Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-44/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužiteljice HV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice UV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], I. i II. tužiteljice zastupane po punomoćniku Željku Bekini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, Preradovićeva 24, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, F. Hefelea 57, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 19. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika I. i II. tužiteljica te zakonskog zastupnika tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da I. tužiteljici HV isplati iznos od 2.236,66 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužiteljice HV u dijelu radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 2.236,66 eur od 3. lipnja 2015. do 29. travnja 2025., kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev II. tužiteljice UV koji glasi: "Nalaže se tuženici – Republici Hrvatskoj, isplatiti II. tužiteljici UV za korist i na račun I. tužiteljice HV iznos od 4.473,34 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 03. lipnja 2015. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da II. tužiteljici UV naknadi troškove ovog postupka, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da I. tužiteljici HV naknadi parnični trošak u iznosu od 4.984,95 eur, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se II. tužiteljici UV da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.050,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I. tužiteljica ŽV, II. tužitelj FV i III. tužiteljica UV podnijeli su ovom sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi naknade štete.

2. U tužbi I-III. tužitelji navode da su suvlasnici građevinskog zemljišta u Novom Selištu, Grad Petrinja, i to svaki u 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišno-knjižni odjel u Petrinji, kao zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisane kao Vinograd u polju ukupne površine 1493 m2. Predmetna zk.č.br. 226/1 k. o. [katastarska općina] odgovara kat. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina] (dalje: nekretnina). Pored navedene nekretnine I. tužiteljica je vlasnica građevinskog zemljišta koje se sastoji od: nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišno-knjižni odjel u Petrinji, kao: zk.č.br. 228 k. o. [katastarska općina], opisane kao Oranica Grm ukupne površine 593 m2, navedena čestica odgovora dijelu kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišno-knjižni odjel Petrinja, kao: zk.č.br 230/3 k. o. [katastarska općina], opisane koa Oranica Gaj u Poljani ukupne površine 755 m2. Navedena čestica odgovara dijelu kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zk.č.br. 232 k. o. [katastarska općina], opisane kao Oranica Bezuvka u Poljani ukupne površine 2349 m2. Navedena čestica odgovara dijelu kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišno-knjižni odjel Petrinja, kao: zk.č.br 229 k. o. [katastarska općina], opisane kao Pašnjak Gaj ukupne površine 147 m2, zk.č.br 230/2 k. o. [katastarska općina], opisane kao Oranica Gaj ukupne površine 2608 m2 i zk.č.br 231 k. o. [katastarska općina], opisane kao Voćnjak Bezuvka ukupne površine 1374 m2, naveden čestica odgovara dijelu kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišno-knjižni odjel Petrinja, kao zk.č.br 234 k. o. [katastarska općina], opisane kao Kuća i dvorište u selu ukupne površine 795 m2. Navedena čestica odgovara dijelu kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iznad nekretnine, s njezine južne strane, proteže se javna cesta Sisak-Glina, koja je odlukom Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture Klasa: 340-03/13-02/08, ur.broj: 530-05-13- 1 od 10.5.2013.g (NN broj 94/2014), razvrstana kao državna cesta Sisak- Petrinja-Glina, oznake D-37. Tužitelji su imali slobodan i nesmetan kolni pristup s državne ceste oznake D-37 do svoje nekretnine i to prisutnim paralelnim kolnim putem koji je proizlazio uz sjevernu stranu navedene državne ceste i nakon toga dolazio na nekretninu tužitelja. Tijekom 2012., 2013., te 2014.g izvedeni su radovi na rekonstrukciji državne ceste D-37, na dionici Petrinja- Gora u k. o. [katastarska općina], koja se dionica nalazi s južne strane iznad nekretnine. Investitor radova rekonstrukcije bilo je društvo Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, sa sjedištem u [adresa] (dalje investitor). Za potrebe rekonstrukcije, a prema zahtjevu investitora, dana 13. rujna 2012. sklopljen je ugovor o prodaji nekretnina za rekonstrukciju državne ceste D-37 dionica: Petrinja-Gora u k. o. [katastarska općina], između tužitelja kao prodavatelja i investitora kao kupca, koji je ugovor investitor sklopio u ime i za račun tuženika (dalje u tekstu: Ugovor o kupoprodaji). Predmet Ugovora o kupoprodaji je prodaja dijela nekretnine, odnosno dijela zk.č.br. 226/1 k. o. [katastarska općina], u površini od 1493 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno koja je upisana u PL 103 k. o. [katastarska općina] kao kat. č. br. [katastarska čestica], pod novom oznakom kat. č. br. [katastarska čestica] površine 46 m2, opisane kao što je navedeno u čl. 1. Ugovora o kupoprodaji. Kako se je predviđalo da će predmetan rekonstrukcija državne ceste imati za posljedicu nemogućnost dotadašnjeg pristupa tužitelja na njihovu nekretninu s državne ceste D-37, u odredbi čl. 5. st. 2. Ugovora o kupoprodaji tuženik se obvezao tužiteljima, po završetku radova na rekonstrukciji, osigurati pristup na preostali dio nekretnine na isti ili sličan način kako su isti koristili do sklapanja Ugovora o kupoprodaji. Tužitelji su uredno i u cijelosti ispunili sve svoje obveze preuzete Ugovorom u kupoprodaji, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu iz čl. 5. st. 2. Ugovora o kupoprodaji. Naime, tuženik nije tužiteljima osigurao pristup na preostali dio nekretnine na isti ili sličan način kako su isti koristili do sklapanja Ugovora o kupoprodaji, niti je osigurao bilo kakav drugi pristup nekretnini, iako je rekonstrukcija državne ceste D-37. Tužitelji smatraju da je, zbog konfiguracije terena, gradnja prilazne rampe jedina mogućnost za pristup toj cesti. Naime, tužitelji su naručili izradu ponude i projekta pristupne rampe, koja bi im omogućila pristup s državne ceste D-37 do njihove nekretnine, koji projekt je izrađen po društvu VEDRA INŽENJERING d.o.o., sa sjedištem u [adresa], dok je ponuda sastavljena od strane [obrt], obrta za građevinarstvo i poljoprivredu iz [adresa], prema navedenom projektu. Prema mišljenju tužitelja, ponuda i projekt pristupne rampe daje valjan, cjelovit i zakonit prikaz svih radova koje je potrebno izvesti radi izgradnje pristupne rampe u svrhu pristupa s državne ceste D-37 do tužiteljeve nekretnine. Predmetnom ponudom i projektom predviđena je cijena potrebnih radova za izgradnju navedene pristupne rampe, u iznosu od 212.038,20 kuna, bez PDV-a, odnosno 265.047,75 kn, sa PDV-om te stoga tužitelji potražuju od tuženika isplatu predmetnog iznosa na ime naknade neimovinske štete i to na način da tuženik isplati svakom tužitelju jednu trećinu navedenog iznosa-iznosa od 88.349,25 kn. Tužitelji smatraju da se predmetna šteta može naknaditi samo isplatom iznosa potrebnog za izgradnju pristupne rampe, s obzirom da povrat u prijašnje stanje nije moguć, a niti opravdan, jer bi isti podrazumijevao vraćanje dijela državne ceste D-37 koji prolazi uz nekretninu, u prijašnje stanje. Dosuđenu naknadu štete tužitelji će iskoristiti da bi sagraditi upravo tu prilaznu rampu, ili drugim riječima, da izvrše radnju na koji je bio obvezan tuženik. Također, tužitelji skreću pozornost naslovnom sudu da tuženik, ni po proteku dvije godine od dana pada u zakašnjenje, nije ispunio svoju obvezu za omogućavanjem pristupa nekretnini odnosno izgradnjom prilazne rampe, te stoga tužitelji smatraju da imaju posebno opravdan razlog potraživati isplatu novčane naknade štete, u svrhu financiranja izgradnje prilazne rampe, umjesto da potražuju od tuženika ispunjenje ugovorne obveze. Nadalje, tužitelji su izradi Projekta pristupne rampe, koji je izrađen po društvu VEDRA INŽENJERING d.o.o., imali izdatak u iznosu od 3.750,00 kn što tužitelji dokazuju priloženim računom br 2/1/1 od 5. siječnja 2015.g Tužitelji potražuju isplatu navedenog iznosa od tuženika i to na način da tuženik isplati svakom tužitelju jednu trećinu istog, odnosno iznosa od 1.250,00 kn, s obzirom da je predmetni izdatak potreban za uklanjanje predmetne štete. Naime, bez izrade navedenog projekta pristupne rampe, tužitelji ne bi bili u mogućnosti pravilno postaviti ovaj tužbeni zahtjev. Konačno, tužitelji ističu da tuženiku svakako bilo poznato da će tužiteljima nastati šteta rekonstrukcijom državne ceste D-37, zbog nemogućnosti pristupa tužitelja sa te cesta na nekretninu, zbog čega je u predmetnom Ugovoru o kupoprodaji i unesena odredba čl. 5. st. 2. po kojoj se tuženik obvezao osigurati pristup na preostali dio nekretnine na isti ili sličan način kako su tužitelji koristili do sklapanja Ugovora o kupoprodaji. Prema odredbama čl. 342. st. 1-2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi, a kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Prema odredbama čl. 346. st. 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik ima oravo na naknadu štete, koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora mogao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora, s obzirom na činjenicu koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate, dok je prema odredbama čl. 349. ZOO-a propisano da se na naknadu ugovorne štete na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO-a na naknadu izvanugovorne štete. Prema odredbama čl. 1085. st. 1., 3. i 4. ZOO- a, propisana je dužnost osobe odgovorne za štetu uspostaviti stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, a ako takvo popravljanje štete nije moguće, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Štetnik je dužan isplatiti novčanu naknadu i kada to oštećenik zahtjeva, a okolnosti slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

3. U odgovoru na tužbu tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te prigovor promašene pasivne legitimacije, a podredno se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao činjenično i pravno neosnovanom te predlaže isti odbaciti, a podredno odbiti u cijelosti kao neosnovan. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženica temelji na činjenici da tužitelji nisu potpisali navedeni Ugovor o prodaji nekretnina, a prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik temelji na činjenici da tuženica nije sklapala predmetni Ugovor o prodaji nekretnina, te nije ugovorna stranka, a nije niti bila izvoditelj radova ili investitor. Tuženica prigovora vjerodostojnosti Ugovora o prodaji nekretnina, jer su prodavatelji potpisani od iste osobe. Tuženica ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti jer je tuženica u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu i omogućila je pristup predmetnom zemljištu u suvlasništvu tužitelja u skladu sa projektnom dokumentacijom.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvatke iz zemljišnih knjiga (str. 17-21, 186-191 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 22, 185 spisa), presliku katastarskog plana (str. 23 spisa), obavijest iz prostorno planske dokumentacije (str. 24-26 spisa), izmjene i dopune prostornog plana uređenja grada Petrinje (str. 27-29), ugovor o prodaji nekretnina za rekonstrukciju državne ceste D 37 dionica Petrinja-Gora u k. o. [katastarska općina] (str. 30-34 spisa), očitovanje projektanta (str. 35 i 36 spisa), projekt pristupne rampe (list 36-76 spisa), preslike fotografija (str. 147-149 spisa), očitovanje inženjera Osijek Koteks od 2. 11. 2022. (str. 152-155 spisa), dopis Hrvatskih cesta d.o.o. s dijelom geodetskog elaborata i i kartama (str. 218-230 spisa), saslušan je svjedok GV, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te je provedeno geodetsko vještačenje po vještaku Saši Vranići i građevinsko vještačenje po vještakinji Mileni Polimac Rođak.

5. Svjedok GV je na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. 2. 2023. iskazao da je točno da je bio voditelj dijela radova, odnosno voditelj gradilišta i to za tvrtku Osijek Koteks, a koja je bila izvođač radova za posao rekonstrukcije državne ceste D37 kako je to navedeno u dopisu list 153 spisa. Ističe da sada ne može sa sigurnošću navesti u kojoj duljini radova se nalazi nekretnina koja je predmet ovog spora, no mogao bi ju pokazati na licu mjesta. Koliko se sjeća, u jednom dijelu i to od Novog Selišta do Župića uklonili su dio odbojne ograde kako bi se omogućio pristup sa te državne ceste D37 na susjedne parcele. To je najdetaljnije što za sada može reći, a detaljnije bi mogao samo ukoliko bi znao na kojem točno kilometru ceste se nalazi nekretnina koja je predmet ovog spora, odnosno ukoliko bi ista bila locirana na licu mjesta. Ističe da je sastavio sadržaj očitovanja s lista 153 spisa. Nakon što mu je predočen skica sa lista 153 spisa odgovara da na istoj ne može pokazati zemljišnoknjižnu česticu koja je predmet ovog spora jer ne zna.

6. Svjedok GV je na uviđaju održanom 26. 9. 2023. pokazao što smatra pristupom sa ceste D 37 na zemljište koje je predmet spora i to pokazao je mjesto na kojem je također bila predviđena izgradnja odbojne ograde, no međutim, ista nije postavljena isključivo iz razloga da tužitelji imaju pristup s navedene ceste na svoje zemljište. Također, radi pristupa na navedeno zemljište je izvođač po nalogu investitora i nadzorne službe nasipao kameni materijal. Ne može reći o kojem broju čestice se radi, no samo može pokazati mjesto za koje je njemu rečeno da će biti pristupni put i to je ono što pokazuje na licu mjesta. Ističe da je odvodnja s prisutne državne ceste u skladu s projektom i u funkciji. Nadalje, ističe da je od radova prošlo 12 godina što znači da ostaci nasute šute nisu zaostali od tih radova. Ne sjeća se da bi prije izvođenja radova bio pristup s cesta na zemljište već se sjeća da je sve bila šikara. Nakon što su mu predočene slike sa stranice 147-149 spisa odgovara da se radi upravo o cesti, odnosno o zemljištu prije navedene rekonstrukcije i da je iz fotografija sa lista 147 vidljivo da su uz rub ceste postavljeni betonski stupići zbog denivelacije te da postoji razlika u visini razine ceste i zemljišta od oko 1 m, stoga po njegovoj procjeni s dijela snimljenog na fotografiji s lista 149 spisa nije se moglo pristupiti na zemljište već eventualno s desne ceste snimljeno na fotografiji br. 148 spisa.

7. Rješenjem ovog suda br. P-326/17-6 od 14. prosinca 2017. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti II. tužitelja FV te je rješenjem suda br. P-17/2020-4 od 2. lipnja 2020. nastavljen postupak sa zakonskom nasljednicom iza pok. II. tužitelja – HV.

8. Podneskom od 16. 7. 2024. I-III. tužitelji su nakon provedenog građevinskog vještačenja precizirali tužbeni zahtjev na način da I. tužiteljica ŽV, za korist i na račun I. tužiteljice HV, zahtijeva isplatu iznosa od 2.236,66 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate, zatim, II. tužiteljica HV zahtijeva isplatu iznosa od 2.236,66 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate te III. tužiteljica UV, za korist i na račun I. tužiteljice HV, zahtijeva isplatu iznosa od 2.236,66 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate.

9. Rješenjem ovog suda br. P-17/2020-39 od 25. rujna 2024. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti I. tužiteljice ŽV te je rješenjem suda br. P-17/2020-50 od 6. prosinca 2024. nastavljen postupak sa zakonskom nasljednicom iza pok. I. tužiteljice ŽV – UV.

10. Podneskom od 11. 12. 2024. I. i II. tužiteljice su precizirale tužbeni zahtjev na način da I. tužiteljica HV zahtijeva isplatu iznosa od 2.236,66 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate te da II. tužiteljica UV, za korist i na račun I. tužiteljice HV, zahtijeva isplatu iznosa od 4.473,34 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate.

11. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev I. tužiteljice djelomično osnovan dok tužbeni zahtjev II. tužiteljice nije osnovan.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 27. 3. 2017. za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], čest. kat. br. 226/1 vinograd u polju površine 1493 m2 utvrđeno je da su suvlasnici navedene nekretnine HV FV, HV ŽV i HV UV, svaki u 1/3 dijela.

13. Iz zemljišnih knjiga za k. o [katastarska općina], prema stanju u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužiteljica HV je u cijelosti vlasnica nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], čest. kat. br. 226/1 vinograd u polju površine 1493 m2.

14. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 27. 3. 2017. za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], čest. kat. br. 228 oranica grm površine 593 m2 utvrđeno je da je vlasnica navedene nekretnine ŽV, u cijelosti te je uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 27. 3. 2017. za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], čest. kat. br. 230/3 oranica gaj u poljani površine 755 m2 i čest. kat. br. 232 oranica Bezuvka u poljani površine 2439 m2 utvrđeno da je vlasnica navedenih nekretnina ŽV, u cijelosti.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 27. 3. 2017. za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], čest. kat. br. 229 pašnjak gaj površine 147 m2, čest. kat. br. 230/2 oranica gaj površine 2608 m2 i čest. kat. br. 231 voćnjak Bezuvka površine 1374 m2, utvrđeno je da je vlasnica navedenih nekretnina ŽV, u cijelosti te je uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 27. 3. 2017. za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], čest. kat. br. 234/2 kuća i dvorište u selu površine 795 m2 utvrđeno da je vlasnica navedene nekretnine ŽV, u cijelosti.

16. Uvidom u prijepis posjedovnog lista (posjedovni list 103) za k. o. [katastarska općina], na dan 27. 3. 2017., utvrđeno je da je ŽV upisana kao posjednica nekretnina na br. kat. čestice [katastarska čestica] od 671 m2, 503 od 1045 m2, 504 od 824 m2, 505 od 573 m2, 506 od 4008 m2, 508 od 465 m2 i 509/1 od 3545 m2.

17. Prema obavijesti iz prostorno planske dokumentacije od 12. 10. 2012. Grada Petrinje, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo, zaštitu okoliša i kulturne baštine, proizlazi da se zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] (dio 226/1), 503 (dio 226/1), 504 (dio 230/3 i 228), 505 (dio 230/3), 506 (229, 230/2 i 231), 508 (dio 234/2) i 509/1 (232 i 234/2) k. o. [katastarska općina] nalazi unutar granica građevinskog područja i da je namijenjeno za izgradnju naselja, prema uvidu u Prostorni plan uređenja Grada Petrinje.

18. Nadalje, uvidom u ugovor o prodaji nekretnina za rekonstrukciju državne ceste D 37, dionica: Petrinja – Gora u k. o. [katastarska općina] od 13. 9. 2012. (dalje: Ugovor o prodaji), čl. 1., utvrđeno je iz istog proizlazi da je isti sklopljen između ŽV, UV i FV, kao prodavatelja, i kupca Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, u ime i za račun Republike Hrvatske, zatim, utvrđeno je da prodavatelji prodaju, a kupac kupuje od prodavatelja nekretninu pod oznakom dio k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 1493 m2, upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisanu u PL 103 k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] pod novom oznakom k. č. br. [katastarska čestica], površine 46 m2, pašnjak, a za koju su u zemljišnim knjigama k. o. [katastarska općina] br. z. k. ul. [broj ZK uloška] upisani ŠV u 1/3 dijela,, ŽV u 1/3 dijela i UV u 1/3 dijela, a kao posjednica u Katastru je upisana ŽV u 1/1 dijela, i to u PL 103 k. o. [katastarska općina] (članak 1. Ugovora).

19. U Ugovoru o prodaji, uz naznaku svakog od prodavatelja - ŽV, UV i FV, stoji vlastoručan potpis FV, a iz ovjere uz navedeni Ugovor o prodaji javne bilježnice Višnje Antoš Kovačićek iz Petrinje, br. OV-6342/12 od 14. 9. 2012., proizlazi da javna bilježnica potvrđuje da je FV u njezinoj nazočnosti priznao potpis na pismenu kao svoj.

20. Prema čl. 2. Ugovora o prodaji, ugovorne strane suglasno utvrđuju da su nekretnine iz čl. 1. koje su predmet prodaje u navedenim površinama i da služe za rekonstrukciju državne ceste D 37 u skladu s neovjerenim parcelacijskim elaboratom izrađenim od strane GEO – informatički studio d.o.o. za geodetske usluge te je člankom 3. ugovorena cijena za sve nekretnine iz čl. 1. Ugovora o prodaji u iznosu od 2.055,00 kn koji iznos se kupac obvezao platiti prodavatelju u roku od 30 dana od zaključenja Ugovora o prodaji.

21. Prema odredbi čl. 5. Ugovora o prodaji kupac će stupiti u posjed kupljenih nekretnina po potpisu Ugovora o prodaji, a prodavatelj se obvezuje do tog vremena odstraniti sve svoje stvari s tih nekretnina te iz predati kupcu na slobodnu uporabu te se kupac obvezuje, nakon završetka predmetnih radova, prodavatelju osigurati pristup na preostali dio predmetne nekretnine na isti ili sličan način kako je isti koristio i do sada.

22. Iz dopisa tvrtke Projektni biro d.o.o. za projektiranje i inženjering od 26. 8. 2013. proizlazi da su ugovorne obveze prema investitoru Hrvatske ceste d.o.o. na projektu rehabilitacije državne ceste D 37 završile okončanjem ugovora i predajom projektne dokumentacije investitoru te da navedena tvrtka u to vrijeme sudjeluje u građenju isključivo kroz projektantski nadzor.

23. Dakle, tužitelji tvrde da su prodavatelji ispunili svoje obveze iz Ugovora o prodaji dok kupac iz navedenog ugovora nije ispunio obvezu iz čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji, i to obvezu da nakon završetka ugovorenih radova, prodavateljima osigura pristup na preostali dio predmetne nekretnine na isti ili sličan način kako su prodavatelji isti koristili i do sada zbog čega zahtijevaju naknadu štete (u visini novčanog iznosa koji bi bio potreban za obavljanje radova omogućavanja takvog pristupa) dok tuženica s jedne strane ističe prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije (tvrdi da je Ugovor o prodaji na strani prodavatelja potpisala jedna osoba i da tuženica nije stranka Ugovora o prodaji), a s druge strane ističe da je Ugovor o prodaji u cijelosti izvršen i da je tuženica u cijelosti ispunila ugovornu obvezu odnosno da je prodavateljima omogućen pristup zemljištu u njihovom suvlasništvu u skladu s projektnom dokumentacijom.

24. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer iz Ugovora o prodaji, na kojem tužitelji temelje svoj zahtjev za naknadu štete, proizlazi da je kupac Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, navedeni ugovor sklopio u ime i za račun Republike Hrvatske, ovdje tuženice.

25. Nadalje, iz očitovanja Osijek-Koteks d.d. od 2. 11. 2022. proizlazi da je Osijek-Koteks d.d. 9. 11. 2011. kao izvođač radova uveden u posjed obnove državne ceste D 37 u duljini 9,2 km (Petrinja-Gora), da su radovi završeni 28. 11. 2013., da su se na spornoj dionici izvodili radovi izgradnje treće trake i ublažavanja postojećeg zavoja i da su svi radovi izvedeni su prema projektnoj dokumentaciji i pravilima struke.

26. Svjedok GV, voditelj radova u tvrtki Osijek-Koteks d.d., na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. 2. 2023. i na uviđaju održanom 26. 9. 2023. potvrdio je da je navedena tvrtka bila izvođač radova za posao rekonstrukcije državne ceste D 37.

27. Uvidom u dopis zakonskog zastupnika tuženice (Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu) od 3. 8. 2015. proizlazi da je prema nadzornom inženjeru i izvoditelju radova na parceli u vlasništvu podnositelja zahtjeva (ŽV i dr.) osiguran pristup u skladu s projektnom dokumentacijom, zatim, iz dopisa Projektnog biro Palmotićeva 45 d.o.o. za projektiranje i inženjering od 26. 8. 2013., vezano za projekt rehabilitacija državne ceste D-37 dionica 002 Petrinja-Gora, proizlazi da je navedeni projektant izvršio ugovorne obveze prema investitoru Hrvatske ceste d.o.o. i da su iste završile predajom projektne dokumentacije investitoru kao i da navedeni projektant sudjeluje u građenju isključivo kroz projektantski nadzor, te u konačnici iz odgovora tuženice na tužbu te navodima tuženice tijekom postupka proizlazi, ne samo da tuženik ne osporava izvršenu rekonstrukciju državne ceste D 37 na nekretnini iz Ugovora o prodaji već tvrdi (i na navedenu okolnost predlaže dokaze) i da je upravo tuženica u cijelosti ispunila ugovornu obvezu odnosno da je prodavateljima omogućen pristup zemljištu u suvlasništvu prodavatelja.

28. Stoga je, kraj prethodno utvrđenih činjenica prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, a ujedno i bespredmetan.

29. Nadalje, odredbama čl. 312. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 125/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri te da, ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

30. Unatoč prigovoru tuženice, tužitelji ne podnese nikakav dokaz da je Ugovor o prodaji doista sklopljen od strane prodavateljica ŽV i UV jer uz naznaku imena i prezimena navedenih prodavateljica stoji vlastoručan potpis FV, što proizlazi i iz ovjere javne bilježnice Višnje Antoš Kovačićek iz Petrinje br. OV-6342/12 od 14. 9. 2012., a tužitelji ne podnose niti dokaze da je Ugovor o prodaji od strane navedenih prodavateljica naknadno odobren (čl. 250. st. 2. ZOO).

31. Dakle, u Ugovoru o prodaji koji je predmet ovog spora nema naznake da prodavatelj FV, osim u svoje ime i za svoj račun, isti sklapa i u ime prodavateljica ŽV i UV niti u ovom postupku tužitelji dostavljaju takvu punomoć za zastupanje pri sklapanju ugovora (čl. 313. st. 1. ZOO), zatim, tužitelji ne podnose dokaze da je navedeni ugovor od strane prodavateljica ŽV i UV naknadno odobren, te u konačnici niti jedna od stranaka ovog postupka ne podnosi nikakve dokaze na okolnost da je kupac iz Ugovora o prodaji sukladno čl. 3. st. 1. Ugovora ugovorenu cijenu doista platio prodavateljicama ŽV i UV i nekretnina na čest. kat. br. 226/1 površine 1493 k. o. [katastarska općina] upisana je u cijeloj površini kao vlasništvo HV, suprotno odredbi čl. 4. st. 2. Ugovora o prodaji.

32. Za istaknuti je i da niti jedna stranka, iako uredno pozvane na ročište za glavnu raspravu određeno za dan 28. 9. 2022., za koje je određeno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, nisu pristupile ročištu niti su opravdale svoj izostanak.

33. Prema tome, sukladno odredbi čl. 312. st. 3. ZOO ima se smatrati da Ugovor o prodaji, u odnosu na prodavateljice ŽV i UV, nije niti sklopljen pa stoga nema mjesta zaključku da bi temeljem istog nastala kakva prava i obveze između tih ugovornih strana na strani prodavatelja i kupca iz navedenog ugovora odnosno tuženice (čl. 336. st. 1. ZOO), pa niti obveze iz čl. 4. st. 2. i čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji.

34. Nadalje, kako je tijekom ovog postupka II. tužitelj FV umro, podneskom od 25. 5. 2020., tada I. tužiteljica ŽV, majka umrlog FV, i HV, bračni drug umrlog FV, kao njegove zakonske nasljednice, svaka u ½ dijela, na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čest. kat. br. 226/1 ukupne površine 1493 m2 u 1/3 dijela prema rješenju br. O-10130/17 od 31. 1. 2018., izjavile su da preuzimaju postupak te su podneskom od 16. 7. 2024. tada I. tužiteljica ŽV i II. tužiteljica HV precizirale tužbeni zahtjev na način da I. tužiteljica ŽV, za korist i na račun I. tužiteljice HV, zahtijeva isplatu iznosa od 2.236,66 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate, te da II. tužiteljica HV zahtijeva isplatu iznosa od 2.236,66 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate.

35. Tijekom ovog postupka umrla je I. tužiteljica ŽV, a postupak je kao njezina zakonska nasljednica preuzela UV, koja je podneskom od 11. 12. 2024. precizirala tužbeni zahtjev na način da zahtijeva, za korist i na račun I. tužiteljice HV, isplatu iznosa od 4.473,34 eur sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate.

36. Takvo preciziranje tužbenog zahtjeva tužiteljica UV (uz preciziranje visine tužbenog zahtjeva temeljem provedenog geodetskog i građevinskog vještačenja), temelji na Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa sklopljenom između ŽV, UV i HV od 19. 5. 2020. Prema navedenog sporazumu, u bitnome, navedene stranke suglasno utvrđuju da su ŽV, UV i pok. FV, **.**.2017. pokrenuli parnični postupak protiv ovdje tuženice radi naknade štete u iznosu od 89.599,25 kn sa zateznim kamatama (predmet ovog suda br. P-326/), da je **.**.2017. umro FV te da se stranke navedenog sporazuma obvezuju obavijestiti Općinski sud u Sisku kako je HV u svojstvu nasljednice iza pok. FV preuzela postupak, te postaviti zahtjev za subjektivnom preinakom tužbe na način da HV preuzme ulogu jedine tužiteljice, te stupi na mjesto ŽV i UV, a u slučaju da Republika Hrvatska ne pristane na takvu preinaku tužbe, ŽV i UV su suglasne nastaviti sudjelovanje u parničnom postupku u svojstvu tužiteljica, i to u svoje ime, a za korist HV, postupajući u svemu prema uputama HV (čl. 1.1.7., čl. 1.1.10., čl. 4.1. i čl. 5.2. navedenog sporazuma).

37. U prvom redu valja reći da međusobno reguliranje odnosa na način kako to proizlazi iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 19. 5. 2020. nije od utjecaja na odluku suda o aktivnoj legitimaciji II. tužiteljice UV u ovo parnici.

38. Naime, UV je kao tužiteljica u ovom parničnom postupku po utuženoj osnovi (naknada štete zbog neispunjenja obveze iz čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji) zatražila su isplatu iznosa od 4.473,34 eur, sa zateznim kamatama od 3. 6. 2015. do isplate, te ovaj sud opravdanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na tu tužiteljicu procjenjuje upravo s obzirom na njezin status u ovom parničnom postupku – tužiteljice, a okolnost što je u tužbenom zahtjevu navela da isplatu zahtijeva za korist i na račun druge tužiteljice (HV) nije od utjecaja na odluku o aktivnoj legitimaciji tužiteljice UV niti je od utjecaja na odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tužiteljicu UV, a na koje odluke suda također nije od utjecaja interni sporazum stranaka (Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa sklopljenom između ŽV, UV i HV od 19. 5. 2020.).

39. Niti prema odredbama čl. 763. do 784. ZOO, kojima je reguliran ugovor o nalogu, a niti prema kakvim drugim pozitivnim propisima ne postoji institut prema kojem bi u konkretnom slučaju tužiteljica UV, kao punoljetna i poslovno sposobna osoba, u parničnom postupku u svoje ime postavila prema tuženici kakav zahtjev, a za korist i za račun druge osobe – tužiteljice HV, a da bi ovaj parnični sud svoj zaključak o osnovanosti zahtjeva tužiteljice UV temeljio na pravu te druge osobe – HV.

40. Prema tome, obzirom na zaključak ovog suda da Ugovor o prodaji u odnosu na prodavateljice ŽV i UV nije niti sklopljen (čl. 312. st. 3. ZOO), u odnosu na iste nema obveze tuženice utemeljene na Ugovoru o prodaji prema tužiteljici UV (čl. 3376.st.1.), a stoga niti obveze naknade štete tuženice tužiteljici UV prema odredbi čl. 342. st. 2. ZOO, neovisno o činjenici što je konačnim preciziranjem tužbenog zahtjeva isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete zatražila za korist i na račun tužiteljice HV.

41. Obzirom na sve navedeno, te na činjenicu da je HV, prema zemljišnoknjižnom stanju nekretnina u k. o. [katastarska općina] u vrijeme zaključenja glavne rasprave, u cijelosti vlasnica nekretnine upisne u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], čest. kat. br. 226/1 vinograd u polju površine 1493 m2, u odnosu na tužiteljicu UV, osnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije te je u konačnici tužbeni zahtjev II. tužiteljice UV u cijelosti odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

42. Nadalje, I. tužiteljica HV u parnicu je stupila sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP, nakon prekida ovog postupka zbog smrti tužitelja FV.

43. Ugovor o prodaji u odnosu na prednika tužiteljice HV - prodavatelja FV potpisan je od strane prodavatelja FV, sklopljen je u odnosu na istog sukladno odredbi čl. 247. st. 1. ZOO, pa stoga prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na I. tužiteljicu HV nije osnovan.

44. Prema odredbi čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u konkretnom slučaju obveza kupca bila je, nakon završetka radova rekonstrukcije državne ceste D 37 (čl. 1. i 2. Ugovora o prodaji), prodavatelju osigurati pristup na preostali dio predmetne nekretnine na isti ili sličan način kako je isti koristio i do sada (čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji).

45. Radi utvrđenja ispunjenja obveze ugovorene odredbom čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji izvedeni su dokazi uviđajem na licu mjesta te geodetskim vještačenjem po vještaku Saši Vraniću i građevinskim vještačenjem po vještakinji Mileni Polimac Rođak.

46. Vještak Saša Vranić u svom nalazu i mišljenju od 26. listopada 2023. navodi da je geodetskom izmjerom na očevidu 26. rujna 2023. identificirana katastarska čestica [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je izvršena položajna i visinska izmjera detalja zatečenog na i oko predmetne katastarske čestice uz državnu cestu D-37. Detalj koji je izmjeren obuhvatio je asfaltirani plato na susjednoj k. č. [katastarska čestica], izlaz cijevi koja prolazi ispod D-37 i koja služi za odvodnju površinskih voda sa suprotne strane ceste te potporni zid koji predstavlja ujedno i rub D-37.Geodetska izmjera postojećih međa i građevina obavljena je GNSS - RTK metodom uređajem "Stonex S900A" pomoću servisa CROPOS. Geodetska izmjera je izvršena u apsolutnom koordinatnom sustavu HTRS96/TM. Obrada podataka mjerenja kao i izrada skice izmjere obavljena je u programskom paketu ZwCAD 2024 s dodatkom za obradu geodetskih mjerenja GeoPLUS. Na predmetnoj katastarskoj čestici nisu zatečene bilo kakve trajne međne oznake. Prilikom očevida, međa predmetne katastarske čestice pokazana je prema koordinatama preuzetim s katastarskog plana. Prema identifikaciji katastarskih čestica, predmetna ZK čestica 226/1 odgovara katastarskim česticama [katastarska čestica]. S time da je 502 smještena južnije uz k. č. [katastarska čestica] (D-37), a 503 sjevernije te prilikom očevida nije identificirana. Prilikom očevida, izmjerene su točke uz potporni zid na rubu D-37 na gornjem rubu (na k. č. [katastarska čestica]) i donjem rubu (na česticama 501, 502, 507/3) kako bi se utvrdila visinska razlika između ravnine ceste i terena na navedenim česticama. Također, izmjeren je i asfaltirani plato za koji je utvrđeno kako se nalazi na k. č. [katastarska čestica]. Površina asflatiranog platoa iznosi 47 m2 te nakon završetka asfaltiranog dijela kreće visinski pad prema predmetnoj čestici 502. Isto tako, na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] je izmjeren propust, odnosno cijev koja odvodi površinske vode sa suprotne strane ceste na predmetnu česticu. Snimljen je gornji rub navedene cijevi te je snimljena visina terena u blizini cijevi. Isto tako, u blizini cijevi snimljena je i visina gornjeg ruba potpornog zida (točka 11, visina 147.79) Gornji rub potpornog zida, odnosno rub državne ceste D-37 na skici izmjere je predstavljen sljedećim točkama: Točka 1 (visina 149.37), Točka 7 (visina 148.90), Točka 6 (visina 148.64), Točka 9 (visina 148.44), Točka 11 (visina 147.99) i Točka 14 (visina 147.26). Asfaltirani plato je prikazan je na skici izmjere sljedećim točkama: Točka 1 (visina 149.37), Točka 2 (visina 149.06), Točka 3 (visina 148.66), Točka 4 (visina 148.18), Točka 5 (visina 148.47) i Točka 8 (visina 148.68). Donji rub potpornog zida (točke terena na česticama 501, 502, 507/3) prikazane su sljedećim točkama: Točka 2 (visina 149.06), Točka 8 (visina 148.68), Točka 5 (visina 148.47), Točka 10 (visina 147.49), Točka 13 (visina 146.63) i Točka 15 (visina 145.96). Položaj i oblik predmetnih katastarskih čestica te izmjerenog detalja i visine izmjerenih točaka iskazani su na skici izmjere.

47. Vještakinja Milena Polimac-Rođak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2023. navela je da je iz čl. 5. Ugovora o prodaji nekretnina za rekonstrukciju državne ceste D- 37, dionica Petrinja- Gora u k.o. ovo Selište, između tužitelja (ŽV, UV i FV) u svojstvu Prodavatelja i Hrvatskih cesta kao Kupca, proizlazi da će Kupac a nakon završetka predmetnih radova osigurati prodavatelju pristup na preostali dio predmetne nekretnine na isti ili sličan način kako je isti koristio i do sada. Iz dokumentacije u spisu nije vidljiva pozicija i način pristupa na česticu tužitelja, prije rekonstrukcije ceste. Navela je da nije u mogućnosti utvrditi da li je izvođač radova (na rekonstrukciji državne ceste D-37) vlasnicima preostalog dijela nekretnine iz toč. l. osigurao pristup s državne ceste D-37 na preostali dio nekretnine, zbog slijedećih razloga: nije poznato odgovara i stvarno stanje na terenu i granice parcela na terenu onima označenima na digitalnoj kopiji katastarskog plana, nije poznato odgovara li projektna dokumentacija za rekonstrukciju ceste D-37 (geodetski snimak) stvar om stanju na terenu, nije poznato odgovara li projektna dokumentacija za rekonstrukciju ceste D-37 (geodetski snimak) dana njem digitalnom katastarskom planu, nije poznato što predstavIja „preostali dio nekretnine tužitelja” te nije poznato je li izvođač radova izveo radove u skladu s projektom u smislu da izvedeni prilaz (ugibalište) osiguravan pristup parceli u vlasništvu tužitelja. Navodi da je iz izjave svjedoka tijekom očevida bi proizašlo da je izvedeno ugibalište u naravi prilaz parceli tužitelja, te da je isti prilaz izveden u skladu s projektnom dokumentacijom. Ukoliko se utvrdi da izvedeno stanje ne osigurava prilaz parceli tužitelja kao što je prikazano na skici izmjere koja je sastavio dio geodetskog vještačenja, logično rješenje bi bilo sanacija postojećeg prilaza i produljenje istog do granice preostalog dijela nekretnine tužitelja koja također nije poznata jer spisu ne prileži parcelacijski elaborat iz kojeg bi bilo vidljivo što predstavlja k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja česta je bila predmet kupoprodaje između tužitelja kao prodavatelja i Hrvatskih cesta d.o.o. kao kupca. Navedeno produljenje prilaza bi predstavljalo oduzimanje dijela zemljišta k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu fizičke osobe ĐV. Da bi se procijenio trošak izvedbe prilaza sa prometnice na česticu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prethodno je potrebno utvrditi: je li projektom rekonstrukcije državne ceste D-37 obuhvaćeno izvođenje prilaza predmetnoj čestici tužitelja, je li izvedeno stanje asfaltiranog ugibališta u naravi prilaz parceli tužitelja i je li isti izveden u skladu s projektom rekonstrukcije ceste D-37, je li moguće u skladu s prostornim planom u postojećom regulativom iz područja prometa, izvesti novi prilaz čestici tužitelja, je li moguće ishoditi potvrde javnopravnih tijela na Projekt pristupne rampe koji je priložen u spisu izrađen po Vedra-inženjering d.o.o., projektant DV ing. građ., TD 02/2015 te je li postojao pješački ili pješačko/kolni ulaz na parcelu tužitelja prije rekonstrukcije ceste D-37 i koji radovi bi predstavljali "pristup na preostali dio predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja na isti ili sličan način kako je isti koristio i do sada (misli se do sklapanja Ugovora o prodaji nekretnine za rekonstrukciju državne ceste D-37 dionica Petrinja-Gora u k. o. [katastarska općina] na dan 13. rujna 2012.).

48. Nakon dostave dodatne dokumentacije od strane kupca Ugovora o prodaji vještakinja Milena Polimac Rođak je u očitovanju od 28. ožujka 2024. navela da se iz tražene projektne dokumentacije predmetne dionice ceste može utvrditi koja je površina i lokacija predviđenog ugibališta za pristup parceli tužiteljica. Ukoliko izvedeno ugibalište ne osigurava pristup parceli tužiteljica, moguće je da je izvedeno sa pomakom (tlocrtno gledano), što bi značilo da treba korigirati izvedeno stanje i da ga je potrebno izvesti u skladu s projektom na način da ostvari kontakt sa parcelom tužiteljica. Obližnja k. č. br. [katastarska čestica] je čestica puta, a na njoj je vidljiv objekt, ako se primijeni pomak slike tako da navedeni objekt bude smješten na k. č. br. [katastarska čestica] tj. izvan puta nadesno (što predstavlja stvarno stanje na terenu), istim pomakom bi se ostvario i kontakt izvedenog ugibališta sa k. č. br. [katastarska čestica] (čestica tužiteljica). Lijeva strelica označava ugibalište izgrađeno za pristup k. č. br. [katastarska čestica], a desna strelica označava objekt koji se u naravi nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] a ne na čestici puta k. č. br. [katastarska čestica]. Zbog toga smatra da je važno imati uvid u projektnu dokumentaciju temeljem koje su izvedeni radovi na rekonstrukciji ceste D-37, jer za izvedeno stanje možda nije odgovoran izvođač (u zadatku vještačenja se traži odgovor na pitanje je li izvođač radova osigurao pristup). Pod pretpostavkom da DKP odgovara stvarnom stanju na terenu i da izvedeno ugibalište ne ostvaruje kontakt sa česticom tužiteljica, potrebno je izvesti povećanje asfaltirane površine ugibališta u smjeru istoka. Uzevši u obzir podatke iz geodetske skice izmjere, da bi izvedeno ugibalište ostvarilo kontakt sa česticom tužiteljica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] potrebno ga je produljiti za 4 m sjeverni rub i 3 m južni rub, prosječno 3,5 m u izvedenoj širini 3,60 m – pa bi površina produljenja ugibališta iznosila 12,60 m2. Prosječna cijena izgradnje kolničke površine iznosi 110 eur/m2 (uklanjanje postojećeg završnog sloja, priprema podloge nasutim materijalom, zbijanje podloge i asfaltiranje), što bi u predmetnom slučaju predstavljalo trošak od 12,60 x 110 = 1.386,00 eur. Zbog oštećenja postojećeg ugibališta i slijeganja površine, isto ugibalište nije u funkcionalnom stanju. Stoga procjenjuje da je potrebno izvesti novu pripremu podloge i asfaltiranje u punoj površini ugibališta od 61 m2, što predstavlja trošak od 61 x 110 = 6.710,00 eur.

49. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. svibnja 2024. vještak Saša Vranić u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na članak 1. Ugovora o prodaji nekretnine u kojem se govori o čest. kat. broj. 502/2 ističe da ta čestica ne postoji, pretpostavlja da bi se radilo o nekakvoj novoj čestici za koju je izgrađen elaborat, no isti nije proveden te sa sigurnošću mogu navesti samo da bi to bio dio čestice broj 502. Nadalje, ističe da je plato koji je na čestici broj 501 za 1 metar viši od čestice broj 502. da bi se utvrdio eventualni pomak katastarskog plana potrebno je pribaviti parcelacijski elaborat Hrvatskih cesta i informaciju iz nadležnog ureda za katastar o točnom vremenu homogenizacije katastarskog plana za predmetno područje. Temeljem toga može se potvrditi ili demantirati pomak plana.

50. Vještakinja Milena Polimac Rođak na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. svibnja 2024. navela je da projektom rekonstrukcije državne ceste vjerojatno je dio parcela uz cestu formiran kao npr. 502/2 u svrhu proširenja ceste. Istom takvom parcelacijom je i na susjednoj trebalo formirati česticu na kojoj je izvedeno ugibalište za pristup čestice 501 i čestice 502. Budući da nisu vidljive podloge i dijelovi projekta iz kojih bi se utvrdilo da izvedeno stanje odgovora projektiranom stanju, ne može se u ovom trenutku utvrditi s kojim odstupanjem je izvedeno predmetno ugibalište. Moguće je i iz prakse mi je poznato da današnja tehnika geodetskog mjerenja pokazuje odstupanja u odnosu na stare karte koje su bile podloga za projektiranje rekonstrukcije državne ceste. Usporedbom šire slike vidljive na geo portalu (str. 248) sa preklopom digitalnog katastarskog plana preko avio snimke terena, vidljivo je da na bliskoj lokaciji (desna strelica) postoji čestica puta koja prelazi preko ortofoto snimke građevine. Takva parcelacija ne bi bila moguća da u naravi se čestica puta formira kroz objekt. To upućuje na pomak slike u odnosu na digitalno katastarski plan. Na istoj slici lijeva strelica pokazuje ugibalište koje je predmet ovog postupka, te bi primjenom pomaka slike (ortofoto snimak) u smjeru istoka došlo do pomicanja navedenog objekta na rub čestice puta odnosno pomicanje ruba ugibališta do granice čestice 502. U tom slučaju bi se smatralo da čestica broj 502 ima pristup s ugibališta. Ukoliko se utvrdi da tog pomaka nema, smatra da je najlogičnije rješenje da se produlji navedeno ugibalište do ruba čestice 502 uz rekonstrukciju istog, jer je na terenu vidljivo da je ugibalište oštećeno uslijed slijeganja terena. navodi da je za izračun troška izvedbe pristupa na česticu 502 na način kao što je bilo prije rekonstrukcije ceste potrebno utvrditi kakav je taj pristup bio prije. To je vidljivo u projektnoj dokumentaciji Hrvatskih cesta i ja mogu izvršiti uvid u istu ukoliko mi se to omogući. Ukoliko se utvrdi da je parcelacijskim elaboratom dio susjedne čestice 501 ušao u parcelu državne ceste na način da je tim dijelom obuhvaćeno ugibalište, trošak pristupa čestici 502 bi predstavljalo produljenje ugibališta u površini od 12,66 m[2] . Ukoliko za navedeni dio državne ceste D37 nije izrađen parcelacijski elaborat onda je rekonstrukcija ceste sa pripadajućim građevinama pa i navedeno ugibalište izvedeno na tuđim česticama. Prilikom izrade nalaza i mišljenja kontaktirala sam odjel za izdavanje posebnih uvjeta za ostvarivanje eventualnog novog kolnog prilaza državne ceste na lokaciji predmetne nekretnine, pri čemu joj je rečeno da za projektno rješenje koje prileži spisu i izrađeno je kao moguća varijanata pristupa navedenoj čestici nije moguće izdati posebne uvjete za to tehničko rješenje, što zapravo znači da nije niti mogući izvršiti radove pristupa sa ceste D37 na česticu 502. Moguće je jedino preko ugibališta koje se nalazi na čestici 501. Po njezinom mišljenju investitor je odgovoran za izgradnju ugibališta na krivoj lokaciji koja ne omogućuje pristup čestici 502 ako se to utvrdi. Investitor je odgovoran za ispravnost postupka izvedbe rekonstrukcije ceste.

51. Nadalje, vještak Saša Vranić je u svom očitovanju od 29. lipnja 2024. naveo da nema značajnih pomaka katastarskog plana iz kojih bi se moglo utvrditi kako je u nekom katastarski plan pomaknut u odnosu na teren, tj. katastarski plan odgovara stanju na terenu u točnosti koja je moguća za katastarske planove nastale u vrijeme Austro-Ugarske monarhije (cca 30 cm).

52. Vještakinja Milena Polimac Rođak je na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. rujna 2024. iskazala da je izvršila uvid u dopunu nalaza i mišljenje vještaka Saše Vranića od 29.6.2024. te u odnosu na isti nema izmjene njezinog nalaza i mišljenja niti njenog dodatnog očitovanja. U odnosu na svoje očitovanje od 28.3.2024., istakla je da je navela pretpostavku da DKP odgovara stvarnom stanju na terenu, no nije navela da bi pretpostavka bila da izvedeno ugibalište ne ostvaruje kontakt sa česticom tužiteljica jer je to utvrđeno prilikom očevida i u dodatnom očitovanju geodeta. To je vještak Saša Vranić utvrdio u svom zadnjem dodatnom očitovanju.

53. Stranke nisu imale prigovora nalazima i mišljenjima geodetskog i građevinskog vještaka te ih sud u cijelosti prihvaća kao stručna i obrazložena.

54. Dakle, prema čl. 1. Ugovora o prodaji kupac je, za rekonstrukciju državne ceste D 37, od strane prodavatelja FV (u vrijeme sklapanja Ugovora o prodaji suvlasnika nekretnine na čest. kat. br. 226/1 površine 1493 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela, upisane u posjedovni list 103 kao čest. kat. br. 502), kupio dio navedene čest. 226/1 odnosno prema neovjerenom parcelacijskom elaboratu – pod novom oznakom k. č. br. [katastarska čestica], površine 46 m2, pašnjak, te se prema odredbi čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji obvezao prodavatelju osigurati pristup na preostali dio predmetne nekretnine odnosno prema navedenom ugovoru na čest. kat. br. 226/1 na isti ili sličan način kako je isti koristio i do sada.

55. Iako u čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji nije određeno ugovoreno na koji način je prodavatelj iz navedenog ugovora do izvođenja radova koristio nekretninu na čest. kat. br. 226/1 (pa stoga niti na koji način je kupac dužan osigurati prodavatelju pristup na preostali dio nekretnine) već je neodređeno ugovoreno – na isti ili na sličan način, to nije od odlučnog utjecaja na obvezu kupca jer sud nema razloga smatrati da prodavatelj odnosno suvlasnik u idealnom dijelu navedene nekretnine nije imao mogućnosti korištenja čest. kat. br. 226/1 u cijeloj njezinoj površini, do provođenja radova rekonstrukcije državnu cestu D 37 (koji radovi rekonstrukcije su se namjeravali obavljati na dijelu čest. kat. br. 226/1) , a tuženica nije podnijela dokaze u prilog suprotnom zaključku.

56. Dakle, nalazom i mišljenjem vještaka Saše Vranića utvrđeno je da z. k. čestica [katastarska čestica] odgovara katastarskim česticama [katastarska čestica], da je katastarska čestica [katastarska čestica] smještena južnije uz k. č. [katastarska čestica] (D-37), a 503 sjevernije, te da je mjerenjem točaka uz potporni zid na rubu D-37 na gornjem rubu (na k. č. [katastarska čestica]) i donjem rubu (na česticama 501, 502, 507/3) i mjerenjem asfaltiranog platoa (na k. č. [katastarska čestica]), nakon završetka asfaltiranog dijela početak visinskog pada prema čestici 502 te u konačnici da je plato koji se nalazi na čestici broj 501 za 1 metar viši od čestice broj 502.

57. Stoga, suprotno navodima tuženice, a obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka Saše Vranića utvrđeni visinski pad asfaltiranog platoa u odnosu na čest. kat. br. 226/1 od jednog metra sud zaključuje da su utemeljeni navodi tužbe da kupac Ugovora o prodaji, protivno odredbi čl. 9. ZOO, nije ispunio obvezu ugovorenu odredbom čl. 5. st. 2. Ugovora o prodaji i omogućio pristup na navedenu čest. kat. br. s državne ceste D 37.

58. Nadalje, nalazom i mišljenjem vještaka Saše Vranića utvrđeno je i da nema značajnih pomaka katastarskog plana u odnosu na teren, a nalazom i mišljenjem vještakinje Milene Polimac Rođak utvrđen je način i vrsta radova koje bi bilo potrebno izvršiti kako bi se tužiteljici HV omogućio pristup s državne ceste D 37 na nekretninu na čest. kat. br. 226/1 (produljenjem ugibališta za 4 m sjeverni rub i 3 m južni rub, prosječno 3,5 m u izvedenoj širini 3,60 m kako bi površina produljenja ugibališta iznosila 12,60 m2), a koje radove je procijenila u visini od 6.710,00 eur.

59. Prema tome, sud u konačnici zaključuje da je tuženica, sukladno odredbi čl. 342. st. 2. ZOO, u vezi s odredbom čl. 9. ZOO, kojom je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju zbog toga trpi, dužna tužiteljici HV naknaditi štetu u utuženom iznosu od 2.236,66 eur, u vidu 1/3 iznosa procjene vještakinje Milene Polima Rođak potrebnog za izvođenje građevinskih radova u svrhu omogućavanja pristupa s državne ceste D 37 na nekretninu na čest. kat. br. 226/1 k. o. [katastarska općina] (čl. 346. st. 1. ZOO).

60. Tužiteljici HV dosuđena je i zatezna kamata na dosuđeni iznos od 2.236,66 eur i to sukladno odredbi čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1086. ZOO, imajući u vidu da je tek provedenim građevinskim vještačenjem u ovom parničnom postupku utvrđena visina pretrpljene štete u smislu odredbe čl. 342. st. 2. ZOO, a u preostalom dijelu radi isplate zatezne kamate tužbeni zahtjev I. tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

61. Stoga je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke presude.

62. Konačno,prijedlog tuženice za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka OV, djelatnika Hrvatskih cesta d.o.o., predloženog na okolnost ispunjenja ugovornih obveza odnosno omogućavanja pristupa zemljištu koje je predmet spora, odbijen je kao nepotreban jer je nalazom i mišljenjem vještaka Saše Vranića, kojem niti jedna stranka nije imala prigovora, nedvojbeno utvrđeno da zbog visinskog pada od jednog metra nema pristupa s državne ceste D 37 na nekretninu na čest.kat. br. 226/1.

63. Odluka o troškovima postupka u odnosu na I. tužiteljicu temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što I. tužiteljica u sporu nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, tuženica je dužna I. tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

64. I. tužiteljici je sukladno zahtjevu I. tužiteljice i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32.), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 28. 9. 2022., 28. 2. 2023., 10. 5. 2024., 12. 9. 2024. i 19. 3. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za zastupanje na ročištu 14. 12. 2017. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.2.), za zastupanje na ročištu 30. 9. 2020. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. st.5.), za zastupanje na uviđaju 26. 9. 2023. u iznosu od 300,00 eur (Tbr. 9. st. 7. i Tbr. 39.), za sastav podnesaka od 25. 5. 2020., 18. 9. 2020., 21. 3. 2024., 25. 3. 2024. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), za sastav podnesaka od 30. 4. 2024., 16. 7. 2024. i 11. 12. 2024. u iznosu od 100,00 eur za svaki (Tbr. 8. st. 3.), PDV u iznosu od 737,50 eur, trošak uviđaja i građevinskog i geodetskog vještačenja u iznosu od ukupno 825,43 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 403,21 eur, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,81 eur, ukupno 4.984,95 eur.

65. Nadalje, utoliko što je II. tužiteljica u cijelosti izgubila spor dužna je tuženici sukladno odredbi čl. 154. st. 1. nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

66. Tuženici je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32.), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanja na ročištima 28. 9. 2022., 28. 2. 2023., 10. 5. 2024., 12. 9. 2024. i 19. 3. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za zastupanje na ročištu 14. 12. 2017. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.2.), za zastupanje na ročištu 30. 9. 2020. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. st.5.), za zastupanje na uviđaju 26. 9. 2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 7. i Tbr. 39.), za sastav podneska od 25. 9. 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 3.), ukupno 2.050,00 eur.

67. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. I. i II. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženici po zakonskom zastupniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte