Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-1643/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Skutari odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika OZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Klet odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn 33/2023 od 1. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika OZ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn 33/2023 od 1. kolovoza 2024. u točkama I. i II. izreke, te u odlukama o parničnom trošku sadržanim u točki IV. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 897,61 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 93,75 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se odbija tužitelj GZ s tim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.658,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 24. veljače 2023. do isplate, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 120,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od presuđenja, točkom III. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva na ime zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu za razdoblje od 7. srpnja 2021. do 24. veljače 2023. kao neosnovan, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 991,36 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom V. izreke odbijen tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eur.

2.Protiv prethodno citirane presude, točaka I. i II. izreke, te odluka o parničnom trošku sadržanih u točki IV. izreke, žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana u manjem dijelu.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, a isto tako nije počinjena ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, slijedom čega se ista mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao n pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je prema iskazu tužitelja, isti u noćnim satima **.**.2022. s UZ otišao u ugostiteljski lokal ..., nakon ulaska je otišao do jednog društva popiti piće, gdje se zadržao cca 15 min, da je pri izlasku iz lokala bila gužva, zbog čega da je došlo do naguravanja, pri čemu da mu je u jednom trenutku došao tuženik, grubo ga odgurnuo rukama u području ramena, uslijed čega da je dignuo ruke kako bi se obranio, kada ga je tuženik udario zatvorenom šakom u predjelu lica, točnije u usta. Nakon toga događaja da je izašao van, pozvao policiju i oca, a otac da ga je odvezao na hitni prijem, gdje mu je zašivena usnica.

-da prema navodima tuženika, koji je u vrijeme štetnog događaja radio kao konobar u navedenom lokalu, u jednom trenutku da je bio blizu ulaza, nosio tacnu, da mu je prišla jedna djevojka koja je rekla da se malo dalje ljudi guraju, kada je prišao tom mjestu da su kraj stola bila četiri muškarca, a jedan od njih je bio tužitelj, koji je ostalima vikao da izađu van da se potuku, prije toga da tužitelja nije poznavao, da je primijetio da tužitelj hvata jednog za ruku, a ostali da se odmiču, da je stao između njih kako bi se smirili, nakon čega je tužitelj pustio ruku tog muškarca. Nakon toga da se okrenuo onoj četvorici i rekao da se smire, nakon čega je u jednom trenutku osjetio da ga je netko udario po ruci i uhvatio za vrat, u tom trenutku da je tužitelj u odnos na njega stajao bočno, glavom okrenut prema onoj četvorici koje je nastojao smiriti. Tuženik je pojasnio i to da je smirivao spomenutu četvoricu muškaraca iz razloga jer da je tužitelj nasrtao na njih, a da je tužitelja udario rukom onda kada ga je ovaj uhvatio za vrat, tako da je to bilo u samoobrani. Tuženik je ustrajao na tvrdnji da tom prilikom tužitelj nije zadobio nikakve ozljede.

-da iz iskaza svjedoka ĆZ proizlazi da je predmetni večeri boravio u ugostiteljskom lokalu u funkciji zaštitara, da je bio na udaljenosti od 4-5 , kada je uočio tužitelja i ČZ, te nekakvu gužvu oko njih, pri čemu da je tužitelj uhvatio jednog od njih, no nije znao koga ni zašto. Naveo je i to da je u slijedećem trenutku uočio tuženika koji je u jednom trenutku stao između njih, da osim toga nije vidio što se točno desilo, jer da je bila gužva, a on da je i dalje stajao kod vrata, tako da nije vidio ni da bi tužitelj udario tuženika, ni obrnuto.

-da prema navodima svjedoka MZ, proizlazi da je isti kritičnog rada radio za šankom u ugostiteljskom objektu, da se sam događaj desio 2-3 m od šanka, da je tužitelj po ulasku u lokal najprije otišao na kat, pa se vratio dolje, u trenutku kad je prolazio kraj osobe čijeg se imena ovaj svjedok nije mogao sjetiti, da ju je okrznuo tijekom, uslijed čega da je nastalo određeno komešanje, da je primjetio tuženika da je došao između tužitelja i te osobe, kako bi ih smirio, nakon čega da je tužitelj uhvatio tuženika za majicu u kojem je trenutku i on priskočio tuženiku u pomoć, nakon toga da je tužitelj sam izašao iz lokala, nije se sjećao da je ovom događaju bio prisutan ČZ, kao ni to da bi tužitelj tom prilikom zadobio bilo kakve ozljede, odnosno da nije vidio da je tužitelj bio krvav.

-da iz iskaza svjedoka ČZ proizlazi da su 4. rujna 2022. on i tužitelj bili u nekoliko drugih lokala, nakon čega su došli u ugostiteljski lokal ..., kad su krenuli prema izlazu da je čuo da se nešto dešava, navodno da je netko nekoga zakačio u prolazu, uslijed čega da je došlo do određenog komešanja; da je prišao tuženik koji je radio kao konobar, sa time da susret između njega i tužitelja nije vidio, da je nastala gužva, on da se pokušavao spasiti od naguravanja kako ne bi zadobio udarac, da su on i tužitelj izašli iz lokala, nakon čega da je vidio da mu je ruka krvava i nos, da mu je tužitelj ispričao da je od tuženika dobio udarac u glavu.

-da je povodom ovog štetnog događaja protiv ovdje tužitelja kao okrivljenika vođen prekršajni postupak pod poslovnim brojem Pp 2405/2022, te je isti presudom od 27. ožujka 2023. oslobođen optužbe da se 4. rujna 2022. u ranije navedenom ugostiteljskom lokalu sukobio s ovdje tuženim, pa da bi zbog toga počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

8.1.Polazeći od ovih utvrđenja, sud prvog stupnja poklanja vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je prilikom dolaska tuženika između njega i treće osobe, dignuo ruke kako bi time dao do znanja da ne želi fizički sukob, u kontekstu činjenice da nije uzvratio na udarac u lice kojeg je dobio od tuženika.

Sa druge strane nije prihvatio iskaz tuženika, da je udario tužitelja u samoobrani, smatrajući da nije ničim dokazano da je tužitelj tuženika, a prije no što ga je tuženik udario, doista uhvatio za vrat kako to tvrdi tuženik. Kontradiktornim sud drži i iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je zaštitar izveo tužitelja iz lokala, budući da nitko to drugi nije potvrdio, napose ne svjedok AZ, koji je upravo te večeri radio kao zaštitar u lokalu. Pored toga, sud prvog stupnja ne prihvaća kao vjerodostojan dio iskaza tuženika ni da nije ulagao prigovor na rješenje doneseno u prekršajnom postupku koji se vodio povodom tog štetnog događaja, jer da se bojao i da se još uvijek boji tužitelja, u kontekstu neprijeporne činjenice da se kritične večeri usudio udariti tužitelja, kao i toga da i sam iskaz dat u tijeku ovog postupka na ročištu nije odavao nikakav strah od tužitelja. Konačno u prilog tome, sud uvažava činjenicu da iako je u lokalu te večeri bio zaštitar, da je tuženik koji je tamo bio u svojstvu konobara, navodno išao smirivati situaciju, što drži također nelogičnom tvrdnjom tuženika.

U svezi toga, prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinit i objektivan iskaz svjedoka MZ, koji je navodno vidio da je najprije tužitelj uhvatio za vrat tuženika, a tek onda da ga je tuženik udario, iz razloga jer je tvrdio da nije vidio da bi tužitelj bio krvav odnosno da je zadobio bilo kakvu ozljedu, kao i to da je i on prišao toj gužvu što međutim, nitko od stranaka ni ostalih svjedoka nije potvrdio.

Slijedom prednje izloženog, stajalište je prvostupanjskog suda da je odgovornost za predmetni štetni događaj isključivo na strani tuženika, te je u svezi sa time uvažio sadržaj čl. 1045. st.1. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a).

8.2.Na okolnost težine pretrpljenih ozljeda, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Marcelu Marcikić, iz kojeg je u bitnome razvidno da su ozljede tužitelja zadobivene u štetnom događaju opisane kao natučenje glave, gnječno-sjekotinska rana gornje usnice, trzajna ozljeda vrata i potres mozga blagog stupnja.

Nadalje je vještak utvrdio da je uslijed zadobivenih ozljeda, tužitelj trpio tjelesne bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 30 dana, te povremene bolove još oko 2 mjeseca; da je pretrpio primarni strah u trenutku napada, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata od ozljede, srednjeg intenziteta u trajanju do 5 dana, te slabog intenziteta do 20 dana; tuđa pomoć da je bila potrebna tužitelju 2 sata dnevno kroz 10 dana. Nastavno svemu prethodno navedenom, te ujedno cijeneći čl. 1100. i 19. ZOO- a, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, sud prvog stupnja utvrđuje da ukupna pravična naknada koja pripada tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 1.658,00 eur (po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova 1.061,00 eur, po kriteriju duševnih bolova zbog pretrpljenog straha iznos od 597,00 eur). Na ime naknade imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje iznos od 120,00 eur, sukladno čl. 1085. ZOO-a.

8.3.O pravu tužitelja na zakonske zatezne kamate na dosuđene glavnice, sud odlučuje primjenom čl. 29., 1103. i 1086. ZOO-a.

Kako je neimovinska šteta tužitelju nastala završetkom liječenja, a dospjela danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe (podnesena 23. veljače 2023.), stajalište je prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik u obvezi platiti kamate počam od 24. veljače 2024., zbog odlučuje kao u točki I. izreke.

Primjenom čl. 1103. ZOO-a, sud drži neosnovanim zahtjev tužitelja za zatezne kamate počam od 7. srpnja 2021., pa odlučuje kao u točki III. izreke.

Budući da je tužitelj zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu zatražio počam od presuđenja, to sud sukladno čl. 1098. ZOO-a, odlučuje kao u točki II. izreke. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a.

9.1.Rukovodeći se svime do sada izloženim, nije u pravu tuženik kada smatra da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tuženik taj koji je zadao tužitelju ozljede, obzirom na to da je bilo naguravanja i prije no što je on bio u kontaktu s tužiteljem.

Ovo iz razloga jer polazeći od toga da tuženik ni ne spori da je udario tužitelja, a da istodobno iz rezultata dokaznog postupka, unatoč komešanju koje je postojalo u jednom kratkom intervalu u prostoru lokala, što su spomenuli u svojim iskazima svi svjedoci, nitko nije potvrdio da bi tužitelja bilo tko drugi udario, tada pravilnim drži ovaj sud zaključak suda prvog stupnja da je upravo tuženik bio taj koji je predmetne prilike zadao ozljedu čije su posljedice bile ozljede utvrđene provedenim medicinskim vještačenjem.

9.2.U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ustraje na prigovoru postojanja suodgovornosti tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja, jer da je tužitelj prvi isprovocirao tuženika, pa da je zbog toga i tužitelj odgovoran u određenom omjeru za nastalu štetu, valja reći da ni ti navodi nisu pravno utemeljeni. Naime, ovaj sud u potpunosti prihvaća stajalište suda prvog stupnja, točnije ocjenu iskaza kako parničnih stranaka, tako i saslušanih svjedoka, posebice MZ, između ostalog i na okolnost nastanka samog štetnog događaja, te postojanja eventualne suodgovornosti tužitelja za isti, a temeljem čega je osnovano utvrdio i to da tijekom ovog postupka nije nedvojbeno dokazano da je tužitelj bio taj koji je prvi na bilo koji način isprovocirao tuženika bilo verbalno, bilo fizički, pa da je zbog toga tuženik bio prisiljen uzvratiti taj napad. Zbog toga, a radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, upućuje se tuženik na t.12.-12.4. obrazloženja pobijane presude.

10.U kontekstu do sada rečenog, ne može se prihvatiti kao pravno utemeljeno stajalište tuženika da je u odnosu na prednje navedene okolnosti, prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Slijedom toga, a suprotno ocjeni provedenih dokaza od strane tuženika, interpretaciji istih, prema prosudbi ovog suda žalbene tvrdnje tuženika nemaju uporišta u činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz tih dokaza, pa se nastavno tome ni interpretacija istih te osobni zaključci tuženika u odnosu na postojanje određenih pravno relevantnih činjenica, ne mogu prihvatiti kao utemeljena, Ovo stoga što se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja koje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, te na osnovi toga utvrđenih relevantnih činjenica. Nastavno navedenom, valja reći da se pravna stajališta navedena u prvostupanjskoj presudi u pobijanom dijelu zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da presuda suda prvog stupnja u ožalbenom dijelu nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

11.1.No, u pravu je tuženik kada u odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

11.2.Ovo iz razloga jer je iz stanja u spisu, razvidno da je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa naknade štete u visini od 1.778,00 eur, a da je tuženik u odgovoru na tužbu od 29. ožujka 2023. priznao osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja do iznosa od 600,00 eur, te predložio da se isti odbije s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu naknade štete.

Odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja je tužitelju za sve parnične radnje, priznao nagradu od po 100 bodova, odnosno 200,00 eur.

No, obzirom na prednje izneseno, kao i Tbr. 7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., dalje: Tarife), za vrijednost predmeta spora od 664,01 do 1.327,00 eur, pripada nagrada od 75 bodova, a za vrijednost od 1.327,01 do 13.272,00 eur, nagrada od 100 bodova.

11.3.Polazeći od prednje izloženog, za zaključiti je da se sukladno navodima odgovora na tužbu tuženika, nakon dostave iste sudu, u daljnjem tijeku postupka raspravljalo o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužitelja iznad priznatih 600,00 eur, odnosno osnovanosti zahtjeva za naknadu štete u preostalom iznosu od 1.178,00 eur, za koji pripada nagrada od 75 bodova po radnji, a ne 100 bodova koliko je priznato tužitelju pobijanom odlukom o trošku.

Shodno tome, valjalo je preinačiti tu odluku te dosuditi tužitelju parnični trošak koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur, nagrade za pristup na 2 ročišta u iznosu od 225,00 eur (od 7.12.2023. u iznosu od 75,00 eur, 11.07.2024. u iznosu od 150,00 eur) odnosno 425,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 531,25 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur i na presudu u iznosu od 33,18 eur, te trošak predujma za potrebe medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur, što sveukupno iznosi 897,61 eur, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 93,75 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ukazuje neosnovanim.

12.Zbog svih prethodno iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke u cijelosti, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 897,61 eur s pripadajućim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe preinačiti pobijanu presudu u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 93,75 eur s pripadajućim kamatama, primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a na način pobliže naveden u točki II. izreke presude.

13.Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković