REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3094/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja Općina Koprivnički Ivanec, Koprivnički Ivanec, Matije Gupca 12, OIB 06545869317, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Švaci, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Općina Drnje, Drnje, Trg kralja Tomislava 29, OIB 02036418261, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-32/2022-32 od 17. kolovoza 2023., 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-32/2022-32 od 17. kolovoza 2023. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju 5.634,46 eura sa pripadajućim kamatama dok je u točci II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora naknada za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, odnosno odlagalištu Piškornica sanacijsko odlagalište d.o.o. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da preinači istu i odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom. U žalbu u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja navodeći kako smatra da ne postoji osnova za plaćanje navedene naknade.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što znači da se ne može pobijati zbog nepravilno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tuženik upravo čini. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 352. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da između stranaka u ovom parničnom postupku nije sporno da je u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. sada tuženik Općina Drnje svoj komunalni otpad dovozila na odlagalište komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec odnosno sada tužitelja i time koristila to odlagalište. Sporno je to da li tuženik mora platiti navedeni iznos jer između stranaka nije bio zaključen Ugovor.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik mora platiti navedenu naknadu jer je u čl. 183. st. 1. t. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17 i 14/19; dalje: ZOGO), propisano je da se do stupanja na snagu propisa iz čl. 182. st. 1. i 2. ovog Zakona i nadalje primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokane samouprave („Narodne novine“ broj 59/06 i 109/12; dalje: Pravilnik). Kako je u ovom predmetu utuženo plaćanje naknade za korištenje odlagališta na području Općine Koprivnički Ivanec u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., odnosno za period u kojem je bio na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom kao i Pravilnik to jer pravilno utvrđeno da tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje odlagališta otpada na svom području i to temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom koji je bio na snazi u periodu kada je odvoz vršen, a u visini koja je određena Pravilnikom. Člankom 41. ZOGO-a u svojoj izmjeni i dopuni od 30. siječnja 2019. objavljenoj u „Narodnim novinama“ broj 14/19 sadrži pravo jedinica lokalne samouprave (dalje: JLS), na čijem području se nalazi odlagalište otpada, a to je sada tužitelj Općina Koprivnički Ivanec na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada čiji obveznik je JLS koja koristi odlagalište otpada druge JLS a to je u ovom slučaju sada tuženik Općina Drnje. Dakle, osnova za plaćanje utužene novčane naknade proizlazi iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Člankom 41. st. 7. ZOGO-a za mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade upućuje na Pravilnik. Člankom 8. Pravilnika sadrži iznos naknade koji je određen u postotku te iznosi 30% po toni zbrinutog otpada, dakle, visina utužene naknade proizlazi iz Pravilnika. Financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Zoranu Milobari dipl. oec. kojim stranke nisu prigovarale, utvrđeno je da je tužitelj obračunao i utužio tražbinu sukladno Cjenicima za pojedina obračunska razdoblja i na utvrđene količine je primijenio pripadajuće cijene i utvrđena je ukupna naknada u iznosu od 30% za preuzeti otpad što je identično upravo utuženom iznosu.
12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer predmetna radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
