Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž 1495/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Mijoč & Bakić d.o.o. odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika Imex banka d.d., Split, Tolstojeva br.6., OIB: 99326633206, zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškov odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1357/2020 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HŽ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P -1357/2020 od 4. srpnja 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1357/2020 od 4. srpnja 2024. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1.1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojima je tražio:

- da se utvrdi da je prestao postojati pravni odnos između tužitelja i tuženika; da je prestala tužiteljeva obveza s naslova jamstva, a po osnovi zaključenog Ugovora o kreditu iz programa "Malo i srednje poduzetništvo" u suradnji s HBOR-om, broj: [broj kredita], od 11. ožujka 2015., te Dodatka 1. Ugovora o kreditu iz programa "Malo i srednje poduzetništvo" u suradnji s HBOR-om, broj: [broj kredita], od 26. svibnja 2015., koji čine prilog i sastavni dio Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 11. ožujka 2015., solemniziranog od strane javnog bilježnika 25. ožujka 2015. pod brojem: OV-2388/15, kao i po osnovi samog tog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i po osnovi zadužnice, izdane na iznos od 737.142,47 eur, od 11. ožujka 2015., solemnizirane od strane javnog bilježnika 25. ožujka 2015., pod brojem: OV-2389/15.,

-da se naloži tuženiku da mu u roku od 15 dana preda u posjed zadužnicu izdanu na iznos od 737.142,47 eur,

-da se naloži tuženiku da mu u roku od 15 dana isplati iznos od 1.981,29 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.2.Rješenjem istog suda, točkom I. izreke odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti općinskog suda, točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.812,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu u cijelosti, te rješenje istog suda u točki II. izreke, pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja kao neosnovane i zatražio naknadu troška za sastav istog.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice.

U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valja reći da je u tom dijelu žalba djelomično osnovana, no kraj činjenice da je i pravilnom primjenom mjerodavnih materijalno pravnih odredaba trebalo odlučit na isti način, ovaj propust suda prvog stupnja u konačnici ipak nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je tužitelj bio zakonski zastupnik i predsjednik uprave društva IZO PERFEKT-BEKI d.o.o., nad kojim je društvom proveden stečajni postupak, te je brisan iz Sudskog registra 21. studenog 2022.,

-da su tuženik kao kreditor i trgovačko društvo IZO PERFEKT-BEKI d.o.o., 11. ožujka 2015. sklopili Ugovor o kreditu iz programa „Malo i srednje poduzetništvo“ na iznos od 737.142,47 eur, da je namjena tog kredita bila kupnja zemljišta i izgradnja hale za proizvodnju metalnih konstrukcija i obloga od lima s pripadajućim skladištem, s rokom korištenja do 30. travnja 2015., da je taj kredit prenesen u otplatu; da je osim redovnih instrumenata, zaključen 11. ožujka 2015. Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]),

-da iz Dodatka 1. Ugovoru, sklopljenog 26. svibnja 2015. između istih ugovornih strana, proizlazi da se mijenja rok korištenja kredita do 31. srpnja 2015., te se prenosi u otplatu 31. srpnja 2015.,

-da je iz zadužnice koja prileži spisu vidljivo da istom trgovačko društvo IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. daje suglasnost tuženiku radi naplate tražbine od 73.528,43 eur sa kamatama, da je ta zadužnica uredno pečatirana po navedenom društvu, potpisana po tužitelju kao z.z.; da postoji i potpisana suglasnost tužitelja kao jamca platca da se radi naplate tražbine iz te zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod banaka i da se novac s tih računa isplati vjerovniku, sa time da je ista datirana s 11. ožujka 2015.,

-da je trgovačko društvo IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. 5. siječnja 2018. kao prodavatelj zaključio s društvom BIJUK HPC d.o.o., Ugovor o kupoprodaji ranije navedene nekretnine, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 740.000,00 eur, da će kupac platiti cijenu na način da će dio tog iznosa u visini od 637.069,48 eur platiti putem svog kredita Splitske banke d.d. na račun tuženika, radi naplate dospjelih nenaplaćenih potraživanja po Ugovoru o kreditu, a preostali iznos da će isplatiti na račun prodavatelja,

-da je tuženik Splitskoj banci d.d. kao kreditoru kupca (BIJUK HPC d.o.o.) 18. prosinca 2017. izdao Pismo namjere kojim obavještava ovu banku da je odmah po uplati dijela duga od 637.069,48 eur spreman izdati brisovno očitovanje radi uknjižbe brisanja hipoteke-založnog prava upisanog u korist tuženika u iznosu od 737.142,00 eur, te da se obvezuje izdati brisovno očitovanje za brisanje nadhipoteke na nekretninama u k. o. [katastarska općina] i [adresa]; u tom pismu namjere se također navodi da se ono izdaje u svrhu kupnje nekretnina i uplate kupoprodajne cijene u korist računa tuženika u svrhu naplate dospjelih potraživanja po Ugovoru o kreditu od 11. ožujka 2015., te da po uplati iznosa od 637.069,48 eur u korist računa tuženika, isti prema društvu društvo IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. neće imati po navedenom Ugovoru potraživanja,

-da je brisovno očitovanje tuženik izdao 26. siječnja 2018.,

-da je tužitelj u svom iskazu ustrajao na tvrdnji da sukladno Pismu namjere, tuženik prema društvu IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. nema nikakvih daljnjih potraživanja, budući su ista podmirena isplatom kupoprodajne cijene od 637.069,48 eur, te da mu tuženi nikada nije specificirao od čega se sastoji preostalo potraživanje tuženika,

-da je iz iskaza svjedoka DŽ u bitnome razvidno da se na sastanku kod tuženika, kojem je bila prisutna i ĆŽ, dogovorilo odnosno da je tuženik pristao da kupoprodajna cijena nekretnine u odnosu na koju je izvršena zabilježba založnog prava bude 637.069,48 eur, da taj iznos predstavlja otkup potraživanja po Ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklopio s društvo IZO PERFEKT-BEKI d.o.o., da ni tada kao ni poslije toga da nije bilo govora da bi tuženik imao još nekih potraživanja prema tom društvu,

-da iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da su k njoj došli DŽ i gospodin H da bi otkupili predmetnu nekretninu za iznos od 637.069,48 eur, no da su znali da je dugovanje tužitelja prema tuženiku veće od toga, da uplatom navedenog iznosa nije bio podmiren dug društva IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. prema tuženiku. U odnosu na sadržaj Pisma namjere, točnije posljednjeg pasusa, pojasnila je da je tadašnja Splitska banka d.d. uvjetovala da se isti unese, no da tuženik direktno tužitelju nije poslao ni jedan dokument kojim bi otpustio preostali dug po Ugovoru o kreditu.

8.1.Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja u odnosu na tužitelja kao jamca platca, cijeni čl. 104., 109. i 111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr.,dalje: ZOO-a).

Cijeneći rezultate dokazno postupka, napose Pismo namjere, prvostupanjski sud zaključuje da su tuženik i društvo BIJUK HPC d.o.o. imali interni dogovor da će tuženik izdati brisovno očitovanje za brisanje založnog prava sa prijeporne nekretnine za iznos od 637.069,48 eur koji će mu imenovano društvo uplatiti na račun, što je i realizirano, no da neovisno tome, uplatom navedenog iznosa nije prestalo dugovanje društva IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. prema tuženiku. To napose zbog činjenice da je tuženik na ime primanja ranije navedenog iznosa izdao pismo namjere ali ne tužitelju, već tadašnjoj Splitskoj banci d.d., no da izuzev toga, tuženik nije nikada nikakvo drugo pismeno o otpustu daljnjeg duga, a preko navedenog iznosa, izdao ni tužitelju, ni društvu IZO PERFEKT-BEKI d.o.o.

8.2.Obzirom na dio sadržaja spornog Pisma namjere u kojem se navodi da će „odmah po uplati iznosa od 637.069,48 eur na ime podmirenja dijela duga IZO PERFEKT-BEKI d.o.o.“ izdati brisovno očitovanje, sud drži da je taj iznos, samo dio duga prema tuženiku, te da postoji još dio dospjelog potraživanja. Kako se ovdje ujedno navodi i to da se Pismo izdaje u svrhu kupnje nekretnine i“uplate kupoprodajne cijene“ u korist računa tuženika, a u svrhu naplate dospjelih potraživanja po Ugovoru o kreditu, sud prvog stupnja to tumači da je ranije navedeni iznos tuženiku prilikom sastanka prezentiran kao kupoprodajna cijena predmetne nekretnine, iako da je kasnije u Ugovoru navedena veća cijena.

U odnosu na dio sadržaja Pisma namjere u kojem se u posljednjem odlomku navodi da se tuženik po uplati iznosa od 637.069,48 eur u korist njegovog računa, više neće imati potraživanja prema IZO PERFEKT-BEKI d.o.o.“ po citiranom Ugovoru, prvostupanjski sud drži da u kontekstu provedenih dokaza, se ipak ne može zaključiti da je tuženik otpustio dug društvu IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. primitkom iznosa od 637.069,48 eur.

8.3.U svezi prednjeg, sud cijeni iskaze svjedoka SŽ, dok ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze tužitelja i svjedoka DŽ, držeći da se temeljem istih ne može zaključiti da je doista došlo do otpusta duga tužitelju preko iznosa od 637.069,48 eur, da je dug namiren, odnosno da tužitelj više nije jamac platac po predmetnom pravnom poslu. Ujedno se ukazuje i na sadržaj dopisa od 15. listopada 2018. kojim je tuženik punomoćniku tužitelja pojasnio značenje pisma namjere, sa time da se u tom pismu pozvao i na predstečajnu nagodbu, navodeći da se ona ne odnosi na tuženika, jer da je on odlučio svoju tražbinu namiriti prema dužniku IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. izvan predstečajnog postupka, jer je zadržao pravo odvojenog namirenja iz predmeta na kojima ima pravo.

Kako iz provedenog postupka, proizlazi da u Pismu namjere nije bila napisana realna kupoprodajna cijena za koju je predmetna nekretnina prodana (740.000,00 eur), to sud smatra da tuženik nije ni znao da iznos 637.069,48 eur nije ukupna kupoprodajna cijena od društva BIJUK HPC d.o.o., dakle da je došlo do nesrazmjera u visini kupoprodajne cijene koja je tuženiku prezentirana od stranaka kupoprodajnog ugovora i one za koju je isti zaključen u značajno iznosu, a da je isto tako da je u tom trenutku dug društva IZO PERFEKT-BEKI d.o.o., a time i tužitelja kao jamca platca, bio u značajno većem iznosu.

8.4.Shodno tome, sud prvog stupnja utvrđuje da dugovanje preko iznosa od 637.069,48 eur nije prestalo, da dug još uvijek postoji, da samim tim tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani, te da po pitanju zahtjeva za isplatu ustegnutog iznosa nije došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika, slijedom čega da ne postoji obveza tuženika da utuženi iznosa, skupa sa zadužnicom koja još uvijek proizvodi pravne učinke, vrati tužitelju, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Ujedno obzirom na uvodno iznesene razloge glede stvarne nenadležnosti, odlučuje kao u točki I. izreke rješenja, dok se odluka o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.Rukovodeći se svime do sada izloženim, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tužitelja kojima pobija pravilnost stava prvostupanjskog suda o postojanju pretpostavki za udovoljenje tužbenom zahtjevu, napose u odnosu na Pismo namjere.

10.1.Ponajprije valja reći, da se protivno tumačenju tužitelja, prema prosudbi ovog suda, sadržaj Pisma namjere ne može tumačiti samostalno, odnosno da se pri tome ne uzmu u obzir i svi drugi provedeni dokazi.

To napose u kontekstu činjenice da je isto tuženik izdao na zahtjev tadašnje Splitske banke d.d., odnosno da je to Pismo upućeno isključivo tadašnjoj Splitskoj banci d.d., te nikom drugom, a ponajmanje tužitelju kao fizičkoj osobi (jamcu platcu po Ugovoru o kreditu), a isto tako ni kao zz nekadašnjeg društva IZO PERFEKT-BEKI d.o.o.

10.2.Osim toga, kada se analizira cjelokupni sadržaj tog Pisma, unatoč posljednjem odlomku iz kojeg bi proizlazilo da tuženik po uplati iznosa od 637.069,48 eur u korist njegova računa tuženika, prema navedenom društvu neće imati po navedenom Ugovoru potraživanja, ne može se zanemariti ni onaj dio sukladno kojem tuženik potvrđuje da je po uplati dijela duga od 637.069,48 eur spreman izdati brisovno očitovanje radi uknjižbe brisanja hipoteke-založnog prava upisanog u njegovu korist, iz čega nepobitno proizlazi uopće razlog odnosno svrha izdavanja tog Pisma. Stoga, pravilnim drži ovaj sud utvrđenje suda prvog stupnja da se temeljem cjelokupnog sadržaja tog Pisma ne može zaključiti da je isplatom ranije rečenog iznosa, podmireno ukupno potraživanje tuženika prema društvu IZO PERFEKT-BEKI d.o.o. utvrđeno Ugovorom o kreditu.

10.3.U prilog osnovanosti ovakvog stajališta suda prvog stupnja, osim ranije iznesenog, ukazuje i to da iz rezultata dokaznog postupka, nije razvidno ni da je tuženik izravno društvu IZO PERFEKT-BEKI d.o.o., kao ni tužitelju kao njegovom zz, odnosno kao jamcu platcu, nakon izdavanja Pisma namjere tadašnjoj Splitskoj banci d.d., izravno dao do znanja da isplatom iznosa od 637.069,48 eur prema istima nema apsolutno nikakvih daljnjih potraživanja.

Na ovu se činjenicu upućuje obzirom na čl. 203. st.1. ZOO-a, sukladno kojoj obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

U konkretnoj pravnoj situaciji, dakle ni po uvjerenju ovog suda činjenična utvrđenja koja proizlaze iz provedenog postupka, ne predstavljaju valjano uporište temeljem kojeg se može zaključiti da je tuženik kao kredit i vjerovnik tražbine po Ugovoru o kreditu sklopljenom sa društvom IZO PERFEKT-BEKI d.o.o., uputio istome odnosno tužitelju jasnu i nedvosmislenu izjavu da neće tražiti ispunjenje duga preko iznosa od 637.069,48 eur.

11.1.Obzirom na prednje, pravno irelevantnim drži ovaj sud žalbene navode tužitelja kojima ukazuje na nevjerodostojnost iskaza svjedoka MŽ u dijelu u kojem je navela da je tadašnja Splitska banka d.d. uvjetovala tuženiku zaključenje posla unošenjem u Pismo namjere posljednjeg odlomka, jer da to ničim nije dokazano.

11.2.Isto tako, po ocijeni ovog suda, nisu od odlučnog značaja ni žalbene tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem drži pogrešnim postupanje suda prvog stupnja zbog toga što nije prihvatio iskaz svjedoka DŽ kao vjerodostojan u dijelu u kojem je potvrdio da utvrđeni iznos kupoprodajne cijene za nekretninu na kojoj je bilo zasnovano založno pravo u korist tuženika, predstavlja otkup potraživanja po Ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklopio s društvo IZO PERFEKT-BEKI d.o.o.

Naime, pažljivo analizirajući iskaz ovog svjedoka, može se pored ostalog uočiti da prema navodima istog, spomenutom sastanku kod tuženika, na kojem je bila prisutna MŽ, nije bio prisutan tužitelj, što u kontekstu sadržaja ranije citiranog čl. 203. st.1. ZOO-a, znači da ukoliko je tome bilo tako, da opet tuženik nije izrijekom tužitelju dao do znanja da nema više prema njemu bilo kakvih potraživanja po predmetnom Ugovoru o kreditu.

12.Budući da je sud prvog stupnja prema stajalištu ovog suda, utvrdio bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, to suprotno ocjeni provedenih dokaza, interpretaciji istih izvršenih po tužitelju u žalbi nema uporišta u činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz tih dokaza, pa se nastavno tome ni interpretacija istih te osobni zaključci tužitelja u odnosu na postojanje određenih pravno relevantnih činjenica, ne mogu prihvatiti kao utemeljena, iz razloga što se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja koje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, te na osnovi toga utvrđenih relevantnih činjenica. Stoga je za zaključiti da je sud prvog stupnja, svoju ocjenu provedenih dokaza opravdao uvjerljivim razlozima koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, dajući jasne argumente zbog kojih je zauzeo materijalno-pravno stajalište, rezultat kojeg je i pobijana odluka.

13.Obzirom na prednje, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke rješenja.

14.Zbog svih prethodno navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi presudu suda prvog stupnja primjenom čl. 368. st.2. ZPP-a, kao i rješenje istog suda u točki II. izreke, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

15.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

16.Rješenje prvostupanjskog suda u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.

U Rijeci 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković