REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2335/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NJ, zbog prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2025., broj: Pp-350/2025, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2025., broj: Pp-350/2025, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođena je optužbe okr. NJ da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je on naznačen u optužbi, nije ispunjeno biće prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prije analize zakonskih odredaba potrebno je istaknuti slijedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti opisno konkretizirane u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

6. Okrivljenici je optužbom stavljeno na teret da je počinila prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojom zakonskom odredbom se sankcionira počinitelj nasilja koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom. Navedena zakonska odredba jasno i nedvojbeno propisuje da počinitelj nasilja u obitelji mora postupati u skladu s pravomoćno izrečenom zaštitnom mjerom, a to znači da je vremenski period u kojem je zaštitna mjera bila na snazi jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer bez tog podatka ovaj prekršaj nije dovoljno određen.

7. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa optužbe, u istom nije naznačen vremenski period u kojem je zaštitna mjera, izrečena okr. NJ pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. listopada 2024., broj Pp-12948/2024, bila na snazi, a niti je taj vremenski period na bilo koji način odrediv s obzirom da je naznačeno samo da je zaštitna mjera izrečena u trajanju šest mjeseci ali nije naznačeno kada se ista počela izvršavati. Uslijed navedenih nedostataka, djelo prekršaja u ovom prekršajnom predmetu nije dovoljno određeno. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da svi konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nužno budu opisno sadržani i konkretizirani u činjeničnom opisu djela.

8. Stoga, djelo za koje se protiv okr. NJ vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi nije prekršaj jer djelo nije dovoljno određeno, iz kojeg razloga žalba tužitelja nije osnovana. Okolnost da je uz optužni prijedlog, kao dokaz, dostavljena presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. listopada 2024., broj Pp-12948/2024, što tužitelj ističe u žalbi, nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude jer, kao što je već navedeno, svi konstitutivni elementi prekršaja koji je predmet optužbe nužno moraju biti opisno sadržani i konkretizirani u činjeničnom opisu djela.

9. Iako nema nikakvog utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude, ovaj sud naglašava da je tužitelj u pravu kada ističe da činjenica pogrešno navedenog datuma rođenja žrtve nasilja nije nedostatak optužbe bez kojeg nije moguće voditi prekršajni postupak. Također, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud pogrešno, u obrazloženju svoje odluke, navodi da je u optužbi naveden samo poslovni broj odluke kojom je okrivljenici izrečena zaštitna mjera a ne i naziv suda, jer optužba sadrži i naziv suda koji je izrekao predmetu odluku.

10. Pogrešno smatra tužitelj da je prvostupanjski sud, u situacijama kada ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, a o tome se radi u ovom predmetu, bio dužan postupiti po čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona i pozvati tužitelja da ispravi odnosno nadopuni optužni prijedlog.

11. Odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona izričito je propisano:

„Ako sud, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe“.

12. Iz prethodno citirane zakonske odredbe, jasno je da prvostupanjski sud nije dužan, a zapravo ni ovlašten, pozvati tužitelja na ispravak donosno dopunu optužnog prijedloga kada, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj. U takvoj procesnoj situaciji, prema citiranoj zakonskoj odredbi, prvostupanjski sud je dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe. Pojednostavljeno rečeno, čl. 161. st. 6. (a i čl. 161. st. 5.) Prekršajnog zakona ima prednost pred čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona odnosno primjena čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona može eventualno doći u obzir ako prvostupanjski sud ne donese odluku na temelju čl. 161. st. 5. ili st. 6. Prekršajnog zakona.

13. Slijedom navedenog, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, ispitujući navedeni optužni prijedlog, donio presudu kojom je okrivljenika oslobodio optužbe pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.