Poslovni broj Gž- 220/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ČP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ad. 2. EP (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], EP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], oba zastupani po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, Trg kardinala Alojzija Stepinca 3A, protiv tuženika 1. EP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici u Benkovcu, Ivana Meštrovića 4a, 2. HP pok. Č, ad. 3. FP. E i udova OP, 4. JP pok. H, 5. GP pok. H, 6. NP pok. H, 7. DP ud. VP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kao nasljednice VP, 8. PP, 9. ZP pok. H, 10. CP ž. F, 11. KP pok. ČPU, upisanog i kao KP pok. TP, 12. ŠP, 13. BP, 14. RP ž. ĆP, 15. MP ž. BP, 16. LP ž. H, 17. ĐP ž. O, 18. UP, J, 19. ŽP, ABC, 20. SP pok. ČPU, kao nasljednica ČPU, 21. AP pok. G, 22. IP, Špirine, 23. ČS. N, 24. ES, ABC, 25. HS, ABC, 26. FS ud. D, 27. OS, [adresa], kao nasljednika JS, 28. HP, kao nasljednik OP, 29. GS pok. HP, 30. NS ž. V (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 31. DS, 32. VS ž. P i 33. PS pok. Z, tuženici ad.2. -6., 8.-26., 28.- 29., 31.-33. nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Milenku Marinoviću, odvjetniku u Benkovcu, Šetalište kneza Branimira 55, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj 3 P-275/2020-38 od 23. prosinca 2022., 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj 3 P-275/2020-38 od 23. prosinca 2022.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I i II izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su tužitelji stekli valjanu pravnu osnovu, svaki za ½ dijela, za stjecanje prava vlasništva na kat. kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini 3212 m2, i na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini 2557 m2, što da su tuženici dužni priznati i tužiteljima izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njenoj pravomoćnosti, kao i eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev za utvrđenjem da su tužitelji stekli pravo vlasništva svaki za ½ dijela, na navedenim kat. česticama što da su tuženici dužni priznati. Točkom III izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 597,25 eur. Rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja radi prekida postupka do okončanja postupka koji se vodi pod posl.br. P-704/2020.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrde da sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 2. točka 9. i 11. ZPP-a jer da se protiv istih nekretnina vodio spor pred sudom prvog stupnja pod posl. br. P-704/2020 koji da se sada vodi pred Županjskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Gž-3044/2021 te da sud prvog stupnja prije donošenja predmetne odluke nije kopirao čitav spis tog predmeta i priložio ga ovom predmetu. Sud prvog stupnja kad već nije odbacio tužbu u tom predmetu, koji da je kasnije počeo teći, da je trebao prihvatiti prijedlog tužitelja za prekidom postupka. Tvrdi da je povrijedio načelo otvorenog pravosuđa pozivajući se na iskaze svjedoka iz predmeta posl. br. P-704/2020 bez da je na to upozorio stranke i da iskaze pojedinih svjedoka selektivno obrazlaže. Tvrdi i da je ZS nezakonito postavljen privremeni zastupnik za što da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. Tvrdi i da je pogrešno analizirao provedene dokaze i utvrdio bitne činjenice analizom tek dijelova spisa iz drugog predmeta.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je predmetom tužbenog zahtjeva kat. čest. [katastarska čestica] površine 3212 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] površine 2557m2 k. o. [katastarska općina], ograđena suhozidom i da je sporno je su li predniku tužitelja, ocu CS 80-tih godina prošlog stoljeća darovane te nekretnine od KS, da bi ih nastavno naslijedili ovdje tužitelji,

- da nije osnovan prijedlog tužitelja za prekidom postupka koji se vodi pod posl.br.P-704/2020 po tužbi EP protiv tuženika ČP, te još trideset tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] i im kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u kojem postupku je sud prvog stupnja djelomičnom presudom u predmetu suda prvog stupnja posl.br. P- 704/2020-20 od 14. svibnja 2021. odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je rješenjem suda posl.br. P-704/2020-27 od 26. svibnja 2021. odbacio tužbu protiv tuženika u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ovdje utužene kat. čest., temeljem utvrđenja da je parnica u ovom predmetu počela prije teći. Utvrdio je da odluka suda u tom predmetu ne predstavlja prethodno pitanje za rješenje spora u ovom predmetu u smislu odredbe članka 213 st. 1 t. 2 ZPP-a .

- da je rješenjem o nasljeđivanju od 1. prosinca 2000. iza TS, prednice prvotuženika EP njezinom ostavinskom imovinom kao izvanknjižno vlasništvo utvrđena i ''zemlja u [adresa] zv. Livada'', koju čine ovdje sporne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je nasljednikom proglašen DS koji da je kako proizlazi iz sadržaja ugovora o darovanju te nekretnine darovao ovdje prvotuženiku EP,

- da je sukladnim iskazima stranaka utvrđeno da su utužene čestice bile u dugogodišnjem posjedu obitelji tužitelja, obrađivali su ih do 1993. kada je prvotuženik EP zabranio majci tužitelja obrađivati ih te da i sami tužitelji potvrđuju da su tu nekretninu obrađivali do 1988. po odobrenju KS,

- da nije prihvatljiv iskaza svjedokinje RP, ŠS, te tužitelja, u dijelu u kojemu tvrde da bi utužene kat. čestice, **.**.1988., KS pisanom ispravom darovao CS, jer da je sud ne prihvaća, kao neuvjerljive. Iskaz svjedokinje, majke tužitelja RP da je proturječan jer je tvrdila da je te kat. čest. kao jednu nekretninu naziva „[adresa] KS pismenim ugovorom stavio svekru BS, a zatim drugim pismenim ugovorom CS osim toga različito je iskazivala i o tome je li vidjela ugovor i o njegovom sadržaju u ovom predmetu i u predmetu koji se vodio pod posl.br. P-704/20 iskazivala drugačije, a i svjedok ŠS je govorio da je nekretnina dodijeljena BS, da bi nakon toga iskazivao da ju je darovao KS i točno se siječe dana kad mu je CS pokazao pismo što de je krajnje neživotno.

- da tužitelji, na kojima je teret dokaza, tvrdnju o darovanju predmetne nekretnine nisu potkrijepili materijalnim dokazima, dok iskaze svjedoka nije prihvatio istinitim,

- da pisana izjava RS, nema snagu iskaza svjedoka te da su tu izjavu očito sastavili tužitelji jer se u njoj govorio kao da ju pišu tužitelji „naš pok. otac CS“ i ''pošto smo je već toliko godina držali'',

- da tužitelji nisu dokazali da bi se uknjižili vlasnicima predmetne nekretnine temelje Ugovora pa nisu stekli ni pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj: 6/80, 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO) kao ni po odredbama Zakona o nasljeđivanju, a nisu dokazali ni da bi imali valjanu pravnu osnovu za uknjižbom tog prava u zemljišne knjige.

8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tužitelji. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a jer pobijanom presudom nije odlučeno o zahtjevu u predmetu o kojemu već teče parnica. Naime, rješenjem u predmetu posl. br. P-704/2020-27 od 26. svibnja 2021. koji se vodio između istih stranaka, ali u obratnim ulogama (ovdje prvotuženik je tužitelj u tom predmetu dok su ovdje tužitelji, tuženici u tom predmetu uz druge osobe) odbačena je tužba u odnosu na ovdje tužitelje, a tamo tuženike zbog vođenja predmetne parnice, koja je pokrenuta ranije u smislu odredbe članka 194. stavak 1. ZPP-a i uvidom u e spis je utvrđeno da je to rješenje o odbacivanju tužbe pravomoćno. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja odbio i prijedlog tuženika za prekidom postupka u ovom predmetu do donošenja drugostupanjske odluke povodom tog rješenja.

10. Žalitelj pogrešno tumači načelo otvorenog pravosuđa i pogrešno tvrdi da bi sud prvog stupnja kod donošenja predmetne odluke povrijedio to načelo. Suština tog načela izvire iz odredbe čl. 219. st. 2., kao i čl. 288.a. ZPP-a, kojima je propisano da će sud postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i uopće da se dadu sva razjašnjenja potrebna za utvrđivanje činjeničnog stanja važnog za odluku, a u mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja tog cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora.

11. Sud prvog stupnja, nije počinio ni relativno bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede odredbe članka 4. ZPP-a, o usmenosti i neposrednosti, na koju se sadržajno poziva žalitelj. Sud je saslušao stranke i svjedokinju ĆS u ovom predmetu i tek od iste zatražio objašnjenje zašto je iskaz na iste okolnosti u drugom predmetu (sadržaj kojega je bio priložen spisu) bio drugačiji. Nije cijenio činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja nego je ispitivao vjerodostojnost tog iskaza.

12. Neodlučna je žalbena tvrdnja o nezakonitom postavljanju privremenog zastupnika ovdje prvotuženiku jer je rješenje o postavljanju privremenog zastupnika sud prvog stupnja opozvao.

13. Opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio vjerodostojnim dokazom pismenu izjavu dostavljenu po predloženoj svjedokinji MS jer se svjedoci usmeno saslušavaju na sudu u smislu odredbe članak 243. i 244. ZPP-a i oko čitanja te pismen izjave nisu se suglasile stranke postupka.

14. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su predmetne kat. čest. domaćeg naziva „[adresa] uknjižene na ovdje tuženike i da su prednici tužitelja majka ĆS, ranije otac CS i prije toga djed BS, koji je umro 1975. negdje od 1948. posjedovali te nekretnine do 1993. Nije sporno ni da je 1993. taj posjed majci tužitelja RP zabranio prvotuženik EP, koji sebe smatra vlasnikom i da od tada formalno ne posjeduje tu nekretninu kao i da su stranke suglasne da je isključivi izvanknjižni vlasnik te nekretnine bio KS koji je upisan i posjednikom u posjedovnom listu i da je isti dozvolio djedu BS i kasnije CS korištenje predmetne nekretnine do opoziva. Nije sporno ni da se prvotuženik uknjižio suvlasnikom temeljem darovnog ugovora sklopljenog sa LS, nećakom TS, supruge EP. Sporno je, je li EP za života darovao predmetnu nekretninu predniku tužitelja djedu BS ili ocu C te imaju li tužitelji valjanu pravnu osnovu, odnosno jesu li stekli pravo vlasništva na tim nekretninama.

15. Pravilno je sud prvog stupnja analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

16. Sadržajem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka doista se ne dokazuje da bi tužitelji posjedovali nekretninu kao vlasnici u smislu da bi im 1988. prednik EP pismenim darovnim ugovorom, koji su navodno izgubili, darovao tu nekretninu. Svoj posjed iz ranijeg razdoblja do 1998., odnosno ranije za života djeda BS temelje na dozvoli korištenja te nekretnine do opoziva dok su tvrdnje tužitelja i saslušanih svjedoka o navodnom darovanju iz 1988. neodređene i proturječne pa ih opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio istinitim.

17. Krajnje je nelogičan iskaz svjedokinje RP, majke tužitelja koja govori o dva darovna ugovora prvi kojim je EP raspolagao tom nekretninom u korist djeda BS i drugi kojim je raspolagao u korist njezinog supruga jer da je doista darovao tu nekretninu to bi učinio samo jednom. Osim toga da je izvršeno darovanje navedena svjedokinja ne bi prestala posjedovati predmetnu nekretninu kada joj je to zabranio prvooptuženik već bi odmah zatražila sudsku zaštitu. Iskaz svjedoka ŠS u određenom smislu također je protivan tom iskazu i iskazu tužitelja jer isti govori o darovanju koje je navodno učinjeno predniku tužitelja BS još 1948. god. (svjedokinja K je govorila da je 1962. kad se udala ta nekretnina bila od KS, a otac od njezinog supruga BS ju je koristio, radio na njoj i orao ju). Navedeni svjedok kao i ĆS govori i o drugom darovanju koje je navodno izvršeno sinu C 1988. godine i neodređeno se očituje oko sadržaja ugovora (tvrdi da ga je vidio i da zna sadržaj „ostavljam Livadicu CS“ da bi nastavno tvrdio da nije čitao to pismeno).

18. Budući da tužitelji na kojima je teret dokaza, sadržajem navedenih iskaza nisu dokazali da bi njihovim prednicima bila darovana predmetna nekretnina već utvrđene činjenice opravdavaju zaključak o korištenju te nekretnine do opoziva, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i svi žalbeni navodi su neosnovani.

19. Pravilno je prvostupanjski sud prvotuženiku dosudio opravdane troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a i obvezao tužitelje na isplatu i to utvrđenje suda određenim žalbenim navodima nije ni dovedeno u pitanje.

20. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tuženika su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić