Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-986/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska – Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 52634238587, koje zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, protiv tužene LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-188/2021-19 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-188/2021-19 od 4. listopada 2024.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Utvrđuje se nevaljanim besteretni otpis k. č. br. [katastarska čestica], šuma Maločev jarek, površine 1 jutro i 657 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa], površine 250 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa], površine 60 čhv i k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa], površine 190 čhv, sa imena i vlasništva Republike Hrvatske te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužene, te se utvrđuje da je tužiteljica, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica], šuma Maločev jarek, površine 1 jutro i 657 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa], površine 250 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa], površine 60 čhv i k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa], površine 190 čhv, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i nalaže se ispravak zemljišnoknjižnog stanja na načina da se briše pravo vlasništva tužene LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], na istim nekretninama te izvrši upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587.''

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu 1.125,00 eura, u roku 15 dana.

2. Presudu pobija tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da presuda nema razloga o stjecanju vlasništva uzurpacijom, da nisu ocjenjeni navodi tužiteljice da dioba zemljišne zajednice nije bila okončana i da zbog toga nije došlo do stjecanja u privatno vlasništvo. Tvrdi da je tužena bila dužna dokazati da je dioba zemljišne zajednice bila okončana i ovu činjenicu dokazati valjanim ispravama, dok je tužiteljica dokazala da nužna dioba nije do kraja provedena. Ponovno ističe da u postupku uzurpacije nikada nije doneseno rješenje nadležnog tijela kojim se odlučuje o priznavanju ili nepriznavanju prava vlasništva na zauzetom zemljištu. Ukazuje da nakon ukidanja prvostupanjskog rješenje po drugostupanjskom tijelu, nije doneseno novo prvostupanjsko rješenje o uzurpiranom zemljištu, pa provođenje tog postupka ne može biti valjani pravni temelj i dokaz da su prednici tužene stekli vlasništvo. Smatra promašenim stajalište prvostupanjskog suda da je tužena po prednicima stekla pravo vlasništva dosjelošću u smislu članka 159. Zakona o vlasništvu, posjedom u roku dosjedanja od 40 godina. Tvrdi da se u rok dosjedanja ne računa vrijeme posjeda do 8. listopada 1991. do kada su nekretnine bile u društvenom vlasništvu, da se presuda Trgo protiv Hrvatske ne može primijeniti, jer se odnosi samo na slučajeve u kojima su tužitelji podnijeli tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda od 17. studenog 1999., kojom je ukinuta odredba članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu. Prigovara odluci o trošku tvrdnjama da su nepravilno priznati troškovi sastava više podnesaka koji nisu bili potrebni za vođenje parnice. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, i obveže tuženu na naknadu parničnih troškova tužiteljici. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu je podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

5.1. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se uopćeno poziva žalba. Izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi obrazloženju u kojem su izneseni jasni, potpuni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama utvrđeni provedenim dokazima, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, prvostupanjski sud se izjasnio o pravnom temelju stjecanja vlasništva tužene, kao i činjeničnim navodima tužbe u kojima je tužiteljica osporavala upis vlasništva tužene.

6. Predmet spora su zahtjev za utvrđenje nevaljanosti otpisa i uknjižbe vlasništva tužene na kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na ovim česticama, te zahtjev za ispravak zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva tužene uz upis prava vlasništva tužiteljice.

6.1. U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica je osporavala upis vlasništva tužene tvrdnjama da prednici tužene nisu stekli vlasništvo spornih čestica u smislu članka 3. stavak 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom, odlukom tadašnjeg nadležnog tijela u postupku priznanja prava vlasništva na uzurpiranom zemljištu, a niti dosjelošću.

7. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužena u pojedinačnom ispravnom postupku rješenjem broj Z-2947/2021 (Z-4389/2019) od 12. travnja 2021., uknjižena vlasnicom spornih nekretnina,

- da su sporne čestice kao dio Zemljišne zajednice plemića sela [adresa] od 1948. godine u zemljišnim knjigama bile upisane kao općenarodna imovina, a od 2003. godine upisana je Republika Hrvatska,

- da je 18. ožujka 1960. prednik tužene OS, između ostalih podnositelja, podnio zahtjev za priznanje prava vlasništva predmetnih nekretnina kao uzurpiranog zemljišta općenarodne imovine,

- da je 14. ožujka 1961. tadašnja komisija za uzurpaciju za područje [adresa] donijela rješenje kojim je predniku tužene, OS odbila priznati pravo vlasništva na uzurpiranim nekretninama,

- da je povodom žalbe prednika, odlukom drugostupanjskog tijela od 30. prosinca 1961. ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz obrazloženje da je čestica prijašnje oznake kčbr. [katastarska čestica] bila pogrešno upisana na Zemljišnu zajednicu plemića sela [adresa], iako je oduvijek u posjedu prednika žalitelja koji su plaćali i porez svaki za svoju površinu o čemu u katastru postoji i nacrt star preko 100 godina,

- da je prvostupanjska komisija u ponovnom postupku na očevidu licu mjesta

30. lipnja 1962. odredila premjeru zemljišta,

- da je po provedenoj premjeri 18. srpnja 1962. sačinjen Prijavni list,

- da je na raspravi održanoj 6. listopada 1962. prednik tužene OS uredio prijašnji zahtjev u skladu sa Prijavnim listom (str. 80 spisa),

- da je 6. listopada 1962. Prijavni list predan katastru na provedbu,

- da je na raspravi od 29. listopada 1962. donesen zaključak kojim je priznato vlasništvo podnositeljima zahtjeva,

- da je 11. studenog 1963. pod brojem Z-586/63 tadašnjoj gruntovnici od strane katastra dostavljen na provedbu Prijavni list radi diobe uzurpacijom, a upis proveden u predmetu broj Z-4389/2019,

- da je prema povijesnim podacima katastra prvi upis kod osnivanja katastra bio na prednika tužene OS, potom na njegove nasljednike kao pravne slijednike, a po toj osnovi je od 2008. godine upisana tužena,

- da tužena uživa predmetne nekretnine osobno i po svojim prednicima više od 60 godina.

8. Temeljem ovih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio i zaključio da je tužena dokazala da je dosjelošću stekla pravo vlasništva spornih nekretnina u smislu odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), jer je osobno i po prednicima bila u neometanom, istinitom i poštenom posjedu više od šezdeset godina.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljica je osporavala upis vlasništva tužene tvrdnjama da prednici tužene nisu stekli vlasništvo spornih čestica u smislu članka 3. stavak 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (NN 36/47, 51/58 i 13/87 – dalje: Zakon o proglašenju imovine zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom), odlukom tadašnjeg nadležnog tijela u postupku priznanja prava vlasništva na uzurpiranom zemljištu, a niti dosjelošću, jer se u vrijeme potrebno za dosjelost ne uračunava vrijeme posjeda njezinih prednika kroz koje su sporne nekretnine bile u društvenom vlasništvu.

9.1. U smislu članka 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom, na nekretninama koje su bile vlasništvo zemljišnih zajednica, ovlaštenici stječu stvarno pravo na dijelovima nekretnina koje uživaju tek onda kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe kada je diobni postupak pokrenut nakon 6. travnja 1941., a ako je prije tog datuma dovršen diobni postupak i izvršena provedba upisa, dovršenje diobnog postupka odobravala su tadašnja nadležna tijela.

9.2. U konkretnom slučaju tužena u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije upisana vlasnicom, jer su njezini prednici stekli vlasništvo po provedenom postupku diobe odnosno odobrenom diobom dovršenom do 6. travnja 1941. temeljem članka 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom (nije izvršena provedba upisa).

10. Iz isprava koje je dostavila tužena u zemljišnoknjižnom postupku, proizlazi da je su njezini prednici upisani posjednicima od osnivanja katastra, da je njezin prednik još 1960. godine pokrenuo postupak priznanja prava vlasništva spornih nekretnina na temelju Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta o općenarodnoj imovini (NN 31/58., 20/77. i 34/79 – dalje: Zakon o uzurpaciji), da su u tom postupku parcelacijom oformljene sporne čestice koje su prema prijavnom listu pripale predniku tužene, a prijavni listi proveden u katastru i zemljišnim knjigama, da je predniku tužene priznato vlasništvo zaključkom na raspravi od 29. listopada 1962., ali nije doneseno konačno rješenje o stjecanju vlasništva prednika tužene.

10.1. Obzirom da nije doneseno konačno rješenje o priznanju prava vlasništva prednika tužene spornih nekretnina uzurpacijom, kojim bi prednik tužene sporne nekretnine stekao originarno, stanje cjelokupnog upravnog postupka, a napose prijavni list sastavljen za potrebe upravnog postupka kojim su predniku tužene pripale sporne nekretnine i zaključka tadašnjeg nadležnog tijela od 29. listopada 1962. kojim je priznato vlasništvo prednika tužene, upućuje da su prednici tužene bili savjesni posjednici spornih nekretnina. U tom smislu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da propust tadašnjeg nadležnog tijela donošenja konačnog rješenja u postupku priznanja prava vlasništva uzurpacijom, ne može ići na štetu tužene.

11. U činjeničnim navodima tužbe, a niti za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom, tužiteljica nije tvrdila da je upis vlasništva tužene u pojedinačnom ispravnom postupku bio nevaljan zato što je tužena u pojedinačnom ispravnom postupku svoje izvanknjižno vlasništvo dokazivala iskazom svjedoka, već je tvrdila da se u vrijeme potrebno za dosjelost ne uračunava vrijeme posjeda njezinih prednika kroz koje su sporne nekretnine bile u društvenom vlasništvu. Iako se u zemljišnoknjižnom postupku ne može dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način da svoje izvanknjižno vlasništvo predlagatelj dokazuje osim ispravama i drugim dokazima kao što su svjedoci, očevid i dr. (odluka Rev 346/2023-2 od 13. lipnja 2023.), u parničnom postupku proizašlom iz pojedinačnog ispravnog postupka može utvrđivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer se u tom parničnom postupku utvrđuju sve činjenice i izvode svi potrebni dokazi što nije moguće u pojedinačnom ispravnom postupku (odluka Rev 410/2022-2 od 4. travnja 2023.).

12. Tužiteljica u žalbi ne osporava činjenična utvrđenja o trajanju posjeda tužene i njezinih prednika, već ponavlja tvrdnje da se u vrijeme potrebno za dosjelost ne uračunava vrijeme posjeda njezinih prednika kroz koje su sporne nekretnine bile u društvenom vlasništvu.

12.1. I u žalbenom stadiju postupka sporno je da li se u tijek roka dosjelosti uračunava vrijeme nakon 1848. godine, kada su nekretnine postale društveno vlasništvo, pa do 8. listopada 1991., kada je odredbom članka 3 Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN broj 53/91), stavljena izvan snage odredba članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 6/80 dalje : ZOVO), o zabrani stjecanja dosjelošću stvari u društvenom vlasništvu.

12.2. Obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je posjed prednika tužene započeo početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, za vrijeme primjene pravnih pravila OGZ-a, stjecanje prava vlasništva dosjelošću prosuđuje se prema pravnim pravilima OGZ, kako to propisuje odredba članka 388. stavak 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17-pročišćeni tekst – dalje: ZV), kojom se ostvaruje načelo zaštite stečenih prava iz članka 389. stavak 1. tog Zakona. Za izvanrednu dosjelost se prema pravnom pravilu paragrafa 1477 OGZ-a, tražio rok od trideset godina odnosno četrdeset godina ako je riječ o imovini iz paragrafa 1472 OGZ-a u vlasništvu države, crkve, općina i dr. Rok izvanredne dosjelosti iz paragrafa 1477 OGZ-a, počeo je teći od 1941. godine kada je predmetna nekretnina bila u vlasništvu fizičkih osoba, dok je preostalo vrijeme roka teklo nakon prijenosa u društveno vlasništvo.

12.3. U odnosu na pitanje treba li u vrijeme dosjelosti uračunati vrijeme od 1948. godine kada je predmetna nekretnina uknjižena kao općenarodna imovina do prestanka društvenog vlasništva dana 8. listopada 1991. godine, prvostupanjski sud je s pravom primijenio pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava (dalje: ELJSP), zauzeto u presudama po zahtjevu br. 3528/04 Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 3528/04, Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 37658/10. Naime, neovisno o činjenici što je Ustavni sud Republike Hrvatske svojim odlukama od 17. studenog 1999. godine, ukinuo odredbu članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – dalje: ZV), kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, uračunava i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ELJSP je zauzeo shvaćanje da se u rok dosjelosti uračunava i vrijeme kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako se time ne vrijeđaju stečena vlasnička prava drugih osoba, osim prava države koja je sama proglasila neustavnom i ukinula prijašnju odredbu članka 388. stavak 4. ZV.

12.4. U primjeni pravnog shvaćanja ELJSP u predmetu Trgo, koje obvezuje nacionalne sudove, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u brojnim odlukama (broj Rev- 291/14 od 17. travnja 2018., Rev-2111/2017 od 8. rujna 2020. i dr.), zauzeo pravno shvaćanje prema kojem u odnosu na stvari koje su bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba ZV.

12.5. Primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP i VSRH u ovom predmetu, kod nesporne činjenice da osim države, ne postoji treća osoba koja je na spornom dijelu predmetne nekretnine, stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju od 1960. do 8. listopada 1991., u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Iako je dosjedanje dovršeno u vrijeme važenja ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., obzirom da je većim, pretežnim djelom, dosjedanje teklo za važenja OGZ, primjenjuju se ta pravila. Budući je tužena dokazala da je po prednicima osobno i bila u neometanom, istinitom i poštenom posjedu više od šezdeset godina, pravilnom primjenom materijalnog prava odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevima.

13. Neosnovano tužiteljica uopćeno, bez navođenja konkretnih razloga prigovara odluci o trošku u odnosu na odmjerene troškove sastava podnesaka. Troškovi postupka dosuđeni su tuženoj pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

14. Iz ovih razloga je, temeljem članka 368. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Budući tužiteljica nije uspjela sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. ZPP, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp