REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1634/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ŽK, vl. ZLATKO, obrt za usluge građevinskom mehanizacijom, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja MEGA GRAĐENJE d.o.o. Kalinovac, Kolodvorska 118, OIB: 13720747788, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4/2025-6 od 11. ožujka 2025., 30. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-4/2025-6 od 11. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda je odbijen zahtjev za određivanje prethodne mjere kojom je traženo da se zabrani protivniku da isplati 11.300,00 eura sa pripadajućim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja je žalbu izjavio predlagatelj osiguranja iz svih zakonom dopuštenih razloga tj. zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odluke o određenom ovršnom trošku. U žalbi u bitnome ističe kako je rješenje proturječno jer su ispunjeni zakonom propisani razlozi, pa predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a u vezi s čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ono pravilno i zakonito.

5. Temeljem čl. 332. OZ-a je propisano: „(1) Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju: 1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela. (2) Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.“

6. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ispunjena prva pretpostavka jer presuda istog suda poslovni broj Povrv-75/2023-33 od 16. prosinca 2024. nije ovršna jer je izjavljena žalba.

7. Pravilno je sud utvrdio da nije kumulativno ispunjena druga pretpostavka iz čl. 332. st. 2. OZ-a, jer predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim opasnost da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje predmetne novčane tražbine. Naime, predlagatelj osiguranja je samo načelno naveo kako je račun protivnika osiguranja bio u blokadi, ali je i navedeno da od 22. siječnja 2025. račun više nije u blokadi. Pravilno je utvrđeno da razlozi blokade nisu uvjetovani subjektivnim razlozima na strani protivnika osiguranja nego objektivnim okolnostima koje su riješene. Pored prethodno navedenog utvrđeno je i da je bonitetna ocjena protivnika osiguranja A+.

8. Neosnovno žalitelj ističe da činjenica privremene blokade računa protivnika osiguranja je sama po sebi dovoljna kako bi se učinilo vjerojatnim opasnost da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje predmetne novčane tražbine. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio suprotno, a predlagatelj osiguranja niti ne tvrdi da protivnik osiguranja poduzima bilo kakve objektivne radnje kojima bi spriječio naplatu potraživanja, osim samog sudjelovanja u parničnom postupku u kojem je i donesena nepravomoćna sudska odluka na temelju koje se i traži izdavanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja.

9. Neosnovano je predlagatelj osiguranja isticao da je bitna činjenica za utvrđivanje postojanja opasnosti da protivnik osiguranja nije isplatio ništa po nepravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj Povrv-75/2023-33 od 16. prosinca 2024. i da je podnio žalbu protiv presude. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su predlagateljevi navodi u smislu načelnog neposjedovanja nekretnina preopćeniti i nedovoljni da se sa stupnjem vjerojatnosti utvrdi postojanje objektivne opasnosti da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine, dok s druge strane protivnik osiguranja u svom očitovanju na prijedlog ukazuje da posluje i da ima imovine i u tom smislu i prilaže popis dugotrajne imovine s danom 31. prosinca 2024. koja se odnosi na pokretnine nabavne vrijednosti 271.780,02 eura (list 79. spisa). Dakle, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti postojanje prezaduženosti kod protivnika osiguranja i da bi zbog toga predlagatelju osiguranja biti onemogućeno ili znatno otežano ostvarenje predmetne novčane tražbine.

10. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nisu kumulativno ispunjene obje zakonske pretpostavke iz čl. 332. OZ-a za određivanje predložene prethodne mjere. Iz navedenih razloga žalbeni sud utvrđuje da je sud prvog stupnja, donijevši pobijano rješenje, donio zakonitu odluku, na zakonitost koje nisu od utjecaja okolnosti na koje se žalitelj poziva u žalbi i kojima nije argumentirano i opravdano doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja pa je žalba neosnovana.

11. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

12. Stoga je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 30. travnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak