REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-30/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Gordane Jalšovečki članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RAU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi sklapanja ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1188/2022-2 od 27. veljače 2024,. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ps-19/2021-14 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1188/2022-2 od 27. veljače 2024. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ps-19/2021- 14 od 28. listopada 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I./ Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Turinina 3, da u svojstvu prodavatelja sa tužiteljicom RAU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu kupca, u roku od 15 dana sklopi Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sljedećeg sadržaja:

UGOVOR O PRODAJI

stana na kojem postoji stanarsko pravo

Članak 1.

REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Turinina 3, s jedne strane kao prodavatelj (dalje u tekstu: prodavatelj), prodaje, a RAU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa druge strane kao kupac (dalje u tekstu: kupac) kupuje, stan na kojem postoji stanarsko pravo a koji se nalazi u [adresa], koji je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada u [adresa], ukupne površine 690 m2, i to poseban dio nekretnine koji predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-179), stan br. 207 na 20. katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s WC-om, ulaznog hodnika, dvije ostave i lođe s pripadajućim spremištem, povr. 44,13 m2.

Članak 2.

Utvrđuje se da kupac na kupljenom stanu ima stanarsko pravo prema Odluci o dodjeli stana na korištenje od 08. prosinca 1993.g., odnosno da je kupac pravo kupnje stekao na temelju članka 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Članak 3.

Cijena stana iz članka 1. ovog Ugovora, uzimajući u obzir osobni, opći i položeni popust koji se priznaje kupcu, utvrđuje se u iznosu od 28.581,00 kuna (slovima: dvadesetiosamtisućapetstoosamedestjedna kuna), koju će kupac isplatiti jednokratnom isplatom.

Članak 4.

Kupac se obvezuje isplatiti prodavatelju cijenu iz članka 3. ovog Ugovora odjednom, u roku od 8 dana (slovima: osam dana), računajući od dana zaključenja ovog Ugovora.

Članak 5.

Kupac stječe pravo da na temelju ovog ugovora, a po isplati kupoprodajne cijene stana, ishodi prijenos prava vlasništva sa prodavatelja na ime i za korist kupca, na stanu opisanom u članku 1. Ovoga Ugovora, kod nadležnog Općinskog suda u Novom Zagrebu, bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja prodavatelja. Prodavatelj se obvezuje kupcu predati sve isprave potrebne radi valjane zemljišnoknjižne uknjižbe i prijenosa prava vlasništva na ime i za korist kupca, odmah nakon primitka uplate kupoprodajne cijene stana navedene u članku 3. ovoga Ugovora. Troškove uknjižbe snosi kupac.

Članak 6.

Danom zaključenja ovog Ugovora o prodaji stana, stanaru prestaje stanarsko pravo, istovremeno kupac preuzima prava i obveze vlasnika stana.

Članak 7.

Prodavatelj jamči da je vlasnik stana koji je predmet prodaje i da stan nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.

Članak 8.

Kupac snosi sve troškove i plaćanja koja se odnose na stan iz točke 1. ovog Ugovora od dana sklapanja Ugovora, kao i troškove i dužne takse u vezi ovjere potpisa i prijenosa prava vlasništva na svoje ime i za svoju korist.

Članak 9.

Ova presuda nadomješta Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

Članak 10.

Ovaj Ugovor je sklopljen u 1 izvorniku te 5 istovjetnih preslika izvornika ugovora.

U protivnom će, protekom roka od 15 dana, računajući od dana donošenja presude suda I. stupnja, ova presuda nadomjestiti Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

II./ Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Turinina 3, da tužiteljici RAU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici RAU naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn (tritisućesedamstopedeset kuna)/497,71 eur1 (četristodevedesetsedam eura i sedamdesetjedan cent), u roku od 15 (petnaest) dana.«.

2. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2878/2024-2 od 3. srpnja 2024. protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1188/2022-2 od 27. veljače 2024. tužiteljici dopustio podnošenje revizije u odnosu na povredu temeljenog prava vlasništva koje uključuje i legitimna očekivanja tužiteljice da će njena imovinska prava zasnovana na pravnom aktu biti poštovana, a njihovo ostvarenje zaštićeno.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22 – dalje: ZPP) u odnosu na povredu temeljnog prava vlasništva koje uključuje legitimna očekivanja da će imovinska prva tužiteljice biti poštovana, a njihovo ostvarenje zaštićeno. Predložila je da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati zahtjev tužiteljice, podredno da ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog povrede temeljnog prava iz čl. 385.a st. 2 ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici sklapanje ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sadržaja kao u izreci prvostupanjske presude, koji zahtjev će u protivnom nadomjestiti presuda.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica kao zaposlenica tadašnje RO „Aerodrom Zagreb“ (kasnije Zračna luka Zagreb) 1987. stavljena na listu reda prvenstva za dodjelu stana na korištenje,

- da je Odlukom o dodjeli stana na korištenje „Zračne luke Zagreb“ broj: 92-U.O.-48/93 od 8. prosinca 1993. tužiteljici dodijeljen stan koji se nalazi u [adresa]

[adresa], površine 44,32 m²,

- da je 3. rujna 1989. na temelju ugovora o privremenom korištenju i čuvanju, sklopljenim između Zračne luke Zagreb i RA isti stanovao u navedenom stanu, to je točkom. III. navedene Odluke o dodjeli stana na korištenje „Zračne luke Zagreb“ broj: 92-U.O.-48/93 od 8. prosinca 1993 naloženo UA da predmetni stan, koji mu je do dana donošenja navedene odluke dat na čuvanje, preda „Zračnoj luci Zagreb“, slobodan od osoba i stvari, u roku od 30 dana,

- da je Odlukom „Zračne luke Zagreb“ broj: 15-UO-51/94 od 17. svibnja 1994. odbijen prigovor RA i potvrđena Odluka o dodijeli stana na korištenje „Zračne luke Zagreb“ broj: 92-U.O.-48/93 od 8. prosinca 1993. tužiteljici,

- da je predmetni stan koji se nalazi u [adresa], površine 44,32 m², bio u fondu tadašnje RO “Badel” koja je 5. studenoga 1986. dala jednokratnu suglasnost RO Aerodrom da može raspolagati predmetnim stanom u kojem je tada stanovala obitelj R,

- da na temelju Odluke o davanju stana na korištenje “Aerodrom Zagreb” (sada Zračna luka Zagreb), od 30. prosinca 1988. RO Aerodrom rješava pitanje stana obitelji R na način da im je osiguran stan od 66,42 čm, koji je “Aerodrom Zagreb” 25. veljače 1988. stekao ugovorom o kupoprodaji od “VJESNIK”-OOUR “Plasman štampe na veliko”, a stan se nalazi u [adresa], u [adresa], III. kat,

- da unatoč zamjeni stanova iz fonda RO Aerodrom u [adresa], III kat površine 66,42 čm, koji je dobila obitelj R, s predmetnim stanom, koji je do tada bio u fondu RO Badel, prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Badel 1862, isti stan šifra: 04814614, koji se nalazi na 20. katu, stan broj 204, površine 44,13 čm, u stambenoj zgradi u [adresa], nije unijet u kapital društva Badel 1862 već je predan na upravljanje Fondu Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo,

- da je u posjedu predmetnog stana bio RA, na temelju ugovora o privremenom korištenju, kojemu je na sjednici Upravnog odbora Zračne luke Zagreb od 8. prosinca 1993. naloženo da preda stan u posjed RAU, ovdje tužiteljici,

- da tijekom 1994. RA podiže tužbu protiv Zračne luke Zagreb radi poništenja odluke o dodjeli stana na korištenje RAU, predmet se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br. Ps-943/94, u međuvremenu, nakon ukidnih odluka Županijskog suda u Zagrebu, Općinski sud u Zagrebu je donio presudu Ps-434/98 kojom se nalaže UA predati u posjed predmetni stan, slobodan od osoba i stvari Zračnoj luci Zagreb, u kojem postupku je tužiteljica sudjelovala kao umješač na strani Zračne luke Zagreb,

- da je presuda Općinskog suda u Zagrebu, posl.br. Ps-434/98 od 29. travnja 1999. pravomoćna i ovršna 25. lipnja 2001.,

- da je RA iselio iz predmetnog stana jer je sa Gradom Zagreb sklopio ugovor o korištenju stana sa zaštićenom najamninom u [adresa], stan površine 67 čm, te je stan u [adresa], na 20. katu trebao biti slobodan od svih osoba i stvari da se u njega nije uselila MA,

- da je na temelju Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sklopljenim sa [adresa] **.**.2001. MA bila u najmu spornog stana šifra: 04814614, koji se nalazi na 20. katu, stan broj 204, površine 44,13 čm, u stambenoj zgradi u [adresa], a kako bi Zračna luka Zagreb ispunila svoju obvezu davanja predmetnog stana na korištenje tužiteljici to je pokrenut postupak radi iseljenja MA, koja je stan mogla koristiti osobno, na određeno vrijeme i nije ga imala ovlasti davati u podnajam trećima,

- da je **.**.2005. MA protiv Zračne luke Zagreb, podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je Zračna luka Zagreb, u predmetu protiv RA zatražila da iseli iz predmetnog stana te ga oslobodi od osoba i stvari,

- da se predmetni postupak vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br. P-8346/05, u kojem je tužiteljica sudjelovala kao umješač na strani Zračne luke Zagreb, a koji je okončan u korist Zračne luke Zagreb jer je MA povukla tužbu na ročištu održanom 2. travnja 2009. slijedom čega je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem posl.br. P-8346/05 od 23. srpnja 2009., a koje je pravomoćno i ovršno od 8. listopada 2009., utvrdio da je tužba povučena,

- da je tužiteljica u zakonom propisanom roku, i na zakonom propisan način 29. prosinca 1995. podnijela zahtjev u mirnom postupku radi kupnje stana koji se nalazi u [adresa], površine 44,32 m² Gradskom komunalnom gospodarstvu Zagreb i Zračnoj luci Zagreb,

- da je Zračna luka Zagreb 10. siječnja 1996. odgovorila na zahtjev tužiteljice da je doista ista stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu, ali da do okončanja sudskog spora koji je pokrenuo RA, posl.br. Ps-943/94 (kasnije je spor vođen pod posl.br. Ps-434/98 koji je okončan presudom od 29. travnja 1999. u korist Zračne luke Zagreb - presuda je pravomoćna i ovršna 25. lipnja 2001.), ne može sklopiti ugovor o prodaji stana,

- da je 24. travnja 1996. tužiteljica pred Općinskim sudom u Zagrebu podnijela prijedlog za zaključenje sudske nagodbe u smislu tadašnje odredbe čl. 324. ZPP,

- da je 13. lipnja 1996. tužiteljica Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv Grada Zagreba i Zračne luke Zagreb radi zaključenja ugovora o otkupu stana, koji je vođen pod posl.br. Ps-592/96, koji postupak je u više navrata prekidan radi pravomoćnog okončanja postupka koji je RA vodio protiv Zračne luke Zagreb, kada je navedeni postupak pravomoćno okončan, tada je postupak tužiteljice radi sklapanja ugovora o otkupu stana na kojem je stekla stanarsko pravo, bio prekinut do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog po tužbi MA,

- da je u međuvremenu Zračna luka Zagreb 23. svibnja 2001. s tužiteljicom sklopila izvansudsku nagodbu kojom je tužiteljici dozvoljeno da uđe u posjed predmetnog stana no pravna služba Zračne luke Zagreb, nikada nije sastavila i sklopila ugovor o kupoprodaji s tužiteljicom na način kako se to Zračna luka Zagreb obvezala Izvansudskom nagodbom 23. svibnja 2001. u članku 3. niti je riješila ostale administrativne poslove do upisa predmetnog stana u zemljišne knjige,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem od 25. rujna 2015. odlučio nastaviti postupak posl.br. Ps-592/96, koji se nastavio voditi pod posl.br. Ps-111/16,

- da je tijekom toga postupka prvotuženik Grad Zagreb podneskom od 17. kolovoza 2017. istaknuo kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o upravljanju, stan postao vlasništvo Republike Hrvatske, s obzirom da je odredbom čl. 49. st. 2. Zakona propisano da se neprocijenjenom imovinom smatraju i stanovi na kojima postoji stanarsko pravo a koji još nisu prodani nositeljima stanarskog prava temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,

- da je Grad Zagreb dopisom od 8. ožujka 2012. obavijestio Agenciju za upravljanje državnom imovinom u Zagrebu, Ivana Lučića 6 da je predmetni stan isključen iz vrijednosti društvenog kapitala, da je temeljem odredbe čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom, stan prešao u vlasništvo RH, a da u njemu živi MA, koja je umrla **.**.2012., a nitko osim nje nije imao pravo korištenja navedenog stana,

- da tužiteljica, s obzirom na promjenu zakonske regulative nije više imala mogućnosti voditi spor pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br. Ps-111/16 te je povukla tužba s obzirom da je predmetni stan na temelju zakona prešao u vlasništvo Republike Hrvatske,

- da se pred prvostupanjskim sudom vodio postupak povezivanja zemljišne knjige sa knjigom položenih ugovora za stambenu zgradu u [adresa], posl.br. Z-55044/11, odnosno posl.br. Z-1060/19 (postupak obnove dijela zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]) te je glede spornog stana, po zahtjevu upravitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Zagreb, Savska cesta 1, dostavljen Zemljišnoknjižnom odjelu podatak da se glede posebnog dijela nekretnine, glede vlasnika koji nisu upisani u KPU, a nisu dostavili dokumentaciju, glede spornog stana za koji je upravitelj naveo pod rednim brojem 37. da je korisnik MA te je predložio da se kao vlasnik spornog stana upiše Fond Grada Zagreba, međutim kao vlasnik spornog stana upisana je upravo tuženica na temelju odredbe čl. 183. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama,

- da je tužiteljica 8. ožujka 2017. podnijela prijedlog za pokretanje pojedinačnog zemljišno-knjižnog postupka koji se pred Zemljišnoknjižnim odjelom Naslovnog suda vodio pod posl.br. Z-6356/17, a sve iz razloga što je tužiteljica ishodila pravomoćne i ovršne odluke protiv MA koja je predmetni stan koristila bez valjane pravne osnove te je Zemljišnoknjižni odjel Naslovnog suda rješenjem posl.br. Z-6356/17 od 21. travnja 2021. odbio prijavu za upis tužiteljice iz razloga što se iz stanja spisa ne bi moglo utvrditi da je na strani tužiteljice ostvarena bilo koja osnova stjecanja prava vlasništva već da je samo ostvaren temelj za kupnju predmetnog stana, a koja kupnja nikad nije realizirana,

- da je tužiteljica 29. ožujka 2019. Ministarstvu državne imovine (kasnije Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) podnijela zahtjev za otkup stana navodeći da se između ostalog, obratila Državnim nekretninama d.o.o. radi Izračuna cijene stana s obzirom da je u komunikaciji s ODO Novi Zagreb dobila informaciju da je Izračun cijene spornog stana potrebno dostaviti prije donošenja državnoodvjetničke odluke,

- da je tužiteljica od GSKG ishodila Izračun cijene spornog stana te je na dan 24. kolovoza 2018. cijena stana bez popusta iznosila 144.870,00 kuna, dok je cijena stana s popustom iznosila 28.395,00 kuna, o čemu je i obavijestila Ministarstvo državne imovine RH,

- da je postupajući po zahtjevu tužiteljice, Ministarstvo državne imovine zatražilo od nadležnog Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu pravno mišljenje može li ministarstvo s tužiteljicom sklopiti Ugovor o kupoprodaji stana na način definiran Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ili na temelju Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da je nakon uvida u zahtjev i popratnu dokumentaciju te nakon zatraženog očitovanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu dopisom broj: M-DO-12/20 od 20. svibnja 2020. utvrdilo da tužiteljica ima pravo na otkup stana po uvjetima Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ako je zahtjev za otkup predala u zakonskom roku, a koji rok je bio do 31. prosinca 1995.,

- da u tome dopisu Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu navodi da je tužiteljica „stekla pravo otkupa stana temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ali pod uvjetom da ispunjava sve ostale pretpostavke za otkup stana temeljem tog Zakona. Ministarstvo državne imovine, kao prodavatelj, je dužno prikupiti svu potrebnu dokumentaciju, a koju je predlagateljica dužna dostaviti.“,

- da je tužiteljica radi dokazivanja da ispunjava sve zakonske pretpostavke dostavila Ministarstvu državne imovine dokumentaciju propisanu odredbama Zakona o prodaji stanova, uključujući potvrdu da protiv nje nije pokrenut kazneni postupak za kaznena djela protiv RH ili za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, potvrdu da protiv nje nije pokrenut postupak za otkaz stanarskog prava, odnosno najma, potvrdu da u istom mjestu nema u vlasništvu useljivu kuću ili stan, izjavu danu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava te da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv RH, a koja izjava je ovjerena od strane javnog bilježnika Marka Jurlina iz [adresa], broj: OV-8307/20, od 30. rujna 2020.,

- da je postupajući po zahtjevu tužiteljice, Ministarstvo državne imovine zatražilo od iste da dostavi novi izračun cijene spornog stana koji će se uključiti u nacrt Ugovora o kupoprodaji, slijedom čega je tužiteljica 7. listopada 2020. od GSKG ishodila novi izračun cijene stana prema kojem cijena spornog stana bez popusta iznosi 145.822,00 kuna, dok prodajna cijena stana s popustom iznosi 28.581,00 kuna, za koju jednokratnu uplatu se tužiteljica i odlučila,

- da je nakon što je Ministarstvo ishodilo pozitivno mišljenje i pripremilo nacrt kupoprodajnog ugovora, a tužiteljica u međuvremenu dostavila svu zakonom propisanu dokumentaciju, ista imala legitimno očekivanje da će se pristupiti sklapanju ugovora, međutim Ministarstvo je je obavijestilo kako se neće pristupiti sklapanju kupoprodajnog ugovora jer Ministarstvo smatra da u konkretnom slučaju nije nadležno za prodaju spornog stana već da bi to upravo bila tuženica Republika Hrvatska,

- da je tuženica upisana kao vlasnik spornog stana u postupku povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora, odnosno u postupku obnove dijela zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pa je u konkretnom slučaju upravo tuženica pasivno legitimirana za prodaju spornog stana.

10.1. Prvostupanjski je sud, utvrdivši da tužiteljica u predmetnom stanu na adresi u [adresa], nikada nije stanovala, a kako je odredbom čl. 59. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85., 42/86., 37/88., 47/89., 12/90., 22/90., 51/90., 22/92., 58/93. i 70/93.; dalje ZSO) izričito propisano da se stanarsko pravo stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, a odredbom čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 43/92. - službeni pročišćeni tekst, 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02. i 113/02.; dalje ZPS) da stan po uvjetima toga Zakona ima pravo kupiti samo stanar (nositelj stanarskog prava), a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva te stanarev supružnik, zaključio da tužiteljica jer nikada nije bila stanar u tome stanu nema ni pravo kupiti stan prema odredbama ZPS, pri čemu činjenica postojanja odnosno izostanka odgovornosti za mogućnost stanovanja nije od važnosti, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

10.2. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku odluku, zaključio je da prema odredbi čl. 6. ZPS stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava – čl. 4. st. 1. ZPS) pod uvjetima tog zakona, a stanarom se smatraju osobe određene propisima o stanovanju. Prema odredbi čl. 59. ZSO stanarsko pravo na stanu stječe se ako se kumulativno ispune dva uvjeta i to da je došlo do useljenja u stan i da je do useljenja došlo na temelju pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove. Znači kada se ispune oba uvjeta useljena osoba dobiva status stanara-nositelja stanarskog prava. Tužiteljica ima pravomoćnu odluku o dodjeli stana na korištenje i to odluku Zračne luke Zagreb, Poduzeće za usluge u zračnom prometu d.o.o., Zagreb br. 92-U.O.-48/93. od 8. prosinca 1993. kojom joj se dodjeljuje jednosobni stan površine 44,32 m2, u [adresa], ali do njezinog useljenja u predmetni stan nikada nije došlo. Drugostupanjski je sud ocijenio da tužiteljica na predmetnom stanu nije stekla stanarsko pravo odnosno da se nisu ispunile zakonske pretpostavke zbog kojih bi se imala smatrati nositeljicom stanarskog prava na predmetnom stanu. Osim toga, sud je u pobijanoj presudi istaknuo da kupac u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZPS ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor o prodaji stana, a ne tražiti od suda da tuženiku naloži sklapanje ugovora o prodaji stana jer je sklapanje ugovora izraz slobodne volje stranaka.

11. Ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je već u odluci U-III/2466/2005 od 9. siječnja 2008. ocijenio neprihvatljivom pravnu praksu da samo zbog činjenice da tužitelji nisu u zakonom predviđenom roku (čl. 59. ZSO) uselili u predmetni stan i to zbog objektivne nemogućnosti useljenja u stan, koja se ne može pripisati krivnji tužitelja sama po sebi ne bi imala za posljedicu, odnosno otklonila mogućnost stjecanja stanarskog prava tužitelja na predmetnom stanu ako su tužitelji imali valjanu osnovu stjecanja stanarskog prava, tj. valjani ugovor o korištenju stana. Znači u situaciji kada je odlučeno da podnositelji nisu stekli stanarsko pravo samo zato jer nije bila ispunjena pretpostavka useljenja i da posljedično nisu stekli niti pravo na otkup odnosno na zadržavanje prava na otkup stana, Ustavni sud je ocijenio da je takvim pravnim shvaćanjem zanemarena svrha i cilj zakonodavnog uređenja stambenih odnosa, postojanje prijelaznih zakonskih odredaba koje se odnose na nedovršene postupke dodjele stanova, kao i činjenicu postojanja "pendentnih" prava bivših stanara, napose imajući u vidu okolnost da oni nisu odgovorni za nastalu činjeničnu i pravnu situaciju.

12. Stoga su nižestupanjski sudovi, strogo formalnom mehaničkom primjenom ZSO, povrijedili tužiteljici temeljno pravo vlasništva koje uključuje i legitimna očekivanja tužiteljice da će njena imovinska prava zasnovana na pravnom aktu (pravomoćnoj odluci o dodjeli stana na korištenje) biti poštovana, a njihovo ostvarenje zaštićeno (Europski sud za ljudska prava Vijatović protiv Hrvatske, Zahtjev br. 50200/13, presuda od 16. veljače 2016.).

13. U odnosu na zaključak drugostupanjskog suda da kupac u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZPS ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor o prodaji stana, a ne tražiti od suda da tuženiku naloži sklapanje ugovora o prodaji stana jer je sklapanje ugovora izraz slobodne volje stranaka, treba nižestupanjskim sudovima ukazati da je tužiteljica istaknula i zahtjev da presuda nadomjesti ugovor o prodaji stana (čl. 9., čl. 10. ugovora) što znači da sud ima ovlaštenje djelomično odbiti zahtjev za koji ocijeni da nije u skladu s čl. 9. st. 2. ZPS kao i djelomično prihvatiti zahtjev kojim je zatraženo da presuda nadomjesti ugovor o prodaji stana, ako ocijeni da je taj zahtjev osnovan.

14. Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi trebaju ponovno provesti postupak uvažavajući praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Rev-85/2000 od 24. siječnja 2001.), Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III/2466/2005 od 9. siječnja 2008.) i Europskog suda za ljudska prava (Vijatović protiv Hrvatske, Zahtjev br. 50200/13, presuda od 16. veljače 2016.) te ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje jer je zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju spora činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić