REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-709/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja 5M d.o.o., Veliko Trgovišće, Dubrovčan 17C, OIB: 73451287150, kojeg zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, II-tuženika Stečajna masa Zadranke d.d., Zadar, Uvala Bredgetti 23, OIB: 96243231521, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, III-tuženika GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik DP, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d. iz Zagreba, IV-tuženika ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 88502209643, kojeg zastupa stečajni upravitelj Stanko Makar iz Sigeteca Ludbreškog, Ulica Augusta Šenoe 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Edina Muminagića, odvjetnika iz Zagreba, zamjenice punomoćnika II- tuženika LPV, odvjetnice iz [adresa], punomoćnika III-tuženika DP, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnika IV-tuženika AP, a u odsutnosti uredno pozvanog I-tuženika, dana 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja 5M d.o.o., koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2561/18 u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], zk.čest.br. 5750 k. o. [katastarska općina], stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne površine 3042 m2, oznake: 4. Etaža (E-4) 26/10000-garaža oznake G21 u podrumu, ukupne neto korisne površine 22,00 čm, ulaz 1 – [adresa]."

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe, odnosno tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 7. rujna 2022. godine.

. / .

II. Nalaže se tužitelju 5M d.o.o. isplatiti I-tuženici MP trošak parničnog postupka u iznosu od 1.850 EUR, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I-tuženice LP za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju 5M d.o.o. isplatiti II-tuženiku Stečajna masa Zadranke d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.850,00 EUR, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev II-tuženika Stečajna masa Zadranke d.d. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužitelju 5M d.o.o. naknaditi III-tuženiku GP trošak parničnog postupka u iznosu od 2.937,50 EUR, u roku 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev III-tuženika GP za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja 5M d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. veljače 2020. u bitnome navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2561/10 od 14. siječnja 2020. upućen protiv tuženika pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], zk.čest.br. 5750, u naravi stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne korisne površine 3042 m2, i to: 4. ETAŽA (E4) 26/10000 – garaža oznake G21 u podrumu, ukupne neto korisne površine 22,00 čm, ulaz 1 – [adresa]. Ističe da je predmetna ovrha u odnosu na tužitelja 5M d.o.o. pravno i činjenično neutemeljena. Tužitelj navodi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine od prodavatelja INDUSTROGRADNJA d.d. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 2008/116/1 od 18. prosinca 2008., kao i da se od 30. prosinca 2008. nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, a koju tužitelj koristi kao skladišni prostor poslovnice [adresa]. Tužitelj je istaknuo i da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo klasa: UP/I-310-01-/98- 03/834 urbroj: 251-04-04/03-38-05 BS od 22. prosinca 1998. utvrđeno da poslovna prostorija i oprema u [adresa] udovoljavaju minimalno tehničkim, sanitarnim, zdravstvenim i drugim propisanim uvjetima za obavljanje djelatnosti. Nadalje, ističe i da prema tuženicima nema nikakvih dospjelih dugovanja te da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, ozbiljan poremećaj poslovanja uslijed gubitka nužnog skladišnog prostora, a što može dovesti i do zatvaranja poslovnice te otpuštanja radnika. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2561/2010 u odnosu na predmetnu nekretninu, kao i da se naloži tuženicima da mu nadoknade troškove parničnog postupka, uvećano za zatezne kamate.

2. I-tuženik ČP u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu kao pravno neosnovanom. Ističe da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu, kao i da je I- tuženik zabilježbom ovrhe stekao pravo na namirenje bez obzira na eventualne kasnije promjene vlasnika. Dakle, navodi da je razvidno da tužitelj nije vlasnik nekretnine za koju tvrdi da je vlasnik. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. II-tuženik Stečajna masa Zadranke d.d. u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe kako tužitelj nije dokazao da je vlasnik nekretnine na kojoj se provodi ovrha. II-tuženik ističe kako je podnošenjem ovršnog prijedloga u predmetu Ovr-4473/10 koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, postupao sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, obzirom da je u trenutku pokretanja ovršnog postupka, a sukladno priloženom izvatku iz zemljišnih knjiga kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan i još uvijek je upisan kao vlasnik upravo ovršenik u tom postupku. Ukazuje i da sukladno zakonskim propisima zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. S obzirom da tužitelj izvatkom iz zemljišnih knjiga nije dokazao vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovrhe, II- tuženik smatra kako je neosnovan tužbeni zahtjev da se ovrha u predloženom dijelu proglasi nedopuštenom. Ističe i kako je za stjecanje prava vlasništva na nekretninama potreban titulus i modus, odnosno da bi se netko smatrao vlasnikom nekretnine nije dovoljno da ima ugovor o kupoprodaji nekretnine, već je potrebno da je taj ugovor proveden i u zemljišnim knjigama, slijedom čega se tužitelj ne može smatrati vlasnikom predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. III-tuženik GP u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se u potpunosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da se protivi navodima tužbe u kojima tužitelj ističe kako je vlasnik sporne nekretnine jer je opće poznata činjenica da se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige, a ne sklapanjem predugovora, glavnog ugovora ili isplatom cijene. Navodi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan ovršenik protiv kojeg III-tuženik ima dospjelu tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom ovoga suda pod poslovnim brojem P- 1590/06 te da je upravo stoga III-tuženik s povjerenjem u zemljišne knjige podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika nemajući ikakva saznanja za neki pravni posao između ovršenika i tužitelja. Ističe i da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, ali da I-tuženik niti na koji način nije bio nesavjestan, nepošten niti je zloupotrijebio svoje pravo kada je pokrenuo ovrhu na nekretnini ovršenika ne znajući za bilo kakav posao između njega i tužitelja, a koji se odnosi na spornu nekretninu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka.

5. IV-tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da kao pravni sljednik prodavatelja INDUSTROGRADNJA d.d., Zagreb, Savska cesta 66, nema razloga osporavati tužitelju tužbu jer je navedeni pravni prednik predmetnu nekretninu (garažu) prodao tužitelju i naplatio kupoprodajnu cijenu te stoga ističe da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev. Međutim, IV-tuženik ističe da nije apsolutno ničim izazvao pokretanje ove parnice, pa da se stoga protivi snašanju bilo kakvog parničnog troška tužitelju.

6. Tužitelj je podneskom od 7. rujna 2022. preinačio tužbu, odnosno tužbeni zahtjev na način da je specificirao poslovni broj ovršnog predmeta u odnosu na koji predlaže proglašenje ovrhe nedopuštenom. Tuženici su se upustili u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu, bez da su se prethodno protivili preinaci. Stoga je sud, u skladu s čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbenog zahtjeva te odlučio kao u izreci rješenja.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2561/2010-223 od 14. siječnja 2020. (list 3-4 spisa), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 2008/116/1 (list 5-8 spisa), u Potvrdu o isplaćenosti kupoprodajne cijene (list 9-10 spisa), u zapisnik (list 11 spisa), u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo (list 12 spisa), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 1590/2006-123 od 22. prosinca 2009. (list 19-37 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 63-66 spisa), u prijepise iz posjedovnog lista (list 107-158 spisa), u zapisnik o ispitivanju niskonaponske električne instalacije (list 194 spisa), u fotografije (list 200- 206 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta (list 188-189 spisa) i saslušani su zakonski zastupnik tužitelja TP (list 94-95 spisa), svjedok IP (list 99-101 spisa), svjedok SP (list 102-103 spisa) i svjedok ĐP (list 103-104 spisa).

8. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, stranke na zadnjem ročištu nisu imale nikakvih dokaznih prijedloga.

9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2561/2010.

11. Među strankama nije sporno da su tuženici kao ovrhovoditelji pokrenuli ovršni postupak kod ovoga suda na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 5750, u naravi stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne korisne površine 22,00 čm, ulaz 1 – Cirkovljanksa 2A. Isto tako, među strankama je nesporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisano društvo Industrogradnja d.d.

12. Nije sporno niti da je tužitelj od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-2561/2010-223 od 14. siječnja 2020. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Prema odredbi čl. 201. ZPP-a ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarnima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

15. U odnosu na priznanje tužbenog zahtjeva od strane IV-tuženika ISTO d.d. u stečaju stoga se ističe da su tuženici u ovom postupku nužni i jedinstveni (materijalnih) suparničari, a sve u skladu s pravnim stajalištem izraženim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-160/2010-2 od 27. ožujka 2012.

16. Dakle, s obzirom da je o tužbenom zahtjevu moguće odlučiti isključivo na jednak način prema svim tuženicima, to sud nije prihvatio priznanje tužbenog zahtjeva izjavljeno od strane IV-tuženika, s obzirom da se s istim nisu usuglasili i drugi tuženici.

17. U skladu s čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014 - dalje ZV) vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

18. Nadalje, sukladno čl. 122. st. 1. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

19. U skladu s čl. 65. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; dalje: ZOO) za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

20. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 2008/116/1 od 18. prosinca 2008., sklopljenog između društva Industrogradnja d.d. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, utvrđeno je da je predmet ugovora 26/10000 dijela stambene zgrade br. 2 i 2a i dvorište [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela (4. etaža) u naravi garaža oznake G21 u podrumu, neto površine 29,33 m2, ukupne neto korisne površine 22,00 m2, ulaz 1 [adresa].

21. Uvidom u Potvrdu o isplaćenosti kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina broj 2008/116/1 od 8. siječnja 2009., utvrđeno je da je društvo Industrogradnja potvrdilo da mu je isplaćena kupoprodajna cijena za nekretninu koja je predmet ovog postupka.

22. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženici tijekom postupka nisu osporavali vjerodostojnost iste.

23. Na uviđaju održanom 24. svibnja 2024. utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja garažu u kojoj se nalazi uskladištena roba, tj. razni elektromaterijali.

24. Uvidom u fotografije izrađene na uviđaju (list 200-206 spisa) utvrđeno je da se predmetna garaža koristi kao skladišni prostor.

25. Zakonski zastupnik tužitelja TP u svom iskazu je u bitnome naveo da je zaposlen kod tužitelja od 1. siječnja 2014. te da je od 1. travnja 2018. direktor tužitelja. U odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka, odnosno garažu koja se nalazi na adresi [adresa] površine oko 20 m2, istaknuo je da je saznao od bivšeg zamjenika direktora IP da je isti tu predmetnu garažu kupio 18. prosinca 2008. od Industrogradnje te da je isplatio kupoprodajnu cijenu Industrogradnji, ali da kada je išao uknjižiti vlasništvo u zemljišne knjige da nije uspio to toga dana riješiti, a da je nakon toga zaboravio, pa da je to tako ostalo. Istaknuo je da mu je IP rekao da su ga 27. srpnja 2009. kontaktirali iz prodajne službe Industrogradnje te da su mu rekli da se ŠP interesirao o slobodnim nekretninama Industrogradnje zajedno sa svojim odvjetnikom Mislavom Ivaniševićem i da im je tada od strane Industrogradnje rečeno da je ta garaža prodana društvu 5M d.o.o., da je ista uredno građena te da ne bi trebala biti predmet ovrhe za dugove Industrogradnje prema njima. Naveo je da su im oni odgovorili da su to primili na znanje, ali da je pokrenut ovršni postupak bez obzira na navedeno. Istaknuo je da se u međuvremenu isti slučaj dogodio i sa Zadrankom d.d. i s HP. Naveo je i da su ponudili tuženicima da spor riješe mirnim putem te da se nagode na 50% vrijednosti te garaže, a što da je nekih 50.000,00 kn, ali da oni to nisu prihvatili, točnije da jedino stečajna masa Zadranke d.d. Zadar nije prihvatila tu ponudu. Istaknuo je i da ta garaža društvu 5M d.o.o. nužna za posao. Nadalje, naveo je i da je tužitelj u posjedu predmetne garaže od početka 2009. godine, odnosno odmah kada su kupili garažu te da su u posjedu i dan danas. Istaknuo je i da su zahtjev za uknjižbu prava vlasništva podnijeli 29. srpnja 2009., ali da je zahtjev odbijen iz razloga što je već bila upisana zabilježba rješenja o ovrsi koja je bila upisana 23. srpnja 2009. godine.

26. Sud je u bitnome prihvatio kao istinit iskaz zakonskog zastupnika tužitelja TP, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je njegov iskaz u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

27. Svjedok IP je u svom iskazu u bitnome naveo da je trenutno prokurist tužitelja, a da je bio zamjenik direktora kada je tužitelj 18. prosinca 2008. sklopio s Industrogradnjom ugovor o kupoprodaji predmetne garaže površine 22 m2 za koju je tužitelj isplatio Industrogradnji 192.000,00 kn. Istaknuo je da je njegova osobna greška što nije odmah uknjižio vlasništvo predmetne garaže na ime tužitelja, odnosno da je odmah otišao u gruntovnicu, ali da nije bio uredovni dan pa da je kasnije zaboravio. Naveo je i da ga je 27. srpnja 2009. nazvao prodajni referent Industrogradnje EP te da mu je rekao da se vjerovnici Industrogradnje koja je bila u postupku stečaja raspituju o slobodnim nekretninama iz kojih bi mogli namiriti svoja potraživanja, kao i da im je on rekao da je predmetna garaža prodana i predana u posjed tužitelju. Ističe da su međutim očito oni stavili zabilježbu u zemljišne knjige na njihovoj garaži te da je on odmah otišao u gruntovnicu slijedećeg dana za uknjižbu prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora, ali da je već 2. studenoga 2009. dobio rješenje da se odbija njihov prijedlog za uknjižbu, jer da su tada bile 2 zabilježbe prije njihove. Istaknuo je da predmetnu garažu tužitelj koristi i u posjedu je iste od kupoprodaje, odnosno od prosinca 2008. godine.

28. Sud je u bitnome prihvatio kao istinit iskaz svjedoka IP, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te da je njegov iskaz u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

29. Svjedok SP u svom iskazu u bitnome navodi da je zaposlena kod tužitelja od 2003. godine te da radi na poslovima unutrašnjeg komercijalista i to na adresi [adresa]. Istaknula je da je nakon 2003. godine čula od tadašnjeg direktora VP da su kupili tu predmetnu garažu u Cirkovljanskoj 2, kao i da se predmetna garaža koristi za skladištenje rasvjetnih tijela čiji su gabariti veći, pa da im tako ona jedino stanu u tu garažu i da bi im bez te garaže bilo jako teško poslovati. Navela je i da u predmetnoj garaži rade i preinake, primjerice kada im stranka zatraži neki rasvjetni stup, a onda naknadno hoće još neka dva dodatna reflektora, pa da se to može onda obraditi jedino u toj garaži, kao i primjerice reklamacije, kada im vrate neku robu da nešto poprave.

30. Sud je u bitnome prihvatio kao istinit iskaz svjedoka SP, s obzirom da je ista iskazivala logično i životno te da je njen iskaz u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

31. Svjedok ĐP u svom iskazu u bitnome navodi da je zaposlen kod tužitelja od 2016. godine, kao projektant rasvjete. Istaknuo je da su u poslovnici u [adresa] uredi, a da kada se radi o nekim većim i kabastijim dijelovima, primjerice rasvjetnim stupovima koji su dužine do 5 metara, da za to koriste garažu u Cirkovljanskoj 2. Isto tako, naveo je i da kada radnici na terenu ne znaju nešto spojiti, da onda koriste tu garažu da im u zatvorenom prostoru na licu mjesta u toj garaži pokaže kako se to radi. Dakle, navodi da bi im bilo jako teško poslovati bez predmetne garaže.

32. Sud je u bitnome prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ĐP, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te da je njegov iskaz također u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

33. Slijedom izvedenih dokaza, utvrđeno je da je tužitelj kupio od Industrogradnje d.d. 26/10000 dijela stambene zgrade br. 2 i 2a i dvorište [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela (4. etaža) u naravi garaža oznake G21 u podrumu, neto površine 29,33 m2, ukupne neto korisne površine 22,00 m2, ulaz 1 [adresa] te da je tužitelj isplatio prodavatelju ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Isto tako, utvrđeno je da se tužitelj nije uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmet garaže te da je kao vlasnik i nadalje upisano društvo Industrogradnja d.d.

34. Primjenjujući citirane zakonske odredbe u konkretnom slučaju, prema nalazu ovoga suda tužitelj nije stekao vlasništvo predmetne garaže, a sve s obzirom da nije izvršio uknjižbu prava vlasništva. Dakle, vlasnik predmetne garaže je i nadalje društvu Industrogradnja d.d.

35. Sukladno odredbi ZOO-a, društvo Industrogradnja d.d. odgovora za sve svoje dugove cijelom svojom imovinom, pa i garažom koja je predmet ovog postupka, a koja je i nadalje u vlasništvu društva Industrogradnje d.d.

36. Nadalje, činjenica da je predmetna garaža bitna za poslovanje tužitelja ne predstavlja okolnost koja bi bila od utjecaja na pravo tuženika da pokrenu ovrhu protiv društva Industrogradnja d.d. koja je vlasnik predmetne garaže.

37. Isto tako, neosnovano se tužitelj poziva i na pravo na dom, a sve s obzirom da predmetnu garažu koristi trgovačko društvo za potrebe skladištenja robe, pa stoga očigledno isti ne predstavlja dom.

38. U odnosu na navode tužitelja da Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 3263/2016-2 od 22. ožujka 2017. jasno istakao da predmnijevano vlasništvo jest pravo koje sprječava ovrhu u smislu odredbi OZ jer kada je tužitelj istinit, zakonit i pošten posjednik sporne nekretnine, kada se sukladno odredbi čl. 166. ima smatrati predmnijevanim vlasnikom, provođenjem ovrhe protiv osobe koja je samo formalni vlasnik sporne nekretnine, zadire se u pravo na mirno uživanje dobara tužitelja kao treće osobe pa stoga sukladno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) ima pravo na zaštitu tog svog prava protiv ovrhovoditelja i upisanog vlasnika sporne nekretnine, da je Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 260/2016-2 od 06.03.2018. sud ustanovio da ovrhovoditelj koji je uvidom u zemljišnu knjigu mogao vidjeti da je tužiteljica, koja raspolaže kupoprodajnim ugovorom, a koji nije proveden u zemljišnoj knjizi zbog učinka odredbe čl. 79. OZ u korist S. Š., predmnijevani vlasnik nekretnine na kojoj se predlaže ovrha, nije bio savjestan, da za predmetnu nekretninu tužitelja, iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi kako je bilo vidljivo da je 29. srpnja 2009. tužitelj podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva, da je stoga nesporno da su ovrhovoditelji koji su nakon takvog upisa (29. srpnja 2009.) predlagali na predmetnoj nekretnini provođenje ovrhe bili nesavjesni i nepošteni odnosno da su zloupotrijebili svoje pravo, a to su upravo Rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Ovr-4473/2010 zaprimljeno 3. rujna 2010. inicirano od strane II-tuženika kao ovrhovoditelja i Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 2037/2012 zaprimljeno kod zemljišnoknjižnog suda 2. kolovoza 2012., a inicirano od strane III-tuženika kao ovrhovoditelja, da glede I-tuženice, iako je rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-3256/2009 zaprimljeno 23. srpnja 2009., odnosno sedam dana prije tužiteljevog prijedlog za uknjižbu, tadašnji ovrhovoditelj, prednik I-tužene ŠP znao je da predmetna nekretnina više nije u vlasništvu tadašnjeg ovršenika INDUSTROGRADNJE d.d., kao i da nije logično ni životno uvjerljivo da ovrhovoditelj nije znao da predmetna nekretnina nije više u vlasništvu INDUSTROGRADNJE d.d. s obzirom na to da je tužitelj u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 30. prosinca 2008. što je izvjesno vrijeme do srpnja 2009. kada je pokrenuta predmetna ovrha prednika I tužene, odnosno da su tuženici imali razloga posumnjati u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, ovaj sud ističe da predmetne činjenične navode tužitelj ničim nije dokazao, a da je na tužitelju bio teret dokaza navedenih činjenica. Stoga je sud utvrdio da su tuženici postupali savjesno i pošteno te s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige. Naime, točno je da se načelom povjerenja štiti samo onaj koji nije imao razloga posumnjati u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Međutim, tužitelj iskazima svjedoka nije dokazao da je prednik I-tužene ŠP znao da predmetna nekretnina više nije u vlasništvu tadašnjeg ovršenika INDUSTROGRADNJE d.d., a njegovo možebitno ne istraživanje vanknjižnog stanja predmetne nekretnine ne može mu se stavljati na teret jer je logično da je kao vjerovnik pokušavao naplatiti svoju tražbinu na bilo kakvoj imovini svog dužnika Industrogradnje koja je za to još bila podobna. Isto tako, a glede navoda tužitelja da za predmetnu nekretninu tužitelja, iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi kako je bilo vidljivo da je 29. srpnja 2009. tužitelj podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva, te da je stoga nesporno da su ovrhovoditelji koji su nakon takvog upisa (29. srpnja 2009.) predlagali na predmetnoj nekretnini provođenje ovrhe bili nesavjesni i nepošteni odnosno da su zloupotrijebili svoje pravo, a to su upravo Rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Ovr-4473/2010 zaprimljeno 3. rujna 2010. inicirano od strane II-tuženika kao ovrhovoditelja i Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 2037/2012 zaprimljeno kod zemljišnoknjižnog suda 2. kolovoza 2012., a inicirano od strane III-tuženika kao ovrhovoditelja, valja također reći da II-i III-tuženici po mišljenju suda nisu također postupali nesavjesno kada su za svoje tražbine prema Industrogradnji d.d. podnijeli prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini, budući da su baš kao i prednik I-tužene vidjeli da je nekretnina u vlasništvu Industrogradnje d.d. te su očigledno mogli i vidjeti zabilježbu već prije upisane ovrhe, kao i prijedlog za upis prava vlasništva od strane ovdje tužitelja. Međutim, u takvoj situaciji nije logično da bi oni išli utvrđivati osnovanost prijedloga tužitelja za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj garaži, već je logično, kada već postoje zabilježbe ovrhe na nekretnini, da se i oni pokušaju naplatiti iz iste, a to im se po mišljenju suda ne može uzeti za zlo, odnosno kao nepošteno ili nesavjesno postupanje.

39. Naprotiv, postupanje tužitelja odnosno tada njegovog direktora i zakonskog zastupnika IP koji u svom iskazu navodi da je njegova osobna greška što nije odmah uknjižio vlasništvo predmetne garaže na ime tužitelja, odnosno da je odmah otišao u gruntovnicu, ali da nije bio uredovni dan pa da je kasnije zaboravio, ne može se protumačiti drugačije nego nesavjesno postupanje istog, koje se proteže i kao nesavjesno postupanje tužitelja.

40. Slijedom navedenog, a budući da tužitelj iz gore navedenih razloga nije dokazao činjenične navode da su tuženici imali razloga posumnjati u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, iako je na tužitelju bio teret dokaza navedenih činjenica, te da bi eventualna nesavjesnost postojala na strani tužitelja, sud je utvrdio da su tuženici postupali savjesno i pošteno te s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige.

41. Iz svega iznijetog proizlazi da tužitelj nema u pogledu predmeta ovrhe takvo pravo koje sprječava ovrhu, a sve u skladu s čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/16 i 93/14; dalje: OZ).

42. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovniku stranaka, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

44. Tako je I-tuženici MP u skladu s troškovnikom (list 179 spisa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 29. rujna 2020. godine u visini od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 2. veljače 2021. godine u visini od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), trošak sastava podneska od 23. ožujka 2021 u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 30. ožujka 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6. srpnja 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9. studenoga 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9. ožujka 2022. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i za zastupanje na ročištu dana 6. veljače 2024. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 750 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV (25%) iznosi 1.850 EUR. Dakle, I- tuženici MP pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.850 EUR te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

45. I-tuženici MP nije priznat trošak sastava podneska od 2. srpnja 2021., s obzirom da istim samo dostavlja zamjeničku punomoć, a isto je mogla predati i na raspravi. Nije priznat niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, s obzirom da navedeni trošak I-tuženici nije niti nastao.

46. II-tuženiku Stečajna masa Zadranke d.d. je u skladu s troškovnikom (list 222 spisa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 29. rujna 2020. godine u visini od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 2. veljače 2021. godine u visini od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 6. srpnja 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9. studenoga 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9. ožujka 2022. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6. veljače 2024. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na uviđaju dana 24. svibnja 2024. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7. OT), za zastupanje na ročištu dana 18. ožujka 2025. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 750 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV (25%) iznosi 1.850 EUR. Dakle, II-tuženiku Stečajna masa Zadranke d.d. pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.850 EUR te je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

47. II-tuženiku Stečajna masa Zadranke d.d. nije priznat trošak sastava podneska od 29. ožujka 2021., 24. lipnja 2021. i 29. lipnja 2022., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

48. III-tuženiku GP je u skladu s troškovnikom (list 223 spisa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 2. veljače 2021. godine u visini od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), trošak sastava podneska od 23. ožujka 2021. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 30. ožujka 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6. srpnja 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9. studenoga 2021. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9. ožujka 2022. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 29. lipnja 2022. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6. veljače 2024. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na uviđaju dana 24. svibnja 2024. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7. OT), trošak sastava podneska od 16. rujna 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18. ožujka 2025. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7. OT), za zastupanje na ročištu za objavu dana 30. travnja 2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), što ukupno čini 1.175 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV (25%) iznosi 2.937,50 EUR. Dakle, III-tuženiku GP pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.937,50 EUR te je odlučeno kao u točki VI. izreke rješenja.

49. III-tuženiku GP nije priznat trošak zastupanja na ročištu 29. rujna 2020, s obzirom da mu isti nije niti nastao. Isto tako, nije priznat niti trošak sastava podneska od 25. rujna 2024., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

50. Budući da nije uspio u postupku, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sudac

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. I-tuženiku po punomoćniku

2. II-tuženiku po punomoćniku

4. III-tuženiku po punomoćniku

5. IV-tuženiku po zakonskom zastupniku