REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1850/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: ad. 1) VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad. 2) VŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženka: ad. 1) NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad. 2) J. & P. LOGISTIK d.o.o. Split, Solurat 3, OIB: 68816173795, oboje zastupani po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2645/2024-2 od 30. prosinca 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-123/2021 od 9. srpnja 2024., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2645/2024-2 od 30. prosinca 2024. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2645/2024-2 od 30. prosinca 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2645/2024-2 od 30. prosinca 2024. kojim je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda.
2. Tuženici podnose prijedlog za dopuštenje revizije zbog jednog pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije poziva se na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2980/2024-2, Revr 313/2017-2 od 4. lipnja 2019., Revd- 1984/2024-2 od 17. rujna 2024. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 1275/2018 uz tvrdnju da je shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno shvaćanju zauzetom u pobijanim odlukama odnosno da je u sličnim situacijama dopušteno podnošenje revizije u odnosu na ista pravna pitanja. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postavljenim pitanjem podnositelj ukazuje na (eventualno) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.1. Pogrešno je i predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda odnosno odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva predlagatelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima, s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u ovom predmetu. Naime, odluka o sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenju postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
6. Budući da u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. U prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP predlagatelj iznosi tvrdnju da mu je zbog naročito bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na jednakost oružja kao dio prava na pravično suđenje time što su nižestupanjski sudovi odustali od tuženikovih dokaznih prijedloga bez ikakvih obrazloženja i to prijedloga za saslušanjem prvotuženika kao stranke te svjedoka CŠ i ZŠ čije saslušanje predloženo na okolnost posljednjeg mirnog posjeda stvari i prava koji su predmet posjedovne zaštite. Dakle, predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ukazuje na povredu temeljnog Ustavom zajamčenog prava na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
8. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanom rješenju te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženici u biti izražavaju nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem. Naime, činjenica da tuženici nisu uspjeli u predmetnom sporu, ne znači da su im ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
9. Glede predlagateljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a glede saslušanja tuženika i predloženih svjedoka, valja reći da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je na raspravi održanoj 28. ožujka 2024. sud prvog stupnja odlučio izvesti dokaz saslušanjem prvotuženika te je na tom ročištu na kojem je bio nazočan punomoćnik prvotuženika na temelju odredbe čl. 268. st. 2. ZPP uručio poziv za saslušanje prvotuženika na ročištu za 10. svibnja 2024., uz upozorenje da ako stranka ne pristupi na zakazano ročište, sud će odustati od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem. Na ročište održano 10. svibnja 2024. prvotuženik iako mu je dostava poziva uredno iskazana nije pristupio pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada nije prihvatio prijedlog punomoćnika tuženika za odgodu ročišta zbog nedolaska prvotuženika koji prema navodima njegovog punomoćnika zbog službene spriječenosti (boravka u [adresa]) nije pristupio na pozvano ročište, i kada je rješenjem odbio prijedlog prvotuženika i drugotuženika za odgodu tog ročišta te odustao od izvođenja dokaza saslušanjem prvotuženika.
9.1. Isto tako u odnosu na navode glede saslušanja svjedoka CŠ i ZŠ nižestupanjski sudovi odbijaju saslušanje predloženih svjedoka na okolnosti da su ti svjedoci bili isključivo posjednici predmetnih predmeta spora kraj činjenice da se u konkretnom predmetu radi o posjedovnoj parnici u kojoj se utvrđuje posljednje stanje posjeda (suposjeda) i čin smetanja, a ne jesu li pravni prednici tuženika bili u posljednjem stanju posjeda (suposjeda) predmeta spora.
10. Prema tome, ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično i pošteno suđenje.
11. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
