Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: Povrv-46/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., OIB 17863542417, Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz OD Škarica i partneri d.o.o,, iz Zagreba protiv tuženika UC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 17. ožujka 2025. u prisutnosti zam. punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

U cijelosti se ukida platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-860/2022, koji je 3. listopada 2022. donijela Javna bilježnica Natalija Stojanović iz Siska te se odbija tužbeni zahtjev.

Obrazloženje

1. Tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o., ranije ovrhovoditelj, je dana 1. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika, sada tuženika UC, radi naplate novčane tražbine u iznosu 904,00 eura i troškova postupka, sve sa zateznim kamatama. U povodu istoga prijedloga je navedeni Javna bilježnica Natalija Stojanović donijela dana 3. listopada 2022. rješenje o ovrsi posl. br. UPP/OS-Ovrv-860/2022.

2. Ovršenik, ovdje tuženik, je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, pa je u povodu istoga rješenjem Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovrv-6891/2022-8 od 8. kolovoza 2023. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi posl. br. UPP/OS-Ovrv-860/2022 od 3. listopada 2022. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i ujedno su pozvane parnične stranke iznijeti sve odlučne činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebite za utvrđenje iznesenih činjenica.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (str. 15 spisa), fotografije (str. 22-23 spisa), rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (str- 24-25 spisa), preslik transakcijskog računa (str. 26- 34 spisa), mail korespondenciju (str. 35-36 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa dodacima (str. 51-55 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji (str. 56-57 spisa), zahtjev za prijenos broja (str. 58-59 spisa), podatke za plaćanje i račune (str. 70-108 spisa), izvod otvorenih stavaka (str. 109 spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 110 spisa), Opće uvjere poslovanja Telemach Hrvatska d.o.o. (str. 111-139 spisa), cjenik (str. 140-209 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 211-227 spisa), ugovor o cesiji (str. 228-235 spisa), dodatak br. 1 (str. 236 i 238 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja (str. 239 i 240 spisa).

4. Tužbeni zahtjev, upravljen na održavanje na snazi predmetnog platnog naloga, nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za telekomunikacijske usluge po osnovi zasnivanja pretplatničkog odnosa od dana 2. srpnja 2018. tuženika s Tele2 d.o.o. (sada Telemach Hrvatska d.o.o.) – sklopljenog pretplatničkog ugovora za pretplatnički broj [broj telefona] te kupnju uređaja Samsung S9+ 64 GB blue na 24 rate.

6. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, predmet broj: 29672526- 7001430701 od 30. kolovoza 2022. utvrđeno je da tužitelj ima dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku u ukupnom iznosu 6.811,17 HRK, sukladno Ugovoru br. 7001430701 i to po osnovi računa za uređaj u iznosu od 499,00 HRK s dospijećem 5. kolovoza 2020. te pruženih usluga po računima koji su dospijevali na naplatu svaki mjesec počev od 15. siječnja 2021. do 15. veljače 2022. u ukupnom iznosu od 6.312, 17 HRK.

8. Uvidom u Ugovor o cesiji od dana 24. veljače 2022., uz Dodatak br. 1 (bez datuma) i Dodatak br. 1. od 6. srpnja 2022. i obavijest o prijenosu potraživanja od 12. srpnja 2022., utvrđeno je da je isti Ugovor sklopljen između Telemach Hrvatska d.o.o., kao cedenta i ovdje tužitelja, kao cesionara, kojim je Telemach Hrvatska d.o.o. ustupio tužitelju potraživanja koja Telemach Hrvatska d.o.o. ima prema svojim dužnicima s osnova pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga, usluga s posebnom tarifom te usluga prijenosa sadržaja. Ovim ugovorom je Telemach Hrvatska d.o.o. ustupio tužitelju sva prava iz prenesenih potraživanja omogućavajući tako SVEA-i ista prava prema dužnicima kakva je Telemach Hrvatska d.o.o. imao prema dužnicima prije prijenosa potraživanja, a koja prava proizlaze iz sklopljenih ugovora o pretplatničkom odnosu te pratećih Općih uvjeta poslovanja. U čl. 2. Ugovora o cesiji od dana 24. veljače 2022. ugovoreno ja da sva pojedinačna potraživanja iz čl. 1. ovog Ugovora koja Telemach Hrvatska d.o.o. prenese na SVEA-u su potraživanja dužnika kojima je raskinut pretplatnički odnos sukladno Općim uvjetima poslovanja Telemacha. Telemach se obvezao dostaviti SVEA-i elektroničku datoteku odnosno specifikaciju potraživanja koja će sadržavati sljedeće podatke: matični broj klijenta, korisnički broj predmeta, podatke o dugu. U čl. 3. Ugovora o cesiji od 24. veljače 2022. SVEA se obvezala u ime Telemach Hrvatska d.o.o. i o svom trošku obavijestiti dužnike iz ovog ugovora o ustupu potraživanja te o obvezi ispunjenja duga u korist SVEA-e kao novog vjerovnika nakon zaprimanja obavijesti.

9. Međutim, tužitelj nije dokazao da bi, sukladno odredbama Ugovora o cesiji od 24. veljače 2022., ovdje tuženika, obavijestio pisanim putem da je otkupio od Telemach Hrvatska d.o.o., među inim, i eventualnu tražbinu koju Telemach Hrvatska d.o.o. ima prema tuženiku. Obavijest o prijenosu potraživanja, koju je tužitelj dostavio Sudu u spis predmeta, je obrazac obavijesti o prijenosu potraživanja ali dostavljen bez potvrde da je uopće poslan tuženiku te potvrde o uručenju obavijesti tuženiku.

10. Dakle, tužitelj nije dokazao da bi prednik tužitelja, kao ustupitelj, prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80.-82. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) i obavijestio je ovdje tuženika prilikom mirnog rješavanja spora. Sukladno zakonskim odredbama, za valjanost ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika (Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revt-3/07, od 6. ožujka 2007., Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004. i Rev-1559/01. od 12. rujna 2001.). Valja reći da je ugovor o cesiji dvostranoobvezni pravni odnos koji uređuje prijenos tražbine sa starog vjerovnika na novog, dakle samo su dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetnu tražbinu.

11. Odredbom čl. 84. st 1. i 2. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

12. Budući da tužitelj, uz ugovor o cesiji, nije Sudu dostavio specifikaciju potraživanja koja se navodi u čl. 2. ugovora o cesiji, odnosno dodaci ugovoru o cesiji dostavljeni u ovaj spis predmeta su prazni obrasci u kojima nije naveden matični broj klijenta (ime i prezime/ naziv dužnika, OIB, adresa), korisnički broj predmeta i podaci o dugu, a kako se na to obvezao koja Telemach Hrvatska d.o.o. sklopljenim ugovorom o cesiji. Slijedom toga, Sud smatra kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da mu je navedenim ugovorom o cesiji ustupljeno upravo utuženo potraživanje, odnosno utuženo eventualno dugovanje tuženika UC prema Telemach Hrvatska d.o.o..

13. Iz prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika proizlazi kako je tuženikova imovina teško stradala u razornom potresu koji je pogodio [adresa] dana 29. prosinca 2020. te koji od toga dana nije bio u mogućnosti koristiti usluge prednika tužitelja, a do tada je pružene usluge platio.

14. Događaj na koji ukazuje tuženik je općepoznata činjenica, a stanje svoje imovine, prije svega kuće u kojoj je živio, dokazuje fotografijama i rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od dana 9. lipnja 2022., iz kojeg proizlazi da je tuženiku priznato pravo na financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje kao osobe čija je nekretnina stradala u potresu.

15. Tuženik nije osporio navode tužitelja kako je podnio zahtjev tužiteljevom predniku za zasnivanje pretplatničkog odnosa i zahtjev za prijenos broja, niti da je sklopio s Tele2 d.o.o. Ugovor o poslovnoj suradnji dana 2. srpnja 2018..

16. Međutim, iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 30. kolovoza 2022. proizlazi kako se njegovo potraživanje u iznosu od 66,22 eura (499,00 kuna) odnosi na cijenu uređaja po računu broj 9282-01-91 2020 kojem je dospijeće plaćanja 5. kolovoza 2020., dok iz podneska tužitelja kojim specificira svoje potraživanje proizlazi kako je račun za navedeni uređaj izdan dana 31. listopada 2021. pa stoga nije jasno kako je račun mogao dospjeti na naplatu prije nego je izdan. Nadalje, iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 30. kolovoza 2022. proizlazi da su računi za pružene usluge dospijevali na naplatu svaki mjesec počev od 15. siječnja 2021. do 15. veljače 2022., kako to proizlazi i iz podneska tužitelja kojim specificira svoje potraživanje, međutim iz priloženih računa ne proizlazi ugovorena cijena pružanja usluge iz ugovora o poslovnoj suradnji. Također nije vidljivo na koji način, kada i iz kojeg razloga je došlo do promjene u šifri korisnika odnosno šifri pretplatnika koja je različita u dostavljenim računima. Nadalje, iz podneska tužitelja od dana 3. svibnja 2024. proizlazi da je pretplatnički ugovor, na temelju kojeg su izdani sporni računi, raskinut dana 30. studenog 2021. zbog nepodmirenog dugovanja. Međutim, tuženiku su ispostavljeni računi dana 31. prosinca 2021 s dospijećem dana 15. siječnja 2022. i dana 31. siječnja 2022. s dospijećem dana 15. veljače 2022., na kojima su kao opis usluge navedene jednokratne i dodatne naknade, a na što se ove naknade konkretno odnose, tužitelj nije ničim dokazao.

17. Tužitelj tvrdi da je njegov prednik s tuženikom sklopio pretplatnički ugovor za pretplatnički broj [broj telefona], međutim, ničim ne specificira o kakvim se točno uslugama radi, kakvu se uslugu prvo Tele2, a potom Telemach Hrvatska d.o.o. obvezao pružiti tuženiku sklopljenim ugovorom te da li su isti tuženiku stvarno ugovorenu uslugu i isporučili u utuženom razdoblju. Niti jedan od dostavljenih dokumenata ne dokazuje što zapravo mjesečna naknada za ugovorene usluga predstavlja, pružanje kojih se to usluga prednik tužitelja obvezao tuženiku te da li je, s obzirom na općepoznatu činjenicu kakva je oštećenja na nekretninama ali i na velikom dijelu infrastrukture grada [adresa] razorni potres ostavio, i nakon potresa (prosinac 2020. godine) nastavio pružati svoje usluge tuženiku.

18. Sud smatra navod tužitelja iz podneska od dana 3. svibnja 2024. životno ne logičnim, pa samim tim i neosnovanim kada navodi kako tuženik niti u jednom trenutku nije obavijestio pružatelja usluga da ne koristi usluge niti je pokušao raskinuti ugovor, a pretplatniku se omogućuje raskid ugovora elektronskim putem i putem telefona sukladno članku 14. Općih uvjeta poslovanja Telemach Hrvatska d.o.o..

19. Na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđeno je da se predmetna tražbina odnosi na naknade za telekomunikacijske usluge tijekom 2021. g., kao i naknadu za uređaj, a pružanje kojih usluga kao cijenu i isporuku uređaja, kao niti ispostavljeni račun za uređaj, tužitelj nije dokazao, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud i koji smatra kako tužitelj nije dokazao činjenice na koje se u postupku poziva, u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

20. Zbog izloženog, nije utvrđena osnovanost glavne tražbine kao niti njegova visina u utuženom iznosu sa zateznim kamatama, pa je slijedom toga valjalo u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev, kako je odlučeno u izreci presude, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

21. O troškovima postupka Sud nije odlučivao budući da tuženik nije postavio određeni zahtjev za naknadu istih, a sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a.

U Petrinji, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelj Svea Ekonomi d.o.o. po punomoćnicima iz OD Škarica i partneri d.o.o. iz Zagreba

2.Tuženik UC, [adresa]