaknuto da „sudsko tumačenje domaćih pravila o zastari nije dovelo do njihova dokidanja jer su sudovi primijenili postojeći zakonom propisani rok, ali na način da se računa od onoga trenutka koji tužitelju omogućuje da ostvari pravo na pristup sudu.“ Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iz stavka I. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna to u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO evidentno nije niti započeo teći. Stoga suprotnim žalbenim navodima materijalno- pravno stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare nije dovedeno u sumnju.

8.1. Konačno, u odnosu na žalbenu tezu da je prvostupanjski sud o "ništetnosti ugovora" odlučio samo na temelju paušalnih i netočnih tvrdnji tužiteljice, bez da je uzeo u obzir svu dostavljenu dokumentaciju i iskaze svjedoka, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud u dijelu kojim je utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i odredbe o promjenjivoj stopi ugovorene kamate sukladno jednostranoj odluci tuženika - ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregleda isprava, provedenog vještačenja i saslušanja tužiteljice te njihove pravilne ocjene (u skladu s odredbom čl. 8. ZPP) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8.2. Naime, imajući u vidu da su odredbe čl. III. Ugovora i toč. 5.1., 6.2. i 9.1. Uvjeta ugovora, odredbe unaprijed formuliranog standardnog sadržaja od strane trgovca, u smislu odredbe čl. 81. st. 2. ZPP/03 to vrijedi zakonska presumpcija da je riječ o odredbama ugovora o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužiteljica je u svom iskazu negirala ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz čl. 81. st. 2. ZZP/03 nije dovedena u pitanje. To više što je tuženik u postupku predlagao izvođenje dokaza saslušanjem ŽG – managera tuženika na okolnost provođenja učestalih edukacija prodajnih predstavnika koji su komunicirali sa krajnjim korisnicima te saslušanje DG –prodajnog predstavnika na okolnost sklapanja takvih ugovora o kreditima. Kako dakle, niti jedan od predloženih svjedoka nije izravno bio uključen bilo u predugovornoj fazi, bilo u fazi zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu dakle, nisu osobno sudjelovali u razgovoru s tužiteljicom oko sklapanja konkretnog ugovora i uvjeta kreditnog odnosa, to prvostupanjski sud pravilno kao nepotreban nije izveo dokaz njihovim saslušanjem. Pritom i sama tužiteljica u iskazu navodi da su joj nepoznate osobe predloženih svjedoka, čime se dakle radi o osobama koje nisu ni na koji način sudjelovale u zaključenju konkretnog Ugovora o kreditu.

9. U odnosu na žalbene navode da je sud pogrešno kvalificirao Ugovor o kreditu kao ugovor o zajmu, te da je tuženik u spornom razdoblju bio registriran za kreditiranje, treba reći da pravna kvalifikacija spornog ugovora nije odlučna, već je odlučno da li je u postupku sklapanja pojedinačnog potrošačkog ugovora (unatoč tome što ih nije utvrdio konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) tuženik na drugi način dao odgovarajuće obavijesti potrošaču-tužiteljici o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba kojima je ugovorena primjena valutne klauzule u CHF i promjenjiva stopa ugovorene kamate ne temelju jednostrane odluke tuženika, na određivanje njene novčane obveze i da je tužiteljica, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora. Međutim, iz provedenog postupka ne proizlazi da bi tužiteljici tada bilo posebno objašnjeno što znače sporne ugovorne odredbe, koji je njihov cilj i svrha te kakve su ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF i kamatne stope na obveze tužiteljice prema tuženiku, pa tuženik nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika glede ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, valja reći da se ista smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom neovisno o tome što do stupanja na snagu ZID ZPK/13 nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.). Naime, ovaj sud ocjenjuje da odredbom predmetnog Ugovora o kreditu kojom promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužiteljice), koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužiteljica nije ni mogla znati egzaktne parametre promjene kamatne stope da bi uopće mogao istaknuti prigovor pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa. Primjenom predmetne ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena. Predmetnu je odredbu u Ugovoru o kreditu formulirao isključivo tuženik i na tu odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru su navedeni paušalni parametri za promjenu kamatne stope na temeljnu kojih nije moguće konkretno izračunati promjenu kamatne stope, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužiteljica predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što joj je ponuđeno.

11. U odnosu na žalbene navode da sud kod izračuna pretplate nije uzeo u obzir razdoblje kada je kamatna stopa bila niža u odnosu na početnu treba reći da tuženik tijekom postupka nije postavio protutužbeni zahtjev niti je na određen način istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja ili procesnopravni prigovor radi prebijanja, već je općenito osporavao visinu tražbine tužiteljice navodeći paušalno da je trebalo uračunati manje plaćene anuitete. Stoga nema procesnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika s osnova restitucije u vezi s negativnom razlikom na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-885/2022-2 od 28. veljače 2024.).

12. Nadalje, pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva pa tužiteljica kao potrošač ima pravo tražiti da se utvrdi da su sporne ugovorne odredbe ništetne te u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ima pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita jer ih je platila bez pravne osnove (čl. 1111. ZOO), kako je to i zaključio prvostupanjski sud te pravilno primijenio materijalno pravo. U vezi tijeka kamata i primjenu odredbe 1115. ZOO postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova, reafirmirana i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III- 4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojoj s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da nesavjesni stjecatelj duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

13. Obzirom na navedeno, valjalo je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. III. i V. izreke potvrditi uz odbijanje žalbe tuženika pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP to više što ispitivanjem iste i u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

14. S obzirom da tuženik sa žalbom nije uspio valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka koju žaliteljica pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

15. Prvostupanjska presuda u stavku IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer