REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Krstine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CL, zbog prekršaja iz čl. 247 st. 2. t. 1. i st. 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 133/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 5. lipnja 2024., broj: Pp-136/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod t. I., žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 5. lipnja 2024., broj: Pp-136/2022, oslobođena je optužbe okr. CL da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 247 st. 2. t. 1. i st. 7. Zakona o strancima. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.
5. Naime, iz obrazloženja pobijane presude (odlomak 8.) proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio između ostalog, i na dopisu Ministarstva unutarnjih poslova Službe kriminalističke policije upućenog Državnog inspektoratu dana 15. listopada 2021. u kojem dopisu se navodi da je zaprimljena službena zabilješka od strane PU Splitsko dalmatinske II. PP Split o obavljenom razgovoru s državljankom Bosne i Hercegovine ZL, dakle, u kojem policijski službenik prepričava sadržaj obavijesnog razgovora s ZL, a koji razgovori je obavljen traženjem obavijesti od građana u okviru izvida prekršaja.
6. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio i na između ostalog, Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru, u kojem je navedeno što je okr. CL iskazala prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, a koji Zapisnik, po ocjeni ovog suda, nije mogao biti korišten u dokaznom postupku.
7. Prema odredbi čl. 90. st. 2. Prekršajnog zakona, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su, između ostalog, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka te koji su kao takvi izričito predviđeni u zakonu.
7.1. Odredbom čl. 158. st. 6. 7. i 8. Prekršajnog zakona propisano je:
„(6) Prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Pri tome ga moraju upozoriti da ima prao uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam izabere ili s liste dežurnih odvjetnika.
(7) Ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama ovog Zakona i ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku.
(8) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz stavka 6. i 7. ovoga članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.“
7.2. Kako je, dakle, slijedom citiranih zakonskih odredaba, propisano da se zapisnici o ispitivanju osumnjičenika odnosno svjedoka od strane ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti mogu koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku samo ako su te osobe ispitane sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika odnosno svjedoka u prekršajnom postupku, a u konkretnom slučaju se ne radi o postupanju u skladu s ovom zakonskom odredbom pa takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave ne mogu biti dokaz, nego imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, nego se na temelju čl. 121. st. 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.
8. Slijedom navedenog, sadržaj razgovora koju je ZL dala prilikom vršenja izvida prekršaja nije zakonit dokaz, jer se radi o neformalnom iskazivanju osobe pred policijskim službenikom, pa time nije zakonit dokaz ni dio Službene zabilješke u kojima se ti razgovori prepričavaju, pa tako niti dio dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Službe kriminalističke policije upućenog Državnog inspektoratu dana 15. listopada 2021. kojem se prepričava sadržaj navedene službene zabilješke, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje presude.
9. Isto tako, kako to proizlazi iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, okr. CL je, prije ispitivanja, upozorena po čl. 30. i čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku te čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona. Takva upozorenja nisu dostatna da bi se navedeni Zapisnik mogao koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.
9.1. Naime, upozorenja iz čl. 30. i čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku nisu ni od kakve važnosti za procjenu zakonitosti radnje ispitivanja osumnjičenika od strane tijela državne uprave, jer, kako to proizlazi iz izričite odredbe čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, osumnjičenika treba upozoriti sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Nadalje, upozoravanje osumnjičenika po čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona nije dostatno jer prvostupanjski sud nije tekstualno konstatirao upozorenja koja je dao osumnjičeniku, nego je samo naveo numeričku oznaku članaka određenog upozorenja. Da bi se zapisnik tijela državne uprave o ispitivanju osumnjičenika mogao koristiti kao dokaz potrebno je da osumnjičenik bude upozoren na sva svoja prava koja ima prema odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku.
9.2. S obzirom da se, dakle, u konkretnom slučaju ne radi o postupanju u skladu s čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, predmetni Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru ne može biti dokaz, nego ima značenje neformalne obavijesti i ne može ni na koji način biti unesen u dokazni materijal, nego se, na temelju čl. 121. st. 1. Prekršajnog zakona, mora izdvojiti iz spisa predmeta.
10. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku.
11. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.
12. Iz navedenih razloga, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. Osim toga, a bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može ukazati na daljnje propuste prvostupanjskog suda. Naime, postoji mogućnost utvrđivanja činjeničnog stanja ispitivanjem radnika koji su u inkriminirano vrijeme bili zaposleni kod okrivljenice na okolnost je li strana državljanka ZL bila zaposlena kod okrivljenice, kao i dodatno ispitivanje svjedoka JL o posrednim saznanjima koje ima o tome da je strana državljanka ZL radila kod okrivljenice, budući da on, prema stanju spisa, ima relevantna posredna saznanja.
14. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, na zakonit način provesti sve već provedene dokaze, dokaze na koje mu je ukazano ovom odlukom, a po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
15. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.