Poslovni broj: Usž-3894/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐG iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Iris Franić Tomić, odvjetinca u Omišu, Punta 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1492/2023-7 od 24. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1492/2023-7 od 24. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-140-02/22-03/01163237002, urbroj: 341-99-06/2-22-7888 od 19. travnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika uvažena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu klasa: 140-02/22-03/01163237002, urbroj: 341-18-06/2-22-435 77 od 30. studenoga 2022., te je predmet vraćen na ponovni postupak.
3. Tim je prvostupanjskim rješenjem od 30. studenoga 2022., tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 27. svibnja 2008. do 30. studenoga 2020. u iznosu od 33.658,14 kn, te je određeno da je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadnih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna Republike Hrvatske.
4. Tužitelj ponosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u postupku utvrđeno razdoblje nepripadne isplate u kojem uopće nije bio korisnik starosne mirovine. Navodi da mu je u Republici Hrvatskoj priznato pravo na invalidsku mirovinu 1995. godine, na temelju staža u koji je uračunat staž koji je ostvario u Bosni i Hercegovini, te da mu je pravo na invalidsku mirovinu 2015. godine prevedeno u starosnu mirovinu. Nadalje, navodi da je postupak preračuna invalidske mirovine prema Ugovoru o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine“, broj: 3/01 - dalje: Ugovor) pokrenut nakon 15 godina od potpisivanja tog Ugovora, što smatra propustom tuženika. Nadalje, mišljenja je da je u postupku trebalo primijeniti odredbu članka 1112. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da onaj koji vrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, naročito s obzirom da je nastupila zastara, o kojem prigovoru nije odlučeno. Predlaže Sudu da žalbu uvaži i poništi pobijanu presudu, te usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Podredno predlaže predmet vratiti na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
5. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje sukladno članku 169. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno razlozi žalbe ne utječu na drukčiju odluku.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kod kojeg je prema ranijim propisima utvrđen gubitak radne sposobnosti, na temelju rješenja Područne službe u Splitu, broj: IN-SP-744 od 21. travnja 1995., ostvario pravo na invalidsku mirovinu počevši od 6. veljače 1995. (uračunavanjem razdoblja osiguranja ostvarenih i u Bosni i Hercegovini), te je to pravo rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 298245 od 24. veljače 2015., prevedeno počevši od 1. siječnja 2015. na starosnu mirovinu prema odredbi članka 175. stavka 8. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14). Nadalje, rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini od 29. srpnja 2008., tužitelju je na njegov zahtjev, zbog gubitka radne sposobnosti, počevši od 27. svibnja 2008., priznato pravo na invalidsku mirovinu (na temelju razdoblja osiguranja navršenog u Bosni i Hercegovini).
9. U postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju članka 43. Ugovora, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 298245, od 27. studenoga 2020., tužitelju je počevši od 27. svibnja 2008., određena invalidska mirovina na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, a rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini od 17. svibnja 2021., određen je novi iznos invalidske mirovine od 27. svibnja 2008.
10. Predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 119/22, dalje: ZOMO/13), u kojem je utvrđeno da je tužitelj primao mirovinu u većoj svoti od pripadajuće, jer je istovremeno na temelju istog staža osiguranja ostvarenog u Bosni i Hercegovini primao mirovnu u Bosni i Hercegovini i u Republici Hrvatskoj.
11. Prema obrazloženju osporenog rješenja proizlazi da je isto doneseno na temelju odredbe članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi donošenja novog rješenja, s obzirom da nisu obrazloženi razlozi koji su doveli do nepripadne isplate i priloženi dokazi koji obuhvaćaju cjelokupno razdoblje isplate (27. svibnja 2008. do 30. studenoga 2020.), te u kojem osim odredaba ZOMO-a/13 treba primijeniti i ranije odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“., broj: 102/98 do 12. Odredbom članka 117. ZUP-a propisano je da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
13. Ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo zapreke da tuženik primjenom odredbe članka 117. stavka 2. ZUP-a predmet vrati na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, a što tužitelj ni ne osporava. S obzirom da je iznos nepripadne isplate izrekom prvostupanjskog rješenja utvrđen za razdoblje od 27. svibnja 2008. do 30. studenoga 2020., dok iz priloženog obračuna nepripadno isplaćenih primanja Odsjeka za obračun primitaka i naknada korisnicima od 29. studenoga 2022., nije moguće sa sigurnošću zaključiti je li obračun napravljen za razdoblje od 27. svibnja 2008. do 30. listopada 2020., osnovano je tuženik premet vratio na ponovno odlučivanje. Pritom imajući u vidu prigovore tužitelja i dano obrazloženje osporenog rješenja i pobijane presude, prvostupanjsko tijelo dužno je odlučiti i obrazložiti razloge koji su doveli do nepripadne isplate. Ujedno, s obzirom na prigovor zastare, u ponovnom postupku nadležno će tijelo utvrditi na nesumnjiv način da li je nastupila zastara prava Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate. Ukoliko tužitelj ne bude zadovoljan odlukom sadržanom u novom prvostupanjskom rješenju, može koristiti daljnja sredstva pravne zaštite (žalbu odnosno tužbu).
14. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska