Poslovni broj: Usž-1795/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-283/2024-14 od 18. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-283/2024-14 od 18. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja istoga suda, poslovni broj: Us I-283/2024-12 od 28. veljače 2025., kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, rješenje doneseno u upravnom sporu i žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u ukupnom iznosu od 185,81 eura.
2. Tužiteljica je protiv pobijanog rješenja suda podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima. U bitnome navodi da u predmetnom sporu postoje razlozi za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe u smislu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP). Ukazuje i na odredbu točke 17. istog članka ZSP-a. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Grada Zagreba i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenog 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Navodi da sud zanemaruje članak 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) i obvezu da sudi ne samo temeljem propisa hrvatskog zakonodavstva, već i na temelju pravne stečevine Europske unije i na temelju međunarodnih ugovora. Poziva se na članak 16. Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjeni Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji kojom se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj: 15/02.), kojim je uređeno pravo obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu. Ističe da je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Nadalje navodi da je Ustavni sud i u odluci, poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana Odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, koje pravo je ona ostvarila. U prilog shvaćanja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti i odredbu članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, jer je predmetni upravni spor pokrenula radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i to prava na mirno uživanje vlasništva te prava na zaštitu obiteljskog i privatnog života te socijalnog prava, upućuje na pitanja za stranke u postupku dostavljena od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske po zahtjevu broj: 9461/24, a koji se odnosi na predmetnu Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), odnosno mjeru roditelj- odgojitelj. Navodi da je rješenje nezakonito jer se ne može ispitati, te u biti dezavuira značaj samog suda i upravnog spora, pri čemu osporava shvaćanje suda izraženo u pobijanom rješenju. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i pobijano rješenje suda ukine, odnosno preinači na način da se njezin prigovor usvoji i ranije rješenje o pristojbama poništi. Potražuje i naknadu troškova za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema podacima spisa nije sporno da je rješenjem ovoga Suda, poslovni broj: Usž-4481/2024-3 od 6. veljače 2025. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-283/2024-6 od 30. rujna 2024., kojim je odbačena tužba tužiteljice podnesena radi šutnje uprave, odnosno nedonošenja odluke u propisanom roku povodom prigovora izjavljenog na rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku od 31. listopada 2023. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela tužiteljici je prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. prema Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka).
5. Prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
6. Imajući u vidu navedeno, a što žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, tužiteljica je pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, rješenje i žalbu u iznosima određenim prema Tar.br. 29. stavak 1. i 5. i Tar.br. 30. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, koja je prilog Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.), jer je njezina tužba pravomoćno odbačena.
7. Pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi, nije osnovano. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem je odlučeno o pravu tužiteljice iz mirovinskog ili zdravstvenog osiguranja niti se radi o nekom pravu iz područja socijalne skrbi u smislu odredaba Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 18/22., 119/22., 71/23. i 156/23.). Prema odredbi članka 3. toga Zakona, socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života te poticanje promjena.
8. U tom smislu, status roditelja odgojitelja – novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije vezan ni za kakav socijalni (materijalni) status i predmetna novčana pomoć obračunava se i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, što sve upućuje na to da se ne radi o socijalnoj naknadi, već o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a ista nije regulirana nekim zakonom u Republici Hrvatskoj niti propisana kao pravo u sustavu socijalne skrbi. Okolnost da priznavanjem statusa roditelja odgojitelja korisnik stječe, između ostalog, određena prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, nije dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja tih prava, pa da bi s tog osnova tužiteljica bila oslobođena plaćanja sudske pristojbe.
9. S obzirom na nedvojbenu i jasnu odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP- a, polazeći od ocjene da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o socijalnoj skrbi kakvu na umu ima Zakon o socijalnoj skrbi, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
10. Isto tako, nije osnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, kojom je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. U konkretnom slučaju ne radi se o postupku pokrenutom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi zaštite navedenih ustavom zajamčenih prava i sloboda, a pitanja dostavljena od Europskog suda za ljudska prava za stranke u predmetu na koji se tužiteljica u žalbi poziva, ne ukazuju na drukčiji zaključak, budući da ista predstavljaju sredstvo prikupljanja informacija.
11. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, žalbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
12. Stoga je na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja, te je valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
