1

Poslovni broj: Gž R-268/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-268/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje D., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1073/2022-23 od 28. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1073/2022-23 od 28. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom  presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje D., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju D. K., OIB:…, Z. na ime razlike plaće bruto iznos od 8.125,49 EUR/61.221,68 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

− iznos od 118,28 EUR / 891,20 kn od 16.5.2017. pa do isplate

− iznos od 118,44 EUR / 892,40 kn od 16.6.2017. pa do isplate

− iznos od 118,43 EUR / 892,32 kn od 16.7.2017. pa do isplate

− iznos od 118,62 EUR / 893,76 kn od 16.8.2017. pa do isplate

-  iznos od 120,88 EUR / 910,80 kn od 16.9.2017. pa do isplate

− iznos od 120,85 EUR / 910,56 kn od 16.10.2017. pa do isplate

− iznos od 121,00 EUR / 911,68 kn od 16.11.2017. pa do isplate

− iznos od 123,34 EUR / 929,28 kn od 16.12.2017. pa do isplate

− iznos od 123,97 EUR / 934,08 kn od 16.1.2018. pa do isplate

− iznos od 123,81 EUR / 932,88 kn od 16.2.2018. pa do isplate

− iznos od 123,80 EUR / 932,80 kn od 16.3.2018. pa do isplate

− iznos od 123,80 EUR / 932,80 kn od 16.4.2018. pa do isplate

− iznos od 123,97 EUR / 934,08 kn od 16.5.2018. pa do isplate

− iznos od 123,81 EUR / 932,88 kn od 16.6.2018. pa do isplate

− iznos od 123,97 EUR / 934,08 kn od 16.7.2018. pa do isplate

− iznos od 127,77 EUR / 962,72 kn od 16.8.2018. pa do isplate

− iznos od 127,72 EUR / 962,32 kn od 16.9.2018. pa do isplate

− iznos od 127,84 EUR / 963,20 kn od 16.10.2018. pa do isplate

− iznos od 127,72 EUR / 962,32 kn od 16.11.2018. pa do isplate

− iznos od 127,77 EUR / 962,72 kn od 16.12.2018. pa do isplate

− iznos od 128,21 EUR / 966,00 kn od 16.1.2019. pa do isplate

− iznos od 132,12 EUR / 995,44 kn od 16.2.2019. pa do isplate

− iznos od 136,76 EUR / 1.030,40 kn od 16.3.2019. pa do isplate

− iznos od 136,68 EUR / 1.029,84 kn od 16.4.2019. pa do isplate

− iznos od 136,65 EUR / 1.029,60 kn od 16.5.2019. pa do isplate

− iznos od 136,76 EUR / 1.030,40 kn od 16.6.2019. pa do isplate

− iznos od 136,76 EUR / 1.030,40 kn od 16.7.2019. pa do isplate

− iznos od 136,76 EUR / 1.030,40 kn od 16.8.2019. pa do isplate

− iznos od 136,65 EUR / 1.029,60 kn od 16.9.2019. pa do isplate

- iznos od 139,36 EUR / 1.050,00 kn od 16.10.2019. pa do isplate

− iznos od 139,44 EUR / 1.050,64 kn od 16.11.2019. pa do isplate

− iznos od 139,36 EUR / 1.050,00 kn od 16.12.2019. pa do isplate

− iznos od 140,16 EUR / 1.056,00 kn od 16.1.2020. pa do isplate

− iznos od 142,86 EUR / 1.076,40 kn od 16.2.2020. pa do isplate

− iznos od 142,92 EUR / 1.076,80 kn od 16.3.2020. pa do isplate

− iznos od 142,96 EUR / 1.077,12 kn od 16.4.2020. pa do isplate

− iznos od 142,96 EUR / 1.077,12 kn od 16.5.2020. pa do isplate

− iznos od 142,93 EUR / 1.076,88 kn od 16.6.2020. pa do isplate

− iznos od 142,96 EUR / 1.077,12 kn od 16.7.2020. pa do isplate

− iznos od 142,86 EUR / 1.076,40 kn od 16.8.2020. pa do isplate

− iznos od 142,93 EUR / 1.076,88 kn od 16.9.2020. pa do isplate

− iznos od 142,96 EUR / 1.077,12 kn od 16.10.2020. pa do isplate

− iznos od 123,46 EUR / 930,24 kn od 16.11.2020. pa do isplate

− iznos od 88,48 EUR / 666,64 kn od 16.12.2020. pa do isplate

− iznos od 143,60 EUR / 1.081,92 kn od 16.1.2021. pa do isplate

− iznos od 149,39 EUR / 1.125,60 kn od 16.2.2021. pa do isplate

− iznos od 149,29 EUR / 1.124,80 kn od 16.3.2021. pa do isplate

− iznos od 149,21 EUR / 1.124,24 kn od 16.4.2021. pa do isplate

− iznos od 149,27 EUR / 1.124,64 kn od 16.5.2021. pa do isplate

− iznos od 149,39 EUR / 1.125,60 kn od 16.6.2021. pa do isplate

− iznos od 149,27 EUR / 1.124,64 kn od 16.7.2021. pa do isplate

− iznos od 149,27 EUR / 1.124,64 kn od 16.8.2021. pa do isplate

− iznos od 149,27 EUR / 1.124,64 kn od 16.9.2021. pa do isplate

− iznos od 149,27 EUR / 1.124,64 kn od 16.10.2021. pa do isplate

- iznos od 149,39 EUR / 1.125,60 kn od 16.11.2021. pa do isplate

− iznos od 149,27 EUR / 1.124,64 kn od 16.12.2021. pa do isplate

− iznos od 149,94 EUR / 1.129,76 kn od 16.1.2022. pa do isplate

− iznos od 150,06 EUR / 1.130,64 kn od 16.2.2022. pa do isplate

− iznos od 149,92 EUR / 1.129,60 kn od 16.3.2022. pa do isplate

− iznos od 149,94 EUR / 1.129,76 kn od 16.04.2022. pa do isplate

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.069,61 euro/15.593,46 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se tužitelj u dijelu tužbe i tužbenoga zahtjeva za naknadom iznosa zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.“

 

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi  tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 203. st. 8. Zakona o radu, da je ignorirao prigovore tuženika koji se temelje na toj odredbi čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se presuda u tome dijelu ne može ispitati. Ističe da je pogrešno pravno stajalište suda da se i na radni odnos tužitelja trebaju primijeniti odredbe čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanost, jer je tuženik prije svega ustanova socijalne skrbi, a posljedično tome i tužitelj djelatnik u djelatnosti socijalne skrbi te tuženik ne predstavlja osnovnu niti srednju školu, već dom socijalne skrbi sukladno čl. 194 i 195. Zakona o socijalnoj skrbi a isto potvrđuje i Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. Klasa: 951-033/22 -01/03 od 15. prosinca 2022.. Ističe kako time što tuženik nesporno obavlja, između ostalih svojih djelatnosti, i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja i time što se nalazi na popisu srednjih škola, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama NN 51/18 i svih ranijih. Ukazuje kako tuženik kao poslodavac nije dužan u slučaju spora primjenjivati dva ili više kolektivnih ugovora, jer je Zakonom o radu čl. 203. st. 8. nedvojbeno propisano da se u slučaju spora primjenjuje onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Ukazuje da je tuženik osnovan temeljem Zakona o socijalnoj skrbi i njegovo poslovanje spada u nadležnost Ministarstva socijalne skrbi a uvidom u registrirane djelatnosti tuženika, očito je da je njegova pretežita djelatnost orijentirana na socijalno, pa je od deset registriranih djelatnosti čak sedam socijalno te je prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku, tuženik razvrstan u djelatnost: „Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom Brojčana oznaka razreda: 87.30„. Navodi da se prvostupanjski sud u presudi nije referirao na dostavljenu sudsku praksu - presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2431/2021 od 20. travnja 2022. Ukazuje da o važnosti Nacionalne klasifikacije djelatnosti za primjenu pojedinog kolektivnog ugovora govori i pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda broj: Revr 1763/10. Ističe kako obrazloženje pobijane presude na gornje okolnosti ne sadrži nikakve razloge, stoga se ne može ni ispitati, a time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Ukazuje da nije pravilno i pravno osnovano prosto zbrajanje dodataka na uvjete za rad po dva kolektivna ugovora, samo zato što se tuženik između ostaloga doista bavi tim dvama djelatnostima a očito je da se dodaci na uvjete za rad s djecom koja imaju određene poteškoće preklapaju kako u odgojnom tako i u obrazovnom smislu te je upravo iz razloga što se radi o specifičnoj ustanovi koja ima štićenike s posebnim potrebama i sposobnostima, prilikom obračuna mjesečne plaće tuženik izvršio obračun plaće temeljem čl. 43. toč. 5. i čl. 46. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi prema kojem tužitelj mjesečno prima dodatke na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada u vrlo visokom koeficijentu od 1,4. Iz obračunskih isprava za tužitelja vidljivo je da je taj dodatak redovito isplaćivan te se ovaj dodatak preklapa s dodatkom koji se traži tužbom a tužitelj je u obračun visine utuženog dodatka uključio ne samo osnovicu plaće, nego je svoj obračun temeljio na postotku zbroja osnovice i drugih dodataka pa takav obračun premda matematički točan nije prihvatljiv i zakonit.               Žalbeni je prijedlog da se žalba usvoji i pobijana presuda preinači odnosno ukine.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.  – dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika te predlaže da drugostupanjski sud izjavljenu žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu te potražuje naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.125,49 eur / 61.221,68 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao razlike plaće za razdoblje od travnja 2017. do ožujka 2022. na ime neisplaćenih dodataka na plaću temeljem Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.

11. Među strankama je sporno da li se na tužitelja, a obzirom da je zaposlen u Centru za odgoj i obrazovanje D., koji obavlja djelatnost socijalne skrbi primjenjuje Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Kolektivni ugovori za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne Novine“ broj: 7/11., dalje u tekstu KU/11, „Narodne Novine“ broj: 72/14. dalje u tekstu KU/14 te „Narodne Novine“ broj: 51/18. dalje u tekstu KU/18) ili se primjenjuje Zakon o socijalnoj skrbi te Kolektivni ugovori za djelatnost socijalne skrbi („Narodne Novine“ broj: 42/14., „Narodne Novine“ broj: 61/18.).

12. Tijekom postupka, prvostupanjski sud je, dijelom kao nesporno između stranaka, a dijelom nakon provedenih dokaza, utvrdio činjenično stanje bitno za odluku i to:

 

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu nastavnika teorijske nastave te da je navedene poslove radnog mjesta nastavnika obavljao u utuženom razdoblju,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

- da iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. (dalje u tekstu: Sporazum), proizlazi da je isti sklopljen 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja,

- da su člankom 3. Sporazuma, sporazumne strane ugovorile kako će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećati s dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi:

- od dana 01. kolovoza 2007. godine: 2,0%

- od dana 01. srpnja 2008. godine: 2,1%

- od dana 01. srpnja 2009. godine: 2,2%

- od dana 01. srpnja 2010. godine: 2,2%

- od dana 01. srpnja 2011. godine: 2,2%

- od dana 01. srpnja 2012. godine: 2,3%

- da se uvećanja iz st. 1. predmetnog članka obračunavaju na način da se gore ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

- da je primjena gore navedene odredbe Sporazuma odgođena do 31. prosinca 2013., a sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., kojom se utvrđuje sadržaj izmjene i dopuna Dodatka Sporazuma te vjerodostojnim tumačenjem izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih Arbitražom od 7. prosinca 2011. (člankom 2. arbitražne odluke), Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. (člankom 2.) primjena povećanja osnovice odgođena je do 31. prosinca 2013.,

- da je odredbom članka 1. stavak 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj: 7/11, dalje u tekstu: KU/11), propisano je da na strani poslodavca Kolektivni ugovor obvezuje Vladu Republike Hrvatske, školski odbor, ravnatelja ustanove u kojoj se obavlja srednjoškolska djelatnost, a na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama te kojem se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu,

- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja ("Narodne novine", broj: 70/11, dalje u tekstu: Odluka) donesene temeljem odredbe članka 10. stavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, proizlazi da je člankom 1. Odluke donesena mreža osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova kojom se utvrđuju školske ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja sa svim njihovim objektima u kojima se provodi odgoj i obrazovanje, te program obrazovanja koje školske ustanove ostvaruju uključujući i posebne programe za učenike s teškoćama,

- da je prilogu 2. citirane Odluke utvrđena mreža srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja te pod točkom XXI. 1.1., pod brojem škole 58 naveden tuženik, Centar za odgoj i obrazovanje D. kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno oblikovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža.

 

13. Prvostupanjski sud je polazeći od gore navedenih utvrđenja zauzeo pravilno pravno shvaćanje, a kojeg prihvaća i ovaj sud, da je djelatnost tuženika između ostalog i obavljanje srednjoškolskog obrazovanja pa se stoga na radni odnos tužitelja primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne Novine“ broj: 7/11., dalje u tekstu KU/11, „Narodne Novine“ broj: 72/14. dalje u tekstu KU/14 te „Narodne Novine“ broj: 51/18. dalje u tekstu KU/ 18).

 

14. Naime prema odredbi čl. 16. KU/11 Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio tog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, te se stoga taj Sporazum primjenjuje na plaću tužitelja budući je utvrđeno da se i na tužitelja primjenjuje KU/11, pa dakle i svi kasniji ugovori koji su zaključeni za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

 

15. Među strankama nije sporna činjenica da su se ispunili uvjeti za primjenu Sporazuma počev od 1. siječnja 2014.

 

16. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku P. B. iz C. za financijska vještačenja d.o.o.  vještaku, kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, a na matematički obračun sačinjen po vještaku ni stranke nisu imale primjedbi. Iz nalaza vještaka sačinjenog  na temelju dokumentacije u spisu - Obračunskih listi za isplatu plaće - naknade (platne liste) za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2022. utvrđeno je, da pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na dodatke određene Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, razlika isplaćene plaće i pripadajuće plaće iznosi 8.125,49 eur / 61.221,68 kn.

 

17. Plaća tužitelja prvenstveno je regulirana Ugovorom o radu, a pored navedenog se na tužitelja imaju primijeniti i odredbe Kolektivnog ugovora koje obvezuju poslodavca jer poslodavac obavlja djelatnost za područje koje je zaključen Kolektivni ugovor. Na taj način na plaću tužitelja primjenjuje se najpovoljnije pravo, prije svega ono koje je utvrđeno Ugovorom o radu, a također i sva prava koja
tužitelju pripadaju na temelju odredaba Kolektivnog ugovora koji obvezuje tuženika kao poslodavca.

 

18. Prema tome, suprotno žalbenim navodima tuženika na tužitelja se primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi prema Ugovoru o radu, ali i odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama prema odredbi čl. 1. st. 2. KU/11, KU/14 i KU/18. Dakle, radi se o kumuliranju primjene navedenih Kolektivnih ugovora te se u konkretnom slučaju ne radi o preklapanju dodataka kako to pogrešno smatra tuženik.

 

19. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. je dogovoreno da će se dodaci na plaću obračunavati u svrhu reguliranja zaostajanja plaće u sustavu obrazovanja i znanosti, dok su Kolektivnim ugovorima za djelatnost socijalne zaštite propisani dodaci s osnova uvjeta rada (čl. 42. točka 5. i čl. 46.). Prema tome, radi se o sadržajno drugačijim dodacima, koji se dodaci ne isključuju niti preklapaju, a u pogledu navoda tuženika o zbrajanju dodataka valja reći kako tuženik nije istakao kakve daljnje dokazne prijedloge u pogledu dopune vještačenja u tom pravcu, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja koje je dano po vještaku financijske struke.

 

20. Stoga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

21. I o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. dalje: Tarifa).

 

22. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upućuje žalitelj kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 20. studenog 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

Bruno Franković