Poslovni broj Gž-1106/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alen Perhat član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Žalac, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 58007872049, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju HO, mag. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 26 P-1243/2019-16 od 27. listopada 2023., 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 26 P-1243/2019-16 od 27. listopada 2023. u točkama I i II izreke.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] garaža u [adresa] od 18 m2 upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj uknjiži vlasnikom predmetne nekretnine, a odbijen je i alternativni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj kat. čest. što da je tuženik dužan priznati i izdati tabularnu ispravu za uknjižbu tog prava. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u zatraženom iznosu od 824,81 eura dok je točkom III izreke odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
2. Protiv točke I i II izreke pesude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrde da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da nije protekao rok dosjedanja od 40 godina posjeda tužitelja jer da nije uzeo u obzir posjed prednika SOUR-a GIK Slavonski Brod, OOUR Novogradnja Slavonski Brod, koje poduzeće da je 70-tih godina prošlog stoljeća izgradilo predmetne garaže, što da proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi garaža u [adresa], površine 18 m2 uknjižena na ime tuženika,
- da je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor o kupnji predmetne nekretnine sa MO **.**.2018. za iznos od 15.000,00 kn i da iz sadržaja ugovora proizlazi da je po sklapanju ugovora ušao u posjed te nekretnine,
- da tuženik ne raspolaže kupoprodajnim ugovorom sklopljenim između njegove prednice i OOUR Novogradnja i ne prilaže dokaz o isplati kupoprodajne cijene prednika niti porezna rješenja,
- da je najstariji ugovor iz 1987. i da je tužitelj dokazao osobni posjed i posjed prednice od te godine da nije protekao propisani rok od 40 godina iz članka 159. stavka 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 81/15, dalje-ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću,
- da nije osnovan ni alternativni zahtjev za stjecanjem pravne osnove za uknjižbom prava vlasništva jer da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.
8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje prvostupanjskog suda bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
10. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženika te da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] od 18 m2 k. o. [katastarska općina], u naravi garaže, od sklapanja kupoprodajnog ugovora sa EO, **.**.2018. dok se sadržajem priloženih kupoprodajnih ugovora dokazuje da je EO prije toga kupila tu nekretninu 14. srpnja 2011. od ranijih posjednika ŽO te da je ŽO kupio tu nekretninu od LO **.**.2003., a SO od ČO **.**.1998. sve kao izvanknjižno vlasništvo te da bi tužitelj imao pravni slijed prinosa te nekretnine od 1998. U spisu je i jedan ugovor iz 1987. sklopljen između DO kao prodavatelja i UO kao kupca u kojemu je navedeno da je predmet prodaje garaža u Mikrorajonu, ali se sadržajem tog ugovora, a ni ostalim predloženim dokazima ne dokazuje pravni slijed prijenosa u smislu da bi predneci tužitelja kupili tu nekretninu ni da bi se taj ugovor odnosio upravo na predmetnu garažu (iz sadržaja z.k. izvatka za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da se u tom z.k.ul. nalazi osam garaža). Sporno je, je li tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbom prava vlasništva, odnosno dokazao da je dosjelošću stekao pravo vlasništva.
11. Tužitelj i saslušani svjedok SO svojim iskazima tek potvrđuje navode iz materijalne dokumentacije (kupoprodajnih ugovora) o kupnji predmetnih nekretnina od izvanknjižnih vlasnika dok se iskazom svjedoka GO, stečajnog upravitelja Novogradnje d.d. u razdoblju od 2009. do 2015., potvrđuje da je to trgovačko društvo gradilo stanove u [adresa]. i početkom 1980. za investitora SIZ stambeno komunalnih djelatnosti, ali taj svjedok nema saznanja o ovdje spornoj nekretnini, kada bi bila ta nekretnina građena i za korist koga ni tko je bio vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine.
12. Ni sadržajem dokumentacije priložene u predmetima suda prvog stupnja koji se odnose na zemljišnoknjižne postupke drugih vlasnika (Z-9048/2013.) a iz koje proizlazi da je dozvolom za upotrebu iz 1982. Općina Slavonski Brod, Komitet za građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove i prostorno planiranje dozvolila upotrebu izgrađenih skupnih garaža na lokaciji „Mikrorajon“ SOUR-u GIK „Brod“ RO Novogradnja“ iz Slavonskog broda, ne dokazuje se osnovanost tužbenog zahtjeva. Tom dokumentacijom bi se tek dokazivalo da je SOUR-u GIK „Brod“ RO Novogradnja“ iz Slavonskog broda bio izvanknjižni korisnik predmetne nekretnine, a ne i nastavni prijenos te i stjecanje prava vlasništva.
13. Naime, protivno žalbenim tvrdnjama, sadržajem provedenih dokaza nije dokazano da bi ovdje tužitelj imao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva jer nije dokazan neprekinuti tijek prijenosa ovdje sporne nekretnine od ranijeg knjižnog vlasnika do ovdje tužitelja. Stoga, iako bi navedeni dokaz opravdava tvrdnju tužitelja o pravu korištenja predmetne nekretnine (tada u društvenom vlasništvu) po SOUR-u GIK „Brod“ RO Novogradnja“ iz Slavonskog broda kako nije dokazano da bi se to pravo na ovdje spornoj nekretnini pravnim poslom neprekidno prenosilo do ovdje tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu iz tog razloga.
14. Nastavno, pravilno je odbio i tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer tužitelj nije dokazao da bi kao pošteni posjednik, u smislu odredbe članka 159. stavak 1. i 4. ZV-a posjedovao predmetnu nekretninu kroz potrebno vrijeme trajanja posjeda od 40 godina kako je propisano odredbama članka 159. stavak 3. i 4 ZV-a .
15. Člankom 159. stavak 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok je stavkom 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
16. Budući da sadržaj iskaza tužitelja i svjedoka te materijalna dokumentacija u bitnome opravdava tvrdnju o posjedu tužitelja i prednika od 1998., pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću.
17. Nisu prihvatljive žalbene tvrdnje da bi u posjed tužitelja trebalo uzeti i posjed SOUR-u GIK „Brod“ RO Novogradnja“ iz Slavonskog broda koji bi bio korisnik te nekretnine jer kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja tužitelj nije dokazao da bi stekao nekretninu kao izvanknjižni korisnik od ranijeg korisnika ni da bi putem tog i drugih prednika, kao pošten posjednik posjedovao u trajanju od 40 godina pa da bi ju eventualno stekao dosjedanjem.
18. Pozivanje na odluke suda u pojedinačnim ispravnim postupcima glede drugih garaža u tom predjelu nije odlučno jer se utvrđenje iz drugih predmeta temelji na drugim dokazima dok je u ispravnom postupku, a glede ovdje sporne nekretnina prednica tužitelja odbijena sa zahtjevom.
19. Stoga i da se kroz test razmjernosti utvrdi opravdanost primjene kasnije ukinute odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a/99 (Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. Narodne novine broj 137/99) prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana sukladno shvaćanju iznesenom u odlukama Europskog suda za ljudska prava izraženo u odluci „J protiv Hrvatske“ te presudu Jakeljić protiv Hrvatske, to iz naprijed navedenih razloga ne bi opravdavalo osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.
20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 373. stavak 1. točka 3.
ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
21. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer tužitelj nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.
22. Nepobijani dio točke III izreke presude ostaje neizmijenjen.
U Rijeci, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
