Poslovni broja Gž-946/2023-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Milanu Šantaku i Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zelinske komunalije d.o.o. Sveti Ivan Zelina, Ulica Katarine Krizmanić 1, OIB: 55460105464, zastupano po punomoćniku Damiru Glavašu, odvjetniku iz Svetog Ivana Zeline, radi isplate, rješavajući žalbu i dopunu žalbe tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj 18 P-260/2021-47 od 07. rujna 2023., 30. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
1.Odbija se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj 18 P- 260/2021-47 od 07. rujna 2023.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznos od 17.983,94 eur-a sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.488,55 eura dok je točkom III izreke odbijen tuženik s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka.
2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje - ZPP).
Poslovni broja Gž-946/2023-5
3. Tužiteljica u žalbi i dopuni žalbe tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da tužiteljica ne bi bila aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe te kako činjenica službene evidentiranosti zgrade u grafičkom dijelu posjedovnog lista nije odlučna čime da se osporava pravo suvlasništva tužiteljice na predmetnoj zgradi. Tvrdi da je u prvotno izdanoj građevinskoj i uporabnoj dozvoli ispuštena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sadašnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na kojoj se nalazi predmetan zgrada čija da su ulazna vrata i alarmni sustav predmet ovog postupka. Tvrdi da je kupnjom udjela na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ovršnom postupku kupljen i udio Zgrade na adresi [adresa]. Ukazuje na neobjektivnost i pristranost sutkinje prvostupanjskog suda kod donošenja pobijane presude i na nezakonitosti kod provođenja vještačenja.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da tužiteljica zahtjeva potraživani iznos po osnovi izmakle koristi, a zbog nemogućnosti davanja u zakup prava suvlasništva na suvlasničkom dijelu od 491/1600 kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada kućnog broja [adresa], na adresi [adresa]) jer da ju tuženik onemogućava u korištenju i ostvarivanju koristi iz vlasništva na tom idealnom udjelu predmetne nekretnine,
- da je tužiteljica povukla je tužbu u ovom predmetu, ali se tuženik protivio tom povlačenju pa je sud prvog stupnja utvrđivao osnovanost tužbenog zahtjeva analizom privedenih dokaza,
- da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe jer da je predmetna nekretnina, kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužiteljice u 491/1600 dijelova parkiralište od 1884 m2,
- da se prema podacima u zemljišnim knjigama zgrada nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je suvlasnički dio od 491/1600 etažno vlasništvo (E-1) kat upravne zgrade koji se sastoji od 9 radnih soba, ukupne površine od 144,81 m2 u vlasništvu Triglav upravljanje nekretninama d.o.o., suvlasnički dio od 458/1600 dijela etažno vlasništvo (E-2) kat upravne zgrade koji se sastoji od 8 radnih soba, ukupne površine od 147,65 m2 je u vlasništvu Tiskare Zelina d.d., suvlasnički dio 443/1600 dijela etažno vlasništvo (E-3) prizemlje upravne građevine koji se sastoji od 10 radnih soba, ukupne površine od 127,10 m2 je u vlasništvu tuženika Zelinske komunalije d.o.o., suvlasnički dio od 208/1600 dijela je u etažnom vlasništvu (E-4) prizemlje upravne građevine koje se sastoji od 6 radnih soba, ukupne površine od 64,98 m2 je u vlasništvu tuženika Zelinske komunalije d.o.o., suvlasnički dio od 422/3486 dijela etažno vlasništvo (E-5) kat poslovne zgrade koji se sastoji od komunikacije, restorana, dvije sanitarije, kuhinje, spremišta, garderobe i sanitarija, ekonomata i prostora za ambalažu ukupne površine od 487,06 m2 u vlasništvu tuženika Zelinske komunalije d.o.o., suvlasnički dio od 1241/3486 dijela etažno vlasništvo (E-6) prizemlje s istočne strane poslovne građevine koji se sastoji od
Poslovni broja Gž-946/2023-5
sanitarija za muškarce, garderobe, sanitarija za žene i garderobe, hodnika, ulaza u tiskaru, offset i cinkografije, pripreme s prostorom za poslovođu, spremišta za boju, ljevaonice, strojne slagarne, ručne slagarne, kartonaže, strojarne, knjigovežnice, skladišta, ulaza u skladište, skladišta gotove robe s ukupnom površinom od 1434,47 m2 u vlasništvu Tiskare Zelina d.d., suvlasnički dio od 704/3486 dijela etažno vlasništvo (E-7) prizemlje poslovne zgrade koje se sastoji od garderobe sa sanitarnim čvorom predvoja i komunikacije, radione električara, dvije radione bravarije, sanitarije i radione u ukupnoj površini od 813,51 m2 u vlasništvu Zelinske komunalije d.o.o. i suvlasnički dio od 1119/3486 dijela etažno vlasništvo (E-8) prizemlje poslovne građevine, koja se sastoji od automobilske trake za pranje vozila, radno osobe, alat, boksova za auto dizalicu, box za pranje vozila, box za tektiranje, box za zamjenu ulja sa skladištem, nadstrešnicom za manipulaciju, montaža i balans guma, radione za generalne popravke motora, autoelektričarske radione, hodnika, prostora za alate, garderobe sa sanitarijama, šaltera za naplatu, radne sobe poslovođe, radne sobe u ukupnoj površini od 1292,96 m2 u vlasništvu Auto servis Zelina d.d.,
- da se iz činjenice potvrđene po vještaku geometru da je u grafičkom prikazu katastra ucrtana predmetna zgrada na kč. br. [katastarska čestica], ne može izvesti zaključak o vlasništvu tužiteljice na zgradi jer ni u posjedovnom listu katastra zgrada nije upisana pod brojem kat. čest. [katastarska čestica] već je upisana pod brojem čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je prednik tužiteljice DO u postupku ovrhe kupio suvlasnički dio na parkiralištu, kat. čest. [katastarska čestica] , dok predmetna zgrada nije bila predmetom ovrhe,
- da je tužiteljica u samovlasnom posjedu poslovnih prostorija na prvom katu, koji su uknjiženi na njezino ime pa da ne ostvaruje ni pravo na isplatu naknade po osnovi izmakle dobiti
8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nisu prihvatljive ni žalbene tvrdnje o nezakonitom postupanju suda kod sastavljanja pismenog zapisnika o provođenju vještačenja jer to iz sadržaja zapisnika ne proizlazi.
10. Žalben tvrdnje kojima se tužiteljica poziva na neobjektivnost i pristranost sutkinje prvostupanjskog suda tijekom vođenja prvostupanjskog postupka su neodlučne jer se te tvrdnje mogu isticati tek kroz zahtjev za izuzeće, a o tom zahtjevu je donijela odluku predsjednica prvostupanjskog suda, odbacivanjem istoga.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
12. Naime iz utvrđenja suda koje bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje proizlazi da je tužiteljica tek suvlasnica zemljišta, parkirnog prostrora kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] dok je zgrada za koju tvrdi da je u njezinom suvlasništvu, a kako je utvrđeno tijekom postupka uknjižena na kat. čest. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena na ovdje tuženika i treće osobe i na tužiteljicu. Ovdje tuženik je suvlasnik
Poslovni broja Gž-946/2023-5
208/1600 dijelove te zgrade i vlasnik etaža E4 , prizemlje upravne građevine koje se sastoji od 6 radnih soba, ukupne površine od 64,98 m2.
13. Iako je tijekom postupka utvrđeno da je u skici kat plana, ucrtana predmetna zgrada kao da se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], kako to ne prati stanje u posjedovnom listu i z. k. izvatku jer se kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u tim ispravama vodi kao parkiralište koje je prednik tužitelja i kupio u postupku ovrhe dok je zgrada po tim ispravama uknjižena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nije u vlasništvu, ni suvlasništvu tužitelja već je u suvlasništvu, odnosno vlasništvu posebnih dijelova tuženika i trećih osoba, pa je pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljica nije aktivno legitimirana zahtijevati od tuženiku isplatu po osnovi naknade štete, izmakle koristi, u smislu odredbe članak 154. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.:dalje-ZOO) nastale zbog nemogućnosti korištenja te zgrade.
14. Uzgred treba reći da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan i da je tužiteljica dokazala da je suvlasnica predmetne zgrade (a što nije dokazala) jer bi tužiteljica u parnici radi naknade šeta trebala dokazati da joj je predmetna šteta doista nastala, u smislu da je dogovorila iznajmljivanje poslovnog prostora koje joj je radnjom tuženika onemogućeno, a to čak ni činjenične tvrdnje ne opravdavaju. Naime, tužiteljica se tijekom postupka poziva na svoje pravo suvlasništva na predmetnoj zgradi u cjelini, a a ne pravo vlasništva na posebnom dijelu te nekretnine iz čega proizlazi kada bi joj i pripadalo to pravo mogla bi iznajmljivati tu nekretninu tek zajedno i uz suglasnost ostalih suvlasnika u smislu odredbe članka 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“
Narodne novine”, br. 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta) dok čak ni ne tvrdi da bi imala takvu suglasnost naprotiv, već ovdje tuženik osporava bilo kakvo pravo tužiteljice na toj zgradi.
15. Pravilno je prvostupanjski sud tuženiku koji je uspio u sporu dosudio opravdane troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
16. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
17. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.
U Rijeci, 30. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tajana Polić
