Poslovni broj: Usž-1507/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Ilica 256 B, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2315/2024-4 od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2315/2024-4 od 16. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je tužba tužitelja podnesena radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom ističe da se upravna stvar utvrđuje temeljem članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da ukoliko je javnopravno tijelo Republike Hrvatske ili ovlaštenik javnog prava Republike Hrvatske zaprimio predstavku, ta predstavka se rješava u upravnom postupku te smatra da se radi o upravnoj stvari samo u slučaju kada je predstavku zaprimio subjekt privatnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima koja se u predmetnom slučaju ne može primijeniti. Smatra da je prvostupanjski sud osporenim rješenjem onemogućio podnositelju sudsku kontrolu postupanja tuženika čime je prekršio članak 29. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske jer nije dokazao da je tuženik subjekt privatnog prava. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravila postupka iz razloga što, ukoliko je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj podnio tužbu pogrešnom sudu, bio dužan utvrditi koji sud je nadležan i proslijediti mu tužbu na nadležno postupanje. Navodi da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da se prinudni ponuditelj ne imenuje u upravnom postupku budući da je riječ o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave koje je uređeno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže ovom Sudu da poništi osporeno rješenje prvostupanjskog suda.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ukazuje na praksu Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda u odnosu na navode tužitelja. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi osporeno prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134 stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu zbog šutnje uprave iz razloga jer je 28. kolovoza 2024. izjavio prigovor tuženiku, o kojem tuženik nije odlučio u roku iz članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21. dalje: ZUP), a radi propuštanja Republike Hrvatske da izvrši Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u Prilogu 7. Službenog lista Europske unije.

7. Prema odredbi članka 2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

8. Odredbom članka 122. stavka 1. i 3. ZUP-a propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovom Zakonom nije drugačije propisano. Stavkom 3 navedenog članka propisano je da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.

9. Odredbom članka 155. stavka 1. ZUP-a javnopravno tijelo dužno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja i o zaštiti njezinih prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.

10. Prvostupanjski je sud, polazeći od podataka navedenih u tužbi (zahtjev za izvršenje Međunarodnih ugovora) osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu odredbi članka 2. ZUP-a niti se traženim odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvari. Obzirom da predmetni podnesak tužitelja nije prigovor u smislu odredbi ZUP-a, pa se stoga u konkretnom slučaju ne može raditi o propuštanju postupanja u roku iz odredbe članka 122. stavka 3. ili odredbe članka 156. ZUP-a odnosno o „šutnji uprave“ zbog nepostupanja po prigovoru.

11. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković