Poslovni broj: Us I-2009/2024-10

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Marijani Vidaković zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/263, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 30. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, ranije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/21-01/263, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 30. travnja 2024. odbijena je žalba Grada Dubrovnika, ovdje tužitelja, izjavljena protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/195, URBROJ: 2117/1-09/7-21-17 od 6. svibnja 2021.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. GJ i ŠJ, oboje iz [adresa], ovdje zainteresiranim osobama pod 1. i pod 2., svakome za 6650/25800000 suvlasnička dijela (što odgovara 66,5/258.000 udjela) daju se u vlasništvo poslovni prostori u zgradama koje su činile dio imovine oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. Dubrovnik i to:

- u prizemlju zgrade zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], zk tijelo II, K. O. [katastarska općina], situirani na adresi [adresa]: a) poslovni prostor, površine 45,13 m2, etažno vlasništvo (E-31), kojeg temeljem Ugovora o davanju nekretnina na korištenje bez naknade na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024. koristi Europski dom Dubrovnik, [adresa]; b) poslovni prostor, površine 65,19 m2, etažno vlasništvo (E-32); c) poslovni prostor, površine 48,69 m2, etažno vlasništvo (E-33), kojeg temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024. koristi Udruga Nave Duminis Modelarski institut, Dubrovnik, Pera Rudenjaka 8A; d) poslovni prostor, površine 69,69 m2, etažno vlasništvo (E-34); e) poslovni prostor, površine 25,78 m2, etažno vlasništvo (E-35), kojeg temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024., koristi Pomorsko športsko ribarsko društvo „Batala“, Dubrovnik, Lapadska obala 8; f) poslovni prostor, površine 48,62 m2, etažno vlasništvo (E-36);

a s kojim vlasništvom posebnog dijela je nerazdvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica];

- u zgradi zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na adresi [adresa]: g) poslovni prostor u prizemlju zgrade, površine 43,84 m2, etažno vlasništvo (E-2); h) poslovni prostor u prizemlju zgrade, površine 16,60 m2, etažno vlasništvo (E-3); i) poslovni prostor na prvom katu zgrade, površine 22,36 m2, etažno vlasništvo (E-4); j) poslovni prostor na prvom katu zgrade, površine 72,94 m2, etažno vlasništvo (E-5); k) poslovni prostor na drugom katu zgrade, površine 58,48 m2, etažno vlasništvo (E-6); l) poslovni prostor na drugom katu zgrade, površine 35,50 m2, kojem pripadaju prostorije u prizemlju površine 14,88 m2 etažno vlasništvo (E-7);

a s kojim vlasništvom posebnog dijela je nerazdvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica].

Nadalje je riješeno kako je obveznik naknade Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj, kako se danom pravomoćnosti toga rješenja raskidaju po sili zakona ugovori o zakupu tih poslovnih prostora kao i ugovor o davanju nekretnine na korištenje, kako vlasnici ne mogu tražiti ispražnjenje i predaju u suposjed poslovnih prostora koji se koriste temeljem Ugovora o zakupu na određeno vrijeme prije isteka ugovorenog roka, a najkasnije u roku od pet godina računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja. Nadalje je riješeno kako je korisnik prostora iz točke 1.a) izreke tog rješenja koji se koristi temeljem Ugovora o davanju nekretnina na korištenje bez naknade dužan predati poslovni prostor u suposjed imenovanim ovlaštenicima naknade iz točke I. izreke tog rješenja u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja. Također je određena zemljišnoknjižna provedba predmetnog rješenja, kao i da će se o pravu na naknadu za preostale nekretnine koje su činile imovinu oduzetog poduzeća "Dubrovačka plovidba" d.d. i to neotkupljene stanove u čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], odlučit posebnim rješenjem. Ujedno je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 19. kolovoza 2024. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba upravnog postupka. U bitnom ističe kako prvostupanjsko tijelo nije na egzaktan način utvrdilo vlasničku strukturu oduzetog poduzeća, kao i udjele pojedinih dioničara, budući da se u rješenju poziva na izvještaj iz zaključenog računa za 1939. (broj dionica), a zatim na udjel iz iskaza dionica od 25. lipnja 1946., a iz čega se vidi vremenski odmak od sedam godina, dok pritom ne obrazlaže jesu li iste isprave istovjetne u svom iskazu dioničara. Stoga da nije jasno jesu li ispravno određeni suvlasnički udjeli ovlaštenika naknade. Nadalje, ističe kako je u postupku samo utvrđeno kako čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja zgradu u izvornom obliku, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom obliku, iako vještak nije pribavio građevinsku dozvolu za navedenu zgradu, jer da mu to nije bio zadatak, te je ujedno propušteno pribaviti uvjerenje o namjeni prostora. Mišljenja je kako je bilo nužno utvrditi stanje predmetnih posebnih dijelova nekretnine u trenutku oduzimanja i utvrditi je li u posebnim dijelovima bilo takvih preinaka radi kojih bi mogla nastati nova stvar. Nadalje, ističe kako je nedopustivo da upravna tijela ne postupaju po uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Us-3007/2010 od 28. studenog 2013., a iz koje da proizlazi kako je predmetnu upravnu stvar potrebno riješiti primjenom odredbi članka 45. -47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi), koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Navedeno stajalište kako je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Us-7376/2004-10 od 2. travnja 2008., te ovaj sud u odlukama pod poslovnim brojem UsInoi-69/14 i UsInoi-71/14, obje od 20. lipnja 2016. Dakle, suprotno stavu iz pobijanog rješenja, upravno sudska praksa govori kako u slučaju oduzimanja dionica odnosno poduzeća postupak treba provesti po odredbama članka 45. do 47. Zakona o naknadi, a koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Također, ističe kako je pogrešno pozivanje na odredbu članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi, budući da se u ovoj upravnoj stvari ne radi o prijašnjim vlasnicima, već o dioničarima "Dubrovačke plovidbe". U konkretnom slučaju imovina je nacionalizirana pravnoj osobi, a ne osobama kojima se sada naturalno vraća u idealnim dijelovima. Predmetni poslovni prostori kako nikada nisu bili u vlasništvu nositelja dionica, već drugog pravnog i samostalnog objekta odvojenog od nositelja dionica. Smatra da su zbog navedenih propusta osporena rješenja nezakonita. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženu osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

5. Pozvani u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/20, dalje ZUS) da sudjeluju u sporu kao zainteresirane osobe, te se očituju na navode iz tužbe tužitelja, EJ, ĆJ i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (u rješenju omaškom navedeno Republika Hrvatska) zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, nisu dostavili odgovor na tužbu.

6. U sporu je održana rasprava 3. travnja 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, na koju nisu pristupili uredno pozvane stranke, pa je rasprava pozivom na odredbe članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4.

ZUS-a, održana bez prisutnosti stranaka.

7. Tijekom dokaznog postupka, radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u svezi i primjena materijalnog prava, odnosno tužitelj u bitnom prigovara kako je u konkretnom slučaju postupak trebalo provesti u skladu s odredbama članka 45.-47. Zakona o naknadi, u kojem slučaju je isključena mogućnost naturalnog povrata.

10. Odredbom članka 45. stavak 1., 2. i 3. Zakona o naknadi propisano je kako se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona ne vraćaju. Pod poduzećem u smislu ovoga Zakona smatra se vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor. Za poduzeća iz stavka 1. ovoga članka prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjeg vlasnika pripada naknada.

11. Prema članku 46. citiranog Zakona visinu naknade iz članka 47. ovoga Zakona određuje Hrvatski fond za privatizaciju ovisno o procijenjenoj vrijednosti poduzeća u trenutku oduzimanja i davanja suglasnosti na pretvorbu poduzeća, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i ovim Zakonom.

12. Prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona o naknadi prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetoga prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je da ako ostvarenje prava iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.

13. Odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

14. Prema odredbi članka 40. stavak 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku daju se u vlasništvo poslovne zgrade i poslovni prostori oduzeti na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih članka 3. ovog Zakona.

15. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako su zainteresirane osobe pod 1. i pod 2. podnijele zahtjev za naknadu oduzete imovine bivšeg poduzeća "Dubrovačka plovidaba" d.d. Dubrovnik, kao zakonski nasljednici ranijeg dioničara za ukupno 133 dionice.

16. Oduzeto poduzeće Dubrovačka plovidba nacionalizirano je i preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list SFRJ, br. 98/46, 35/98).

17. Prema dopisu Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: UP/I-942-05/1101/8 URBROJ: 360-03/02-2014-10 od 31. listopada 2014. nekretnine iz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] nisu procijenjene u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Atlantska plovidba“, niti ijednog drugog poduzeća koje je bilo subjekt pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96, 118/99), pa u protuvrijednosti istih nisu emitirane dionice koje bi se mogle dati kao naknada. Tim nekretninama da gospodari Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj, na način da ih iznajmljuje trećim osobama.

18. Slijedom iznijetog, pravilan je zaključak tuženika kako nema mjesta primjeni odredaba kojima se propisuju pretpostavke prava na naknadu za oduzeta poduzeća. Ovo stoga što iz odredaba Zakona o naknadi (članak 45. do 47.) kojima se uređuje naknada za oduzeta poduzeća proizlazi kako ostvarivanje takvog prava ovisi o tome egzistira li imovina nacionaliziranog poduzeća odnosno je li kao takva prenesena i procijenjena u društveni kapital nekog drugog poduzeća u postupku pretvorbe. U konkretnom slučaju nije došlo do prenošenja odnosno uključivanja imovine (točnije dijela imovine koja je predmet postupka) nacionaliziranog društva, koja okolnost isključuje mogućnost primjene odredbi o naknadi za oduzeta poduzeća.

19. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je temeljem članka 40. Zakona o naknadi, određeno da se daju u vlasništvo zainteresiranim osobama pod 1. i pod 2. poslovni prostori pobliže označeni pod točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja razmjerno suvlasničkim dijelovima istih.

20. Prethodno navedeno pravno shvaćanje, zauzeto je u novijoj upravnosudskoj praksi na koju se tuženik pravilno, navođenjem broja i datuma odluke, pozvao u obrazloženju svog rješenja (str. 4), a kao pravilno ga u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa prigovori tužitelja u tom smjeru nisu osnovani.

21. Nadalje, neosnovan je prigovor tužitelja u odnosu na način na koji je utvrđen suvlasnički dio za koji se utvrđuje pravo vlasništva zainteresiranih osoba pod 1. i pod 2., jer je prvostupanjskim rješenjem obrazloženo kako je udio pojedinih dioničara u poduzeću utvrđen temeljem Iskaza dionica Dubrovačka plovidba d.d. od 25. lipnja 1946., te Iskaza Hrvatskog Državnog Arhiva. U konkretnom slučaju iz iskaza dionica „Dubrovačke plovidbe“ d.d. Dubrovnik, pravni prednik zainteresiranih osoba pod 1. i pod 2. je imao 10 dionica, a prema iskazu Hrvatskog Državnog Arhiva preostalih 123 dionice „Dubrovačke plovidbe d.d.“ Dubrovnik – kupon 1940. godine, dakle, ukupno 133 dionice od ukupno 258000 dionica (prema zaključnom računu iz 1939. kao jedinom dostupnom dokumentu o visini temeljne glavnice). Stoga se ne može prihvatiti tužbeni navod tužitelja da je isti određen pogrešno.

22. Također, u upravnom postupku je obavljen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kojom prilikom je utvrđeno da predmetne zgrade predstavljaju objekte koji se i danas nalaze u istom obliku kao i u trenutku oduzimanja, odnosno da iste nisu nadograđivane u novim etažama, niti su proširivane u postojećim gabaritima, slijedom čega iste predstavljaju stambeno-poslovne zgrade u izvornom obliku kako horizontalno tako i vertikalno, pa ne stoje navodi tužitelja usmjereni u tom pravcu. Pri tome je za istaći kako se prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je u postupku potrebno utvrditi stanje u kojem se imovina nalazi u trenutku donošenja rješenja, pri čemu se imovina vraća sa svim fizičkim promjenama koje su na njoj napravljene, dok je u skladu sa stavkom 4. citirane zakonske odredbe za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

23. Slijedom sveg navedenog, osporeno rješenje tuženika se ne može ocijeniti nezakonitim. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

24. Odluka o trošku je izostala budući da isti nije zatražen.

U Splitu 30. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Dubrovnik

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

3. EJ iz [adresa]

4. ĆJ iz [adresa]

5. Državno odvjetništva Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, Dubrovnik

6. u spis