Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-55/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja Inter Credo d.o.o., Zagrebačka 7, Varaždin, OIB: 88448651075, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović iz Zagreba, protiv tuženice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina, radi predaje u posjed nekretnine, nakon zaključene glavne javne rasprave 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave presude 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Dopušta se objektivna preinaka tužbe tužitelja Inter Credo d.o.o. kako je to navedeno u podnesku od 20. svibnja 2024.
i r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tuženice od 30. travnja 2024. za izricanje novčane kazne tužitelju.
i r i j e š i o j e
Odbacuje se zahtjev tuženice od 3. svibnja 2024. za izuzeće mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tuženici SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u ime tužitelja INTER CREDO d.o.o., Varaždin, Zagrebačka 7, OIB: 88448651075, preda vlasnici HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posjed, slobodnu od osoba i stvari, dio nekretnine opisane kao čkbr. [katastarska čestica] dvorište sa 264 m2, kuća, [adresa] sa 71 m2, pomoćna zgrada sa 37 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. (331325) Varaždin, i to označen točkama A-B-J-I-D-A od 14 m2 u skici izmjere ovlaštenog ing. geodezije NO od 16. listopada 2019. godine, i to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženici SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u ime tužitelja INTER CREDO d.o.o., Varaždin, Zagrebačka 7, OIB: 88448651075, preda u suposjed HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dio nekretnine opisane kao čkbr. [katastarska čestica] dvorište sa 264 m2, kuća, [adresa] sa 71 m2, pomoćna zgrada sa 37 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. (331325) Varaždin, i to označen točkama J-I-D-E- F-G-H-C-J (dio pomoćne zgrade površine 32 m2) u skici izmjere ovlaštenog ing. geodezije NO od 16. listopada 2019. godine, i to u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju Inter Credo d.o.o., Zagrebačka 7, Varaždin, OIB: 88448651075 da tuženici SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženici SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Inter Credo d.o.o., Zagrebačka 7, Varaždin, OIB: 88448651075, naknadi trošak ročišta od 3. svibnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV/ Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova ovog postupka preko iznosa dosuđenih u točki II/ i točki III/ izreke presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj Inter Credo d.o.o. [adresa] podnio je 23. srpnja 2018. tužbu protiv tuženika RO, SO i ĆO u kojoj navodi da je u ovršnom postupku vođenom kod ovoga suda pod brojem Ovr-532/11 protiv tuženika kao ovršenika tužitelj kao kupac stekao nekretninu čkbr. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] i kuća sa 125 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) rješenjem o dosudi broj Ovr-532/11-68 od 11. listopada 2016. te je sukladno navedenom njegovo pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige. Zaključkom broj Ovr- 532/11-80 od 17. ožujka 2017. tuženicima kao ovršenicima određeno je predati nekretninu u posjed tužitelju kao kupcu. Tužitelj navodi da nakon što je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini tuženici i dalje posjeduju dio njegove nekretnine koji, unatoč pokušajima mirnog rješenja spora, odbijaju predati u posjed tužitelju. Stoga ovom tužbom traži predaju u posjed dijela nekretnine koji će odrediti nakon provedenog vještačenja po mjerničkom vještaku.
2. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 14. siječnja 2019. povukao tužbu u odnosu na RO i ĆO, što je i utvrđeno pravomoćnim rješenjem broj P-329/2018-38 od 13. studenoga 2020.
3. U odgovoru na tužbu tuženica SO priznaje točnima navode tužitelja o stjecanju predmetne nekretnine od strane tužitelja kao kupca tijekom ovršnog postupka, no osporava tužiteljeve navode da posjeduje dio njegove nekretnine.
4. Prvostupanjski sud donio je, nakon provedenog postupka, presudu broj P- 329/2018-38 od 13. studenoga 2020. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev sređen na ročištu 16. listopada 2020. sukladno novom raspisu predmetne čestice do koje je došlo u međuvremenu kao i mjerničkom vještačenju izvršenom tijekom postupka, te je naložio tuženici SO da tužitelju preda u posjed slobodnu od osoba i stvari dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica] dvorište sa 264 m2, kuća broj 13 sa 71 m2 i pomoćna zgrada sa 37 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) označen točkama A-B-J-I-D-A od 14 m2 kao i dio označen točkama J-I-D-E-F-G-H-C-J (dio pomoćne zgrade površine 32 m2) u skici izmjere ovlaštenog ing. geodezije Dragutina Šoštara od 16. listopada 2019., no ova je presuda povodom žalbe tuženice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-230/2021-6 od 20. siječnja 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da je potrebno otkloniti nedostatke koji se odnose na nenavođenje razloga odbacivanja zahtjeva za izuzeće mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara koje je vještačenje bilo odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kao i na nalog tuženici naveden u izreci presude da tužitelju preda u suposjed dio sporne nekretnine slobodan od osoba i stvari, a koji je neprovediv budući da je svaki suposjednik ovlašten biti u suposjedu spornog dijela nekretnine.
5.1. U ponovnom postupku sud je odluku o odbacivanju kao nepravodobnog zahtjeva za izuzeće stalnog sudskog vještaka Dragutina Šoštara od 16. listopada 2020. (koja je donesena i objavljena na ročištu za glavnu raspravu 16. listopada 2020.) obrazložio posebnim pisanim rješenjem broj P-55/2023-2 od 29. ožujka 2023., a to je rješenje postalo pravomoćno 3. svibnja 2023., čime je otklonjen taj nedostatak na koji ukazuje drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci.
5.2. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. svibnja 2024. tužitelj je sukladno odluci drugostupanjskog suda, ostajući kod tužbe i tužbenog zahtjeva preciziranog na ročištu 16. listopada 2020., iz točke 2. tužbenog zahtjeva ispustio riječi "slobodnu od osoba i stvari".
6.1. U daljnjem tijeku postupka tuženica je u podnesku od 30. travnja 2024. predložila da sud odbaci tužbu budući da tužitelj ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak ne može otkloniti budući da u trenutku predaje tužbe nije bio u vlasništvu nekretnine, pozivajući se na čl. 83. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Navedeno obrazlaže na način da je predmetnu nekretninu tužitelj otuđio 28. ožujka 2018. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine kojim je vlasništvo prenio na HO kao kupca. Ukazuje na čl. 2. toč. 2. i 3. Ugovora o isplati cjelokupne dogovorene cijene s danom 31. ožujka 2018. budući da je realizirana namjenskim kreditom isplaćenim na račun tužitelja. Navodi da je takvim svojim postupanjem tužitelj obmanuo te doveo u zabludu sud, zlorabio je prava te tako povrijedio čl. 9. ZPP skrivajući prodaju nekretnine predbilježbom, no čl. 121. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) govori o trenutku stjecanja vlasništva i uknjižbi prava vlasništva u zemljišne knjige u slučaju naknadnog opravdavanja predbilježbe s danom kada je zahtjev za uknjižbu prava vlasništva bio podnesen sudu, dakle 28. ožujka 2018. Slijedom navedenog, osim odbacivanja tužbe kao nedopuštene, tužitelj predlaže i da se tužitelju zbog zlouporabe prava odredi novčana kazna temeljem čl. 10. ZPP te potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana predaje tužbe do isplate.
6.2. Sukladno navodima ovog podneska na ročištu za glavnu raspravu 3. svibnja 2024. tuženica stavlja prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja, a iznošenje ovih činjeničnih navoda i predlaganja dokaza za iste nakon zaključenja prethodnog postupka tuženica obrazlaže time da je iz dostavljene dokumentacije razvidno kako je tek 7. kolovoza 2023. izvršena uknjižba prava vlasništva temeljem tabularne izjave, a koja je sačinjena znatno ranije i to 28. ožujka 2018., ali temeljem iste nije provedena uknjižba prava vlasništva, već je tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine tek 7. kolovoza 2023. pa do tada tuženica nije imala saznanja niti je tužitelj u zemljišnim knjigama proveo predmetni ugovor o kupoprodaji, dok upisana predbilježba koja je tada postojala ne znači ujedno i da će se realizirati predmetni pravni posao, kod čega ističe i da se radilo o prodaji putem kredita pa je svakako relevantno hoće li cijena nekretnine biti isplaćena ili ne. Navodi i da se potvrđivanjem predbilježbe i uknjižbom prava vlasništva temeljem predbilježbe u kolovozu 2023. sukladno čl. 121. ZV kao i odredbama Zakona o zemljišnim knjigama izvršena uknjižba prava vlasništva odnosi retroaktivno i važeća je od dana upisane predbilježbe.
6.3. Na ovom ročištu tuženica je navela da ostaje kod zahtjeva za izuzeće mjerničkog vještaka predlažući da sud odluči u pogledu osnovanosti sukladno čl. 254. st. 6. ZPP, a ne pravodobnosti zahtjeva, osobito pri tome ukazujući kako je mjernički vještak neistinito naveo da je na predmetnim nekretninama vršio samo izmjeru objekata, a ne međašnih linija, jer je na priloženim fotografijama razvidno da on upravo radi mjerenje međašnih linija i da se pri tome nalazi na nekretnini tuženice gdje stoji uz među, a ne uz objekt tužitelja.
7. Na istom ročištu za glavnu raspravu od 3. svibnja 2024. tužitelj smatra kako je tuženica prekludirana u pravu da u ovoj fazi postupka iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze, a nije dokazala da to bez svoje krivnje ne bi mogla učiniti budući da se i sama poziva na javne knjige. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije ističe da se pravo vlasništva stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a ne sklapanjem ugovora o kupoprodaji pa iz priložene javne isprave nedvojbeno proizlazi kako je vlasnik nekretnine u trenutku podnošenja tužbe bio upravo tužitelj. Kasnije promjene vlasnika, sukladno odredbama ZPP, ne uskraćuju pravo prijašnjem vlasniku na dovršetak ovog postupka i ostvarenje prava prema tuženici. Ističe i da učinci predbilježbe djeluju od trenutka opravdanja iste te je sve naprijed navedeno bilo dostupno tuženici iz javnih knjiga zbog čega se ne može govoriti o tome da tuženica bez svoje krivnje isto nije mogla dostaviti sukladno odredbama ZPP.
8. Svoj prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja tuženica dodatno obrazlaže u podnesku od 17. svibnja 2024. ponavljajući navode iznesene u podnesku od 30. travnja 2024. i na ročištu 3. svibnja 2024., a u bitnome navodi da je iz povijesnog prikaza za predmetnu nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo da je 3. prosinca 2019. upisana predbilježba prava vlasništva u korist BO iz [adresa], a 7. kolovoza 2023. uknjiženo je pravo vlasništva temeljem tabularne izjave od 3. kolovoza 2023. kojom je izvršeno opravdanje predbilježbe prava vlasništva u korist imenovane, kod čega tuženica ukazuje na odredbe čl. 69. i 65. Zakona o zemljišnim knjigama te čl. 121. ZV. Navodi i da je za tu novonastalu okolnost (uknjižbu prava vlasništva) saznala nakon donošenja prvostupanjske presude tijekom žalbenog postupka kada tu okolnost nije mogla koristiti, te je odmah na prvom ročištu nakon ukidne odluke stavila prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji temelji na činjenici da tužitelj nije posjednik ni vlasnik predmetne nekretnine niti njezinog dijela čiju predaju u posjed i suposjed traži.
9. Podneskom od 20. svibnja 2024. tužitelj ustraje na navodima s ročišta za glavnu raspravu o tome da se podnesak tuženice od 30. travnja 2024. sukladno odredbama čl. 299.a ZPP ne uzme u obzir budući da se tuženica poziva na stanje u zemljišnim knjigama koje su kao javne isprave cijelo vrijeme bile dostupne tuženici. Ujedno se protivi navodima tog podneska kojima se osporava aktivna legitimacija tužitelja kao neosnovanima. Priznaje točnom činjenicu da tužitelj više nije vlasnik predmetne nekretnine, ali navodi kako predmetno ni na koji način ne utječe na njegov položaj kao parnične stranke i njegovo pravo da sud odluči o njegovom tužbenom zahtjevu sukladno čl. 195. st. 1. ZPP. Ističe da je netočna tvrdnja tuženice da tužitelj ne bi bio vlasnik predmetne nekretnine u trenutku podnošenja tužbe jer je nedvojbeno da je tada bio upisan kao vlasnik iste. Kod toga ukazuje i da je njegov zahtjev za predbilježbu podnesen nakon podnošenja tužbe (3. prosinca 2019.) koja je naknadno opravdana te je upis prava vlasništva proveden 7. kolovoza 2023., a ukazuje i na čl. 121. ZV.
10. U podnesku od **.**.2024. HO iz [adresa], izjavila je da, kao osoba koja je pribavila stvar o kojoj teče parnica, stupa u parnicu umjesto tužitelja, a tužitelj je istovremeno izjavio da je s time suglasan te na isto pristaje. Međutim, u podnesku od 9. prosinca 2024. tuženica nije pristala na subjektivnu promjenu na način da umjesto dosadašnjeg tužitelja kao novi tužitelj u parnicu stupi HO, a slijedom čega je sud na ročištu 18. ožujka 2025. sukladno odredbi čl. 192. st. 3. ZPP donio rješenje kojim je utvrdio da takva subjektivna preinaka tužbe nije dopuštena, a koje je rješenje sud izradio posebnim pisanim otpravkom radi njegove dostave i HO o čijem je (ne)sudjelovanju kao stranke u ovom postupku odlučeno tim rješenjem.
11. Istim podneskom od 20. svibnja 2024. tužitelj Inter Credo d.o.o. ujedno je, za slučaj da tuženica ne pristane na stupanje u parnicu nove tužiteljice, uredio tužbeni zahtjev tako da glasi kao u izreci presude, te istim traži da se naloži tuženici da u ime tužitelja Inter Credo d.o.o. [adresa] preda u posjed vlasnici HO slobodnu od osoba i stvari dio predmetne nekretnine označen točkama A-B-J-I-D-A odnosno preda u suposjed dio predmetne nekretnine označen točkama J-I-D-E-F-G-H-C-J, sve prema skici izmjere mjerničkog vještaka. Iako je time tužitelj preinačio tužbu u smislu čl. 191. st. 1. ZPP (s obzirom na to da je promijenio istovjetnost zahtjeva), a kojoj se objektivnoj preinaci tužbe podneskom od 9. prosinca 2024. tuženica također usprotivila, sud je rješenjem na ročištu 18. ožujka 2025. navedenu objektivnu preinaku tužbe dopustio sukladno čl. 190. st. 2. i st. 3. ZPP smatrajući da zbog činjenica nastalih nakon zaključenja glavne rasprave (uknjižba prava vlasništva nove vlasnice nekretnine nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu 9. travnja 2019.) tužitelj bez svoje krivnje nije mogao na navedeni način preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a preinaku tužbe sud smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.
12. Na ročištu za glavnu raspravu 18. ožujka 2025. sud je donio i rješenje kojim se odbacuje zahtjev tuženice od 3. svibnja 2024. za izuzeće mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara. Naime, iako je već u ranijem tijeku postupka rješenjem broj P- 55/2023-2 od 29. ožujka 2023. odbačen kao nepravodoban zahtjev za izuzeće vještaka istaknut 16. listopada 2020., tuženica je na ročištu 3. svibnja 2024. navela da ostaje kod zahtjeva za izuzeće mjerničkog vještaka, predlažući da sud odluči u pogledu osnovanosti, a ne pravodobnosti predmetnog zahtjeva za izuzeće ukazujući da se mjernički vještak neistinito očitovao kako je na predmetnim nekretninama vršio samo izmjeru objekata, a ne i međašnih linija. Slijedom navedenog, budući da tuženica nije istaknula nikakve nove razloge za izuzeće mjerničkog vještaka, sud je ocijenio da se zapravo radi o istovjetnom zahtjevu za izuzeće o kojem je već odlučeno pravomoćnim rješenjem broj P-55/2023-2 od 29. ožujka 2023., zbog čega je odgovarajućom primjenom čl. 73. st. 2. toč. 2. i st. 3. ZPP ovaj zahtjev tuženice valjalo odbaciti.
13. Na ročištu 18. ožujka 2025. sud je i odbio prijedlog tuženice istaknut u podnesku od 30. travnja 2024. za izricanje novčane kazne tužitelju. Naime, razlozi na kojima tuženica temelji ovaj svoj prijedlog, a koji se svode na okolnost da u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine, po stavu ovoga suda, ne ukazuju na težu zlouporabu procesnih prava sudionika u postupku (stranaka, umješača odnosno njihovog zastupnika) za koji je slučaj odredbama čl. 10. st. 2. i st. 3. ZPP propisano njihovo novčano kažnjavanje. Naime, svaka stranka u postupku ima pravo i dužnost iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, za to predložiti dokaze, iznijeti svoja pravna shvaćanja u sporu, i to kako tužitelj s jedne strane, tako i tuženik s druge strane, a na sudu je da izvede i ocijeni dokaze koje smatra potrebnim te utvrdi relevantne činjenice i shodno tome donese odluku o zahtjevima stranaka. Slijedom navedenog, eventualno utvrđenje nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe na koji ukazuje tuženica ne može se smatrati zlouporabom tužiteljevih procesnih prava, pa time nema niti osnove za njegovo novčano kažnjavanje sukladno čl. 10. st. 2. ZPP.
14. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu u spis kao i uvid u spis ovoga suda broj Ovr-532/2011, pročitao je zapisnik s očevida od 16. listopada 2019., izvršio uvid u skicu mjernika Dragutina Šoštara od 29. listopada 2019. te je i usmeno saslušao vještaka. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženice da se tužitelju naloži da dostavi izvadak iz poslovnih knjiga o izvršenoj uplati kupoprodajne cijene odnosno podatak o primitku iste kao i da se od RBA d.d. zatraži podatak kada je tužitelju izvršena isplata kupoprodajne cijene smatrajući činjenice radi čijeg su dokazivanja predloženi ovi dokazi irelevantnima za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, te je odbio dokazni prijedlog tuženice za saslušanje stranaka i svjedoka budući da su sve relevantne činjenice utvrđene ranije navedenim provedenim dokazima, pa se radi o nepotrebnim dokaznim prijedlozima. Ovdje valja reći da je sud uzeo u obzir činjenice o promjeni prava vlasništva na predmetnoj nekretnini odnosno stjecanju prava vlasništva ove nekretnine od strane treće osobe kao i dokaze (dokumentaciju) koje je na tu okolnost u spis predala tuženica, sve to u fazi glavne rasprave nakon drugostupanjske ukidne odluke, smatrajući da tuženica u tome nije prekludirana sukladno odredbi čl. 299. st. 2. i st. 3. ZPP budući da se, kako to ističe tuženica, radi o novoj činjenici - uknjižbi prava vlasništva opravdanjem predbilježbe koja je izvršena 3. prosinca 2019., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen na pripremnom ročištu 9. travnja 2019.), zbog čega tuženica ove činjenice i dokaze i nije mogla iznositi do zaključenja prethodnog postupka.
15.1. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno čl. 8. ZPP sud je odlučio kao u izreci presude te je odbio tužbeni zahtjev zbog razloga koji će niže biti obrazloženi.
15.2. Ovdje valja reći da je tužitelj u podnesku od 30. travnja 2024. predložio da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu temeljem čl. 83. st. 5. ZPP navodeći da tužitelj, budući da nije vlasnik predmetne nekretnine, ne može biti stranka u postupku te se taj nedostatak ne može otkloniti. Međutim, valja reći da je činjenica vlasništva predmetne nekretnine relevantna s aspekta primjene materijalnog prava odnosno ocjene osnovanosti tuženikovog prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja (u kojem se slučaju, ukoliko je takav materijalno-pravni prigovor osnovan, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan), dok odredba čl. 83. st. 1. i st. 5. ZPP regulira procesno pitanje stranačke sposobnosti neke osobe u postupku i mogućnosti otklanjanja nedostatka koji se tiču iste, s posljedicom odbacivanja tužbe. Stoga je neosnovan prijedlog tužitelja za odbacivanje tužbe kao nedopuštene.
16. Nakon što je dopuštena objektivna preinaka tužbe predmet spora je tužiteljev zahtjev za predaju u posjed, slobodne od osoba i stvari, dijela predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenog točkama A- B-J-I-D-A površine 14 m2 te za predaju u suposjed dijela iste nekretnine označenog točkama J-I-D-E-F-G-H-C-J (dio pomoćne zgrade površine 32 m2), sve prema skici izmjere mjerničkog vještaka od 16. listopada 2019. i to tako da tuženica navedene dijelove nekretnine u ime tužitelja Inter Credo d.o.o. preda u posjed odnosno suposjed vlasnici HO.
17. Odredbom čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema čl. 162. st. 1. ZV, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.
18.1. Tijekom postupka nije sporno, a kao što je to utvrđeno i uvidom u spis broj Ovr-532/11, da je tužitelj u svojstvu kupca stekao predmetnu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju) tijekom ovršnog postupka vođenog pod brojem Ovr-532/11. U ponovljenom postupku nakon ukidnog drugostupanjskog rješenja nesporno je da tužitelj više nije vlasnik predmetne nekretnine, već je to HO (ranije: BO) iz [adresa], kako to i proizlazi iz priloženih z.k. izvadaka, pri čemu je sporno je li tužitelj već u trenutku podnošenja tužbe prenio vlasništvo nekretnine, a zbog kojih je razloga sporna i aktivna legitimacija tužitelja.
18.2. Nadalje, iako je u odgovoru na tužbu tuženica osporila da bi bila u posjedu dijela predmetne nekretnine čija se predaja u posjed odnosno suposjed traži tužbom, nakon izvršenog očevida na licu mjesta 16. listopada 2019. te mjerničkog vještačenja, nedvojbenim se na licu mjesta pokazalo da je tuženica u posjedu one površine čiju predaju u posjed odnosno suposjed traži tužitelj, a koja je u skici mjerničkog vještaka označena slovima kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Kod toga se ukazalo spornim pitanje nalazi li se sporna površina unutar granica čkbr. [katastarska čestica] ili čkbr. [katastarska čestica], kako to proizlazi iz navoda tuženice na ročištu 4. rujna 2020. budući da ista tvrdi da je na licu mjesta razvidna dugogodišnja međa (preko 50 godina) te da dio nekretnine koji tužitelj traži u posjed nije bio predmetom prodaje u ovršnom postupku, već ga tuženica kroz čitavo vrijeme nesmetano posjeduje kao vlasnica istog i pripadajućeg dijela čkbr. [katastarska čestica].
19. Slijedom navedenog, prvenstveno je valjalo odlučiti o spornom pitanju aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe.
20. Uvidom u priloženi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. ožujka 2018. sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i BO kao kupca utvrđeno je da je tužitelj predmetnu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] (tada upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju) prodao BO za cijenu od 62.000,00 eura koja će prodavatelju biti isplaćena na žiro račun najkasnije do 31. ožujka 2018. iz sredstava kredita koji će kupcu odobriti RBA d.d. te će o izvršenom plaćanju ugovorne strane sastaviti pisanu potvrdu. Nadalje, iz povijesnog prikaza z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u kojem nakon osnivanja nove katastarske općine [katastarska općina] dolazi upisana predmetna nekretnina) proizlazi da je 3. prosinca 2019. na temelju ovog ugovora o kupoprodaji predbilježeno pravo vlasništva na nekretnini u korist HO (ranije: BO), te je 7. kolovoza 2023., temeljem tabularne izjave od 3. kolovoza 2023., a primjenom odredbi čl. 65., 66. st.1.a i čl. 69. Zakona o zemljišnim knjigama, uknjiženo pravo vlasništva imenovane opravdanjem predbilježbe prava vlasništva. Sve ovdje navedene činjenice između stranaka niti nisu sporne.
21. Iz odredbe čl. 65. Zakona o zemljišnim knjigama proizlazi da se opravdanjem predbilježba pretvara u uknjižbu s učinkom od časa kad je prijedlog za predbilježbu bio podnesen, a iz odredbe čl. 121. st. 1. i st. 4. ZV proizlazi da ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava vlasništva, stjecanje prava vlasništva će se predbilježiti ako su ispunjene pretpostavke za dopuštenje predbilježbe te je u slučaju naknadnog opravdanja predbilježbe, vlasništvo stečeno još u trenutku kad je sudu bio podnesen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva. Kako je prijedlog za predbilježbu prava vlasništva (na što ukazuje i sam tužitelj u podnesku od 20. svibnja 2024.) podnesen 3. prosinca 2019., a predbilježba je naknadno opravdana (zbog čega je i uknjižena nova vlasnica nekretnine), to je učinak te uknjižbe nastupio s danom podnošenja prijedloga za predbilježbu tj. 3. prosinca 2019., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 23. srpnja 2018. Iako je sam Ugovor o kupoprodaji između tužitelja i HO (Novosel) sklopljen 28. ožujka 2018., dakle prije podnošenja tužbe, isti kao pravni posao predstavlja pravni temelj stjecanja prava vlasništva nekretnine (čl. 114. i 115. ZV), dok se ono stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu (čl. 120. st. 1. ZV). Slijedom navedenog, nova vlasnica nekretnine HO (Novosel) stekla je, a tužitelj izgubio, pravo vlasništva predmetne nekretnine 3. prosinca 2019. odnosno nakon podnošenja tužbe.
22. Unatoč nespornoj činjenici da tužitelj više nije vlasnik nekretnine koja je predmetom tužbenog zahtjeva, tužitelj smatra kako navedeno nije zapreka da se ovaj postupak dovrši između parničnih stranaka te se poziva na odredbu čl. 195. st. 1. ZPP kojom je i propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Međutim, kod toga valja ukazati da se ovdje radi o vlasničkoj tužbi kojom tužbom vlasnik protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, pozivajući se na svoje pravo vlasništva koje mora dokazati, traži od te osobe da mu stvar preda u posjed. Stoga je okolnost da je tužitelj prodao predmetnu nekretninu odnosno da je prestalo njegovo pravo vlasništva na istoj od bitnog utjecaja za odluku u ovoj stvari. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. rujna 2020. zauzeo pravno shvaćanje (broj Su-IV-47/2020-7) prema kojem otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom na to da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo. Slijedom navedenog, a budući da je u konkretnom slučaju nedvojbeno kako je tijekom parnice došlo do otuđenja nekretnine koja je predmetom tužbenog zahtjeva, valja zaključiti da je tužitelj izgubio svoju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju (s obzirom na to da iz predmetnog pravnog posla – ugovora o kupoprodaji između tužitelja i osobe kojoj je prenio pravo vlasništva nekretnine ne proizlazi ništa drugo, naime između ugovornih strana ovog kupoprodajnog ugovora nije ugovoreno nikakvo ovlaštenje tužitelja da u svoje ime i za račun treće osobe kao kupca provede ovaj postupak te traži predaju u posjed trećoj osobi kao novoj vlasnici u svoje ime) odnosno da je osnovan tuženičin prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.
23. Kako je, dakle, sud utvrdio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, to nije bilo potrebe da se provode bilo kakvi daljnji dokazi u smislu je li predmetni dio nekretnine bio predmetom prodaje u ovršnom postupku odnosno radi točne identifikacije nekretnine mjerničkim vještačenjem, pa tako niti da se tuženici, kako je to ista predložila na glavnoj raspravi 18. ožujka 2025., dodjeljuje daljnji rok radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka odnosno da se posebno ocjenjuje dani nalaz (skica) mjerničkog vještaka kao ni da se na okolnosti ugovorenog posjeda predmetnog dijela nekretnine saslušavaju svjedoci odnosno stranke kako je to predložila tuženica.
24.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je tako tužitelj, koji je spor u cijelosti izgubio, dužan tuženici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.
24.2. Tuženici su kao potrebni za vođenje parnice, sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, priznati sljedeći troškovi:
- sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; koja se primjenjuje sukladno tbr. 52. st. 3. ove Tarife, dalje: Tarifa),
- zastupanja na ročištima 14. prosinca 2018., 9. travnja 2019., 4. rujna 2020., 16. listopada 2020. i 18. ožujka 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako od ročišta sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu 25. listopada 2018., ali ne u zatraženom iznosu od 100,00 EUR, već u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 5. Tarife budući da je ovo ročište odgođeno prije početka raspravljanja zbog neurednih dostava poziva za tuženice,
- zastupanja na očevidu 16. listopada 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 7. Tarife,
- sastava podnesaka od 25. studenoga 2019. (prijedlog za saslušanje vještaka) i 30. ožujka 2024. (podnesak nakon ukidne drugostupanjske odluke), svakog sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife, ali u zatraženom iznosu od po 50,00 EUR za svaki od podnesaka,
- sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 10. toč. 1. Tarife,
- sastava podneska od 9. prosinca 2024. (očitovanje na subjektivnu i objektivnu preinaku tužbe) u zatraženom iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife,
- zatraženi PDV na sve gore navedene priznate odvjetničke troškove sukladno tbr. 46. Tarife (priznate u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR) i to u iznosu od 500,00 EUR.
24.3. Nisu priznati troškovi:
- zastupanja na ročištu 22. ožujka 2023. budući da toga dana nije održano nikakvo ročište u ovom postupku,
- podnesaka od 29. siječnja 2020. i 5. ožujka 2020. budući da tim podnescima tuženica moli odgodu zakazanih ročišta zbog spriječenosti njezinog punomoćnika, pa se radi o trošku koji je uzrokovan slučajem koji se dogodio tuženici, a koji ne može pasti na teret tužitelja,
- sastava žalbi od 7. prosinca 2020. i 5. siječnja 2021. budući da se radi o žalbama protiv sudskih odluka o naplati sudske pristojbe, koje također ne mogu pasti na teret tužitelja jer se radi o naplati sudske pristojbe,
- sastava podneska od 17. svibnja 2024. kojim tuženica dostavlja dodatnu dokumentaciju, a što je mogla učiniti već u podnesku od 30. travnja 2024. nakon ukidne odluke koji joj je trošak priznat, zbog čega trošak podneska od 17. svibnja 2024. sud ne smatra potrebnim za vođenje parnice.
24.4. Time su tuženici priznati sveukupni parnični troškovi u iznosu od 2.500,00 EUR koje joj je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi tužitelj i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II/ izreke presude.
25. Što se tiče troška ročišta za glavnu raspravu od 3. svibnja 2024., na tom je ročištu tužitelj stavio zahtjev za naknadu troška tog ročišta u iznosu od 250,00 EUR (uključen PDV) predlažući da isti padne na teret tuženice po načelu krivnje iz razloga što je na tom ročištu tužitelju uručen podnesak tuženice dostavljen 30. travnja 2024., a koji mu nije dostavljen u zakonom propisanom roku od 8 dana prije ročišta, zbog čega je tužitelj zatražio rok radi očitovanja na taj podnesak tuženice. Budući da se radi o podnesku u kojem tuženica iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze, sud je prihvatio prijedlog tužitelja za dodjelu roka radi očitovanja na isti, a ujedno je tuženici u istom roku naložio dostavu dodatne dokumentacije na koju se poziva, zbog čega je došlo do odgode ročišta za glavnu raspravu. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u smislu čl. 156. st. 1. ZPP osnovan zahtjev tužitelja da trošak odgođenog ročišta padne na teret tuženice budući da bi se pravovremenim dostavljanjem podneska i daljnje dokumentacije suprotnoj strani najmanje 8 dana prije ročišta izbjeglo odgađanje rasprave zbog potrebe očitovanja na nove činjenice i dokaze iznesene u tom podnesku. Stoga je tužitelju priznat zatraženi trošak ovog ročišta u iznosu od 250,00 EUR s PDV sukladno tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife te je tuženici naloženo da mu isti naknadi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (zatraženim već u tužbi te u troškovniku od 18. ožujka 2025.) tekućim od dana donošenja ove presude do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO, dok zbog istih razloga tuženici trošak tog ročišta nije priznat. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.
U Varaždinu, 30. travnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Kraljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave odluke izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti
1/ Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović iz Zagreba
2/ Tuženica po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina