Poslovni broj: UsII-88/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽG, državljanina Demokratske Republike Nepal, privremeno smještenog u Tranzitno prihvatnom centru za strance Trilj, Trilj, Kristine Šušnjare 4, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o sukobu mjesne nadležnosti Upravnog suda u Splitu i Upravnog suda u Zagrebu, na sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Za postupanje u ovoj upravnoj stvari mjesto je nadležan Upravni sud u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Upravni sud u Zagrebu se rješenjem, poslovni broj: Us I-1046/2025-3 od 2. travnja 2025. temeljem odredbe članka 44 stavak 2. u vezi s odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj upravnoj stvari. Ovo uz obrazloženje da je u predmetnom sporu nadležan Upravni sud u Splitu, što je naznačeno i u uputi o pravnom lijeku osporenog rješenja. Dodaje da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj u smislu članka 52. stavka 1. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", 70/15., 127/17. i 33/23.), odnosno pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu sukladno članku 53. stavku 1. tog Zakona. Prvostupanjski sud navodi da je tužitelju sloboda kretanja ograničena mjerom smještaja u Prihvati centar za strance Trilj u smislu odredbi članka 54. navedenog Zakona, iz čega zaključuje da je mjesto njegovog boravišta [adresa], zbog čega je za rješavanje spora mjesno nadležan Upravni sud u Splitu, sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", 67/18.), kojem je tužbu ustupio.
2. Upravni sud u Splitu je, radi rješavanja sukoba nadležnosti, u povodu prijedloga tužitelja kojim je izazvao sukob mjesne nadležnosti, dostavio spis ovom Sudu na nadležno postupanje i odlučivanje, sukladno odredbi članka 12. stavak 3. točka 3. u vezi odredbe članka 13. stavak 7. ZUS-a. U prijedlogu tužitelj navodi razloge zbog kojih smatra da je rješenje od 2. travnja 2025., kojim se Upravni sud u Zagrebu oglasio mjesno nenadležnim i tužbu ustupio nadležnom Upravnom sudu u Splitu, protivno mjerodavnim zakonskim odredbama, a i upravno-sudskoj praksi. Dodaje da je sud propustio primijeniti odredbu članka 13. stavak 2. ZUS-a, pogrešno ocjenjujući da, iako tužitelj ima zakonsko pravo na boravak u Republici Hrvatskoj, to ne znači da se takav boravak može izjednačiti s boravištem. Tužitelj napominje da se radi o pogrešnom tumačenju pojmova, jer mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti uopće ne spominju boravište, već propisuju pravo tražitelja međunarodne zaštite da boravi na području Republike Hrvatske, ali takav boravak ne znači i boravište, jer se ne radi o pojmovima jednakog značenja. Dodaje da odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne reguliraju mjestu nadležnost upravnih sudova za raspravljanje o pojedinom predmetu, već je mjesna nadležnost regulirana odredbama članka 13. ZUS-a. Tužitelj u prijedlogu ukazuje i na stajališta iznesena u upravno-sudskoj praksi u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us II-63/2022 od 17. ožujka 2022., a koja su primjenjiva i u predmetnom slučaju istog činjeničnog i pravnog supstrata. Tužitelj je ukazujući na primjenu tih stajališta, već u tužbi naveo da je u osporenom rješenju pogrešno naznačena mjesna nadležnost, odnosno nadležnog Upravnog suda u Splitu.
3. Kako iz podataka spisa proizlazi da tužitelj u Republici Hrvatskoj nema prebivalište, a niti boravište, prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju trebalo bi primijeniti odredbu članka 13. stavka 2. ZUS-a, koja propisuje da ako tužitelj nema prebivalište, boravište ili sjedište u [adresa], mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg ima sjedište javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvom stupnju. Naime, osporenim rješenjem od 12. ožujka 2025., tužitelju je kao tražitelju međunarodne zaštite određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj, na određeno vrijeme, u okviru rješavanja glavnog postupka po zahtjevu za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Naime, pogrešno zaključuje Upravni sud u Zagrebu da tužitelj ima boravište u [adresa], gdje je smješten u Prihvatni centar za strance, jer mu je u okviru postupka koji se vodi po zahtjevu za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj određena mjera ograničenja slobode kretanja u smislu odredbi članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i prisilno je smješten u Prihvatni centar za strance Trilj. Naime, sama činjenica da tužitelj boravi na navedenom području, ne znači da ima boravište u [adresa], jer za takav zaključak ne postoji uporište u podacima spisa.
4. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da, s obzirom da tuženik ima sjedište na području Grada Zagreba, Upravni sud u Zagrebu je nadležan za rješavanje predmetnog spora, sukladno odredbi članka 8. Zakona o područjima i sjedištima sudova.
5. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 13. stavak 7. ZUS- a odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
