Poslovni broj: Usž-4199/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku odvjetniku Damiru Linti iz Zagreba, Veslačka 15b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi odbačaja žalbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-338/2024-5 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-338/2024-5 od 16. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-411-10/21-01/703, urbroj: 513-04- 23-2 od 10. studenog 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad, klasa: UP/I-411- 01/20-02/1583, urbroj: 513-007-01-09-21-03 od 26. veljače 2021.
Tim prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nepravodobna žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, klasa: UP/I-411-01/20-02/1583, urbroj: 513-07-01-09-20-01 od 25. rujna 2020., donesenog u predmetu utvrđivanja obveze doprinosa.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga kojima osporava presudu u cijelosti. Dalje u žalbi daje osvrt na okolnosti koje su u odlučnom razdoblju postojale, a posebno ističe da je pristup tijelima javne vlasti zbog pandemije virusa SARS – CoV-2 bio ograničen i odvijao se sukladno preporučenim mjerama, a sud je u osporenoj presudi zaključio da navedena okolnost nije odlučna, iako je utvrdio nespornim da nadležni ured Porezne uprave – Ispostava Susedgrad nije radio za stranke u roku za žalbu, odnosno niti na zadnji dan roka za žalbu. Tužitelj smatra da mu je bio ograničen pristup nadležnoj Ispostavi porezne uprave, odnosno ograničena (umanjena) mogućnost podnošenja žalbe, jer žalbu nije mogao predati u pisanom obliku neposredno, a niti usmeno izjaviti na zapisnik. Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt i na sadržaj upute o pravnom lijeku dane u prvostupanjskom rješenju, prema kojoj se, među ostalim, žalba može predati neposredno Poreznoj upravi ili izjaviti na zapisnik, a pri tome se ne navode bilo kakve preporučene mjere, odnosno ograničenja zbog pandemije. Tužitelj ukazuje i na mjerodavne zakonske odredbe koje propisuju mogućnost produljenja roka za žalbu kad zadnji dan roka pada u dan kad javnopravno tijelo ne radi. Dodaje da stranka koja postupi po pogrešnoj (ili nepotpunoj) uputi o pravnom lijeku ne može imati štetnih posljedica i ako je uputa o pravnom lijeku nepotpuna, da stranka može postupiti po važećim propisima, što je tužitelj upravo i učinio, jer je žalbu idući dan poslao poštom. Tužitelj smatra da je žalbu podnio u zakonom propisanom roku, a osobito jer se u opisanoj situaciji može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu nepotpune upute o pravnom lijeku, u kojem slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja. Dodaje da bez obzira što nije tražio dopunu upute o pravnom lijeku, žalbu je podnio u propisanom roku za dopunu rješenja, a osobito jer nadležno tijelo nije radilo na zadnji dan roka za žalbu, zaključuje da je u predmetnom slučaju rok za žalbu bio produljen, odnosno da je žalba podnesena u zakonskom roku. Tužitelj zaključuje da je stajalište prvostupanjskog suda protivno tome pogrešno, a pobijana presuda nije zakonita, jer je suprotna mjerodavnim zakonskim odredbama koje propisuju rok za žalbu, a obrazloženje te odluke je manjkavo i proturječno utvrđenim činjenicama i stanju spisa.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 25. rujna 2020. tužitelju dostavljeno 6. listopada 2020., a žalbu protiv tog rješenja je podnio 6. studenog 2020.
6. Pozivom na odredbe članka 180. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) upravna tijela su utvrdila da je zadnji dan roka za predaju žalbe bio 5. studeni 2020. Dalje se u obrazloženju pobijane presude navodi da su porezna tijela tijekom razdoblja pandemije (Covid-19) organizirala nesmetan rad sa strankama prema preporučenim epidemiološkim mjerama, a na službenim stranicama Porezne uprave, sukladno uputi za postupanje u vrijeme pandemije. Radi ostvarivanja svojih prava bez dolaska u prostorije Porezne uprave, porezni obveznici su pozivani na komunikaciju korištenjem servisa, putem sustava e-porezna, putem sustava e-Građani, putem telefona i e-maila i dr., što navodi tuženik u osporenom rješenju, kojim je žalbu tužitelja odbio pozivom na odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 49/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
7. Članak 180. OPZ-a propisuje da se žalba podnosi u roku od 30 dana od dana primitka poreznog akta, a daljnji članak 182. stavak 1. OPZ-a propisuje da ako žalba nije dopuštena, nije podnesena od ovlaštene osobe ili nije podnesena u roku, prvostupanjsko porezno tijelo žalbu će odbaciti.
8. Spisu predmeta prileži izvornik dostavnice iz koje proizlazi da je tužitelju rješenje od 25. rujna 2020. osobno dostavljeno na adresu prebivališta. Tužitelj je vlastoručnim potpisom potvrdio primitak tog rješenja, dana 6. listopada 2020. Također iz izlista pregleda statusa preporučene pošiljke, broj: RF666840700HR, koji prileži spisu upravnog tijela proizlazi da je dostava navedenog rješenja tužitelju izvršena 6. listopada 2020., čemu tužitelj ni ne prigovara.
9. Stoga, pravilno zaključuju upravna tijela da je posljednji dan roka od 30 dana za podnošenje žalbe bio 5. studenog 2020., a tužitelj je žalbu podnio 6. studenog 2020., tj. nakon zakonom propisanog roka.
10. U osvrtu na tužbene navode, prvostupanjski sud ističe da je pristup tijelima javne vlasti u navedenom razdoblju bio ograničen zbog pandemije virusa SARS – CoV- 2, tj. odvijao se sukladno preporučenim mjerama, a napominje da se radi o opće poznatoj činjenici. Tužitelj neosnovano ističe da mu takva činjenica nije bila poznata, jer je Vlada Republike Hrvatske 19. ožujka 2020. donijela Odluku o organizaciji rada tijela državne uprave za vrijeme trajanja epidemije bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS – CoV-2 ("Narodne novine", 32/20.).
11. Prvostupanjski sud nadalje u osvrtu na tužbeni navod vezano za neposrednu predaju žalbe ili podnošenje žalbe usmeno na zapisnik kod javnopravnog tijela, zaključuje da takav prigovor ne utječe na donošenje drukčije odluke. Iz upute o pravnom lijeku navedene u rješenju od 25. rujna 2020. proizlazi da se žalba može predati neposredno Poreznoj upravi ili putem pošte preporučeno, putem elektroničkog sustava Porezne uprave ili izjaviti i usmeno na zapisnik. K tome se dodaje da iz dokumentacije spisa proizlazi da je tužitelj tek 5. studenog 2020. (posljednji dan roka za žalbu) opunomoćio odvjetnika, stručnu osobu za podnošenje žalbe, a žalba je podnesena putem pošte preporučenom pošiljkom 6. studenog 2020., tj. nakon proteka zakonom propisanog roka.
12. Slijedom navedenog, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je sud utemeljio odluku. Stoga, protivno žalbenom navodu, obrazloženje pobijane presude nije manjkavo, već sadrži dostatne i argumentirane razloge, a time se isključuje bilo kakva sumnja o donošenju arbitrarne sudske odluke.
13. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava.
14. Prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi u bitnom su istovjetni razlozima koje je već naveo u tužbi, a tiču se okolnosti konkretnog slučaja i pravilnosti primjene materijalnog prava, u odnosu te navode je prvostupanjski sud dao valjane razloge u obrazloženju presude. Prvostupanjski sud, među ostalim, jasno navodi i obrazlaže da se u konkretnom slučaju ne radi o bilo kojoj od zakonom propisanih situacija, u kojima je moguće produljiti propisani rok za podnošenje žalbe. Također tužitelj ne iznosi opravdane i argumentirane razloge zbog kojih nije bio u mogućnosti žalbu podnijeti u propisanom roku, tj. postupiti na način naveden u uputi o pravnom lijeku koja je sastavni dio rješenja od 25. rujna 2020.
15. Stoga je, ocijenivši da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, ovaj Sud pozivom na članak 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.) žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
