Poslovni broj: Usž-1396/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Denis Klarendić, odvjetnik u Zadru, Domovinskog rata 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak od otuđenja nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1629/2024-6 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1629/2024-6 od 19. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22-01/265, urbroj: 513-04- 24-2 od 20. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Medvešćak, klasa: UP/I-410- 23/2022-013/00013, urbroj: 513-007-01-05-2022-0002 od 20. srpnja 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 20. srpnja 2022. kojim je tužitelju utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava za 2020. u ukupnom iznosu od 311.319, 23 kuna

3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da time što je došlo do povećanja temeljnog kapitala trgovačkog društva Russula Solaris d.o.o. ne znači da je tužitelj zbog razlike u nabavnoj vrijednosti nekretnine stekao dohodak od imovine jer se radi isključivo o knjigovodstvenoj kategoriji koja kao takva nije podložna oporezivanju. Smatra da upravna tijela i upravni sud nisu utvrdili relevantnu činjenicu da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine u trenutku zaključenja ugovora o zamjeni jednaka vrijednosti te nekretnine prilikom unosa u temeljni kapital trgovačkog društva te stoga nije dužan platiti porez. Predlaže da Sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj na temelju Ugovora o zamjeni od 5. veljače 2020. stekao u vlasništvo nekretninu, opisanu kao zemljište unutar građevinskog područja, ukupne površine 1.341,00 m2, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], koju je 30. ožujka 2020. temeljem Ugovora o unosu stvari u temeljni kapital društva Russula Solaris d.o.o. prenio u vlasništvo navedenom društvu za koje otuđenje je stekao jedan poslovni udio, pa mu je na ime razlike između nabavne vrijednosti nekretnine i njezine vrijednosti u trenutku unosa u temeljni kapital društva utvrđena obveza poreza na dohodak od otuđenja nekretnine.

8. Porezno tijelo je pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnine uzelo u obzir cijenu iz Ugovora o unosu stvari u temeljni kapital društva zaključenog 30. ožujka 2020. u iznosu od 2.631.400,00 kuna koji iznos predstavlja primitak poreznog obveznika prema tržišnoj vrijednosti nekretnine, a koja je utvrđena na temelju Procjembenog elaborata od 10. ožujka 2020. Izdatak vezan za otuđenje nekretnine utvrđen je temeljem Ugovora o zamjeni od 5. veljače 2020. prema vrijednosti nekretnine u iznosu od 1.487.484,40 kuna. Na temelju iznosa primitaka i izdataka utvrđena je porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnine u ukupnom iznosu od 311.319,23 kuna.

9. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.

10. Odredba članka 56. Zakona o poreza na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16. -138/20) između ostalog propisuje da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima. Prema odredbi članka 58. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se oporezivim dohotkom smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava (prodaja, zamjena i drugi prijenos), a taj dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, pri čemu se troškovi otuđenja mogu odbiti kao izdaci.

11. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak utvrdio da razlika između vrijednosti nekretnine u trenutku stjecanja i njezine vrijednosti u trenutku unosa u temeljni kapital društva, a obzirom da je istu otuđio prije isteka roka od 2 godine od dana nabave predstavlja dohodak od otuđenja nekretnine i podliježe oporezivanju.

12. Tužitelj u žalbi navodi da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine u trenutku zaključenja ugovora o zamjeni jednaka vrijednosti nekretnine prilikom unosa u temeljni kapital društva te stoga ne podliježe oporezivanju. Navedeni prigovori tužitelja nisu osnovani obzirom da je porezno tijelo tržišnu vrijednost predmetne nekretnine koja se otuđuje i nabavnu vrijednost utvrdilo na temelju relevantnih podataka iz Procjembenog elaborata te Ugovora o zamjeni, a koji podaci su dovoljni za ispravno utvrđivanje porezne obveze.

13. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković