Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-405/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Kelemen u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-944/18-81 od 21. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok je žalba tužene u pretežitom dijelu neosnovana a djelomično osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-944/18-81 od 21. veljače 2024. (točka I, II i III izreke):
a) preinačuje
- u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženoj isplatiti iznos od 163,62 EUR sa zateznim kamatama od 1. travnja 2015. do isplate te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
b) potvrđuje
- u preostalom dijelu točke I izreke,
- u točki II izreke,
- u točki III izreke.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna strana naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I Nalaže se tuženici EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti u roku od petnaest dana tužitelju ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 34.412,69 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama određenim u razdoblju od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a tekućim:
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.V.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VIII.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IX.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.X.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XI.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XII.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.l.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.ll.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.III.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.V.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VIII.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IX.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.X.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XI.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XII.2016. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.I.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.II.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.III.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.V.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VIII.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IX.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.X.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XI.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XII.2017. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.l.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.II.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.lll.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.V.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VIII.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IX.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.X.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XI.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XII.2018. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.I.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.ll.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.III.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.V.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VIII.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IX.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.X.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XI.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XII.2019. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1 .l.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.ll.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.lll.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1 .V.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1 .VIII.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1 .IX.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1 X.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1 .XI.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1 .XII.2020. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.I.2021. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.II.2021. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.III.2021. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2021. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.V.2021. do isplate te
na iznos od 2.200,27 kn (292,03 EUR) od 1.VI.2021. do isplate.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 11.529,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.III.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461 ,09 EUR) od 1.V.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VIII.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461 ,09 EUR) od 1.IX.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.X.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.Xl.2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XIl,2013. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.I.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.Il.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.III.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IV.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.V.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VI.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VII.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.VIII.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.IX.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.X.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XI.2014. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.XII.2014.. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.l.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.II.2015. do isplate,
na iznos od 3.474,11 kn (461,09 EUR) od 1.III.2015. do isplate.
III Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.930,15 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."
2. Protiv te odluke stranke su izjavile dopuštene i pravovremene žalbe s tim da tužitelj pobija točku II izreke pobijane odluke te točku III izreke u dijelu kojim mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi parničnog postupka, dok tužena pobija točku I i točku III izreke pobijane odluke. Žalbe se izjavljuju zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te se traži da se postupi sukladno traženjima, a zatraženi su i troškovi žalbe.
3. Na žalbu tužitelja je odgovoreno te je zatražen trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tužene u pretežitom dijelu neosnovana a djelomično i to u neznatnom dijelu je osnovana.
5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja kako ga je to končano specificirao podneskom od 18. travnja 2024. (l.s.342.) za isplatu iznosa od 45.940,29 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine.
6. Prvostupanjski sud je temeljem obimne raspravne građe odnosno provedenih dokaza naznačenih u točki 12. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:
- da su stranke bivši bračni drugovi te suvlasnici i to svaki za po ½ dijela predmetne nekretnine, u naravi četverosobni stan površine 123,13 m2 u stambenoj zgradi [adresa] u [adresa],
- da u predmetnom stanu od useljenja je živjela tužena a nastavila isti koristiti i nakon što je došlo do prekida bračne zajednice,
- da je tijekom trajanja prvostupanjskog postupka pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj P-1106/16 a u kojem postupku je donesena odluka kojom je naloženo tuženoj (i u ovom postupku tuženoj) predati tužitelju (i u ovom postupku tužitelju) u suposjed predmetni stan,
- da je u tom parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru tužena (i u ovom postupku tužena) zaprimila tužbu 11. ožujka 2015.,
- da je tužitelj ušao u suposjed predmetnog stana 19. svibnja 2021.,
- da je tužitelj temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 1. ožujka 2021. prenio svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine na treću osobu NN koja je upisana u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine,
- da tužitelj za utuženo razdoblje nije posjed predmetnog stana vršio kao posredni posjednik putem zajedničkog sina stranka BN i ŽN (majka tužene) jer isti nije dao dopuštenje da u njegovo ime vrše neposredan posjed predmetne nekretnine,
- da je tužena postala nepoštena posjednica u trenutku primitka tužbe (11. ožujka 2015.) u parničnom predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj P-1105/18, koji postupak je kako je već ranije rečeno pravomoćno okončan,
- da tržišna cijena mjesečnog najma stana iznosi 6.948,22 kune, odnosno ½ tog iznosa 3.474,11 kuna tj. sada 461,09 EUR (tečaj 7,53450) a što je utvrđeno temeljem vještačkog nalaza i mišljenja vještaka Borisa Čupića dipl. ing. građevinarstva u Zagrebu.
7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja a otklonivši prigovor promašene pasivne legitimacije (točka 20. obrazloženja pobijane odluke) kao istaknuti prigovor aktivne legitimacije (točka 20.-22.3. obrazloženja pobijane odluke) te prigovor zastare (točka 34. obrazloženja pobijane odluke) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 34.412,69 EUR i to za razdoblje od ožujka 2015. do 19. svibnja 2021., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer nije utvrdio da bi tužena bila nepoštena prije 11. ožujka 2015. pozvavši se pri tome na odredbe članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) kao i na pravna shvaćanja sa Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem SU IV-188/09-7 od 26. listopada 2009. (koje je ponovljeno i na Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-16/21 od 1. ožujka 2021.-opaska drugostupanjskog suda).
8. To sve pokušavaju dovesti u pitanje žalbe stranaka pobijajući pobijanu odluku u onom dijelu u kojem nisu uspjele u sporu.
9. Kako je već rečeno žalbama se pobija pobijana odluka i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s tim da žalba tužitelja uopće nije konkretizirana niti se navode koje to bitne povrede parničnog postupka su počinjene, dok žalba tužene ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, međutim tu povredu ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.
9.1. Dalje, ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud ne nalazi ni neku od drugih povreda postupka navedenih u tom članku.
10. Tužitelj u žalbi a pobijajući pobijanu odluku u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pokušava polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanje dovesti isto u pitanje tvrdeći da bi tužena i prije 11. ožujka 2015. (kada je zaprimila tužbu tužitelja radi predaje u suposjed u parničnom postupku P-1105/16 Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru) bila nepoštena jer da to proizlazi iz činjenica navedenih u drugim parničnim postupcima koje spise je prvostupanjski sud i pregledao. Međutim ti navodi žalbe tužitelja se ne mogu prihvatiti jer u prvom redu prvostupanjski sud nije vezan za činjenična utvrđenja u drugim parničnim postupcima već je vezan samo za izreku te odluke u tim parničnim postupcima, a u ovom postupku prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenih dokaza i ocjene istih (posebice saslušanja svjedoka i stranaka) nije utvrdio da bi tužena bila nepošten posjednik i prije 11. ožujka 2015. jer se tužitelj nikada nije protivio da saslušani svjedoci i tužena ostvaruju pravo na posjed cijele nekretnine tako da tužena i nije imala razloga posumnjati da bi joj tužitelj osporavao pravo na posjed na cijeloj nekretnini dok je a kada je zaprimila tužbu u parnici radi predaje nekretnine u suposjed (11. ožujka 2015.) ista postala nepoštena jer je tada tužitelj na nedvojben način izrazio volju za suposjedovanjem predmetnog stana.
10.1. Pored toga za istaknuti je da je tužitelj u žalbi a pokušavajući dokazati da je tužena i prije 11. ožujka 2015. bila nepošten posjednik iznosi tek sad u žalbi nove činjenice i dokaze, a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (članak 352. stavak 1. ZPP).
11. Tužena u žalbi, a dakako pobijajući pobijani dio odluke također upire na to da činjenično stanje nije u potpunosti pravilno utvrđeno odnosno i dalje smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran a sve s obzirom da je prije zaključenja glavne rasprave prestao biti suvlasnik predmetne nekretnine tj. predmetnog stana tako da već zbog toga nije ovlašten zahtijevati od bilo koga naknadu za korištenje predmetne nekretnine. No ti navodi tužene ne mogu se prihvatiti jer je svrha fiducijarnog prijenosa vlasništva, osiguranje tražbine te je tužitelj kao fiducijarni dužnik zadržao neka vlasničkopravne ovlaštenja, dakle i pravo na korištenje stvari, pa istom i nakon prijenosa prava vlasništva radi osiguranja tražbine pripadaju vlasničkopravna ovlaštenje dakle i pravo na naknadu i to sve do trenutka primopredaje predmetne nekretnine u suposjed (ovakav pravni stav je istaknut i u odluci VSRH Rev-1567/12 od 4. listopada 2016. a koji pravni stav prihvaća i ovaj drugostupanjski sud).
11.1. Dalje, tužena u žalbi ustraje u tome da je tužitelj vršio suposjed predmetnog stana kao posredni posjednik i to putem zajedničkog sina stranaka BN i ŽN, međutim iz provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud valjano ocijenio proizlazi da iz ničega ne proizlazi da bi posjed odnosno suposjed istih bio izveden iz posjeda tužitelja kao posrednog posjednika jer je za to potrebna izričita volja i suglasnost tužitelja a čega nema u konkretnom slučaju tako da je pravilno utvrđeno da tužitelj nije bio posredni posjednik predmetnog stana. Kako žalba tužene paušalno navodi da ona nikada nije onemogućavala u suposjedu predmetnog stana tužitelja uz neprijepornu činjenicu da je vođen i pravomoćno okončan postupak redi predaje predmetnog stana u suposjed te da je tužitelj ušao u suposjed predmetnog stana tek u ovršnom postupku i to 19. svibnja 2021. sasvim dovoljno ukazuje da je taj navod žalbe neosnovan i bez ikakve potvrde u ocjeni rezultata provedenih dokaza. U odnosu na žalbeni navod tužene o pravu retencije ŽN na predmetnoj nekretnini s obzirom da ista ima tražbinu prema ovdje tužitelju za istaknuti je da ista nije stranka u ovom parničnom postupku te da bez obzira da li bi ista ili ne imala to pravo, to sve u svakom slučaju ne dovodi u pitanje obvezu tužene na predaju predmetne nekretnine tužitelju u suposjed te isplatu naknade za korištenje nekretnine za razdoblje kada je postala nepošteni posjednik iste. Također a uzimajući u obzir od kada je tužena postala nepoštena posjednica (11. ožujka 2015.), te da traženje naknade zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana (konkretno u suposjed a to je 19. svibnja 2021.) a s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari predana 2. veljače 2018., dakle prije nego što mu je predmetna nekretnina tj. predmetni stan predat u suposjed to tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa dakako od vremena kada je tužena postala nepošten posjednik, a ne od najranije 19. svibnja 2021. kako to pogrešno smatra žalba.
11.2. I na kraju žalba tužene dovodi u pitanje i visinu mjesečno utvrđene cijene najma za predmetni stan, no ništa u tom pravcu ne konkretizira a pravilno je prvostupanjski sud na temelju vještačkog nalaza i mišljenja utvrdio visinu tržišne cijene stana a koju visinu prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud.
11.3. No, žalba je dijelom u pravu kada dovodi u pitanje dosuđeni iznos od 461,09 EUR sa zateznim kamatama počev od 1. travnja 2015. do isplate jer kod utvrđenja da je tužena postala nepoštena 11. ožujka 2015., to bi za taj mjesec bila dužna tužitelju nadoknaditi iznos od 297,47 EUR (461,09 EUR : 31 x 20) dakako sa zateznim kamatama od 1. travnja 2015. do isplate, dok je neosnovano prvostupanjski sud dosudio naknadu za taj mjesec i to u iznosu od 163,62 EUR (461,09 EUR– 297,47 EUR) sa zateznim kamatama tako da je u tom dijelu a povodom žalbe tužene i trebalo preinačiti pobijanu odluku te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. U preostalom dijelu točke I izreke a glede dosuđenih iznosa naknade za razdoblje od 11. ožujka 2015. do 19. svibnja 2021. zajedno sa zateznim kamatama trebalo je potvrditi točku I izreke pobijane odluke, kao i točku II izreke pobijane odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan jer nije utvrđeno da bi tužena i prije 11. ožujka 2015. bila nepošteni posjednik predmetnog stana.
13. Žalbama se dovodi u pitanje i odluka o troškovima parničnog postupka s tim što žalba tužitelja glede odluke o troškovima nije konkretizirana, dok tužena smatra da s obzirom na neosnovanost glavnog zahtjeva kojim su dosuđene naknade za korištenje predmetnog stana je pogrešna i odluka o troškovima. No, odluka o troškovima je pravilna i zakonita i valjano obrazložena, a prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud je vodio računa o uspjehu stranaka u postupku, a činjenica da je tužena neznatno povodom žalbe uspjela glede glavne stvari ne utiče na odluku o troškovima postupka tako da je istu i trebalo potvrditi.
14. Stranke su zatražile troškove žalbenog postupka i to tužitelj trošak žalbe a tužena trošak žalbe te trošak odgovora na žalbu. Ti zahtjevi su odbijeni iz razloga jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP), dok tužena mada je uspjela i to u neznatnom dijelu u žalbi glede glavne stvari po stavu ovog suda ne opravdava da joj se ni dijelom dosude ti troškovi jer u svojoj ukupnosti to nije utjecalo na konačan uspjeh stranaka u postupku, a trošak odgovora na žalbu nije bio ni potreban za vođenje ovog postupka (članak 166. u vezi sa člankom 154. i 155. ZPP), te je i odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.
15. Zbog prije navedenog razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a) temeljem članka 373. točka 3. ZPP, a pod točkom I b) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
Dubrovnik, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
